U Dubrovniku 16. Dećembra

1894.

Cijena list,
Za Dubrovnik na godinu fior, 4

Za Austro-Ugarsku,

B
Hercegovinu na godinu nj

flor. 4,50.
Za Srbiju i Crnu &
dinu for. 5. jeka

Za sve ostale zemlj
lje na
franaka 15 u zlatu, goa
i Na PO godine i na četvrt godine
u siirazmjerno;

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBRG
NIKA“. z

S Zia

Dopisi se šalju ordo
3
Rukopisi se ne vrać“

Za oglase, priposla
ve, javne zahvale, raču
izvješća i slične objave plaća
10 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 51.

Izlazi

svake Nedjelje.

Godina III.

SRPSKA BANKA U ZAGREBU *),

Već od dužega vremena osjetila se je
za nas Srbe u Trojednici živa potreba je-
dnoga novčanog središta, osnovati, biva,
takov Prema današnjijem potrebama dosta
jaki novčani zavod, koji će kadar biti da
dostojno odgovara utemeljenju, podizanju i
opravdanijem potrebama srpskoga kredita,
te što većem raširenju prometnijeh i trgova-
čkijeh novčanijeh posala, koji suse već i iza
okupacije Bosne i Hercegovine u Trojednici
znatno razvijati počeli.

Za takovo ,novčano središte“ ukazuje
se Zagreb po svome današnjem položaju
i kao gravitaciona tačka vrlo prikladnijem ;
a pošto u Zagrebu postojeći ,Hrvacki“ nov-
čani zavodi osnovani samo sa obzirom na
svoje potrebe i pijace, za koje izvanjski po-
slovi, a megju ovijema srpski kredit, tek u
drugom i trećem redu — samo uzgredno —
do uvaženja dolazi.

Tako ostaju naši poslovi u zemlji kao
strani i više manje kao nepoznati, zaposta-
vljeni, čigovijem potrebama ni oni u zemlji
postojeći omanji lokalni zavodi nijesu u sta-
nju odgovoriti. Onda mi Srbi ne imajući
većeg i zamašnijeg novčanog zavoda, ula-
gasmo do sada svoje gotovine i kapitale obi-
čno u hrvacke novčane zavode u Zagrebu,
jer u njima mišljasmo naći veće garancije,
nego, li u onijem našijem pomjesnijem ma-
njijem zavodima, i tako oduzimajući našu
gotovinu našem srpskom kreditu, predavasmo
je stranom kreditu, dok naši mali zavodi ne
našav kod novčanijeh hrvackijeh zavoda u
Zagrebu potpore, primorani su za skupe nov-
ce tražiti posredovanje stranijeh —  priva-
tnijeh — ,eskomptera“ ili predati se pod
»tutorstvo“ trećega, da mogu dobiti onaj
višak, koji kod pomenutijeh hrvackijeh za-
voda kao preko svojijeh lokalnijeh potreba
još raspoloživ preostane.

*) Ovaj članak stiže nam baš u čas, kad smo ovo mjesto
namijenili bili našem članku ,Boka Kotorska“ na odgovor
spljeckom ,Jedinstvu“. Drage volje odustasmo od namjere a
ustupismo ovo mjesto našem starom i vrsnom prijatelju. Prije-
dmet, kojijem se bavi članak, od vrlo je zamašite važnosti, jer
uz vlastitu korist koju naći možeme, daje nam zgodu da i svoje
pravo rodoljublje ukažemo. Stavljamo ga dakle na sree naši-
jeh imućnijih čitatelja i prijatelja. (Opas: Uredn.),

Ča

: Tako biva i sa našijem boljijem  srp-
skijem trgovinama.
Da se to za buduće prepriječi, i da se

gotovina našega naroda dovede u svezu sa

njegovijem kreditnijem potrebama, odlučiše
Srbi rodoljubi u Zagrebu osnovati dobro fon-
diranu srpsku banku i time stvoriti nov-
čano središte za cio naš srpski narod u Tro-
jednici i dalje; a uz dobru svrhu ujedno
i pružiti dioničarima mogućnost, da svoj
dionički kapital dobro ukamate.

Ujedinenje ovo naše novčane — mate-
rijalne — snage, imaće bez dvojbe blagotvor-
nom pošljedicom promicanja i unaprijegje-
nja ne samo materijalnijeh, biva, ekonomni-
jeh, prometnijeh i trgovinskijeh, no ujedno
i kulturnijeh i političkijeh interesa našega
naroda, osobito ako se u obzir uzme, da se
tom rodoljubivom pothvatu naši najodličniji
ljudi na čelo postaviše, koji će svojijem ime-
nom, ugledom, znanjem i iskustvom u upravi
pružiti dovoljnu sigurnost za njegovu golidnost.

S toga nadajući se uspjehu, koji je već
i potpisima u Zagrebu zajamčen, kao i li-
jepom odzivu našeg srpstva sa svijeh strana,
nadajmo se, da nag i naša braća iz Dalma-
cije u tome poslu iznevjeriti neće, jer kod
toga ujedinjenja naše srpske novčane snage,
koja blagotvorne zrake svoje na cijelo srp-
Stvo_ prostrane Monarhije naše jednako -tre=
ba da rasprostre, svi Srbi treba da smo na
okupu u tome kolu, za da se dajbudi na
ovom dozvoljenom nam polju ona obistini i
ostvari, da ,samo sloga Srbina spasava!“

A sad nam je za razjašnjenje namjera-
vanoga novčanog zavoda navesti: da je za-
mišljen zavod sa šest miliona kruna u
dionice od 200 kruna. Od toga bi se imala
uplatiti odmah jedna trećina, biva, 67 kruna
po dionicu tako, da bi se posao sa dva mi-
liona —> 2.000.000 — kruna otpočeo. Za
2-8 godine, kad se posao i dividenda digne,
uplatilo bi se još 20% po dionicu, a osta-
lijeh 50% imalo bi se polagano iz reserva
isplatiti.

Jednu četvrtinu dioničke glavnice pre-
duzimlju Srbi u Zagrebu na sebe, a ostatak
će se porazdijeliti na svo ostalo Srpstvo.

Do sada se je pokazao lijep odziv sa
svijeh strana Srpstva, na koje pozivi osniva

ča u prvi mah upućeni bješe, zato i naša
srpska braća iz posestrime Dalmacije, koji-
jema ovo nekoliko riječi od srca posvećuje-
mo, neka, kao i sva naša srpska braća, . po-
zdrave ovaj pothvat srpske svoje braće iz
Zagreba iskrenom dobrodošlicom; neka ga
svojijem pristupom što jače razgrane i po-
hrle u to srpsko kolo, ida ga složno za-
igramo na korist našega naroda.

Dakle na posao, draga braćo, bez okli-
jevanja, a sada primite srdačno pozdravlje!

OPET 0 BOSNI I HERCEGOVINI.
IV.

Ali na drugom mjestu govori opet K.
Porfirogenit o granicama hrvacke države, pa
po tom opisu, nebi ležale spomenute tri župe
onda u granicama hrvacke države, nego izvan
nje. Dakle da je K. Porfirogenit u protuslo-
vlju. Kako je potekla ova nesuglasica na te-
melju K. Porfirogenita mi ćemo drugom pri-
likom i na zgodnijem mjestu pokazati, pa kao
što se je prije općenito držalo, da se pod
Bijočem, koji se nekoliko puta spominje u
hrvackijem listinama kao hrvacki grad, ima
se tobože razumjevati današnji Bihač, pa se
ze poslije dokazalo, da nije tako, nego da se
pod njim ima razumijevati današnji Bihač
pri Kaštelima kod Trogira, tako ćemo mi tom
prilikom dokazati, da se pod hlijevanjskom
župom nema razumijevati današnje zemljište
oko Lijevna, nego zemljište na negdašnjem te-
ritoriju hrvacke države blizu rijeke Cetine a
pod župom pseckom ne današnje zemljište
oko Krupe, nego zemljište opet na negdašnjem
teritoriju hrvacke države u bivšoj hrvackoj
kninskoj biskupiji. Dakle doznaćemo tom pri-
likom, da K. Porfirogenit nije u protuslovlju,
jer u istinu dobro označuje granice hrvaeke
države, i spomenute župe po tom nijesu le-
žale ondje, gdje im se danas odregjuje mje-
sto, biva, na današnjem bosanskom zemljištu,

kako se to s poznate strane tvrdi, nego upra-

vo na teMitoriju stare hrvacke države u Dal-
maciji. Dakle neće po državnom pravu biti
tz. Turska Hrvacka, koja tobože da sasto-
jaše iz spomenute tri župe, sastavni dio stare

hrvačke države. Pa i kad bi te tri župe, koje
danas leže na bosanskom zemljištu bile u
istinu na negdašnjem teritoriju hrvacke dr-
žave, biva, sastavni dio hrvacke države, to
ipak nebi Hrvati na temelju toga imali ni-
kakva prava na cijelo zemljište, koje se je
razumijevalo pod t zv. Turskom Hrvackom,
jer spomenute tri župe svojijem opsegom ne
zauzimaju ni trećinu cjelokupnog zemljišta
t. zv, Turske Hrvacke. Pa i kad bi bila ci-
jela t. zv. Turska Hrvacka negda sastavni
dio hrvacke države, kakva prava to daje Hr-
vatima na cijelo zemljište današnje Bosne i
Hercegovine? Cijela t. zv. Tuska Hrvacka
opsizala je prostor do 200 DI milja, one pak
tri župe ni punijeh 60 LI milja, a cijela Bo-
sna sa Hercegovinom ima danas preko 1130
OI milja. Zar za zemljište od 200 CO milja,
odnosno za zemljište od ne punijeh 60 L]
milja da dobiju Hrvati zemljište. od 1130 L]
milja? Zar bi to bilo pravo? Nebi. To je
uvidio i ,Obzor“, pa se je, što je svakako
hvale vrijedno, odrekao ostaloga zemljišta Bo-
sne i Hercegovine, pa sada aspirira još samo
na onijeh 60 odnosno 200 CI] milja.

I ako je prijeporno, da li su one tri župe
odnosno dotični dio t. zv. Turske Hrvacke u
istinu bile negda sastavni dio hrvacke drža-
ve, nije prijeporno, da je u jednom dijelu
t. zv. Turske Hrvacke bilo negda Hrvata. Kao
što smo malo čas pokazali, da cijela t. zv.
Turska Hrvacka nije mogla biti nikako sa-
stavni dio Hrvacke države, tako isto nije bi-
lo Hrvata na cijelom teritoriju t. zv. Turske
Hrvacke, nego samo na jednom njenom di-
jelu i to izmegju Hrvacke megje i Une u
Pounju ili t.zv. Bihaćkoj Krajini. Zato je
sasvijem pogrješno, kad se cijeli prostor iz-
megju hrvacko-dalmatinske megje i rijeke
Vrbasa zove Turskom Hrvackom, jer takvo
ime nikako ne pristaje onomu dijelu te t. zv.
Turske Hrvacke, koji se prostire izmegju Une
i Vrbasa, jer tu nije bilo nigda Hrvata, niti
je taj dio t. zv. Turske Hrvacke mogao ika- |
da biti sastavni dio Hrvacke države. Takvo
ime moglo bi se dati jedino zemljištu izme-
gju hrvacke megje i Une, gdje je u istinu
u jedno vrijeme bilo Hrvata, a ne cijelom
zemljištu t. zv, Turske Hrvacke, jer je onaj
drugi dio došao sasvijem slučajno u zajedni.

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ.
V.
Treće doba. ž
Bogoslovlje se još diči sa Stojkovićem, koji
je sudjelovao u saboru u Kostanci, i sa Dionizijom
Remedelli Domenikancem, koji je bic učitelj grčke
knjige u Bolonji. Latinsku knjigu proslavi i Fla-
vio Eborenge, portugalski jevrejin, koji pribježe u
Dubrovnik a umrije u Kotoru. Ispjeva sve pasove
dubrovačkog plemstva od postanja grada po E
ma poznatijem o Pavlimiru, koji se je iz Rima
vraćao sa svojijem drugovima, megju koje u glavu
meće njekoga Saraku, koji
Huie comes egregiis juvenis Saracus in armls
kao drugi Enea nagna svoje drugove ds ge tu znu-
štavo i da ogradama utvrde Dubrovnik;

ze .... duce mo 2
Bie agite o fortes, sistite signa viri:
Saraca ex illo tempore olara domus.

A gdje je Marin Ghetaldi, sudrug glasovi
Va Sarpi-a? Sarpi piše, da je Ghetaldi bio ,

toga  Pa-
andio

u ponašanju, a hudoba u matematici“. Njegovi la-
tinski spisi većijem djelom bave se matematikom,
i prije nego se Viete-ovi i Nevton-ovi izumi ra-
zniješe po Evropi, on prvi okuša da upotrebi algo-
bru u geometriju. Dubrovački narod priča mnogo o
njemu, biva, da je bio vračar, da je boravio u je-
dnoj spili, koja se i danas zove: »Spila Betina“,
da je pobočnijem ocaklima žegao prohodeće lagje
stojeći u toj spili pokraj mora.

Kao Jatinski učenjaci spominju se još Stjepan
Gradi prvi nadzornik vatikanske knjižnice u Rimu,
prijatelj glasovite Kristine švedske kraljice. Njemu
ge pripisuje, da je jedan od prvijeh, koji ja nasto-
jao, da se Dubrovnik obnovi iza trešnje. Pjesnici
bijahu takogjer de Angelis i Petrović. Povjesnici i
hronisti bili su Serafim Červa Domenikanac i Sabo
Dolei Malobraćanin. Veliki povjesnik u svemu slo-
vinskome narodu jest Maur Orbini, dubrovački ka-
lugjer, koji napisa: ,Istoria degli Slavi“ u talijan-
skom jeziku. Ova istorija bi stavljena u Rimu u
index, ali za neko doba. Cerva pozvan Tuberon
kalugjer Dubrovčanin, napisa istoriju Ugarske u
latinskom jeziku, koja u Rimu bi stavljena u index
i danas se nalazi. Povjesnisi Dubrovačke države još
jesu: Lukari Dubrovčanin vele izvrstan. Razzi iz
Fiorence Domenikanac u dubrovačkoj povijesti naj-
veće tačan. Resti koji pogje Razzi-jevijem stopama.

Appendini povjesnik bez kritike, koji iznese istori-
ju baš onaku kako se priča, pošto prva njegova
povijest tačnija bi zabranjena od dubrovačkog se-
nata. Svi ovi povjesnici pisali su talijanski. Engel
njemački povjesnik izdao je povijest o Dubrovniku
ne toliko lošu, jer je imao, kako on govori sve pi-
smene dokaze, koje mu ostavi Stjepo Rajčević kon-
suo, rogjen u Hercegovini. (Ja sam ovu povijest
preveo na naš jezik i mnogo nadodao iz raznijeh
rukopisa, što mislim jedan dan izdati). Brnja Ghe-
taldi Domenikanac 1471, Coleti kaže da je napisao
hroniku, ali je nestala. Nikola Ranjina proteže hro-
niku svoju do 1545. godine, kojom se je i Razzi
poslužio, i u kojoj ima mnogo komada nekog Me-
lecija. Ovaj neznani spisatelj po svoj prilici živio
je u XII. vijeku. Od njega je ostalo 91. latinski
stih u ekzametrima vrlo sebičnijem. Coleti, Serafin
Cerva i Miho Sorgoević objelodaniše ih. Boeslav
Tiburtini Gradoje napisa hroniku od 1800 do 1400.
Bratanić mu Braila nastavi do 1450 a Ivan Gabrov
do 1500. Ljudevit Becatelli dubrovački Metropolit
iz Bolonje napisa: ,Sulle cogo di Ragusa e Spa-
lotro“ od 1555. do 1560. ali je to nestalo. Hroni-
ste gu još bili Matej Držić, Ljudevit Bečić i Kri-
sto Vlajki, koji umrije 1728. Frano Gondola ostavi
mnogo latinskijeh istorijskijeh rukopisa, koje je sve
upotrebio Gjono Resti i Eusebije Kaboga kalugjer,

koji umrije 1590. i ostavi sve to Hrisostomu Ra-
njini Stonskome biskupu. Ivan Gondola fratar Ma-
le Braće, koji umrije 1650. napisa dubrovački lje-
topis do 1484. Andio Martini Domenikauac, koji
umrije 1503., napisa neke hronike. Držan je kao
Svetac u dubrovačkijem pričama. Brnja Gjorgji Ka-
lugjer, napisa hronika i poslovica dubrovačkijeh do
godine 1500. Eusebije Basegli kalugjer skupi u je-
dnu knjigu sve povjesne ulomke prednijeh kalugje-
ra. Martin Rusić napisa i štampa u Madridu:
» Compendium totius slavicae nationis“. Nikola Kra-
neo napisa: ,Anali di Ragusa“ do 1545. Grgur
Natali Domenikanao, koji umrije 1550. i koji je
imao oblast da govori svu misu sjedeći, ostavi
»Povjesne razmisli vrhu Dubrovnika“ i s toga je
držan kao dubrovački Polibije. Gebhard iz Linen-
burga prvi megju Nijemcima napisa povijest du-
brovačku u tri dijela, u Leipzigu štampana 1781,
Filip Alegretti kalugjer talijanski izda jedan spis
latinski veoma rijedak po talijanskijem knjižnicama:
»De ragusina nobilitate“. Francus Pouqueville (1805)
a Antun Cassa, Franjo Romano (1515), Ivan Bo-
dini (1609), Franjo Sansovino (1700) svi talijanci
u svojijem knjigama donose dugu povijest o Du-
brovniku. U njekijem knjižicama u Francuskoj i u
Njemačkoj nalazi se jedna povijest dubrovačka spo-
menuta od Engela pod natpisom: ,La Tep blique de