U Dubrovniku 8. Maja 1898. Gijena listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go. dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. 2 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 1 oglasi šalju se administraciji »DUBROV+ NIKA“. \ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izja- ve, javne zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 44. Godina I. Gre od KE Dje dat SEU 2 PROGLAS! NE .. JA Na 26. Junija 1893. u 10 sahata iz jutra otkriva se 4 ) Izlazi svake Srijede. SA U Dubrovniku Spomenik našem pjesniku 2 d GJTVU FRANA GUNDULIĆA. 2) ida Ovijem se načinom tura glas u narod, da svaki naš Mo S rodoljub bez razlike, plemena pohrli u Dubrovnik na poklon (12 <q Gundulićevoj. sjeni, e da se svi u bracko kolo okupimo oko ) R ei ovog Spomenika, koji zajednički podigosmo. , nj Dubrovnik 29. Aprila 1898. 4 NAŠA TRGOVAČKA MORNARICA. Pomorsko udruženje u Trstu, komu je zadatak da po svojijem silama promiče ra- zvoj naše mornarice, prihvatilo je zgodu da se prestavi Njegovoj Preuzvišenosti Mini- stru trgovine gosp. Baquehemu i da mu pre- poruči našu trgovačku mornaricu. Bi izaslana naročita deputacija. Predvo- dio je ovu društveni presjednik gosp. vit. Kiitterot. U istoj bili su oba potpresjednika gg. V. Kamenarović i K. Kozulić, društveni tajnik g. Ivan Dr. Martinolić i vijećnici gg. inženjer Albrecht, vit. Bujatti i vit. Tara- bocchia. Deputacija bi primljena u namjesništve- nom dvoru u Trstu na 10. p. m. G. Presjednik upravi na Njeg. Preuzvi- X Odbor za podignuće Gundnlićeva Spomenika, šenost razne preporuke na korist austrijske trgovačke mornarice. pozivajući se na me- morijale već podnesene o istom prijedmetu. Istaknu vruću želju da se što prije riješe ova glavnija pitanja: Da se izmijene lučke i konsularne odred- bine. Da se oslobode od svakog nameta, daj- budi za neko vrijeme, svi brodovi bilo na jedro bilo na paru, gragjeni u Austriji, ili izvan nje. Da se što prije proglasi, pomorski zako- nik i pravilnik o dišiplinarnom postupku pri morskijem nepogodama. Da se odmah izjednači postupak austrij- ske mornarice s onijem, koji je već ustano- vljen od Ugarske Vlade za svoju mornaricu, u pogledu svega što se tiče zakona, odredaba, povlastica, što sve to već postoji, ili mora da dogje, bez obzira na mjere, koje bi imale poteći od austrijske Vlade. Sva ta pitanja obrazložena, bila su izne- sena u memorijalu, koji bi predan Njegovoj Preuzvišenosti G. Ministru. Gosp. Ministar primi deputaciju najsr- dačnije. Istaknu svoju živu želju i svoje oso- bito zauzimanje, da priteče u pomoć zapu- štenoj našoj mornarici. Ocijeni po zasluzi njezinu vrijednost i dotače se žalosnijeh pri- lika, u kojima se danas nalazi, te riječ za- dade, da će na podnesena mu pitanja oso- bitu svoju pažnju obratiti. Njegova Preuzvišenost izjavi da se već radi oko novog pomorskog zakonika i oko drugijeh pomorskijeh odredaba, i da je ta radnja gotovo kraju stigla tako da će, bude li sporazuma s Ugarskom, to biti već svršen čin do malo vremena. Što se tiče konsularnijeh i lučkijeh odred- bina izjavi, da sa svoje strane ne će biti protivan, da se izvedu potrebite izmjene, u smislu podnesenog memorijala. U pogledu financijalnijeh poreza spomenu, kako je njegovijem posredovanjem Njegova Preuzvišenost g. Ministar financijski još lani naredio, da se pri odmjerivanju tijeh poreza više pazi na moguće olakšice. Nadodade pak da će se toga i u naprijed držati, te uvijek pri ruci biti kad god mu se prilika ukaže, pri naročitoj molbi. Ne hijede ipak mukom mimoići a da ne kaže, da potpore ili osobite nagrade ne- maju izgleda da bi odobrene bile od_mjero- davnijeh krugova, izjavivši da neka potpora ipak dolazi parobrockoj plovidbi duž primorja od naknade, koju dobiva od Vlade za po- štarsku domaću poštu, a ta naknada sve to više raste, koliko se više i plovidba razvija. U daljem razgovoru Njeg. Preuzviše- nost obrati se i na pojedine članove ove de- putacije, podulje pretresa prijedmete njemu preporučene i izvijesti se osobito od inženjera S. Albrechta o radu domaćijeh škverova a najskoli o tehničkom zavodu. S ovijem pak i sa g. vit. Taraboechia prodivani o mogu- ćnosti buduće bolje sudbine našijeh jedrenjača. U razgovoru sa g. vit. Bujatti-om do- taknu se o razlikosti zakona, i baš o načinu, kako se drukčije zakoni vrše u pomorskijem prijedmetima kod nas, a drukčije u Ugarskoj. Primjeti kako se lako ne izdavaju glavna za investicije u pomorske obrte. Na pošljetku kaza da se već raspravlja predložena pro- mjena poreza u opće, koja će se protegnuti i na brodove. l Pri zaključku ponovi uvjerenje, da će uvijek raditi na korist austrijske trgovačke mornarice, koja mu je vruće preporučena bila pri rastanku od potpresjednika g. V. Kamenarovića. Mi ove vijesti rado donosimo, jer su, kako mislimo, preteče ljepše zore za našu propalu mornaricu, koja je bila nekada bo- gati majdan našeg sjajnog blagostanja. Sva- kako red nam je, da i mi naše mnijenje kažemo. Kako vidimo po ovome razgovoru gosp. Ministra Baquehem-a, obilat je bio lijepijem riječima, ali bi vrijeme bilo da se sa riječi prijegje na ozbiljna djela, da se ne bi po slu- čaju ispunila ona latinska izreka: Roma de- liberante Saguntum perit. Nije nama za cijelo ni najmanje dosta, da nam Njeg. Preuzvišenost kaže da nije da- leko dan, kad će željene reforme biti svršen čin, već su te reforme u ovakovome životnome za nas pitanju imale biti već davno izvršene. A da je to tako bilo, naše brodovlje na jedro ne bi bilo onako kukavno propalo, te i ako je sudbina jedru bila da se makne pred pa- rom, bilo bi dajbudi nestalo manje naprasno, bila bi opstojala za vlasnika mogućnost, da dajbudi dobrijem dijelom naknadi svoj teško dobiveni novac. Ali dok su druge države snažnom ru- kom stale da potpomagaju svoje brodovlje, eda ga od propasti sačuvaju, kod nas nije bilo nego dobrijeh riječi, a na žalost dosta puta ni njih! Osobiti udarac našem brodovlju zada- doše teški porezi, a svak zna koje je ogro- mne svote isplatilo u to ime samo naše du- brovačko Društvo, koje je bilo pasivno, a usprkos tome moralo je da plaća ogromni porez na prihod. To naše društvo i cijelo brodovlje na jedro eto propade, parobrodi čame i muče se golemo radi velike utakmice kako da se uzdrže, i trebalo je da se do ove skrajnosti dogje, pa da Njeg. Preuzvišenost stoprv lani, kad je već sve bilo propalo, naredi ,da se Podlistalk Iz rakopisnog dnevnika" CGVIJETE S KONALA. Danas.... moj Medo pozove me, da se malo prošetamo po lijepoj našoj okolici, po kojoj, kako mi on reče, nema gotovo sela ni kaznačine, brda ni doline, a da nas ne sjeća na kakav dogagjaj slavne naše prošlosti, da nam sreu ne govori o na- šoj miloj srpskoj narodnosti. Vrijeme je bilo naj- ugodnije, te se jutrom za rana uputismo iz kuće, i, po njegovoj želji, uspenjemo na Srgj da se na- srkamo čista zraka i nauživamo čarobna pogleda. Hodeći po onijem zavijačicama brala sam po koji gorski ovijetak, a moj drug skoči u baštinu Gjura * * x» te s jednog doca donese mi lijepu kitu sva- kovrsnog ovijeća, što tu samo nikne i raste. — Vi- diš, mila, reče mi, ovo brdo nije vazda bilo ovako golo kako je danas, jer nam domaća istorija pri- ') Ovaj se dnevnik našao u kući, gdje je stanovala lijepa ! Cvijeta. Mi ga ovdje iznosimo onako kako je u izvorniku, je- «0 smo gdjekoju talijansku riječ zamijenuli našom. povijeda, da se negđa po njemu širila lijepa, gusta dubrava), da Tu 'e dubrava negda bila Posvećena Srgju, Baku, Al Slovinska u njem Vila Uživaše radost svaku). Pak nastavi: ,Dok su još na hridinam svete Marije i Pustijerne življeli bjegunci iz Epidaura (Cavtata) i Solina, amo, na podnožju ovog brda, koje neki povjesničari nazivlju i Brgat-planinom, nastaniše se prve srpske porodice, koje mlagjahnom gradiću nadjenu narodno ime Dubrovnik“). Amo grpski kralj Bodin sagradi čvrstu kamenu kulu i zapovjednikom postavi Vuka Gradiknu. Iz te kule vojnici bi često napadali na grad, što su za više godina podržavali u opsadi. No Du- brovčani licem na Uskrs 1116. godine podmite Vuka i učine ga svojijem vlastelinom, uzmu i razore kulu 2) Nestade dubrave pošto su se drvljem, što se u istoj sje- klo, gradile prve kuće i najstarije dubrovačko brodovlje, tako da ja još 1368. god. bilo na Pijaci drvenijeh kuća (Upor. Ju, pruek ,Cromemunu cpn. str. 9.). 2) Iz pjesme u Hyalu Srbije od Markviza Pijerka Bone. *) ,Den Namen Dubrovnik gaben ihr die Tribunier und Ser- bler. Der Name Dub seheint darauf hinzudeuten, dass die jetnt nackten Berge einst bewaldet waren“, Petter, II. 169. a na nje mjesto podignu crkvu sv. Nikole, koja se još i danas vidi i u kojoj se za dugo služilo po slavenskom obredu. Kad je srpski živalj nadmašio prvobitne stanovnike (rimskog podrijetla), grad bi postavljen pod pokroviteljstvom svetijeh Srgja i Baka (Vahka), na čast kojijeh bi sazidana crkvica, u kojoj, izmegju ostalijeh sv. moći, čuvale su se glave i ruke spomenutijeh svetaca 5). Te prvobitne crkvice s vremenom nestade, a Dubrovčani sagra- diše (1569.) na slavu sv. Srgja drugu malu crkvicu onamo gori, pri samomu vrhu ovog brda, odakle bi se javljalo s koje strane dolaze brodovi u našu luku, kako se to danas čini s tvrgjave ,Forte Im- perial“. Toliko bijaše štovanje što su naši stari go- jili prema sv. Srgju, da nije bilo rijetko u ono doba naići na vlastelina ili pučanina, koji su se zvali imenom toga svetitelja, komu je na čast po- gvećena parohijalna crkva u Pridvorju 5)“, — Ovako razgovarajuć se uhvatismo se vrha. Obzorje bijaše posve čisto, sunce se bijaše popelo visoko. Moj pje- snik upozori me na krasni panoram što se g one visine uživa, te će mi ovako: *) Uspor. Skurla: Moćnik stolne erkve. — Sveti Vlaho bi odabran za pokrovitelja grada i okoliee stoprv 1154. godine, jer je do tada bio držan kao pokrovitelj dioceze sv. Ivan Kr. %) I manastir Lokrumski bio je isprva posvećen svetijem Sr- gju i Baku, kako ćemo možebit kasnije vidjeti. »A gle tamo predivna vidjela ; Posijani po moru otoci Šipan, Lopud, Koločep i Daksa Ogrnuti maslinom pitomom Razredjeni divno kupaju se; A pred njima na kraju planine Zapadnijem suncem pozlaćene Od Trstenog javorima glasnog, Od Orašca vodama ponosnog Od Zatona mlinima bogatog“. »Ispred sebe niskom niz strminu Gle' svuda se baštine zelene, Kroza zelen svud se kuće b'jele, Opkoljene šetnicama ravnim Pokrivene odrinom i lozom Na laganim korčulanskim stupcim, Pa brežuljci okolo i vrsi I na svakom svete bogomolje Gjuragj, Ivan, Ilija, Andrija Čudotvorna gospa Milosrgja I naj dalje Vlaho na gorici“. Kako se siti bijasmo nagledali tog rajskog kraja, upitah učenog mi druga, kako i po čemu stari Dubrovčani odaberu sv. Srgja i Baka za parce i obranitelje svoje. On me ljupko ukori da tražim 4)