3

U Dubrovniku 26. Aprila 1898.

Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnugoru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
gurazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ».DUBROY-
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

ve, javne zahvale, raču“

6 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri:
maju se.

Broj 48.

Izlazi svake Srijede.

Godina I.

VAŽAN DOGAGJAJ
—— U SRBIJI.

U četvrtak na 13. 0. m. u gluho doba
noći dogodio se je u Srbiji znameniti preokret.
Ovaj dogagjaj, očito protiustavan, valjalo
bi u normalnijem prilikama svakako osuditi,

ali u Srbiji u ovo zadnje vrijeme bilo je na-'

stalo tako anormalno stanje, da mu se je u
interesu samog opstanka Kraljevine, imalo
doći kraja, ma kojijem srestvom to bilo, i
g toga svaki, koji želi mladoj kraljevini ljepšu
sreću i nepredak, valja da odobri ovaj kra-
ljev postupak, i ako je protiustavan.

I sami neprijatelji Srbije ostali su za-
čugjeni pred onijem nenadnijem ali mulrijem
korakom Kralja Aleksandra, i nijesu mogli,
a da mu se ne dive i da mu ne odobre po-
stupak.

Jest, jedna sama noć razagnala je sve
kobne slutnje, ostranila je sve moguće pogi-
belji, i narod, o kome se je bilo bojati da
ne prekipi, preporodio se je u novi život pun
nade na bolju budućnost svoju.

Punoljestvo mladog Kralja, koje je svak
nestrpljivo iščekivao, kao početak nove ere
za Srbiju, eto je već svršena činjenica. Kra-
ljeva je volja lila, da prije ustavom  propi-
sanoga roka primi na se vladalačko breme,
jer je našao da to zahtjevaju interesi zemalj-
ski, a tako je i bilo.

Mi ovaj odlučni korak kralja Aleksan-
dra srdačno pozdravljamo, jer ga smatramo
jedinijem lijekom za daljni, mirni i pravilni
unutrašnji razvitak i napredak zemlje. Neo-
graničena vlast prešla je u jednu samu oso-
bu, dohvatila se je svog prirodnog mjesta,
otkle će bditi nad strankama i štititi ustav i
njegove pošljedice.

Razuzdana partijska borba dovela je bila
Srbiju do očajanja, jedna stranka drugoj ne
popuštala, svaka po svome načinu nalazila
Spas za Srbiju, i otuda sve one trzavice i
bratoubilački smjerovi; s toga ne bi prilike,
niti joj se moglo nadati, da se te stranke
izmire, ili dajbudi da sklope kakav megju-
sobni ugovor, kako bi složno stupile na sveti,
na ozbiljni rad u korist svoju, u čast i slavu
imena i obraza srpskoga.

S toga ne čudimo se ni najmanje  rije-
čima Kralja Aleksandra u svome proglasu:
»ustav je u pošljednje vrijeme tako jako
ugrožen, gragjanska prava mojih dragih Srba
dovedena su u taku opasnost, ustavni polo-
žaj narodnog prestavništva tako je jako  po-
nižen, da ja ne mogu oklevati da pustim da
ovo nesretno stanje i dalje traje“.

Da tako anormalno stanje svrši, htjelo
se je čelično pregalaštvo, a to se je našlo
u greu mladog Aleksandra I, koji prekide
jednijem mahom glavni prijedmet, o kome
su se poglavito dvije jače stranke, liberalna
i radikalna, svagjale, biva, 0 trećem  kralje-
vom namjesniku, proglasivši sebe punoljetni-
jem: jer da nije liberalna vlada ostala na
upravi zemlje, a da su radikalci poslije izbora
došli na vladu, opet bi zemlja trpjela, jer bi
se stranačke strasti sve to više užižale, čim
bi se približao Avgust 1894.

Mi dakle sada stojimo pred izvršenijemu
činom, i uvjereni smo da će svaki rodolju-
bivi Srbin, ma kojoj stranci pripadao, pri-
znati da je već jednom nastalo ozbiljno doba

da će znati ocijeniti značaj trenutka u kome
je mladi Kralj primio u svoje ruke visoku
kraljevsku vlast, da će k srcu primiti živo-
tnu potrebu domovine svoje, biva, da već
jednom nastupi željeni mir, koji je početak
svakog razvitka.

Mi smo potpuno uvjereni da su sve
stranke u Srbiji prožete tijem  svetijem  na-
čelima, ali ta se načela ne daju ostvariti,
ako se sve tri stranke ne mane objesne par-
tijske borbe, koja je do jučer Srbiju poni-
zivala i slabila. Srbija sve dotle biće slaba
dok je budu raztrzale stranačke strasti, ka-
kve su do jučer bijesnile u pojedinijeh stra-
naka bez razlike.

Da se kraj učini toj ljutoj rani, koja
već davno Srbiju muči, po našem skromnom
mnijenju, bili bi najglavniji i najspasonosniji
melemi praštanje i zaborav, te svete i prave
vrline u politici. Kako pametno reče jedan
list u Kraljevini, trebalo bi riješiti da se ne
ulijeva novo vino u stare mješine, i da se
mnogi nesvršeni stari računi ne unose u
novu knjigu, koja se je otvorila 13. (1.) Aprila,
u kojoj će svačija djela biti zapisana nepri-
strano i prema stvarnoj vrijednosti.

A to opet zavisi od stranke u čijim je
rukama danas vlast, i od stranke, koja će u
opoziciju stup'ti.

Što se prve tiče da će znati i hljeti
staru ranu izliječiti, jamče nam imena onijeh
osoba, koje danas sačinjavaju vladu, koje su
u mislima i težnjama umjerene, u radu spo-
sobne i poštene, u načelima nadahnute prav-
dom i nepristranošću. O drugoj pak ne su-
mnjamo ni najmanje, jer, i ako bude u opo-
ziciji, radiće, kao što smo i mi još jednom
kazali, da ova opozicija bude svijesna, rodo-
ljubiva, korisna i ni za dlaku oskvrnjena se-
bičnijem interesima pojedinaca.

U ovom svečanom času, kada se nekom
osobitom milinom pozdravlja ovaj važan do-
gagjaj u Srbiji, kada svak vidi da Srbiji
sviće ljepša zora, kada se svak može uvjeriti
da su za vazda smrkli crni dani u Srbiji,
svi iskreni prijatelji mlade Kraljevine pri-
družuju se rado želji pravijeh srpskijeh ro-
doljuba, biva, da stupanje Kralja Aleksandra
na prijesto bude početak novoga, sretnijeg
doba za Srbiju, u kome će se zaliječiti do-
sadašnje rane, i gdje će se sve tri stranke
na skoro naći okupljene u gustijem redovi-
ma oko svojega mladoga Kralja, ujedinjene
zajedničkom ljubavi prema domovini, a pro-
žete jednom zajedničkom željom, da po mo-
gućstvu svaki pojedinac posluži interesima
otadžbine i prijestola prema snazi i umnjenju
svome.

To je opća želja, a uvjereni smo da |

će i ostvarena biti, s toga punoljetstvo mla-
dog Kralja i njegove dosadašnje pošljedice
obilježismo važnijem dogagjajem u Srbiji.

Mi slabijem našijem glasom dakle pre-
poručamo braći Srbijancima, da se okupe
čvrsto oko ustava i mladog Kralja. Neka paze
da se ustav ne povrijegjuje a osobito da izbori
budu slobodni u pravom smislu riječi, a
stranka koja ostane u manjini, ma koja to
bila, nek se mirno pokori narodnoj volji.

Na ovaj sami način Srbija će se spa-
giti velikijeh nezgoda!

— = nej ini——

Insinuacije.

Dok se iz svijuh krajeva srpstva spravljaju
braća da pohrle na bracki sastanak u Dubrovnik,
da otkrićem spomenika neumrlome pjesniku Gunđu-
liću proslave taj kulturni glavni momenat srpskoga
naroda na Primorju, pošto su se odazvali i odazi-
vlju prinosima za troškove, nekome je to trn u oku.
Pomislićete to su Talijani, to su Nijemci, to su
Magjari, kojijema smeta naša kulturna slava. Va-
rate se; veliki narodi ponositi su i veledušni, a
pri tome osvjedočeni da suncu sunce ne udi.

Komu to dakle sunce svoje ne svijetli, pak
mu tugje oči kopa?

U razglašenoj, sada poluvladinoj bečkoj ,N eue
freue Presse“ proturili su Hrvati iz Zagreba je-
dan dopis, u kome prikazuju naše slavlje kao ne-
kakvo srpsko strašilo, te da Hrvati su pozvani doći,
da ga uguše; ali da bi bolje bilo da ih vlada toga
oslobodi zabranom svetkovine.

Takovom težnjom bojimo se da nije napisano
i ono malo redaka u pismu iz Beča u zadarskom
»Narodnom Listu“ prve srijede ovoga mjeseca,
gdje no se pozivaju odličniji Hrvati sa svijuh hr-
vackijeh krajeva, da se prigodom proslave nagju u
Dubrovniku i obnove zavjete slavnog Kačićevog sla-
vlja, na kojemu je bilo i razbijenijeh glava. Boji-
mo se, pošto se je Hrvat iz Beča u ,Narodnom
Listu“ oglasio odmah iza Hrvata iz Zagreba u be-
čkom listu.

Dao Bog da se mi prevarimo u ovome naga-
gjanju. Dao Bog da Gundulić ne dožive Kačićevu
sudbinu, jer bi se pjesnikov kameni kip trgnuo i
prokleo bi, mjesto da blagoslovi zavagjenu braću, a
Dubrovnik bi to teško osjetio.

Istina je da nas hrvacki listići kane da otruju
jer sami otrov rigaju, ali uz nas ne prijanja, mi
opet ostajemo sinovi našijeh slavnijeh praotaca i
obožavamo naše učitelje, koji nas odgojiše da bu-
demo uvijek Srbi ali ujedno Slaveni i ljudi. Nije
naše obzorje skučeno poput onoga što prostaci pri-
me u kakvome hrvackome preparandiju ili semina-
riju, pak ne obsiže preko Hrvastva.

Zato mi svečano izjavljujemo, da ne odbijamo
braću Hrvate od našega slavlja, kao što su oni pra-
ma nama radili prigodom Kačićeva spomenika. Na-
protiv mi želimo da se tom prilikom izgrlimo i sa
braćom Hrvatima i da doprinesemo naš vječni uz-
disaj željenoj slozi.

Eto mi zaboravljamo naše tuge i naviještamo
braći Hrvatima: budite iskreni i pravedni, budite
ljudi i Slaveni, a manite se insinuacija, jer naro-
dna kletva ne bi nas minula, kad bi se narod osvje-
dočio da mu spriječavate ovu kulturnu svetkovinu.

Poštujte i ljubite, želite li biti poštovani i
ljubljeni. Zgodna je prilika da se ljudima pokažete,
nek svijet vidi, nek svijet zna, da se pred Gunđu-
lićevijem kipom ljube braća sva.

Ako nam je sudbina da se borimo, mjesto da
se ljubimo, i prijateljski živimo, zaboravimo  daj-
budi pri ovoj svečanosti razmirice i neslogu, i tijem
ćemo najbolje prostaviti velikog pjesnika.

Mi vas dakle bracki pozivljemo, a Vi se bra-
oki ozovite!

ed

Pismo iz Beča.

Beč, 18. Aprila 1898.

Štovani g. uredniče! Davno sam već spremao
so da vam se javim iz ravnoga Beča, ali su me
različite zgode i nezgode spriječavale do sada; do-
gagjaji u Srbiji nagnali su me da vam pišem, to
ako mi udijelite malo mjesta u našem dičnom ,Du-
brovniku“ željan sam da vam se kad i kad javim *).

Gdje god odete ili koje mu drago novine otvo-
rite svukud se govori i piše o dogagjajima u Srbiji;
po raznijem dućanima gdje se fotografije prodaju,
izložene gu slike mladoga Aleksandra oko kojijeh
ge narod na rpe kupi i razgovara o najnovijim do-
gagjajima. Državni udar iznenadio je ovdje svakoga.
Na bursi nastala je bila velika zabuna kakve oda-
yna nije bilo, akcije su neprestano padale, niko
nije uprav znao šta je u stvari. Gotovo sve bečke
novine a i strane pozdravile su vrlo  simpati-

*) Drage volje i bićemo vam zahvalni. (Ured.).

čno promjenu u Srbiji, pa i oficijozne; u kratko
najbolje je opisala situaciju jedna strana novina
»Standard“ da je ova revolucija jedina u modere
noj povijesti, ga kojom je cio svijet zađovolj«n. U
magjarskom saboru interpelirao je ministra  presje-
dnika zastupnik Geza Polony i završio svoju inter-
polaciju pitanjem da li vlada može umiriti parla-
menat da dogagjaji u Srbiji ne prijete miru. Od-
govorio je ministar presjednik Dr. Wekerle: da su
dogagjaji u Srbiji istina iznenadili ali nijesu zbu-
nili i da mir nije u opasnosti.

Ovdje su bili djelomični općinski izbori. U
drugom tijelu održale gu obje stranke svoje man-
date; a u prvom tijelu izgubili su liberali pet man-
data, koje su dobili antisemiti, tako da ovi sada
imaju četrdeset i šest zastupnika t. j. trećinu op-
ćinskog vijeća.

Češki sabor raspravljao je ovijeh dana o
drugoj seriji ,prijedloga za ođijeljenje“ (Abgren-
zungsvorlage) i većinom glasova odlučio da se
predadu odboru; proti tomu glasovali su Mla-
dočesi i većina Staročeha; za — glasovali su
Nijemci, češki veleposjednici i 5 Staročeškijeh  vo-
gja. Ovom prigodom staročeška ,Politik“, i ako su
i njeni zastupnici glasovali za prijedlog da se preda
odboru, napala je na češke veleposjednike radi toga,
jer nijesu glasovali dogovorno sa narodnijem zastu-
pnicima. Mladočesi, po lanjskom zaključku, u komu
je bilo odlučeno da svi češki zastupnici t. j. Mla-
dočesi, Staročesi i veleposjednici složno rade u su-
bvru, pozvali su veleporeznike da pošalju svoje de-
legate da ge dogovore o zajedničkom radu, na što
im oni odgovoriše, da ne će prije poslati svoje za-
stupnike, nego im podnesu konkretne prijedloge o
kojijem će se raspravljati. Lanjske godine pri svr-
šetku saborskog zasjedanja podnijeli su Staročesi
prijedlog o ravnopravnosti jezika češkog i njemačkog
pri političkijem uredima i sudu; i o ovom prijedlo-
gu povela se debata i predan je naročitom odboru.
Kako se vidi iz ovog kratkog izvještaja borba izme-
gju Njemaca i Čeha traje, ali ona ni malo ne sme-
ta, da barem na kulturnom polju živu u miru. Evo
ovijeh dana bere lovor-vijenee u ,Theater an der
Wien“ češka muzika, gdje se prestavlja u njema-
čkom prijevodu ,Prodan4 nevčsta“ Smetane ; teatar
je vazda prepun i sve novine vrlo lijepo pišu o
ovoj operi. Dvorska opera nabavila je za iduću se-
zonu Smetane operu ,Poljubac“ a po svoj prilici
davaće i , Dalibora“.

Neke novine bile su čak donijele vijest da
će biti imenovan direktorom dvorsko opere sada-
šnji direktor češkog narodnog pozorišta u Pragu
Šubert i sa tim dovodili su u svezu audijenciju,
koju je on imao kod Nadvojvođe Karla Ludviga.

Za danas dosta a javiću Vam se i drugi put
kad bude što vrijedno da se zabilježi.

i os
e KJ ..
Pismo iz Srbije.
Jagodina, 12. Aprila.

(Trešnja po Srbiji. — Džamija u Biogradu
i u Jagodini). — Kao što sam vam obećao, evo
moe da riječ održim, da vam žalosni prizor opišem,
pa da svršim i s jednijem veselijem glasom.

Na 8. o. m. taman u 3 sata pos. podne čula
se je amo jaka trešnja, a više ili manje po svoj
Srbiji. Ovdje kod nas najjača je bila. Nikakvu kuću
nije zdravu ostavila; popadalo je nekoliko odžaka i
ćeremida, neke gu ge kuće sasvijem srušile, a to
su najviše stradale kuće od tvrdog materijala. Hva-
la Bogu žrtava nijesmo mnogo imali. Ovdje pogi-
nuo je samo G. Gavro Jovanović sudija ovdašnjeg
prvostepenog suda a jedna ježena i dijete ranjeno.
Štete i odviše, da se ne može procijeniti. Kad bih
vam vjerno opisao ovaj dogagjaj i došljedni strah
na dugo bih pošao. Dosta je kad vam kažem, da
ovdje niko ne smije u kući, ili ma u kakvoj zgradi
da zanoći, no svak na polju. Podignuti su šatori,
pod kojijema žive u velikom strahu. Ljudi šetaju i
najposlije od zime traže sklonište po kafanama, koje
gu se održale, i tu se griju; ali pošto svako po
sata ponavlja se trešnja, pa čim se opazi znak, pod-
zemna tutnjava, jedan preko drugog bježi da se što
prije polja dohvati, da ga koja zgrada ne pritisne.

Eto takav užasan strah trpimo, dragi ,Du-
brovniče“, da ga ne možemo opisati. Stara orkva

de

š

Za oglase, priposlano, i7 WI
A

izvješća i slične objave plaća se A