U Dubrovniku 23. Dećembra 1894. Cijena listi, Ža Dubrovnik na godinu fior, 4, Za Austro-Ugarsku B osnu i Hercegovinu na godinu flor, 450. Za Srbiju i Crn dinu for. 5 m Goru na go- Za svo ostale zemlje , na franaka 15 u slat o Sodna. Na po godine 1 na če surazmjerno, trrt godina Pojedini broj lista 10 novčića, Pretplata i sme šalju se administraciji ,DUBROV- NIKA“. Dopisi so šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- izvješća i slične objave plaća se 10 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 52. Izlazi svake Nedjelje. Godina III. Historijsko pravo PO programu narodne strank> tali mid ee o jenkog sU edinstva“ Či- rea e opis iz Dubrovnika, na koji . 0% Be osvrnemo obzirom na pisca, te g8 Je vjerojatno napisao i s toga, jer mu je »Jedinstv 0“ ustupilo prvo mjesto i obratilo izrično pažnju čitatelja na nj. Vjerojatni pisac obuzimlje prvo mjesto u dubrovačkoj hrvackoj stranci, a ,Jedin- stvo“ je jedini organ dalmatinskijeh ,,Obzo- raša“, i s toga dakle ova enuncijacija ima osobitu važnost. Pomenuti se dopis bavi unutrašnjijem prilikama hrvacke dubrovačke stranke, ali go na to nećemo osvrtati, jer to za nas ima samo uzgrednu važnost. Ono što nas interesuje, to je ova tačka: »Kad smo mi u Dubrovniku mnogo »Fodina nazad podigli narodnu zastavu, za »pravaše i pravaštvo nije niko ni znao, a ipak »je na njoj bilo upisano sjedinjenje s Hrvat- »skom u ime narodnoga načela i historijskog »prava, u koliko jer ovo zadnje služilo kao »Potrebito srestvo za političku borbu, jer je »imučno promisliti, da se u Austriji onda kao »i danas može išta ozbiljno postići naslanja- »jući se samo na narodno načelo.“ U prvijem brojevima našega lista, kad smo mi razglabali naš program, mi smo svegj kazivali, da stojimo na stanovištu stare na- rodne dalmatinske stranke, da su se Hrvati od tog stanovišta odijelili i da, ako smo mi uzeli radikalniji pravac, učinili smo samo to u koliko nas je njihovo postupanje, i baš borba za opstanak prisilila. Na sve ovo skoro se je posmjehom od- vraćalo ne samo s pravaške već i sa obzo- raške strane, i nas su prekazivali kao odme- tnike! S ovoga baš razloga pozdravismo veselo ovaj članak ,Jedinstva“, a osobito citiranu tačku, u kojoj se tačno označuje program narodne stranke u glavnome pitanju, biva, u pitanju aneksije. Ko je pratio članke štampane u našemu listu mogao je uvidjeti, da mi nijesmo u opće protivni aneksiji, i ako nam je ,Obzor“ to u najnovije doba spočitovao, | Mi znamo vrlo dobro, da u Hrvackoj i Slavoniji živu Srbi i Hrvati, a da su prvi, ma što se pričalo, u ogromnome broju. Taj fakat dakle i u nama budi želju, da se sa. tijem zemljama združimo, da prigrlimo našu braću, i da se zajednički borimo za naš na- rodni napredak. Ako se mi dakle opiremo proti aneksiji, to je samo radi načela, koja bi se htjelo da zavladaju aneksijom, i koja u jednakoj mjeri ističu Pravaši i Obzoraši. A kakva su ta njihova načela? Glavna gu ova: Zaboravljaju na narodno načelo, zabora- vljaju na srodnost sa Srbima, te oslanjajući se isključivo na historijsko pravo dovikuju vladi: ,na temelju historijskog prava moraš da nas združišš“ — A Srbima pak kažu: »na temelju historijskog prava vi Srbi u Tro- jednici nemate uživati većeg prava, no što će uživati Nijemci, Magjari i t. d., vi treba politički da prestanete bitisati, i da postanete politički Hrvati.“ Evo proti čemu se gvi borimo, jer nam ge radi o glavi, iz petnijeh žila ustali da nas upropaste. Ali narodna stranka nije ge držala ovijeh načela, a to očito vidimo iz pomenutog dopisa u ,Jedinstvu.“ Narodna stranka tražila je aneksiju na temelju narodnog načela. A što znači to na- rodno načelo? Ovo znači da su Srbi i Hr- vati posve srodni, da imaju kao braća živjeti jedan uz drugoga, da jedan drugome ima ustupiti potpunu ravnopravnost, a ne nipošto tražiti, da se jedan drugome nametne, da drugoga sebi poičini, kao da je jedan drugo- me tugjin. Istina je, da je i narodna stranka zahti- jev aneksije oslanjala i na ,historijsko pravo“ ali kako nam Gosp, P. Č. očito i bistro kaže: nu koliko je ovo zadnje služilo kao potrebito »Srestvo za političku borbu, jer je mučno »promisliti, da se u Austriji onda kao i danas »može išta ozbiljno postići naslanjajući se »Samo na narodno načelo.“ U jednu riječ narodna stranka obzirala ge je na političku organizaciju naše Monar- bije, te uvaživši, da ista nije oslonjena na narodnome načelu, zaključivala je, da se na- rodnijem načelom ne može ,prama vladi“ ništa postići, i s toga, samo s toga i do- šljedno samo u toliko oslanjila se je na historijsko pravo. Ali oslanjati se na ,historijsko pravo“, kako se je oslanjala narodna stranka, i osla- njati se na nj, kako se oslanja ogobito dana- šnja pravaška stranka, tu je golema razlika, jer prvijem načinom pripoznaješ Srbe a braću, drugijem tražiš da ih nestane. Nazori dakle kako su razvijeni u dopisu ,Jedinstva“ diametralno su protivni programu Obzoraške i Pravaške stranke. I zbilja jedno je služiti se historijskijem pravom prama Vladi, a po- sve je drugo služiti se prama jednokrvnoj braći Srbima. Historijsko pravo ostaje u jednome i drugome slučaju jedno te isto, ali i nož ostaje jedno te isto i kad je u rukama hirurga, i kad je u rukama ubice. Starčevićev program, kojijem se u ne- koliko služe i Obzoraši, patriotičan je samo za površnog motrioca, koji se da zavesti bom- bastičnijem frazama, kako što se žalibože dao zavesti jedan ne mali dio hrvackog naroda, ali ko malo temeljitije motri dogagjaje, može lako upoznati, da je taj program ne samo napojen duhom, koji se kosi sa slavenskom golidarnosti, već je ubitačan i za same Hrvate. Najgora je iluzija za Hrvate kad misle, da bez nas Srba mogu išta postići. Baš kad bi i cijeli hrvacki narod zagrlio Starčevićevo jevangjelje, opet bi mi prestavljali barem ta- kovu manjinu, koja nebi dopustila, i imala bi dosta snage da ne dopusti, da se taj pro- gram potpuno izvede, da nas se politički satre. Današnje stanje stvari mi smatramo kao prijelaznu krizu i ufamo da nije daleko dan, kad će se hrvacki narod sjetiti, kojom ga je stranputicom zaveo egoizam i taština neko- liko ljudi, jer jedan narod ne može na dugo da slijedi Starčevićeve stope: ,Le cose fuori del loro stato naturale non si adagiano ne durano“ (Vico). Sve nazore, koje smo ovdje izrazili, na- veli smo više puta, ali ipak smatrasmo da je potrebito, da ih opet ovom prigodom na- glasimo, neka se očito i bistro zna zašto se borimo proti aneksije, i ko se je odmetnuo od starog narodnog programa. ete OPET O BOSNI I HERCEGOVINI. M. S Ali već za ovog kasnijeg prodiranja Hrva- t4 u Pounje pribjegavali su s njima i Srbi, koji su za napredovanja Turaka u Bosni i Hercegovini znatno pribjegavali u Hrvacku i Dalmaciju, pa se poslije, kad su i ovamo Turci doprli, morali naravski i odavde bje- gati dalje sa Hrvatima zajedno više prema sjeveru u Pounje. Da je već prije preseljava- nja Hrvat u Pounje ušljed napredovanja Turaka megju njima u Dalmaciji bilo i Srba, za to evo nekoliko primjera. Papa Grgur 1373. god, spominje, da u Bosni ima malo katolika osim nekoliko obraćenijeh, a da su Bošnjaci većinom heretici (patareni) i šizma- tici (pravoslavni). Pravoslavne da zovu Vla- sima, te da stanuju isti po pašnjacima i pla- ninama od Bosne do Krbave. (Lopašić: Kar- lovac Str. 141). Kralj Sigismund dozvoli god. 1412. Ivanu sinu Ivana Nelipića, kne- zu cetinskome, da može slobodno raspolaga- ti gradovima Sinjem i Travnikom, sa župa- nijom sinjskom, zatijem sa gradovima i tvrgja- ma Omišem, Visućem, Kamičkom, Ključem i županijom petrovopoljskom, te Zvonigradom i županijom odonjanskom sa svijem Hrvati- ma i Srbima. Ove gradove i krajeve, Hrva- *. te i Srbe, spominje lakogjer i Kaptol! knin-“ ski u ispravi Ivana Cetinskoga od god. 1434, (Lopašić: Karlovac str. 140). U knjizi R. Lopašića: ,Bihać i Bihaćka Krajina“, ima u dodatku dvije listine; jedna od 14338. a druga od 1436. godine. U prvoj se spomi- nju Srbi u Lici na gori Velebitu a u dru- goj u Klisi. Tijem su se načinom umnožali Hrvati u Pounju, gdje su ih Turci kao opkoljene držali. Ali nijesu Hrvati ni u Pounju bili duga vijeka, jer već pod konac 16. vijeka počnu Turci prodirati i u Pounje, a novo- doseljeni narod srpski i hrvacki morade opet uzmicati dalje više prema sjeveru. Tako ge i opet promjeni teren hrvacke države, te pre- gje iz Pounje onamo, gdje je i danas. Danas nema više Hrvata ni u Pounju, jer kad su Turci zauzeli Pounje onda ,hrvatsko sta- novništvo u Pounskih strana stane od ono doba u velikih rpah ostavlja- Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC VI. ž Treće doba. Pošto svi pošljedni slijede više ili manje Gjor- gjića, koji upravo spada drugoj dobi zlatno knjiže- vnosti dubrovačke, opažamo, da kad smo rekli da se dubrovačka književnost dijeli u tri doba, razu- slavensku književnost a ne druge mijevamo samo 2 ji po kojima se je Dubrovnik pro- knjige i nauke, glasio. Ignjacije Gjorgjić r kama pod glasovitijem la kom Kordićem, jezuitom, mu pjesme i slane satire prouzrokovaš amo gorkosti. Nenadno pregje u Rim i pojezuiti se; sli mu red brzo udari na nos, smetne gai povrati ge u otadžbinu, te se pokalugjeri na Mljetu, gdje kao opat opre se senatu radi nekijeh orkovnijeh stvari, Senat ga proćera iz Dubrovnika. Prette u Padovu bude naučiteljem istočnijeh jezika. Nakon malo go- ogjen 1675. bio je na nau- tinistom dubrovačkijem Lu- iz Mostara. Mladenačke e mu muoge srgju, gdje su on i svi plakali, kad u postelju leže, smrt ga skrha god. 1737. Bi pogreben u orkvi svo- ga reda Sv. Jakoba na Pločama. Toliko je bio za- nešen za slovinskijem jezikom, da je još tada na- pisao: ,utinam nostri meis vestigiis insistant, ut gcjentias pertractando aditum lingnao slavicae in litterarum rempublicam patefaciant“! U svome spje- vu pobožnome: ,Mandaljena“ začinjenu u osam pje- vanja kaže, da je u oganj strpao sve svoje ljuba- vne pjesme, od kojijeh su se neke ipak sačuvale po prijepisima u dubrovačkijem kućama. Bio je još i gnostični pjesnik i preveo je mišljenja grčkijeh spi- gatelja. Prenese u slovinske stihove čitav Psaltjer, gdje no je upotrebio sve vrste slovinskoga ritma i u kojemu je na 150 načina u stihovima izrekao: »Slava Ocu, i Sinu i Duhu svetomu“. I srpski knji- ževnik 0. Utješenović Ostrožinski prevede Psaltjer u degeteree u duhu narodnijeh pjesama. Gjorgjić napisa u slovinskoj prozi žitija Sv. Benedikta i Da- vida. Od njega imamo još šaljivo satiričnu pjesan: »Marunko i Pavica“ u narječju mljetskome, od ko- je se još nalazi jedno pj još neobjelođanjeno: »Marunkove suze“. Stil mu je osobiti, stihovi teku ko međovina, ideje baš poetičke, U šaljivoj i sati- ričnoj pjesmi u XVII. vijeku susretamo nekog Vla- i Koloči koji i nemo Palmotićevu: ,Gomnajdu“, koja se isada pre- meće u Dubrovniku i koja je sastavljena u Kona- vljima po Arkiloku, pa: ,Bestužanstvo“ Frana Sa- ljem. Gjorgjić sastavi na latinski raspru o brodolomlju Sv. Pavla na putu u Rim i jednu hronaku latin- sku: ,de viris illustribus ragusinis ex monumentis patavinis“. On je u jednu riječ lirik per excellen- tiam. Poetički mu je zanos u pjesmi, kako smijem reći, kako malo u koga, ili baš u nijednoga od nje- govijeh prešastnika. Ono što je ostalo od erotički- jeh pjesama svjedoči nam, da baš imamo žaliti ono auto da fe, što učini pošto svećenikom postade. Po- božnost i stari zanos taj poetički nazrijeva se u pjesmama, koje još imamo. Evo primjera : Samo imam sad rados Jere ljubih u mlados Is Vilama nebore Tance vodih do zore, Ovdje proviriva prirodna poetička ćud. Pa poslije opet predobiva čustvo pobožnosti : Ah nestalno moje pero! Ah mč pjesni tašte odveća, Raskidane na sto dila; Hude knjige jur stvite Poplesane razmetnute Po svim stranam raznešene Otac Inočentije Čulić spljećanin (vulgo fratar gluhi) pisao je 1838. da on sam ima šest Gjorgjićevijeh rukopisa. Kod L. Gaja nagjoše se dva, a jedan se nalazi u nadbiskapskoj knjižnici u Zagrebu. U tijem rukopisima jest i prijevod prvoga spjeva Eneide i tragedija ,Judita“ istom započeta. Po tom ulomku, kaže se, da je bio zaista pretekao Alfiera žestoči- nom izreka i republikanskijem duhom. U tijem pri- zorima ucrtano stoji kao i u Alfiera ,e Vodio sa- cerdotal, e il soldateseo orgoglio, e ogni real lor- đura“, Vrlo je republikanski slikovan harakter u trećem prizoru megju Radostanom i Muđroslavom. Izmegju spomenutijeh rukopisa nalazi se i prijevod prvog spjeva Ovidijevijeh Metamorfoza od njekoga Sima Zlatarića i Leandrova poslanica iz Ovidijevog Heroida. Gjorgjićeve latinske pjesme jesu skupljene u jednoj knjizi: ,Carmen Principi Eugenio“ i epos Habsburske austrijske porodice. Nećemo govoriti o Ivanu Gunduliću unuku slavnoga spisatelja Osmanide, koji ostavi idila i igara (dram4), ni o Petru Boškoviću bratu astro- noma, koji prevede Kornelijeva ,Cida“ i njeke He- roide (junačke pjesme), koji preminu u 22. godini života svoga, pa ni o Antunu Glegjeviću pjesniku drama gnostičnome i gatiričkome, radi čega je i u io: Betondića, koji se ve, javne zahvale, računska . ae en ema