U Dubrovniku 16. Dećembra 1894. Cijena list, Za Dubrovnik na godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsku, B Hercegovinu na godinu nj flor. 4,50. Za Srbiju i Crnu & dinu for. 5. jeka Za sve ostale zemlj lje na franaka 15 u zlatu, goa i Na PO godine i na četvrt godine u siirazmjerno; Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBRG NIKA“. z S Zia Dopisi se šalju ordo 3 Rukopisi se ne vrać“ Za oglase, priposla ve, javne zahvale, raču izvješća i slične objave plaća 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 51. Izlazi svake Nedjelje. Godina III. SRPSKA BANKA U ZAGREBU *), Već od dužega vremena osjetila se je za nas Srbe u Trojednici živa potreba je- dnoga novčanog središta, osnovati, biva, takov Prema današnjijem potrebama dosta jaki novčani zavod, koji će kadar biti da dostojno odgovara utemeljenju, podizanju i opravdanijem potrebama srpskoga kredita, te što većem raširenju prometnijeh i trgova- čkijeh novčanijeh posala, koji suse već i iza okupacije Bosne i Hercegovine u Trojednici znatno razvijati počeli. Za takovo ,novčano središte“ ukazuje se Zagreb po svome današnjem položaju i kao gravitaciona tačka vrlo prikladnijem ; a pošto u Zagrebu postojeći ,Hrvacki“ nov- čani zavodi osnovani samo sa obzirom na svoje potrebe i pijace, za koje izvanjski po- slovi, a megju ovijema srpski kredit, tek u drugom i trećem redu — samo uzgredno — do uvaženja dolazi. Tako ostaju naši poslovi u zemlji kao strani i više manje kao nepoznati, zaposta- vljeni, čigovijem potrebama ni oni u zemlji postojeći omanji lokalni zavodi nijesu u sta- nju odgovoriti. Onda mi Srbi ne imajući većeg i zamašnijeg novčanog zavoda, ula- gasmo do sada svoje gotovine i kapitale obi- čno u hrvacke novčane zavode u Zagrebu, jer u njima mišljasmo naći veće garancije, nego, li u onijem našijem pomjesnijem ma- njijem zavodima, i tako oduzimajući našu gotovinu našem srpskom kreditu, predavasmo je stranom kreditu, dok naši mali zavodi ne našav kod novčanijeh hrvackijeh zavoda u Zagrebu potpore, primorani su za skupe nov- ce tražiti posredovanje stranijeh — priva- tnijeh — ,eskomptera“ ili predati se pod »tutorstvo“ trećega, da mogu dobiti onaj višak, koji kod pomenutijeh hrvackijeh za- voda kao preko svojijeh lokalnijeh potreba još raspoloživ preostane. *) Ovaj članak stiže nam baš u čas, kad smo ovo mjesto namijenili bili našem članku ,Boka Kotorska“ na odgovor spljeckom ,Jedinstvu“. Drage volje odustasmo od namjere a ustupismo ovo mjesto našem starom i vrsnom prijatelju. Prije- dmet, kojijem se bavi članak, od vrlo je zamašite važnosti, jer uz vlastitu korist koju naći možeme, daje nam zgodu da i svoje pravo rodoljublje ukažemo. Stavljamo ga dakle na sree naši- jeh imućnijih čitatelja i prijatelja. (Opas: Uredn.), Ča : Tako biva i sa našijem boljijem srp- skijem trgovinama. Da se to za buduće prepriječi, i da se gotovina našega naroda dovede u svezu sa njegovijem kreditnijem potrebama, odlučiše Srbi rodoljubi u Zagrebu osnovati dobro fon- diranu srpsku banku i time stvoriti nov- čano središte za cio naš srpski narod u Tro- jednici i dalje; a uz dobru svrhu ujedno i pružiti dioničarima mogućnost, da svoj dionički kapital dobro ukamate. Ujedinenje ovo naše novčane — mate- rijalne — snage, imaće bez dvojbe blagotvor- nom pošljedicom promicanja i unaprijegje- nja ne samo materijalnijeh, biva, ekonomni- jeh, prometnijeh i trgovinskijeh, no ujedno i kulturnijeh i političkijeh interesa našega naroda, osobito ako se u obzir uzme, da se tom rodoljubivom pothvatu naši najodličniji ljudi na čelo postaviše, koji će svojijem ime- nom, ugledom, znanjem i iskustvom u upravi pružiti dovoljnu sigurnost za njegovu golidnost. S toga nadajući se uspjehu, koji je već i potpisima u Zagrebu zajamčen, kao i li- jepom odzivu našeg srpstva sa svijeh strana, nadajmo se, da nag i naša braća iz Dalma- cije u tome poslu iznevjeriti neće, jer kod toga ujedinjenja naše srpske novčane snage, koja blagotvorne zrake svoje na cijelo srp- Stvo_ prostrane Monarhije naše jednako -tre= ba da rasprostre, svi Srbi treba da smo na okupu u tome kolu, za da se dajbudi na ovom dozvoljenom nam polju ona obistini i ostvari, da ,samo sloga Srbina spasava!“ A sad nam je za razjašnjenje namjera- vanoga novčanog zavoda navesti: da je za- mišljen zavod sa šest miliona kruna u dionice od 200 kruna. Od toga bi se imala uplatiti odmah jedna trećina, biva, 67 kruna po dionicu tako, da bi se posao sa dva mi- liona —> 2.000.000 — kruna otpočeo. Za 2-8 godine, kad se posao i dividenda digne, uplatilo bi se još 20% po dionicu, a osta- lijeh 50% imalo bi se polagano iz reserva isplatiti. Jednu četvrtinu dioničke glavnice pre- duzimlju Srbi u Zagrebu na sebe, a ostatak će se porazdijeliti na svo ostalo Srpstvo. Do sada se je pokazao lijep odziv sa svijeh strana Srpstva, na koje pozivi osniva ča u prvi mah upućeni bješe, zato i naša srpska braća iz posestrime Dalmacije, koji- jema ovo nekoliko riječi od srca posvećuje- mo, neka, kao i sva naša srpska braća, . po- zdrave ovaj pothvat srpske svoje braće iz Zagreba iskrenom dobrodošlicom; neka ga svojijem pristupom što jače razgrane i po- hrle u to srpsko kolo, ida ga složno za- igramo na korist našega naroda. Dakle na posao, draga braćo, bez okli- jevanja, a sada primite srdačno pozdravlje! OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI. IV. Ali na drugom mjestu govori opet K. Porfirogenit o granicama hrvacke države, pa po tom opisu, nebi ležale spomenute tri župe onda u granicama hrvacke države, nego izvan nje. Dakle da je K. Porfirogenit u protuslo- vlju. Kako je potekla ova nesuglasica na te- melju K. Porfirogenita mi ćemo drugom pri- likom i na zgodnijem mjestu pokazati, pa kao što se je prije općenito držalo, da se pod Bijočem, koji se nekoliko puta spominje u hrvackijem listinama kao hrvacki grad, ima se tobože razumjevati današnji Bihač, pa se ze poslije dokazalo, da nije tako, nego da se pod njim ima razumijevati današnji Bihač pri Kaštelima kod Trogira, tako ćemo mi tom prilikom dokazati, da se pod hlijevanjskom župom nema razumijevati današnje zemljište oko Lijevna, nego zemljište na negdašnjem te- ritoriju hrvacke države blizu rijeke Cetine a pod župom pseckom ne današnje zemljište oko Krupe, nego zemljište opet na negdašnjem teritoriju hrvacke države u bivšoj hrvackoj kninskoj biskupiji. Dakle doznaćemo tom pri- likom, da K. Porfirogenit nije u protuslovlju, jer u istinu dobro označuje granice hrvaeke države, i spomenute župe po tom nijesu le- žale ondje, gdje im se danas odregjuje mje- sto, biva, na današnjem bosanskom zemljištu, kako se to s poznate strane tvrdi, nego upra- vo na teMitoriju stare hrvacke države u Dal- maciji. Dakle neće po državnom pravu biti tz. Turska Hrvacka, koja tobože da sasto- jaše iz spomenute tri župe, sastavni dio stare hrvačke države. Pa i kad bi te tri župe, koje danas leže na bosanskom zemljištu bile u istinu na negdašnjem teritoriju hrvacke dr- žave, biva, sastavni dio hrvacke države, to ipak nebi Hrvati na temelju toga imali ni- kakva prava na cijelo zemljište, koje se je razumijevalo pod t zv. Turskom Hrvackom, jer spomenute tri župe svojijem opsegom ne zauzimaju ni trećinu cjelokupnog zemljišta t. zv, Turske Hrvacke. Pa i kad bi bila ci- jela t. zv. Turska Hrvacka negda sastavni dio hrvacke države, kakva prava to daje Hr- vatima na cijelo zemljište današnje Bosne i Hercegovine? Cijela t. zv. Tuska Hrvacka opsizala je prostor do 200 DI milja, one pak tri župe ni punijeh 60 LI milja, a cijela Bo- sna sa Hercegovinom ima danas preko 1130 OI milja. Zar za zemljište od 200 CO milja, odnosno za zemljište od ne punijeh 60 L] milja da dobiju Hrvati zemljište. od 1130 L] milja? Zar bi to bilo pravo? Nebi. To je uvidio i ,Obzor“, pa se je, što je svakako hvale vrijedno, odrekao ostaloga zemljišta Bo- sne i Hercegovine, pa sada aspirira još samo na onijeh 60 odnosno 200 CI] milja. I ako je prijeporno, da li su one tri župe odnosno dotični dio t. zv. Turske Hrvacke u istinu bile negda sastavni dio hrvacke drža- ve, nije prijeporno, da je u jednom dijelu t. zv. Turske Hrvacke bilo negda Hrvata. Kao što smo malo čas pokazali, da cijela t. zv. Turska Hrvacka nije mogla biti nikako sa- stavni dio Hrvacke države, tako isto nije bi- lo Hrvata na cijelom teritoriju t. zv. Turske Hrvacke, nego samo na jednom njenom di- jelu i to izmegju Hrvacke megje i Une u Pounju ili t.zv. Bihaćkoj Krajini. Zato je sasvijem pogrješno, kad se cijeli prostor iz- megju hrvacko-dalmatinske megje i rijeke Vrbasa zove Turskom Hrvackom, jer takvo ime nikako ne pristaje onomu dijelu te t. zv. Turske Hrvacke, koji se prostire izmegju Une i Vrbasa, jer tu nije bilo nigda Hrvata, niti je taj dio t. zv. Turske Hrvacke mogao ika- | da biti sastavni dio Hrvacke države. Takvo ime moglo bi se dati jedino zemljištu izme- gju hrvacke megje i Une, gdje je u istinu u jedno vrijeme bilo Hrvata, a ne cijelom zemljištu t. zv, Turske Hrvacke, jer je onaj drugi dio došao sasvijem slučajno u zajedni. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ. V. Treće doba. ž Bogoslovlje se još diči sa Stojkovićem, koji je sudjelovao u saboru u Kostanci, i sa Dionizijom Remedelli Domenikancem, koji je bic učitelj grčke knjige u Bolonji. Latinsku knjigu proslavi i Fla- vio Eborenge, portugalski jevrejin, koji pribježe u Dubrovnik a umrije u Kotoru. Ispjeva sve pasove dubrovačkog plemstva od postanja grada po E ma poznatijem o Pavlimiru, koji se je iz Rima vraćao sa svojijem drugovima, megju koje u glavu meće njekoga Saraku, koji Huie comes egregiis juvenis Saracus in armls kao drugi Enea nagna svoje drugove ds ge tu znu- štavo i da ogradama utvrde Dubrovnik; ze .... duce mo 2 Bie agite o fortes, sistite signa viri: Saraca ex illo tempore olara domus. A gdje je Marin Ghetaldi, sudrug glasovi Va Sarpi-a? Sarpi piše, da je Ghetaldi bio , toga Pa- andio u ponašanju, a hudoba u matematici“. Njegovi la- tinski spisi većijem djelom bave se matematikom, i prije nego se Viete-ovi i Nevton-ovi izumi ra- zniješe po Evropi, on prvi okuša da upotrebi algo- bru u geometriju. Dubrovački narod priča mnogo o njemu, biva, da je bio vračar, da je boravio u je- dnoj spili, koja se i danas zove: »Spila Betina“, da je pobočnijem ocaklima žegao prohodeće lagje stojeći u toj spili pokraj mora. Kao Jatinski učenjaci spominju se još Stjepan Gradi prvi nadzornik vatikanske knjižnice u Rimu, prijatelj glasovite Kristine švedske kraljice. Njemu ge pripisuje, da je jedan od prvijeh, koji ja nasto- jao, da se Dubrovnik obnovi iza trešnje. Pjesnici bijahu takogjer de Angelis i Petrović. Povjesnici i hronisti bili su Serafim Červa Domenikanac i Sabo Dolei Malobraćanin. Veliki povjesnik u svemu slo- vinskome narodu jest Maur Orbini, dubrovački ka- lugjer, koji napisa: ,Istoria degli Slavi“ u talijan- skom jeziku. Ova istorija bi stavljena u Rimu u index, ali za neko doba. Cerva pozvan Tuberon kalugjer Dubrovčanin, napisa istoriju Ugarske u latinskom jeziku, koja u Rimu bi stavljena u index i danas se nalazi. Povjesnisi Dubrovačke države još jesu: Lukari Dubrovčanin vele izvrstan. Razzi iz Fiorence Domenikanac u dubrovačkoj povijesti naj- veće tačan. Resti koji pogje Razzi-jevijem stopama. Appendini povjesnik bez kritike, koji iznese istori- ju baš onaku kako se priča, pošto prva njegova povijest tačnija bi zabranjena od dubrovačkog se- nata. Svi ovi povjesnici pisali su talijanski. Engel njemački povjesnik izdao je povijest o Dubrovniku ne toliko lošu, jer je imao, kako on govori sve pi- smene dokaze, koje mu ostavi Stjepo Rajčević kon- suo, rogjen u Hercegovini. (Ja sam ovu povijest preveo na naš jezik i mnogo nadodao iz raznijeh rukopisa, što mislim jedan dan izdati). Brnja Ghe- taldi Domenikanac 1471, Coleti kaže da je napisao hroniku, ali je nestala. Nikola Ranjina proteže hro- niku svoju do 1545. godine, kojom se je i Razzi poslužio, i u kojoj ima mnogo komada nekog Me- lecija. Ovaj neznani spisatelj po svoj prilici živio je u XII. vijeku. Od njega je ostalo 91. latinski stih u ekzametrima vrlo sebičnijem. Coleti, Serafin Cerva i Miho Sorgoević objelodaniše ih. Boeslav Tiburtini Gradoje napisa hroniku od 1800 do 1400. Bratanić mu Braila nastavi do 1450 a Ivan Gabrov do 1500. Ljudevit Becatelli dubrovački Metropolit iz Bolonje napisa: ,Sulle cogo di Ragusa e Spa- lotro“ od 1555. do 1560. ali je to nestalo. Hroni- ste gu još bili Matej Držić, Ljudevit Bečić i Kri- sto Vlajki, koji umrije 1728. Frano Gondola ostavi mnogo latinskijeh istorijskijeh rukopisa, koje je sve upotrebio Gjono Resti i Eusebije Kaboga kalugjer, koji umrije 1590. i ostavi sve to Hrisostomu Ra- njini Stonskome biskupu. Ivan Gondola fratar Ma- le Braće, koji umrije 1650. napisa dubrovački lje- topis do 1484. Andio Martini Domenikauac, koji umrije 1503., napisa neke hronike. Držan je kao Svetac u dubrovačkijem pričama. Brnja Gjorgji Ka- lugjer, napisa hronika i poslovica dubrovačkijeh do godine 1500. Eusebije Basegli kalugjer skupi u je- dnu knjigu sve povjesne ulomke prednijeh kalugje- ra. Martin Rusić napisa i štampa u Madridu: » Compendium totius slavicae nationis“. Nikola Kra- neo napisa: ,Anali di Ragusa“ do 1545. Grgur Natali Domenikanao, koji umrije 1550. i koji je imao oblast da govori svu misu sjedeći, ostavi »Povjesne razmisli vrhu Dubrovnika“ i s toga je držan kao dubrovački Polibije. Gebhard iz Linen- burga prvi megju Nijemcima napisa povijest du- brovačku u tri dijela, u Leipzigu štampana 1781, Filip Alegretti kalugjer talijanski izda jedan spis latinski veoma rijedak po talijanskijem knjižnicama: »De ragusina nobilitate“. Francus Pouqueville (1805) a Antun Cassa, Franjo Romano (1515), Ivan Bo- dini (1609), Franjo Sansovino (1700) svi talijanci u svojijem knjigama donose dugu povijest o Du- brovniku. U njekijem knjižicama u Francuskoj i u Njemačkoj nalazi se jedna povijest dubrovačka spo- menuta od Engela pod natpisom: ,La Tep blique de