U Dubrovniku 1. Februara 1893. Cijena listu, Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. JUBROVNIC Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV " NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vračaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plača se 6 novčiću od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma ne pri- maju se. B — ee roj 81. Izlazi svake Srijede. bi pristala da sudjeluje š njim u većini, a | nika svijeh stranaka na češkom saboru, koju | nika). — Znam da vam ne će bit Grof Taaffe i većina. Javili smo već da ministar presjednik Taaffe vodi pregovore sa pojedinijem stran- kama, koje su sakupljene u carevinskom vi- jeću, eda bi sklopio za sebe stalnu većinu, kojom sada ne raspolaže. Ti su se pregovori vodili ali bez ikakva uspjeha; ipak carevinsko vijeće raspravlja dalje proračun, i kako neki listovi govore, regbi, da je gosp. ministar presjednik sigu- ran da će imati većinu za proračun. Carevinsko vijeće nije se ni najmanje izmijenilo, ostalo je ono isto koje je bilo kada se je pošljednji put razišlo. Ona ista za- petost koja je prije bila izmegju ljevice i vlade i danas jednako traje, jer njihova do- govaranja nijesu obezne naravi, pa, što je gore, nije se ništa konačno zaključilo. Ovaka slika ne daje nam jasne šare, da bi mogli odlučno reći da će ministar Taaffe imati većinu pri glasovanju proračuna, na koju on ipak polaže svoje uvjerenje. Poznato je već da pojedine stranke, koje bi stvorile tu većinu, nijesu do sada ništa zaključile; ako je vlada napose sa svakom strankom neke pregovore vodila, i valjda s njima i nešto zaključila, ipak stranke megju sobom ne rekoše crno ni bijelo, kako bi se složne naći mogle na istome zemljištu. Iz najnovijeh vijesti doznajemo da klu- bovi dotičnijeh stranaka nastoje da prouče vladin program i da svoj sud izreku. Ljevica koleba čas k jednoj čas k dru- goj strani. Čas bi htjela da na vladu upliviše da je prihvati i da postane vladina stranka, kako bi kasnije sama gospodarica bila od cijele situacije. Čas opet kani se te namjere e bi za nju opasna bila, biva me bi odgovarala zahtjevima onijeh koji su je do poslaničkijeh stolica dovali, koji ih povlagjivaju dotle samo dok su u opoziciji. Ali sama ljevica ne bi još stvorila ve- činu ministru presjedniku Taaffe-u. To se izvesti ne može bez Poljaka i bez Hohen- vartova kluba. Kad pak znamo da je ljevica u načelu protivna Hohenvartovu klubu, te nipošto ne s Poljacima se nikako ne slaže, jer su oni postavili neke uvjete, na koje ne može pri- stati, samo nam se nameće da kažemo da je ta Taaffeova većina prosta želja i ništa drugo. Kakvi su ti uvjeti koje Poljaci iznesoše a na koje ljevica ne pristaje, donijele su nam bečke novine, iz kojijeh vadimo da je pre- sjednik od kluba poljskoga dao jasnu i odlučnu izjavu, da će njegov klub pristati na savez sa klubom Hohenvartovijem i da će sudjelo- vati većini sve dotle, dok u njoj bude se nalazio cijeli sadašnji klub kongervativački. A to je ono što ljevici smeta te ne će da pri- staje. Naš naročiti prijatelj iz Beča javio nam je žicom, što smo u zadnjem droju donijeli, biva, da su rasprave o parlamenackoj većini prekinute a da Taaffe traži sporazum sa če- škijem veleposjedom o nagodbi, držeći se stanovišta pisma upravljena na Sehmeykala. Češki listovi obijelodaniše dva pisma, je- dno grofa Buquoy-a i drugo Dr. Sehmeykala o nagodbi, odnosno o jezičnom pitanju. Oba pisma zanimiva su i u pogledu ustrojenja većine o kojoj se danas bavimo. Prvo pismo upravljeno na Dr. Sehmay- kala i na koje se naslanja presjednik Taaffe dokazuje da je češki veleposjed poslije zaklju- čaka konferencijskijeh od 1. Novembra formal- no prihvatio stanovište, da se mora u stvarima nagodbe tražiti sporazum uz učestvovanje svijeh zanimanijeh faktora. Spomenuto pismo odnosi se na zaključak veleposjeda od 5. Marča 1892. kojijem se je uskratila daljna rasprava poznatijeh punktacija a Njemoima, ostavlja na volju, da li će u interesu nagodbe prihvatiti razloge veleposjeda i potvrditi iskre- nu volju za sporazum time, da uvažujući te razloge pruže ruku za riješenje jezičnog pi= tanja. U posebnoj konferenciji imale bi se sve stranke dogovoriti, kako bi se imalo prije svega riješiti jezično pitanje. Bez riješenja ovoga pitanja ne može biti češki veleposjed za nagodbu. Drugo pismo kao odgovor prvome glasi da se jezično pitanje ima urediti državnijem zakonom, pa za to i za druge razloge Dr. Smeykal ne pristaje, da se zametne kakovo dogovaranje u posebnoj konferenciji pouzda- bi vlada imala da sazove. Po tome izgleda da ministar presjednik Taaffe ne će biti sretan ni s te strane da osigura većinu, što ga je najbolje mogao uvjeriti češki Namjesnik Thun, koji je baš ovijeh dana s ministrima u Beču podulje ge razgovarao i razbistrio im cijeli položaj, koji prekazuje slabu osnovu za tobožnju većinu, Iz svega ovoga možemo lasno uvidjeti da su slabi pokušaji Ministra Taaffe-a, da sklopi željenu većinu, jer njegov glas ne slaže se s glasom naroda u Austriji, koji sa- stupaju pojedine stranke na carevinskom vijeću. Mi cijenimo da bi već jednom morao priznati Ministar Taaffe da s raspustom vi- jeća ne bi ipak ništa polučio, jer bi ovaj ra- Spust donio iste pošljedice, koje je donio i pošljednji raspust, biva, da stvara većinu za sebe s vremena na vrijeme kao i danas, te opet u kojoj prilici ne moći je stvoriti. Nije moguće djecu sačuvati od gladi a pritvoriti hljeb da ga djeca ne jedu, nije mo- guće svakome pravo htjeti dati a tamo stva- rati im neprilika da do tog prava ne dogju. Ko tako hoće da u našoj monarhiji drži krmilo državne lagje na kojoj su ukrcani razni elementi, razne želje i potrebe, koje se megju sobom kockaju, po našem skromnome mnijenju držimo, da nije umjesno, i valja ili da se okani tog njemu povjerenog posla ili da prione konačno uz one, s kojijema naj- bolje može tu lagju u zdravu i spasonosnu luku privesti, biva, uz Slavene, koji u mo- narhiji sačinjavaju ogromnu većinu. Da se Slavenima u našoj Monarhiji bo- lje ugagja i pravedne njihove želje uslišaju i potrebe namire danas ministar presjednik grof Taaffe ne bi prosjačio od Petra do Pa- vla da za sebe većinu zadobije, nego bi na sami glas sve Slavene koji su oko njega na svoju ruku pribavio i većinu imao. Ovako orna kapa zlo obilježje. ————ooššeoe——— Pismo iz Srbije. Beograd, 28. Januara. (damirenje Kralja Milana s Kraljicom Nata- nas zabavim našom domaćom sl je da se pomiriše Kralj Milan i! & Na 20. 0. m., Kralju Aleksandrij E ir riza ovaj telegram: ,ja sam se iga kom pomirio“. — Kralj Aleksandr vino odgovorio: ,Tvoj telegram mej tronuo. Današnji dan mi je najradosniji moga života. Grlim te i molim te da mi mater u mestomenezagrliš. Ova vest o izmi- renju visokih supružnika Kralja Oca i Kraljice Ma- tere prostrujila je kao električna struja kroz srea Beogragjana; ona ih je opila zavela i dali su očita izraza svoje radosti. Duha nesloge, koji se na našu veliku žalost bio uvukao u kraljevski dom, ne- stalo je jedanput za svagda, da ustupi mesta miru i svetoj slozi, kojoj i jeste najđivotnije mesto pored prestola. Eto tome se silno obradovaše Beogragjeni, tome se danas iskreno i iz dubine duše raduje cela Srbija, ceo srpski narod. U slavu tog izmirenja Beo- gragjani su osvetlili svoje domove, te je onako kao retko kad Beograd tako reći plivao u moru svetlosti. O tom izmirenju najbolju je sliku doneo je- dan list odavde, koju vam ovde iznosim. Zamislite sebi ovaku sliku: U bogatu i krasno nameštenu dvorcu u Bijaricu sedi, jednako lepa i uzorita, Kraljica Natalija i razgovara se sa svojom dvorskom gospogjom. Ućuti po koji trenutak i iz grudi joj se otme koji isprekidani uzdah, u pameti joj se ponove uspomene na zemlju, u kojoj je ostalo sve, u kojoj je provela najlepše dane života svojega. I sve te misli na mah pomračuje sećanje na posle- dnje patnje, sve tamni i bledi pred svežim ranama, što ih majčinu srcu zadade obest. U sredini razmišljanja prijavljuju čudnovato gosta, kroz sobu odjekne ime čoveka, na koga se nije nikad mislilo, da će kročiti nogom pred uvre- gjenu i napuštenu suprugu svoju. Dolazi u posetu Milan Obrenović, negda kralj od Srbije, po tom kralj bez prestola i na posletku običan čovek, koga ve- zuju samo uspomene za Srbiju, čiji on nije gregja- nin i u kojoj ga polako počinju zaboravljati. Otkud ta poseta? Šta nagoni toga čoveka, da se vrati ženi svojoj, koju je mrzio i gonio i zbog koje je dragovoljno žrtvovao sve, i slavu, i sjaj, i presto, i veličinu? Šali li ge on, ili je baš odista došao da se miri? Ne, no šali se. Ulazi u sobu bled, uzrujan, ulazi kao pokajnik. Čudne stvari, je 1 te? Da li bi se mogla opisati ona nema scena, koja je nastala posle prvog vigjenja, pa baš da se iz prikrajka gledala? I kako je bilo u duši njima dvoma, što se danas potucaju po tugjem i nezna- nom svetu, bez iskrena prijatelja, da u tuzi uteha bude, da radost podeli?... I eto sad su se izmirili. Pa zar to nije izne- nagjenje? Niko se tome nije mogao nadati, niti ge to moglo po čemu naslutiti. Došlo je neočekivano, Podlistak. O RADU | ZASLUGAMA SV. SAVE. govorio na svetosavskoj proslavi pjevačkog društva »Sloge“ u Dubrovniku Lazar Kosić, učenik IV. ra- zreda muške mjesne zakladne škole. Štovana Gospodo i Gospogje! Malen sam, nejak sam, da oduška dadem onoj plamtećoj ljubavi, koja miljem nadima njedra vaša, — da slabačkim riječima svojim dostojno saodgo- vorim onim toplim, večeras jedinstvenim osjećajima, koji žarka, plemenita srca vaša napajaju, — a pre- ma svetitelju i prosvjetitelju današnjem Savi Nema- njiću, onom Savi, koji je utro, prokrčio puta srpskoj riječi i knjizi; — očuvao, pronio i proslavio ime vaše. Jeste; — ali riječ slatka, riječ mila: ,Srbin sam“, koju mi je majka u kolijevci tepala, a po- slije i mlijekom svojim zaklela, da ga ljubim ža- rom duše svoje, plamom srca svoga, sokoli me, hra- bri me, da zaplivam i ja večeras u toj radosti va- šoj, da se s vama i ja ponesem, te da vam budem koliko toliko i tumač osjećaja tijeh vašijeh. — Hra- brost, odvažnost ova moja tim većma nastaje, što znam, da od Dunava do Jadranskog mora u nakrst svega Srpstva, svaki se žuri, svaki hiti danas, da u sveopći divni, veličanstveni srpski rukovjet, uplete, za- sadi i svoj ovijetak, a sve u slavu nekad malog Rast- ka, a poslije velikog prosvjetitelja Save Nemanjića. Da, štovana Gospodo i Gospogje, svaki je tu; jer je Savo naš najveći svetac, dan njegov najsjaj- niji dan, jedina naša slava, naša proslava, na kojoj ge potpuno osjećamo, da smo samo svoji, da smo Srbi — braća prava. Danas, slaveći mi Njega, sla- vimo svoje biće, svoj opstanak. Toga radi i govori današnji nijesu do li izlijev dužne blagodarnosti narodne, — narodne velim, jer da mu Save nije bilo, ni njega ne bi bilo. Narod bez unutarnje jačine svoje, tijelo je bez duha, slamka mogju vihorovima. Narod bez svoje osobine, bez tog pokretača i budioca narodne svi- jesti, — bez tog stupa, stožera narodnog bića; — nije narod čist, ovejan i samostalan; ne, jer teme- lja, unutarnje snage svoje nema, koja da ga zau- stavi da se ne preobrazi, koja da ga podrži da u tugji vrtlog ne utone, koja ga očuva da ne iščezne, da ne propadne. — Narodna osobina ili narodnost, to je ona moćna, živa i jaka ograda, koja čuva i brani narod od tugjeg upliva, uticaja. — Stefan Nemanja, otac Savin, istina sajedinio je raskoma- dane srpske zemlje, osnovao, podigao srpsku državu ; al mu je narod slab, nezrio bio; — a za slab na- rod ništa opasnije nije, Gospodo i Gospogje, no kad bi ga nesrećom još za rana, u početku svome, tugja lijem. — Prilozi za Gundulićev spomenik od uče- ruka pograbila, — ona bi ga lišila tad ne samo ti- jela, no i duha, — zatrla bi mu ime, jezik i sve njegovo; — njega bi sasvim u tugjeg pretopila. Toga radi Savo, uz duhovnu prosvjetu hrišćansku, — znajući, da su ime i jezik njegovom narodu naj- miliji amanet pragjedova, da je jezik najveće blago prava svetinja, da narod traje i živi dotle, dok mu traje i živi jezik, da je on duša — srce svakom na- rodu; — znajući, velim, sve to — poklanja mu odmah sveštenstvo svoga roda i plemena, da mu službu služi, slovo propovjeda, a na jeziku svome. A da bi ga za se još većma privezao, sebe i njega srodio, te tako ga jakim za uvjek učinio, životu mu temelj pravi i trajni udario; — i škole mu je otvarao, te rasadnike čiste prosvjete, da se u njima umno i moralno usavršava, jeziku podučava, s 0so- binam roda svoga upoznava. Da, škole; jer škola — prosvjeta ,putokaz je, plameni stup u pustinji“. Ona prvi, i pošljednji uslov greće u životu. Samo prosvjetom državs mogu napredovati, ovijetati; samo prosvjetom mogu narodi sebi ljepšu i sjajniju bu- dućnost stvoriti. Narodi mogu postradati, izgubiti samostalnost svoju, mogu; al ne i utonuti, nestati, Sila može tijelo ubiti, ali ne i dušu —- misao i svijest o sebi samom. Tim moćnim oružjem, školom — prosvjetom dakle Savo povede narod svoj k sreći Ozaren njome narod je stupao od savršenstva k ga- vršenstvu, od slave k slavi. Dušan Silni, Carstvo srpsko čedo je, koje se začedilo i odnjihalo na pla- menu luče iste, rukom Savinom na ognjištu naro- dnom zapaljene. Jačina njena nije se oslabila ni onda, kad je rod naš dopao muka svakojakih. Ona je tinjala i tada u sreu njegovom. Za punih pot vjekova na ognjištu iskušenja, u muci i nevolji, na kocu i ražnju, podgrijavala ga, snažila, bodrila, da je i dalje ostao: ,čelik ljuti, hladni kameni silni grom“. Na strunama tankih javorovih gu- sala, te čudne škole a u gori pustoj, stala je ona kazivati potištenome rodu svome: Miloša i Marka, Knez Lazara i Juga Bogdana sa njegovijeh dovet tića — devet Jugovića, da budi, a i probudi. I pro- budila ga je. Zoru tog znamenitog, po nj veselog dana bili, štovana (iospodo i Gospogje, dočekao on ikad, da mu nije Savo podigao ognjište prosvjete, pogrijao te razbuktio tinjajući, al svijetli plamen duha — moći njegove; — naučio žar — ljubavi k imenu i narodnosti svojoj? Nije li On time je- dino zaslužio vječitu našu blagodarnost i priznanje? Ali taj isti duh, ta ista ljubav k imenu i na- rodnosti, koja je napajala, očuvala narod naš tada- nji, — napaja, čeliči nas sad, štovana Gospodo i Gospogje, podržava u duhovnoj zajednivi, i ako raz- pravoj; njome udari najjači temelj opstanku srpskom, | drobljeni i rasijani. Šta više, svijest nekdašnje