U Dubrovniku 22. Februara Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Dopisi se šalju u Rukopisi se naj aju. Zu oglase, priposlano, :-, izvješća i slično objave. plača sa 6 novčiću od retka. puta štempaju, po pogodhi. Nefrankirana pisma ue pri maju se. Broj 34. Ezlazi svake Srijede. Godina 1. BOSANSKO-HERCEGOVAČKA ŽURNALISTIKA. Naš narod govori: što se je babi šćelo, to se babi šnjelo, a to baš možemo shodno pre- nijeti na žurnalistiku u zaposjednutijem po- krajinama. I zbilja ,Bosnisehe Post“, ,Glas Hercegovca“ i ,Bošnjak“ prestavljaju u jezgri tu babu, jer snijevaju uvijek ono što bi im milo bilo da i na javi bude, biva, narodnu rascijepanost. Ovi listovi na temelju vjerske nesnošlji- vosti i fanatizma, na temelju vjerske razno- likosti slijede jednakijem stopama da odva- jaju narodno načelo. Svak za sebe prestavlja jednu tobožnu narodnu ideju identificiranu u vjeroispovijedi svojijeh sljedbenika, kako bi razrodio i razjedinio onaj narod jedne krvi i plemena. Pojava bosansko-hercegovačke žurnali- stike, onako kakva je danas, nije drugo nego izlijev one sisteme, koja se je uvela, biva, da se podupre mnijenje magjarskog uvaže- nog političara, a u isto doba i pisca ,isto- rije srpskoga naroda“, koji je u svome glasovitome djelu kazao: ,da su se kod Srba vjera i narodnost u jedan istovjetan pojam slile. Propovijedajući takovo načelo i ako kri- vo, postizava se nešto, što baš ta žurnalistika želi i što snijeva, dijeli Srbe triju vjera na tri tabora, pravoslavnijema ostavlja srpstvo, katolicima nameće hrvastvo, muhamedancima poklanja bošnjaštvo. Na naslonu svega toga došlo se je do uvjerenja kod branitelja tog načela, da treba ne samo tražiti odvojenje ujedinjenog naro- dnog čustva na temelju vjerske raznolikosti, nego i suzbijati svačiju nakanu da se na ne- kom stanovitom teritoriju, u jednom narodu, uvriježi druga teorija, koja bi bila skroz ne- gacija pomenutijeh pojmova. Ako je, do nekle, možda i istina da su se kod Srba vjera i narodnost u jedan isto- vjetan pojam slile, to je svakako slijedilo za Nemanjina doba (1165.-1195.), ali u dana- šnje vrijeme, kad se po vjeri ne sudi kojoj narodnosti ko pripada; kad se ne pita kako se ko krsti i da li se klanja, te se po tome narodi ne dijele, — teorija našeg političkog istoričara, koji navedeno načelo ispovijeda, ne može da bude drugo nego staro načelo iz XII. vijeka preneseno na naše doba. Baš u toj sistemi valja da mi tražimo uzrok božićnjem kolaču, te nam je bosansko- hercegovačka vlada namijenila i poklonila. Mi smo žrtvovani bili, jer su naša na- čela i naš program u otvorenoj oprijeci dje- lovanju sadašnje cjelokupne bosansko-herce- govačke žurnalistike, ali žrtva, koju mi po- dnosimo, nije nego sasvijem neznatna prama onoj koristi, koju smo stekli, biva, uvjerili smo se mi i vas cijeli svijet, da je naš pro- gram bio oduševljeno primljen od svakog pravog i neodvisnog patrijote, a to nam je već jamstvo da će naše načelo usvojiti cijeli narod. Nu to naše načelo nije ishod onijeh snova pomenute žurnalistike, biva, da se ostvari umišljeno strašilo, da mi imamo neke tačke, koje nas privlače preko granice, ne, nego izraz svijesnog političkog pravca, da u kući svojoj budemo svoji, da nam došljaci ne gospodare, a da svi zajedno ujedinjeni na temelju narodne jednolikosti, na temelju naše materijalne i umne snage budemo uvaženi onoliko koliko zaslužujemo i radi brojnog i radi geografskog položaja. Ali radeći mi na tome polju zakonitosti pravice, ne pružajući noge, naše misli, da- lje nego dosiže pokrivač, naša budna svijest, jesmo li što za sebe izvojštili, što bi se mo- glo kockati s državnom oejelinom? — Nije- smo. Tražimo li mi da od jedne pole za drugu prionemo na temelju istorijskijeh dr- žavnijeh prava i privilegija? — Ne. Jesmo li s toga zasluženo priznanje, stekli od oni- jeh faktora, koji su zvani, da nam to pri- znanje udijele? — Nijesmo. Vidimo naprotiv da je sve obrnuto. Pred- bacuje nam se lažno, da nas lakše unište, da imamo neke tačke, koje nas k sebi privlače i da je to fakat vrlo značajan, koji zaslužuje pažnje pogledom na budućnost. Piše se u tom duhu srpska istorija; napojeni tom ide- U, jom našem listu ne daju da ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Vjerska propaganda i nesnošljivost, što se proti nas propovijeda pomoću novina je- dne boje a različitijeh nuance-a ne će na- ma ipak zapriječiti napredak našeg rada, ne će uništiti naše načelo, jer se lako ne dadu zaustaviti oni naravni pojavi, koji teže jednoj poštenoj i zdravoj cijelji, biva, obrani svoje narodnosti. Pomenuta žurnalistika hoće da u stare zemlje nove zakone uvede, da Srbe otisne, spršti, utamani; ali sila Boga ne moli, kaže narodna poslovica, pak ako je istina, kao što jest, da svaka poslovica ima svoj izvor u na- rodnom iskustvu, ne će nam se moći poreći ni istina prve, ni druge, pa ni treće, biva, da je svaka sila za vremena. Neka hrvacka žurnalistika u opće a bo- sansko-hercegovačka na pose lome svoja ko- plja o umišljeno i bijelo i crveno hr- vastvo, mi ćemo braniti srpstvo, i ako _ nam nije dopušteno pristupiti u zaposjednute po- krajine, ali srpstvo koje mi branimo i koje ćemo uvijek braniti — neka zna i upamti visoka zemaljska Vlada tijeh pokrajina nije, niti će biti ono srpstvo magjarskog po- litičara, koji tvrdo vjeruje, da su se kod Srba vjera i narodnost u jedan istovjetan po- jam slile, i da se kod Srba i danas nalaze, ne kao izraz svijesnog političkog pravca, one tačke, koje po njegovom mišljenju k sebi ih privlače i koje zaslužuju pažnje na budućnost. Ne. Naše je srpstvo jasno i bistro ozna- čeno; ono stoji na zemljištu na kojemu ži- vemo, temelji se na narodnoj jednolikosti i vjerskoj snošljivosti, podupire se o zakonima koje mu je ustav opredijelio, umjereno je, ne traži drugo nego da je priznano i mjero- davno a ovijem zemljama, gdje je i niklo. Naše je srpstvo neki bedem proti hr- vačkoj najezdi, koja je pregla da srpsko ime, koje im je toliko mrsko, izumre u Hrvackoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini i ovdje kod nas, pa da se ostvari ono što je kazao prorok stekliški: ,Svi će postati zgoljni Hrvati“. Ovo je naše srpstvo, a neka bosansko- hercegovačka žurnalistika snijeva kao ona baba, što bi joj milo bilo da se dogodi, jer narodna poslovica kaže: San je laža, a Bog je istina“. Horvat, Harvat i Hrvat. »Prag od kuće najveće brdo“. Poslovica dubrovačka. E Što upravo znači Horvat? Horvat po etimologiji znači upravo goranin, ali u današnjem etnografskom smislu, Horvat ozna- čiva one Kajkavske, ili još bolje Kekavske Slovence koji su se od iskona još naselili bili po bivšoj gra- gjanskoj Hrvatskoj, biva u prvašnjoj Gornjoj Slavo- niji i po okolnim krajinama, u Megjumurju, i pre- ko Drave dalje po južnoj Ungariji, i koji «u bili i u govoru i u svemu više nalični Slovenima nego Srbima; ali kašnje dogjoše pod političku vlast dal- matinsko-harvacke države, što se sterala u naj- širem smislu od ušća Cetine rijeke do Istrije. Je- dan se dio od njih na granici Kranjske zovu i Beli Horvati. Približanjem osmanske navale zbivalo se je, za puna pet vjekova, neprestano iseljavanje na- šega naroda od južnijeh krajeva prema sjeveru i zapadu. Ti slovenci dogjoše pod politički upliv dal- matinske aristokracije i bosanske, koja se je iselja- vala s narodom, a kasnije nadogjoše i pravi Srbi pravoslavne vjere iz Srbije, Macedonije i t. d. te se bez prekida iseljavahu u sve to većoj mjeri, ka- ko što se strašnija i goropadnija nemar turske pri- bližavala našim zemljama, kao što je to sve lijepo iskazano u povijesti karlovačkog vlađičanstva gosp. prof6sora Manojla Grbića. Ta je smjesa, raznim fak- torima uplivisana, držala do Gaja i do Kristijano- vića svoju djalektičnu kajkavsku književnost, što se sastojala najviše od molitvenika i drugijeh pobožni- jeh knjiga, od koledara i t. d., ali uplivom Gaja, Kukuljevića, Demetra i većega dijela voditelja novi- jega hrvackog pokreta, koji se megju njima rodiše, i golemom pomoću katoličkog sveštenstva, što toma pokretu dade i uzdrža klerikalni svoj značaj; odba- cili gu ime horvatsko-slovensko a primiše prije klasično, Francuzima uskrsnulo ilirsko, a kašnje ka- da im ga je vlada zabranila, po nagovoru Magjara, tada prihvatiše ime i narodnost i književnost srp- sko-hrvacku. Imade ih okolo po milijuna duša. Ne slave glavu, nose se kao seljaci po južnoj Ugarskoj, lože djelom badnjak, ne pjevaju odavna novijeh pjesama a slabo su uzdržali stare, najviše lirskog oblika. Megju njima se porodio bio i živo raširio pokret lutorsko-slavenski i socjalistično-seljački, ali kada je plemstvo i sveštenstvo iskorenilo onim poz- natim okrutnim načinom tu seosku bunu i užgali geoskoga kralja Matiju Gubca, tada su im zabranili Podlistak PRIGOVORI Imeniku svećenstva i župa Biskupija: Mostarske-Duvanjske i Trebinjske za godinu 1892. te Hrvastvu pjesnika Fr. Grge Martića. Piše za ,Dubrovnik“ N.N. iz Hercegovine. Nazad malo vremena dočepao sam se nekako Diocezanskog Shematizma, koji je izašao ima ne- koliko za Biskupije: Mostarsko-Duvanjsku i 'Tre- binjsku u Mostaru a to štamparijom ,G. H.“ Prije nego počnem o njemu pisati, izjavljujem da se no ću osvrtati osobno na nikoga; jedino ću prikazati svijetu kakve se danas knjige rasturuju; u svemu ću se držati najprije umjerenosti. Kako rekoh ne ću osobno nikoga pominjati; nu ako se ko žacne na ovakovo pisanje, neka samo promisli imadoh li pravo što ću kazati. U današnjemu vijeku svjetlosti svašta se čuje i piše baš i od onijeh, te se tobože inteligentniji smatraju. Javna ljueka djelovanja podvrgnuta su kritikovanju. Kritika je vazda bila kao i sad oštro gvožgje, koje cijepa svako divo bez razlike ljepote i vrijednosti ili ti visočine: ona ne pazi na visinu tankovite jele. niti na širinu debela hrasta: pot- kresujući jednoj i drugome osušene grane, svojijem oštruljem čak i u srce im zaviri; istrijebi gnjilad, netaknuto ostavlja otkle mogu mladice udarati da odjenu stablo i njegovu ljepotu pokažu. Smije se dakle kritikovati svačije djelovanje osobito onda kad to zasijeca u kakvo važno pitanje, onda kad treba bistriti pojmove. — Ovliko na zna- nje onijem, kojijem bi se grstila moja kazivanja. Da već prijegjem na stvar, spomenuti mi je u prvome redu kako je već pomenuti ,Sehema- tismus“ na novo napravljen i za Trebinjsku Bi- skupiju, koja se je — kako je poznato — nazad nekoliko Mostarskoj prilijepila. Novi ,sehematis- mus“ namijenjen je katoličanskome kliru. Jeda li je taj ,novi sehematismus“ uragjen kako treba, ne ću da kažem, pošto se to tiče samo onijeh. koji su pozvati da ga u tome sude; moja je jedino cijelj istaknuti neke činjenice, što se u novome sehema- matismus-u nalaze; činjenice koje se nikako zaba- šuriti ne dadu. Nama je prem dobro poznat današnji naš po- ložaj, naše stanje. Poznati su nam svi napori braće hrvata; poznati njihovi propagatori; falsifikati isti- jeh; neopravdane njihove nove tendencije, u jednu riječ poznata su nam sva djelovanja hrvacka i pri- ljepaka hrvackijeh; djelovanja, kojijem stvaraju se- bi golemijeh neprilika, a Srpstvu najbezobraznijih opadanja — kud veće — nijekanja ekzistencije. U ovome vijeku svjetlosti kao što je dakle nekakva utopija ,kraljica hrvackoga svijeta“ i do najnižijeh hrvackijeh slojeva svoj troskot razmetnula, vidim ja sdje je ona (utopija) silno obujmila i nazovi hrvata sačinioca novoga ,sehematisma“, koji misli samo jedno, veliko narodno(?) hrvacko blago rasprostra- niti baš i ondje gdje to blago nikakvu sreu nije drago: to je eto utopija prava. Sačinilac ,novoga shematizma“ tako se je za- dubao u misao stvaranja ,velike hrvacke“ da je na Strani 9. novoga shematizma smionosti imao ustvr- diti ovo: Govoreći o granicama Biskupija: Mostarsko- Duvanjske i t. d. veli: »Jurisdictiones limitrofae dioecesis Mande- triensi sunt: Spalatensis cum Macarensi, Banjalu- censis. Vrhbosnensis, Tribuniensig, ex parte Montis Nigri Antibarensis, ultra Limum Scopensis. Lingua populi in tota (pazite!) dioecesi est croatica“. Pravi klasicizam! Pa ako i nijesam pravi la- tinista razumijem šta g. sastavljač novog ,shema- tizma“ hoće, Naznačio je granice Mostarske Bisku- pije, to je prvi dio. U drugome dijelu ne može više da samo misli o ,velikoj hrvackoj“, šćadijaše tu svoju misao ostvariti; i eno gdje poput Kraljevića Marka kucne teškijem šestopercem i na mah sači- ni ,veliku hrvačku“. Nego prije svega upitaćemo časom g. sastavljača ,novog shematizma: je li on baš imao u svojoj pameti ono što je napisao: lin- gua populi in tota dioecesi est croatica? Ako je imao to u pameti, nek nam onda kaže kako može tako drsko na javnost izdati što ga pamet buj- na učila? Ta g. sastavljač ,novog shematizma“. pozna dobro teoriju o ,probabilizmu“. Tu ge kaže da je svako mnijenje podložno prijevari i dokle god ne prestane mnijenje biti, drugo protivno njemu može biti istinito a ono lažno. Na ovo će g. gastavljač »novoga shematizma“ možda kazati, da je on ono napisao kao pravu istinu a ne kao mnijenje, biva, da drukčije ne može biti. Ako je tako onda biva: Roma locuta est...; ne; mi ćemo znatiželjni još nešto upitati, naime: okle ta avtoritet g. sastavlja- ču ,novog sehematizma“ te on absolutno može tvr- diti da je: lingua populi in tota dioecesi sroatica? Smiješno! Ne znamo da je još ikakva avtoritet svjecke nauke taki sud izrekla. Imamo ve- leuma i stranijeh i našijeh koji o nama vodiše i vode razgovore, pa ni jednog još ne čusmo, koji bi pomogao tvrdnju g sastavljača ,novog sehemati- zma“. Imamo historika. filologa, ljudi te se izričito posvetiše nauci da iznagju gdje ko prebivaše, gdje . m zdministraciji nm X ku ve, javne zahvale; računska Ako ša rila