U Dubrovniku 22. Marča 1893. Cijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. 28 Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4,50. Za Srbiju i Crnugoru na go- dinu fior. 5. 23 sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine urazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROY- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pti- maju se. Broj 38. Izlazi svake Srijede. Godina I. ISKRENA RIJEČ. —-—Izbori su u Srbiji svršeni, ali pravi ishod izbora nije nam još u cjelini poznat. Zna se u glavnome, dn je liberalna stranka dobila većinu, I a:o smo iz daleka pratili vas tečaj stvari, pa s toga ne primali sve za gotov novac; i ako smo bez ikakve strasti stra- načke uzvike slušali, pa s toga ne naginjali ni na jednu stranku, ipak po onoj da krv nije voda strepili smo, mislili smo za Srbiju, bojali smo se zlijeh glasova. Mi vrlo dobro znamo da su političke stranke nužne činjenice za svaki ustavni ži- vot. Ali da te stranke postanu. neprijateljski logori na sm.t ili život, ne možemo nikako odobriti, to više kada u tijem logorima bore se ljudi jedne narodnosti i imena a sinovi su svi jedne majke. p Po ernijem glasovima, koji su nam sti- zali, s razlogom smo u Srbiji prestavljali vrlo žalosni prizor, koji nije bio daleko od istine. To se dakako ne da zabašuriti. Sve je tano bilo nadraženo i zaoštreno, a sve za borbu gotovo. Ogorčenost i kivnost u najvećoj mjeri. Strasti prekipjele, zanos zavladao sve duhove, opća zabuna nastala, prava i dužnosti po- stale prazne riječi. Da kratko kažemo, ljudi od najvišijeh položaja, ličnosti koje zauzimahu prvo mjesto u srpskom društvu, izlijetale su na pozornicu, te su sve svoje strasti uzbu- gjene i razdražene izlijevali i tako zao izgled pružali zavedenoj svjetini, koja se lasno baca u vrtlog zala i nevolja. Nije li ovo istinit prizor bio, a za sva- koga doista žalostan? Kad se pak tome na- doveže kako je srpska štampa, koja je stvo- rena da bude zraka istine, apostol pravde i vrlina, najnesretnije zlo upotrebljena bila i ponižena, nije li bilo Bogu plakati i od njega samo pomoć prizvati? k Jest, i biće bila koja nevina duša koja se Bogu za Srbiju molila, jer inače bile bi pošljedice erne kao što su im i uzroci bili. Pripreme su ubitačne bile, strašna oluja pri- jetila, ali Bogu hvala, sve mirno progje. Mi se obradovasmo kad nam glas stiže, da je ljuta izborna borba dovršena uopće u miru i u redu, a ako se i koji mjesni nered dogodio, to drugo nije bilo, nego ishod žive srpske naravi i obična nesporazumljenja, što se slično dogagja svuda pri takijem trenu- cima. Svršeno je dakle. O pobjedi, o većini o manjini ne govorimo, nego kao Srbi, .0- jima na sreu loži napredak i dobrostanje srp- ske Kraljevine sa prosto narodnog gledista, pravo je da svoju kažemo. Neka nam se namjera u zlo ne upiše, a još manje neka nam se ne prebaci da se ne- pozvani učiteljima ističemo niti, da preko gra- nice težimo. Mi se nikome ne namećemo, ni- kome ne prigovaramo da drugoga obranimo. Pred nama lebdi jedna samo misao, biva, da svako srpsko dobro, ma gdje bilo, radosno predusretamo, svako srpsko zlo nemilo nas kosi, pa kao Srbi dužni smo davati savjete kao i primati ih od svojijeh suplemenika. Iskrenost nas nagoni a drugo nista. Mi smo uvjereni, a valjda se i varamo, da je već skrajno vrijeme došlo, da svi srp- ski rodoljubi u Kraljevini uvide nuždu, da se ublaže one političke stranke, koje nikako dobru ne vode. Današnja stranačka borba očita je pogibija za Srbiju a služi oružjem u ruci protivnika svega .srpstva, da ga oma- lovaže i žigosaju, i donekle s razlogom, jer fakti govore a ne prazne riječi i prosta na- gagjanja. Ono što se do danas zbilo, minulo je već. Izgladiti se više ne može. Ali rana, koju je ta prošlost Srbiji otvorila, vapi melema, da ne otruje cijelo tijelo. Taj se melem može još naći u Srbiji. Danas je liberalna vlada na krmi Srbije. Zar je to tako nešto strašno za protivne stranke? Zar nije i ona srpska? Zar nemai ona prava da vlada sudbinom Srbije ? Danas ona, sjutra druga, a preksjutra treća, pa što za to? Sve tri stranke u Srbiji imaju opre- dijeljeni zadatak da se otadžbina oporavi i unutrašnje osnaži. Kad sve tako misle, te kad su prilike donijele da je liberalna stranka na vladu došla, neka je pušte u miru da ostvari i utvrdi ono što svi žele. Kao što gore rekosmo, u svakoj usta- vnoj zemlji mora biti i političke borbe. Mi smo uvjereni da ne će u Srbiji nastati od jednom rajsko blaženstvo pod liberalnom vla- dom, ali budimo iskreni, a tako bi smo ka- zali ma koja stranka vladala, neka ta politi- Gra borba bude. uzvišena, neka imade rodo- ljubivu cijelj, biva, blago i sreću otadžbine, neka ne bude vogjena nasilničkijem srestvima, i neka ne služi ličnijem prohtjevim«u. Mi znamo da nije lasno zaustaviti kola kad okrenu niza stranu, ali pregaocu Bog duje mahove, samo požrtvovanja i volje, pu je sve gotovo. Ako se današnjoj vladi može nešto u grijeh upisati, to nije ništa novo, to smo je- dnako opazili i kod pregjašnjijeh vlada. Kad bi mi odavde doviknuli vogjama triju stra- naka u Srbiji: ko je bez grijeha, neka se na nas kamenom baci! — zanago bi smo obez- bijegjeni bili, ne bi nam dlaka s glave opala. Što smo prije slušali, to slušamo i danas. E, pak kad je tako, ne bi li' već vrijeme bilo pokajanju, pa došljedno slozi, miru i je- dinstvu ? Iskustvo dosadašnje imalo bi sve Srbe u Kraljevini na taj sretni i blagoslovljeni ko- ak privesti. Rekosmo iskustvo, jer nam ovo dovoljno kaže, da što su se više stranačke borbe razvijale, to je sve više Srbiju potko- pavalo s temelja, ubijalo joj sve prirodne snage da se razvije, osnaži, proslavi. Ne ćemo dalje, a mislimo da smo i dosta kazali bez srdžbe i ukora. Budimo ljudi, izbori su eto svršeni. neka braća braći ruku pruže, bracki se zagrle, a svi zajedno neka bace koprenu zaborava na sve ono što je do gada bilo. Tako će se moći doći do onoga što svi Slaveni uopće žele a najskoli Srbi u nakrst bijelog svijeta, da se jednom učini kraj onom žalosnom stanju, pa, da se omla- dina i inteligencija, danas iznurena strana- čkom borbom, bace svijem žarom duše svoje na polje kulture i narodne politike. U toj želji mi napisasmo ovo malo re- daka, u toj nadi mi pozdravljamo današnju vladu, u tom uvjerenju mi molimo ostale stranke da se ublaže, da ostanu u opoziciji, jer je svaka opozicija potrebita, ali nek bude umna i razložita na korist i napredak Srbije. I vi na vlasti, i vi u narodu u ime in- teresa i ugleda Srbije, ne mržnjom nego gra- gjanskom sviješću, ne nasiljem nego zakoni- tošću, ne u ime budućijeh ličnijeh svrha, nego u ime budućnosti otadžbine svoje, pregnite i prihvatite ove iskrene savjete, koje vam ša- ljemo iz jedine ljubavi prama Srpstvu. Ne- | mojte da vas narod prokune po Njegoševijem riječima: , Velikaši proklete im duše“ nego sada pokažite djelom istinu onijeh sti- hova ovog besmrtnog pjesnika: nIza plača veselije pjevaš Iza tuče vedrije je nebo“. — > ej IIucma 43 Bocre. Y gBanaecroM qaoy!... Jasna epneka pnjeu eBEMA BpArOBAMA CpNerBa y Bamojny nu. III Pagu wera je onaj ogsus upasoczasanjex Opća Guo, panu Tora Bam ja, BANI CTapi 3Haman u upa- jarem ope perke mumem, jep sanamrnre o6po su OHaKOB og npaBoczaBunjex Opća jom mujecre uma- zu, am on Bam je yameen y jegnom cmne7y, xor BIJNMO ZA BI NJA ne MOXeTe MJ me here za pa- aymnjere. 3najre: mm mujeemo Moru paBnonynino ga raegamo raje ce oko Bac morajy yam, Koju sa Bac Hukag mu mro naje Besano, uuru he BesaTi, Mu emo gomju ga sac mamom 6pankom 2y6aB%y norejeramo ga emo mu makap m paszaune sjepe je- zno ppyrom najćam«u. Uaer m nomrewe CzoBeHny DlIrajueny, Texy Mepny, Xpsary Kzoeyrapy, ia m onom Taznjanamy, Hnjemnuma, Maljapuma na ako xohere u Husyruma Murnepy u Mepmy, aJu za au je spnjeguo, ga sa 6paho exymajyiu same eparpe ugeTe y To pylurso, na za pax rakujex yu nsyjere na cpoj cpneku o6pa3s m nomoc # ZATO IITO ETE OZ HAC H MH OZ Bac mo necpelin Bje- pom paeranjenn, xolieTe ga ce og mac ornmjermare u epnem? Tpnjezma emo m marim sajeguo muoro, na mowxza uuje gajeko Bpujeme kaz le mama ma- TEbA za ypogu u nekujeM GJaroTBOpum ILI07oM, ako mey nama 6yne jegaonyminocru, core u 7>y6asu, a Bu 6am y najogeygunjem uacy GjexuTe sa nJa- HHHy, NA AHPHANHTO 34 ApyrOra, 34 OHOTA KOju 0 nama zocnoBo mame: ,Već je vrieme da dobro utuvimo u glavu: Srbi su nam Za sad najpogibelj- niji od niemstva, madjarstva i talijanštine. Od ovih naš jezik, naš narodni duh, naša misao i kultura dieli nas kinezkim zidom: od srpstva odjeljeni smo, za mnogo, tek pukim imenom. Pa ipak ta sama malena razlika imena vodi za sobom tako težkih posljedicah u našem narodnom i političkom "životu, da bi se kroz nju odrekli na vieke svega onoga, što se nadamo, da ćemo dobiti prie ili poslje pod na- šim hrvatskim imenom. (Crvena Hrvatska)! ? Podlistak PRIGOVORI Imeniku svećenstva i župa Biskupija: Mostarske-Duvanjske i Tre binjske za godinu 1892. te Hrvastvu pjesnika Fr. Grge M artića. Piše za ,Dubrovnik“ N.N. iz Hercegovine. (nastavak) "Tako se u knjigama piše g. sastavljač ,no- voga sehematizma“. a vi se potrudite štiti dalje pa ćeke još nešto naći što će vas podčiti, ko živi u našoj Bosni i Hercegovini. Naučićete iz knjiga, Kad sadašnjosti ne vjerujete, da su Bosna i Herce- govina čisto srpske zemlje, pa da se u istijem čisto srpski zbori. Promijenite dakle punijem pravom u vašemu ,novome gehematizmu“ onu rečenicu ova- ko: ,lingua populi in tota Bosnia ot Herzegovina est eminenter Srblica“, tada ćete imuti naslona starijeh i novijeh pisaca, koji će takovu tvrdnju pomoci; pored toga očevidni današnji fakti pred očima yam stoje, te se ne ćete prevariti. Turski nas je jaram pet stotina godina tro, pa nije mo- gao da ugasi u Bošnjaku ni u Hercegoveu oni pla- men žive ljubavi za omiljeno Srpstvo što vazda go- jismo i gojimo; što dakle kroz tolike vijekove po- stići ne može otomanski jaram, mislite zar da u današnjemu svijetu može potamnjeti srpska preho- dnica; varate se g. sastavljaču ,novoga sehemati- zma“: jedan potez korumpiranoga vašega pera biće samo jedan veći poticaj da se mi Srbi u našoj po- stojbini osvijestiti budemo još većma i da poštujuć tugje stanemo najozbiljnije na obranu srpskog nam | interesa narodnog. Ne da se isturiti lako iz naroda za što se kroz vijekove krv lijevala. Zaludne su varke. Znamo dobro g. sastavljaču ,novoga sehe- matizma“ da ste vi imali na pameti katolički klir kad ste pisali, da je u svoj Mostarsko- Duvanjskoj i Trebinjskoj biskupiji... ... lingua populi eroatica ; nu prevarili ste se ako mislite da katolici istodo- bno imadu biti i Hrvati. Istovjetovati jedno sa dru- gijem u današnje doba velika je presuncija, pretje- rana obmana. Ako pak baš držite da katolik treba da bude oportunistički Hrvat, onda trebalo je da se na drugi način izrazite, imali ste biva spocificirati a ne općenito kazati... in tota dioecesi... Mogli gte po takovome vašemu mišljenju ako i ne odo- brenu kazati: ,catholici omnes in nostra dioecesi sunt vere (pro tempore) orobatae“ ita enim exigit ratio temporis; tada bi ste se mogli donekle opray- dati, ako vam i ne bi nikakav naobraženjak posluha dao; pošto se narodnost ne može kovati po svome čejfu. Kad se vodi razgovor o narodu treba istinu zboriti ne obaziruć se na kojekakve personalne in- tereso. ; Teško onome, koji vodi bruku sa narodnijem stvarima: povijest je vjerni tumač ljuekijeh djelo- vanja; ona kano ti ,magistra vitae“ ustuk je veli- kijeh nepravada što pojedinci ili masa narodu na- nesu; sa druge opet strane doviknuću vam g. sa- stavljaču ,novoga sehematizma“ sa Metastazijom: L'offengor obblia . .. Ma non Voffeso i ricevuti oltraggi. . . Zaboraviće oni, koji vrijegja narodni ponos šta je djelao, ali to će kazati istorija i desetome koljenu; ne će dakle narod nanesene uvrijede zabo- raviti, on će spominjati žalosnijem uzdasima imena onijeh, koji šćadijahu trgovati sa narodnom stvari. Nemojmo dopustiti da nas izdajicama naraštaji na- zivati budu, nego svijesni svoga mandata, vršimo ga onako kako nam svijest nameće da ga vršimo. Što se tiče pak miješanja vjere sa narodnosti, mi Srbi razlikujemo jedno od drueoga, tako da dan da- nešnji nema naobražena Srbina, koji bi ustvrdio da on istovjetuje narodnost sa vjerom: katolik je vje- rom katolik, Srbin je vazda svaki narodnošću u gvijem našijem krajevima: tako je Srbin i Muha- medanac kao i pravoslavni. Pogledajmo Francuze, Nijemee, i ostale naobražene narode; oni su istina u tome mnogo napredniji; ali smo već i mi dosta pomakli u bistrenju narodnijeh stvari; pomakli smo ako i ima na žalost ga hrvacke strane mnogo i m.no- go nepravednijeh progonstava protiv onijeh na oso- biti način koji su pravi katolici, a koji se ponosno diče svojom Srpskom narodnošću ; ništa za to, i ta će obmana sturpijati hrvacki prag — pa će i to i kod istijeh hrvata prestati — ,tek onda kad ne budu svoj narodni ponos prepunijem samoljubljem i žalosnijem interesom brljati; onda kad sa visokog stanovišta pravičnosti budu narodne osugjivati stvari, onda tek kad ozbiljno iz ,reserve“ izagju. Megju tijem mi Bosanci kao i Hercegovci, ka- tolici, pravoslavni i muhamedovci dičimo se sa na- rodnijem imenom i ponosom našijem, ponosom Srp- skijem; a po tome u budućnost se bolju ufajuć bez predanja iz kukavne ,,reserve“ izlazimo; doviknimo braći Hrvatima da se okane nepravednijeh napadaja na srpstvo, jer im bez Srba narodni(!) interes ni- kada postojano koracati ne će. Neka se srpstvu u svemu pripozna ono što nam i ista monarhija pri pozvaje, neka nam se ne okrnjuju naša srpska na- rodna prava — naši običaji ne progone; u jednu riječ, neka budemo pripoznati i od braće Hrvata u našoj postojbini one što smo, biva pravi Srbi. Tada