U Dubrovniku 12. Aprila 18983.
Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.
Za Srbiju i Crnugoru na go-
dinu fior. 5.
Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u glatu.
Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.
Pojedini broj lista 10 novčića.
Pretplata i oglasi
šalju se administraciji ,DUBROY-
NIKA“.
Dopisi so šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.“ . s ;
Za oglase, priposlaro
ve, javne zahvale, ač
izvješća i slične objava p
6 novčića od retka. Ald
puta štampaju, po pogodbh
“dal
Nefrankirana pisma nič
maju se. u
Broj 41.
Izlazi svake Srijede.
Godina I.
NARODNO KAZALIŠTE.
Spljeeki ,Narod“ nekada umjereni a
sada radikalni organ općine spljecke u svome
22. broju od 24. Marča 0. g., govoreći o
splje&kom teatru, osvrće se na pitanje ustroj-
stva jednog dramatičnog društva u čistom
hrvačkom duhu, u onome pravcu kako bi to
društvo bilo ne samo narodno kulturno,
nego i političko društvo za izvedenje pro-
grama....... ujedinjenja Hrvacke na temo-
lju državnog prava.
Spljecki ,Narod“ poriče nama svaku
važnost, svaki utjecaj, s nama se pošprdno
razgovara. Mi tako ne ćemo, nego trijezmeno
i ozbiljno, kako se poštenoj žurnalistici pri-
stoji. Mi drukčije ne znamo, taka je naša
navika.
Mi ćemo ovdje, prihvaćajući njegove
»Fiječi u zgodno vrijeme“, dvije tri
progovoriti, ne da tijemu tobože njemu opa-
žamo, ili da ga kritikujemo, nego da s na-
šega gledišta to isto pitanje ocijenimo i da
pred kulturnu publiku, a ne pred političke
ugrijane glave iznesemo naše stanovište. To
ragje činimo, jer smo mi već nešto nedavno
natuknuli u tom prijedmetu, pa je red da
danas to bolje razgranimo, protumačimo i
obilježimo.
Pretpostavljajući a priori da je sra-
mota po nas, da nemamo jednog putujućeg
društva dramatičnog one sposobnosti i one
valjanosti, čime se odlikuju talijanska društva,
koja nam s godine na godinu u pohode do-
laze, i koja nam lijepijeh novaca odnose,
uvjereni smo da jedno dramatično društvo,
koje bi se ustrojilo po kalupu skrojenu od
spljeekog ,Naroda“, ne bi nipošto moglo
imati onaj razvoj, što mu ,Narod“ želi, a
to radi nekoliko razloga, koje ćemo razjasniti.
Jedno dramatično društvo u opće treba
da je sastavljeno od osoba, koje su valjane
i sposobne i jedino odane dramatici, koje će
svoje zvanje upotrebiti svrsi, kojoj je dra-
matika namijenjena, a ne će nju upotreblja-
vati nikada kao srestvo jedne ili druge po-
litičke stranke.
Mi imamo teatara, i kao što zgodno
nNarod“ opaža, naši teatri nijesu ništa drugo
nego. hladne i mrtve- zidine. koz. duše. i sroa;
jer dok u njima nema prestava na našem
jeziku one su bez svrhe, radi koje su podi-
gnute bile.
Nego sada nastaje pitanje, da li bi tre-
balo kao što ,Narod“ hoće i natuca, da
to teatralno društvo radi naše narodne časti
i napretka, radi kulturnog i narodnog našeg
jedinstva, iz same ljubavi prema našem je-
ziku, bude društvo hrvacko: ili srpsko, ili
srpsko-hrvacko. i
Mi smo zaslijepljeni srpskijem eksklu-
zivizmom, poručuje nam se iz hrvackog ta-
bora u svakoj prigodi. Mi smo nasuprot do
skrajnosti popušljivi osobito u onijem pita-
njima, koja se tiču umnog kulturnog jedin-
stva narodnog, te kao što ne zahtijevamo da
se takovo društvo ističe svojom srpskom ten-
dencijom, ne bismo pristali ni da se ističe
samo hrvackom, te kao takovom društvu, na-
ravski, mi s naše strane ne bismo ni naj-
manje na susret došli, niti bi mu do prigode
u pomoć pritekli, jer bismo smatrali za sra-
motnu i protunarodnu svaku pomoć, pak i
najsitnija bila, jednom društvu na polju, koje
je bilo, bar do sada, zajedničko zavagjenoj
braći.
Splješki ,Narod“ osvrće se takogjer
i na godišnji doprinesak, što bi ga moglo
uživati društvo od nekoliko navedenijeh gra-
dova, megju kojijema nalazimo i Dubrovnik.
Ima li u Dalmaciji ijednog grada, koji
osjeća oskudicu jednog narodnog dramati-
čnog društva, to je zanago Dubrovnik. Do-
šljedno toj teškoj oskudici, uvjereni smo, Du-
brovnik ne bi izostao od ostalijeh gradova,
ne bi uskratio iz načela potporu jednom na-
rodnom dramatičnom društvu u opće; ali,
imali mi pravo ili ne da govorimo u ime
našeg grada, vjerovao nam ili ne ,Narod“
da bi se naša mogla brojiti, jednom drama-
tičnom društvu ekskluzivno hrvačkom sa po-
litičkom težnjom, mi ne ćemo pristati.
Ista načela, koja bi sklonula nas da taj
godišnji doprinesak udijelimo skroz dramati-
čnom društvu u narodnom smislu, kako ga
mi zamišljamo, ona ista načela, uvjereni smo,
gojila bi i naši protivnici a sugragjani, jer
neka dična drugarica ,Naroda“ što
hoće u tome misli, većina ne bi nikako pri-
sala, da se na kulturnom polju upliću stra-
načke zadjevice i političke manevre, koje bi
više štete nego koristi nanosile cijelji, za koju
bi to društvo imalo biti ustrojeno.
Ako smo u političkijem pitanjima na ža-
lost odvojeni, zašto da se dijelimo na kul-
turnom polju, a osobito u pitanju jednog na-
rodnog dramatičnog društva, jednog društva
takovog zamašnog interesa; treba nasuprot
biti složni, treba biti ujedinjeni, jer bez bra-
cke sloge, niti će što dobro i trajno uraditi
sami Hrvati, niti sami Srbi. Spasimo dajbudi
to jedino polje, gdje bi se mogli naći, da je
sreće, zajedno i Srbi i Hrvati.
Ovakijem pretpostavkama na temelju
ovakovijeh načela, moći će se skrojiti a i
razviti jedno dramatično putujuće društvo,
na temelju Srpsko-Hrvacke zajednice na kul-
turnom polju moći će to društvo napredo-
vati i odgovarati onoj uzvišenoj cijelji, koje
sada na tom polju oskudicu osjećamo.
Ako ,Narod“ pristaje na naš zahtijev,
ako se slaže s ovijem našijem popušljivijem
nazorima, mi smo spravni da zaboravimo
razmirice, koje nas dijele, te da se svojski
zauzmemo da bi što prije imali narodnu dra-
matičnu putujuću družinu.
Istina o knjižici
»Dubrovčani jesu li Hrvati“?
XI.
Avari ("ABapo, Avares) narod uralsko-altajsko-
ga plemena, kojemu pripadahu i njihovi predšasnici
Huni, nekoš (461-5) stanovahu ,ad Moeotidem et
Caspium lacum“ (Kaspijsko jezero), zatim (558) ad
Pontum (Crno more). napokon kao saveznici Lon-
gobarada proti Gepidima posjedoše (565.) Daciju.
Kad Alboin povede svoje Longobarde god. 568. u
Italiju, Panoniju prepusti Avarima. Tako postadoše
Avari susjedi vizantijskijem pokrajinama Iliriku i
Dalmaciji (v. Rački, Documenta str. 227.) Avari
tako postadoše gospodari od Ugarske u njihovoj blizini
na zapadu stanovahu Panonski Sloveni, pregji da-
našnjijeh Slovenaca, koji su se po svoj prilici po-
slije polovine VI. vijeka raširili po zemljama, gdje
još i danas sjede Slovenci, za tijem po južnozapa
dnoj Ugarskoj ili Panoniji. U Daciji današnjem Er-
delju bijaše takogjer Slovena, koje ćemo po Miklošiću
najbolje zvati: dački Sloveni!). Panonski Sloveni
bijahu pri svršetku VI. i na početku VII. vijeka
avarski podanici.
Već prije dolaska Avara u današnju Ugarsku
(ili ti po ondašnjem nazivu u istočni Norik, Pano-
niju i Daciju do preko "Tise v. Rački, Ocjena str.
65.) bijaše tu kako spomenusmo Slovena, koji i u
Ilirik provaljivahu i pljenjahu ga god. 548., 551.,
554. o čemu drugom prilikom. Sada nastanivši se
tu Avari i podjarmivši tu nastanjene Slovene ili
sami ili većinom s njima (t. j. Slovenima) u dru-
štvu uznemirivahu svojijem čestijem provalama izo-
kolne narode i države pa i vizantijsku carevinu.
God. 569. Bajan Kagan Avarski zapovjedi opustošiti
Dalmaciju, god. 579.-581. Avari osvoje grad ,Sir-
mium“ (Srijem), god. 588.-4. osvoje ,Singidunum“
(Beograd). Rimska država bijaše napregla sve svoje
sile da Dalmaciju (Ilirik) uzdrži u svojoj vlasti, a
rimska crkva primala je u zaštitu tamošnje kršćane.
Papa Grgur Veliki izdao je god. 591. okružnicu na
sve biskupe od Ilirika, da gostoljubivo prime one bi-
skupe ,koje iz njihovijeh mjesta izagna neprijatelj-
sko bjesnilo“. A god. 595. radovao se je isti papa
prefektu Ilirika, što ga je Bog poslao na utjehu po-
krajini ,ranjenoj bičem varvarskoga opustošenja“.
Pod tijem varvarima treba razumijevati Avare i
njihove podčinjenike Slovene. Ovo je dokaz da je
Dalmacija (Ilirik) mnogo trpjela od Avara. God.
592. nalazimo Slovene gdje pripravljaju Avarima
lagje kod Beograda (od Singidunum) i Srijema (od
Sirmium) da na njima prijegju Dunav i Savu. Avari
imavši u svojijem rukama Srijem i Biograd bijahu
gospodari od srednjega Dunava i Save te im toško bi-
jaše zapriječiti prijelaz istijeh i poput bujice se ra-
zliti po Balkanskom poluotoku. God. 589.' plijenili
gu Grčku, god. 597. sa Slovenima opsjedoše grad
Solun (Thessalonica) s vojskom od 100000 momaka
slijedeće godine 598. Sim Kagan avarski sa cijelom
vojskom udari u Dalmaciju (Ilirik) ovdje 40 gra-
dova poplijeni i razori.
Ovoj provali?) u Dalmaciju bijaše suvremenik
ljetopisac Teofilakt, koji je potanko opisao ratovanje
carskoga vojvode proti Kaganu. Avari tada ne osvo=
jiše Dalmacije niti Solina i ostale primorske gra-
dove razoriše, već se njihove pustošenje odnosi u
unutrašnjost zemlje. Do konca VI. vijeka bijaše Dal-
macija u vlasti istočnoga carstva. God. 600. Lon-
gobardi s Avarima i Slovenima provališe u Istriju
(Histrorum fines ingressi universa ignibus et rapi-
nis vastaverunt) i opustošiše zemlju, na ovu se pro-
!) Ovo su ostaci onijeh slovena, koji počevši od god. 527.
provaljivali su preko Dunava te na koneu VI, vijeka Mesija, Ma-
ćedonija i Trakija bili su ih pune. Ovaj ostatak držao se je u
Erdelju od početka XIX. vijeka, a onda je iščeznuo megju Ru-
munjima.
2) Dalmacija u ovo vrijeme ili ti do dolaska Srba i Hrvata
dopirala je do blizu Dunava i Save, što se svo zvaše takogjer
Ilirik.
Podlistak
PRIGOVORI
Imeniku svećenstva i župa Biskupija:
Mostarske-Duvanjske i Trebinjske
: za godinu 1892.
te
Hrvastvu pjesnika Fr. Grge Martića.
Piše za ,Dubrovnik“ N.N. iz Hercegovine.
(svršetak)
»Je li to državno pravo iz onog vremena, kad
nije bilo Hrvacke i Slavonije, nego samo Dalma-
cije, kao Rimske provincije? Je li iz vremena kad
je došao hrvacki i srpski narod u krajeve primor-
ske, kad nije bilo državnoga prava, nego samo osvo-
jenog posjeda, koji se je osnivao na otimačini? Je
li to ono ,državno pravo“ koje se osniva na
vremenu, kada je Hrvacka i Slavonija kao banovina
ili kraljevina zavisna bila od bizantijskog carstva,
ili na vremenu kad je bila zavisna od zapadnoga
carstva? Je li iz vremena kad su Hrvacka i Sla-
vonija gvojinom bile Ugarske krune? Je li to dr-
žavno pravo ono od g. 1389., kada je Bosanski
kralj Tvrtko došao poslije Kosovske bitke i osvojio
Dalmaciju, ili može biti god. 1433, kađa je kralj
Sigizmund ugovorom u Ferrari predao Dalmaciju
Mlečanima? Je li možda vaše ,državno pravo
ono“, koje se osniva na ugovoru Kampoformijskom
od g. 1796., kada je mletačka republika vladala
već 336 godina? Ili je pak to pravo iz onoga doba
kada su Francuzi posjedovali Dalmaciju, i kad so
je zvala Ilirijom; ili je pako državno pravo vaše
to, kada je Austrija kao carevina došla poslije Be-
čkoga ugovora g. 1815., i kada je osvojila Dalma-
ciju pa je prisvojila kao Austrijsku provinciju, koja
nema nikakovu vezu sa Hrvackom i Slavonijom ?
Ili vi mislite da so državno pravo može sastaviti
kao neki ,skup svijeh državnijeh prava“, koja
ge temelje čas na stanju — koje je postojalo ne-
koliko stotina godina — čas na pisanijem ugovo-
rima koji se vama slučajno dopadaju“.
Tako je Gjurković razgalio pamet braniocima
»hrvackoga državnoga prava“. Šta su Gjurkoviću
odgovorili ljudi hrvacki znamo; nijesu znali drugi
»Subterfugium“ no su ožimali ramenima pjevajuć
opet ko i prije; ne koristi dakle njima nikakav ra-
zlog, oni se ne dađu dovesti do upoznanja istine.
Ko ima iole danas istorijskoga pravoga po-
znanja a nije opojen fanatičnijem snijevanjem Star-
čevićevijem, pripoznaće da je zaludu potrošeno vri-
jeme ono, koje se gubi u govoru o ,hrvackome
državnome pravu“. Poslije Gjurkovića naš dični
pjesnik Jovan Sundečić zgodno je kazao Srbožderu
Anti u tome; naš pjesnik — a i mi š njime kažemo:
»Preslaba je uzdanica
»Staro pravo“ kada
Jača ruka S njime drma
S njim po ćefu vlada:
Tek za ono — u šakama
Našijem što je,
Smjemo danas ustvrditi
»Ovo mi je moje“ !...
A ić smišljat bajne kraljevine
Bez u ruci moći ičesove,
— Majčin sine, alal ti sjedine —
To se pravim ,umobolom“ zove.
Budi dosta rečeno braniocima ,hrvackoga dr-
žavnoga prava“, a g. piscu ,novog» schematizma“
za Biskupije Mostarsko-Duvanjsku i Trebinjsku neka
bude sjetna da se ne usudi više bez ikakvijeh do-
kaza samovoljno nazivati naše krajeve srpske ,hr-
vatskijem“ zemljama. Neka se najposlije g. pi-
Sao ,novoga sehematizma“ promisli da njegov ,sehe-
matizmus“ do koji ,lecenij“ mogao bi postati
prava istorijska avtoritet, isto onako kao što je po-
stao velikom avtoriteti za Hrvate i ,Ljetopis
popa Dukljanina“. U velikoj trki, biva, kojom
danas hrvastvo biva, ustaviti bi se ko god mogao
i na novi sehematizam ko i na ljetopis popa Du-
kljanina, pa poput onoga, koji ništa ne razabira,
zahvatio bi iz novoga sehematizma temelj svojijem
smiješnijem tvrdnjama. To bi, velimo, moglo biti;
ali su ljudi danas nešto drugo, no su bili nazad
koju stotinu godina; danas čovjek traži — a tako
treba — dokaze od svega što se tvrdi u istoriji
naosob; pa po tome se i sudi je li pravedna ili
nepravedna tvrdnja pojedinaca. Dakle g. sastavljaču
»novoga sehematizma“ pogrješili sto protiv dana-
šnjega općega mišljenja i hoćenja kad ste samo
onako naprosto u ,novi sehematizam“ umetnuli
prazne riječi bez ikakvijeh dokaza. Nu regbi da
mnogijem i ne trebaju dokazi, jer misle da sama
njihova pamet može sve ostale dotjerati na ono što
oni hoće. Ali nije tako. Naobražen čovjek i najve-
ćega dostojanstvenika pitaće uvijek razlog njegova
postupanja.
To je jasno. Jasno nam samo ne može da
bude otkle smo mi Hercegovci Hrvati — kazaće
nam zar g. sastavljač ,novoga sehematizma“. Da
vidimo. Najposlije izjavljujemo da mi Srbi ne zna-
mo u ovijem krajevima niti po pravu ikakvu treba
da znamo za hrvacku narodnost. Želeći brvackoj u
nagodbi dobar uspjeh, a braći svijem Hrvatima na-
predak, ostajemo u srpskoj zemlji Bosni i Heree-
govini pravi Srbi, koliko katolici, toliko pravosla-
(4