U Dubrovniku 9. Dećembra 1894. ea mnaueo RE: Cijena lista Za Dubrovnik a godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsku, Hercegovinu Bosnu i "3 godinu fior, 4.50, 28 Srbiju i Cr dinu for. 5. Nu Goru na go- Za sve ostale : franaka 15 u duk na godinu Na po godine i na či surazmjerno. > Četvrt godine Pojedini broj lista 10 novčića, RMS 2 o B Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. roj 50. Izlazi svake Nedjelje. Godina III. MISTIFIKACIJE. » Saborski klub stranke Prava u Zagre- »bu broji 11 zastupnika. Ali to ne smeta i Napoleonom trećijem samo 5 zAstuonji i . POEM Je republikansku većinu Fran- va g frazom Frankov“) činje svoj harakteristišni član ao i Sike boja 24 1) članak ,Malo stati- +. Dećembra o. g. Kako je megalomanija najznačajnija, orta stranke Prava, tako se čudimo, da pi- fkao da ph Ta paralelu i da nije dem Ju tijeh opozicijonalaca Star- ka hrvacki Adolphe Thiers, Folnegović Ju- es Favre a Frank Jules Simon. Ta na skli- zavom putu istoriskijeh prispodoba malijeh na- roda sa velikijem sve je odvažiti se na prvi korak. Kad si ga učinio ostalo se razvija ap- Straktnom logikom bezumlja. Nekada su Hrvati prigovarali Srbiji kao smrtni grijeh, što je ona tražila da združi Slavene i stvori veliku Srbiju. Nekada se je i u Hrvackoj zamišljao ujediniti rastrkane ju- goslavene, ali začetnici te misli ne imadoše karaktera ni stalnosti i od tog jugoslavenstva ostalo je samo prazno ime jugoslavenske Aka- demije. Individualnost bacila je pod noge po- litički socijalizam Slavena na jugu, pa na- stala u riječima velika Hrvaeka. Bada je ,Crvena Hrvatska“ potjerala u zaborav te stare misli. Megalomanija raste logičnom progresijom. Sada gu te stare mi- sli već igračka za djecu. Sada se proglasuje da je mali klub zagrebačkijeh pravaša nalik na klub petorice u Napoleonovom ,Corps le- gislatif“, i da će onaj mali klub ujediniti ve- liku ,Hrvatsku“ u prkos Banu Hedervary-u i Ugarskoj državi isto kako su Thiers i dru- govi porušili ,le seecund Empire“. Kakav je početak takav je i nastavak. Sve ge čini veliko u stranci prava piseu ,Cr- vene Hrvatske“, sve epohalno, sve istorijske važnosti: i izba u Pisarovini, i općina u Bla- tu, i sakupljanje za ,Dom“, i 6000 fiorina "%) Frank je onaj pokršteni zagrebački židov, koji, iza kako je prevario sve stranke, vodi gada t. zv. stranku prava na pro- past. To je onaj glasoviti semitski junak, koji je lani u Dubro- > ovniku u Hotelu ,Laeroma“ svečano zaposjednuo dubrovačku ze- mlju u ime sjedinjene Hrvacke i u čije go ime naši Župljani kunu, tobožnjijeh Sarajlija. To su tako silni simpto- mi postepene universalnosti stranke prava. da još malo, pa 66 ,Stari“ ugledati kao Moj- Sija s Horiva obećanu zemlju — ojelokupnu sjedinjenu Hrvacku! Lakrdijaši! A oni zar doista misle, da je hrvacki narod, u čije ime govore, poludio i da ne vidi i ne razumije znakove vremena i tjesko- bu svoga stanja? Ta, kome će oni dat ra- zumjeti? Zar ne zna svako političko dijete, da u sa .oj stranci prava vlada potpuno ra- sulo? Da sami najbolji »pravaši“ strepe pod Pogibeljnijem i antislavenskijem vodstvom ži- dova Franka? Da se je doista patriotični Erazmo Barčić javno i bučno oteijepio od onoga mahnitoga starca, koji je, počevši kao hrvacki Košutovac godine 1860. sve do da- na današnjega svojijem zasukanijem učenja- štvom, svojom mržnjom proti svakoj moral- noj i intelektualnoj veličini, zvala se ova SIp- ska ili hrvacka, svojijem psovkama proti svo- učilištu, Akademiji, Rusiji, Srbiji, Crnoj Gori, Slavenstvu, svojom budalastom negacijom sve- ga i svačesa i svojijem smiješnijem » Mudri- jem“ rečenicama, dostojnijem legendama 0so- be M. de La Palisse, više zla učinio svome narodu, nego svi udruženi Magjari i Nijem- ci? Ne zna li se zar, da su još i sada sve | mahnite politike još mahnitije stranke. I svi umjerene, naobražene, konservativne, imućne klase naroda protivne toj parodiji Diogena? Da su sve te klase sakupljene, doista ne bu- kom i psovanjem, nego mirnom radnjom pod zastavom, koja je protivna stranki prava? Ne zna li se zar da ogromna većina slaven- skoga naroda neće ni da zna za Starčevića i za apsorpciju u ejelokupnoj Hrvackoj i da nema nego dvije tri usijane glave a la Ivan Hribar, koji hodočaste onoj parodiji Diogena u Zagreb? Ne zna li se zar, da su u Brodu »pravaši“ infamno prevarili ,Obzoraše“, te konfiskovali list ,Posavska Hrvatska“, osno- van samijem novcem obzoraša Brlića, Horvata itd.? Ne zna li ge zar da su ono 6000 fio- rina sarajevskijeh za Starčevićev dom pote- tekli najvećijem dijelom iz blagajnice varaž- dinskog Hrvata Babića, željeznara u Sarajevu, i da ono ostalijeh sarajevskijeh pravaša ni- jesu ni Sarajlije ni Bošnjaci, nego Hrvati iz Hrvacke ? Lakrdijaši! Počeli su podizati glavu godine 1874. nakon otvorenja zagrebačkog sveučilišta. I nije bilo nikada dosta niskijeh riječi, dosta infamnijeh pogrda, kojima se oni nebi naba- Givali na sve što su veliki, ne kažemo srp- ski, nego hrvacki muževi učinili lijepa i di- čna na hrvackom tlu. Ne spominjemo drugo, nego Strossmayera. Samo to ime bijaše znak prezira i burnoga negodovanja sa strane ovijeh izopačenijeh seljaka. Pa nakom sva- kojakijeh evolucija, kao na primjer u Rau- chovo doba, pa za Rambergova komisarijata, pa u ruskoj stvari i. t.d, dogjoše Davidi, Tuškani, Grižanići, opskurne osobe, koje mje- sto da pomognu rasovijeljenoj Hrvackoj u te- škijem državnijem krizama, ne umješe nego davat nogu hrvackomu banu i pripravljati besplodne bune. Pa evo pošljednje faze te universalne stranke: Kobi i Jozef Frank, je- dan dopisnik bečke ,,Neue freie Presse“, dru- gi kompromitovani, prezreni advokat, koga niko nije htio i koji židovskom bezočnošću prekorava jednoga Barčića veleizdajstvom! Lakrdijaši! Ne samo mi Srbi, koji instinktivno oću- tismo potrebu jedinstva pod agresivnijem programom ,stranke prava“, nego se i svi trijezni Hrvati sada već boje pošljedica te osjećaju preko Velebita, da se sa Frankovi- jem skutonošama ne smiju i ne mogu rije- šavati ozbiljni problemi naše narodne politike. Svi osjećaju potrebu da dospije tiranija te lažne ,narodne stranke“, tiranija bezumlja, uskoga šovinizma i plitkosti uma. Hoće li se ta narodna guba i dalje ši- riti? Hoće li zauhvatiti sve ude hrvackoga naroda? Ima li ta megalomanija, prije nego li se sunovrati u tminu i zaborav, počiniti još mnoga zla, trovati mnoge duše? Ne zna- mo. Ali jedno je samo Srbima jasno. Sloga i ravnopravnost s Hrvatima, za čime svi u dnu duše vapimo, nije moguća nego samo na razvalinama stranke prava, alias Fran- kove stranke. Hoćemo li to ikada dočekati? Bog zna. OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI. | III. Što naime neka vlastela u Hrvackoj kao Frankopani, Šubići, Keglevići itd. pišu ćiri- lieom, stvar je vrlo jednostavna i jasna. Spo- menute biva listine hrvacke vlastele xa to su pisane ćirilicom, jer su se ticale Srba, koji su se u to doba naseljavali na dobrima spo- menute vlastele u Hrvackoj, pa su za to ovi morali stvari, što se ovijeh tiču, pisati ćiri- licom, jer ovi kao Srbi drukčije nijesu znali. Pojava ćirilskijeh listina u Hrvackoj samo svjedoči, da su oni, na koje su se odnosile, bili Srbi, i da ih jemoralo biti vrlo mnogo, kad su čak hrvacka vlastela morala radi njih upotrebljavati njihovo pismo-ćirilicu. K tomu Šubić-Zrinski i Keglević bili su porijeklom Srbi, pa se ne treba čuditi, ako oni kao Srbi znadu i pišu ćirilicom. Šubić-Zrinski su nai- me starinom iz Bosne, kao što smo to veći zadnji put istakli, a i Keglevići su bili iz Bosne dakle Srbi, kako nas o tom uvjerava Pavle Vitezović (Ritter), koji je napisao djel- ce pod natpisom: ,Bosna captiva sive regnum et interitus Stephani ultimi Bosnae regis. Tyr- novi 1712“. — To djelo posvetio je rečeni Vitezović grofu Petru Kegleviću, pa ga u. predgovoru sjeća, da je i porodica Keglevića bosanskoga porijekla. Ako dakle nalazimo u Hrvackoj listina ćirilicom pisanijeh, to još ne znači, da su Hrvati pisali kadgod ćirilicom, nego to samo znači da su neka vlastela u Hrvackoj mora- la upotrebljavati ćirilicu, ali opet ne u svo- jijem poslovima sa Hrvatima nego u svoji- jem poslovima sa novodoseljenijem Srbima. U svojijem poslovima sa Hrvatima, upotre- bljavali su isti samu latinicu i hrvacku (ugla- stu) glagolicu, pa ova okolnost upravo svje- doči, da Hrvati nijesu pisali ćirilicom, odno- sno da nijesu bili njeni prijatelji. Tako stoji stvar de facto, pa ostaje dakle nepobita naša tvrdnja, da đirilica nije hrvacko pismo, da i se Hrvati nijesu njom služili i da ona u Hr- | vackoj znači samo prodiranje i množenje Sr- ba u hrvackijem krajevima. Daljnji dokaz ,Obzorov“, što ga je na- šao u Don Prodana za hrvastvo Bosne jest, što se je u Bosni govorilo ikavski, jer da je Podlistak. DUBROTAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC. IV. Treće doba. 'Irešnja na 6 Aprila 1667. bi prvi materijal- ni uzrok poraza ovoga grada, ali neizbrojnijem na- porima ostane ipak poslije neodvisan i ponovi se. Ponovi se, a zašto? Neka sad govori Ciampoli ta- lijanski spisatelj našijeh vremena: ,Ragusa rialza- ta dopo circa cinquanta anni rimase golo come sventurata prova di decađenza, mostra a quale sta- dio di avvilimento e prostrazione puč col tempo giungere un paese, una citta, un popolo, fenomo- no che vediamo ogni giorno in individui privati. Gli innumerevoli serittori che seguirono, a culto per la forma, dissimulano male il i 8 contenuto. Di quella Ragusa il fondo di a 2 sempre italico, d' onde originava la os Za - tura, il linguaggio raffinato, dove I elemento Bave gi gvolse man mano accettandolo, cul Venezia ri spotto fincho spirata Venezia, mori es PI abbandonata all Austria colla Dalmazia 8 Ava 2 Congresso di Vienna. La Sus Jetteratura 8 un mo: gerbando, do nuovo e per due secoli splende di luce vivissima, ed ha vita intelettuale cosi intensa, da non aver pari fra i jugo-slavi. L Italia dava a quel popolo 1 impronta della sua grandezza e del suo sapere, le apriva le sue universita, le mandava gli echi del pensiero europeo con lo strano fenomeno, che i guoi sorittori adoperavano spesso tre lingue italica, latina e serbo-eroata, cosi che questa Aten» jugo- glava non si asservi al! Italia, (vera maestra ma non oppressiva) ne a Bisanzio, ma libera, colta valse a congiungere il mondo greco-romano collo Slavo, e porto ai slavi suoi circonvicini Varte, la geienza, e perfino la sua galanteria. Prodigioso & il numero dei suoi seorittori, maraviglioso quello delle opere in moltissime biblioteshe ancor inedite“. Poslije trešnje trebalo je zapisati mnoge 0so- be drugoga reda, biva, pučane u plemstvo. Dakle glavjanski elemenat nadjačao je već brojem posve latinski. I tada ustadoše političke stranke staroga plemstva i pučanstva, kao negda u Rimu. 'Toliko prkosiše jedni drugijema, da na svršetku zametno se anarhija. Ta je trajala za punijeh šest mjeseca. Dubrovački puk živio je tada bez uredaba, bez ika- kva guda, a pri svemu tome ne dogodi se ni jedno ubojstvo, pa ni jedna lupeština. Cijeli jedan pri- mjer i pojava u ljuekoj povijesti! Za ove dvije stran- ke, jedna plemska a druga pučka, obaznaše u ono doba svi povjesnici do Voltaira, koji piše: ,Hoćete li da vam ja sad pričam o velikijem vladama svi- jeta počamši od Kitaja do najpošljednijeh nesloga dubrovačkijeh?“ (XXII. Dialog). U toliko nastaje prevrat veliki u Francuskoj; Za Napoleonova doba Dubrovnik predaje se oružju irancuskom. Neki sadanji njemački spisatelj (Ren- ner) ovako veli: ,Dubrovnik umrije na 3 Juni- ja 1808. po strašnom ,fiat“ evropejskog dobitnika (Napoleona) i od onoga dana Dubrovnik nestane u povijesti na ovome svijetu“. Napoleon propada, te oni, koji na nj navališe, biva, saveznici, u sastan- ku bečkom megju sobom podijeliše ono što je on bio zaplijenio. Mleci i Dubrovnik, dvije glasovite republike, kad se je plijen dijelio, bijahu predane Austriji. Iza ustanka talijanskoga naroda Mleci opet pripadoše Italiji. Dubrovnik osta, gdje je i danas. U ovo treće doba premda slavenski elemenat nadjača u politici stari latinski, ipak, kao da je bila reakcija, talijansko-latinska književnost pope se do vrhunca veličanstvenosti, u slavenske knjige, baš da rečemo, omališe. Papa Benedikt XIV. uspo- regjivao je dubrovačke latinske spisatelje s onijema Augustova vijeka, te je govorio, da je Dubrovnik predobio Italiju u grčko-latinskoj književnosti. Grčke su se knjige gojile u Dubrovniku odmah iza pada Carigrada. Grčki književnici pribjegoše u Dubrovnik, od kojijeh se njeki opet preseliše u Italiju, a naj- više u dvor Medici-a. U to doba nahodilo se je i ženskijeh glava, koje su zborile latinski i u prozi i u pojeziji. Nike Gozze u dvoru pape rimskoga Bonifacija IX. svoju neku parnicu prozbori na la- tinskom jeziku. Takogjer latinski su pisale Laura Battiferri, Jule Bona, Nade Bona i Nike Resti dumna, koja je govorila latinski, jer je velika pri- jateljica bila Razzi-a domenikanca povjesnika Du- brovnika. Imamo najpošljedni primjer u Ranjino- voj porodici, čiji članovi poslije učenjaci i diploma- ti bijahu u grčko-latinskoj klasičkoj književnosti uzgojeni od svoje majke, prebivajući za mnogo go- dina u Konavlima. Poglavito su Jezuite utjecali, da se latinska književnost goji. Od mnogijeh dubrovačkijeh latinista na gla- gu po svoj Evropi, od kojijeh je naći spisa i spo- menika tamo amo po Italiji, Francuskoj i do Vest- minstera u Londonu, spomenućemo Benedikta Stay-a, koji je u latinskijem stihovima ispjevao vas sistem Kartesija i Nevtona; Rugjera Boškovića astronoma, kojemu senat postavi spomenik u natpisu u stonoj Crkvi u Dubrovniku. Ovaj, putujući čas pješice a čas na konju, sastavi mali latinski poem: ,De solis et lunae defectibus“, kojega Barruel prevede u fran- cuski jezik. Bošković u tom naslijedi Kopernika, koji takogjer u stihovima latinskijem ispjeva ,Sep- al a