Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4.50. Za Srbiju i Crnugoru na go- dinu fior. 5. Ž Va sve ostale zemlje na godinu fraunka 15 u zlatu. 1: po godine i na četvrt godine sura :jerno. Pojelini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 10. Maja 1898. Pretpicta i oglasi šalju se administraciji »,DUBROV- NIKA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Izlazi svake Srijede. Godina I «Broj 45. SDRUŽENE HRVACKE OPOZICIJE. Da nastavimo neka naša razmatranja izložena na prvom mjestu 42. broja ovoga lista, da nas protivnici ne bi bijedili, kao da ge mi nepozvani namećemo hrvackoj-slavon- skoj vladi, ili ti da zastupamo pravac iste vlade. Mi smo prijatelji ravnopravnosti na- Toda, pa kako tu misao zastupamo i branimo u ime Srba trojednice, jednako je braći Hr- vatima želimo u njihovijem odnošajima sa Madžarima; takovu ravnopravnost nijesu po- zvani sami Hrvati da brane, ako je povrije- gjena, već i Srbi, pošto je trojednica svojina jednijeh i drugijeh. Mi ne ćemo da se povagjamo za cije- lom opozicijonom hrvačkom štampom, pa da kažemo: ,u rasulu Hrvastva spas nam je“ — kao što svaki dan ista štampa trubi: ,u propasti Srpstva spas nam je“. S toga mi ravnodušno pratimo borbu združene opozicije s hrvacko-slavonskom vladom, niti ćemo se njihovijem pobjedama radovati a porazima veseliti, već branićemo kao i do sada srpsko ime, koje nam združene opozicije poriču, i ravnopravnost koju nam ne priznavaju. Hrvacko državno pravo pripoznati ne možemo u koliko se upotrebljava kao srestvo satiranja srpskoga imena, jer povijest, pravo, Pa i moderni nazori govore proti istome. Svaki uspjeh hrvackijeh združenijeh opozicija u obrani od nasilja madžarskoga oduševljeno pozdravićemo ; ali uspomena na god. 1848. i razočaranje koje je slijedilo za njom, današnje napeto stanje iz- megju krune i Ugarske, iznenadno i nagloizmirenje hrvackijeh opozicija, zabrana srpskijeh novina u zaposje- dnutijem zemljama it. d. upućuje nas Srbe da budemo oprezni i da ne podajemo velike važnosti ni samijem uspjesima Hr- vastva proti Madžarima u sadašnijem prili- kama.... sapienti sat, Mislimo da nas Hrvati razumiju a još bi im se bolje izjasnili da postoji sloboda štampe. O držanju Srba u Hrvackoj i Slavoniji ne može se sada ni za ni proti govoriti, jer u zemlji gdje hrvacka opozicija zastupa jednu skrajnost, nije čudo da i Srbi upanu u po- griješke, koje doista u normalnijem okolno- stima ne bi počinjali, čemu ima dovoljno do- kaza iz dobe Rauhove. Pogrješkama sa strane Srba (ako se zbilja takovijem nazvati mogu) ko je kriv? Ni kazneni zakonik ne osugjuje čovjeka koji u obrani svoga života počini kakvo nedjelo; još manje se mogu upisati u grijeh jednomu narodu zablude koje u obrani svoga opstanka uradi, najmanje pak kad brani sustav, stvaranju kojega on je veoma malo ili ništa doprinio, a u kojemu nalazi jamčevine za svoj opstanak, dok mu se isti s protivne strane poriče. Zar sami Srbi u Hrvackoj i Slavoniji sačinjavaju vladinu stranku? Ne, tu je daj- budi za sada zastupana i većina hrvackoga naroda, te, kakove su danas prilike, rečeni bi se sustav mogao podržavati i bez Srba. Pretpostavimo časom da sami Srbi u dana- šnijem abnormalnijem prilikama ostanu bra- nioci današnjega sustava: ko bi im pametan mogao prigovoriti, kad im se sa strane opo- zicije, koja kaže da tobože zastupa hrvacki narod, poriče opstanak i ravnopravnost. S toga dok se hrvacke opozicije ne okane svojijeh sanjarija, ne će ni jednoga pravoga Srbina u svojijem redovima brojiti. Znajući prvaci hrvackijeh opozicija da se državnijem pravom malo što može postići, usvojiše u svoj program i prirodno pravo ali tek na drugom mjestu, a prednjači mu državno pravo, t. j. htjeli bi izmiriti tminu sa svijetlom, ideje sredovječne biva: otima- čine, prodaje i darivanja naroda sa idejama poniklijem francuskom revolucijom, biva; pravo na opstanak svakomu na- rodu koji se takovijem osjeća. Da se ova dva pojma ne mogu u sklad dovesti, svjedoči nam povijest XIX. vijeka toj. Italija, Njemačka, Srbija, Crna Gora, Grčka, Rumunjska, Bugarska. Silom priro- dnoga ili ti narodnoga prava ove državam postadoše, a državno pravo, ili ti gruba sila, u toj borbi je podleglo. Ovo miješanje suprotnijeh naćela najbolji je dokaz, na kako labavom temelju političari hrvacki htjeli bi zgraditi ,Veliku Hrva- oku“. Prirodno pravo, ili ti kako bi kazao ,N. L.“ moderni kriteriji, daju i Hrvatima pravo na sjedinjenje, ali uz bok prirodnog ili ti narodnog prava treba da se postavi njegov nerazlučivi pobratim t. j. liberalizam. Da! Slo- bodouman narod postignuće trajnijeh uspjeha, a narod koji vode kolovogje fanatizovane vjer- skijem narodnijem i socialnijem ekskluzivi- zmom, ne samo da ne će postići nikada traj- nijeh uspjeha, već služiće uvijek kao slijepo orugje u rukama tugjina. Hrvacki narod na žalost je takav, ali ne svojom krivinom, već krivinom svojijeh prvaka, koje hrvacka po- vijest još nije pameti naučila. Hrvackijem političarima sada je najmi- lija tema pozivati se na češki slo »o.dou- mani narod. O slijepci pri očinjem vidu, a ne vidite li da se slobodoumni rad i pravac mladijeh Čeha nalazi u diametralnoj opreci s vašijem nazadnjačkijem radom? Hrvacki političari vrlo dobro znaju. da isticanjem samoga prirodnoga prava ne može se sanjati ni o ,maloj“ a kamo li o ,V eli- koj Hrvackoj“, jer prvi uslov narodnog prava jest priznanje ravnopravnosti stano- vnika jedne zemlje, a pošto Srbi u trojednici živu više ili manje pomiješani sa Hrvatima, s toga bi naravska pošljedica prirodnog prava bila, ravnopravnost srpskoga sa hrvackijem elementom. Toga Hrvati ne će, oni ne će brata za brata već tugjina za gospodara. U slast im! Samo neka ne diraju u naše srpsko ime, i za to, što se svoga narodnoga ponosa ne odrekosmo, neka nas ne nazivlju izdajicama, jer to radimo u interesu i srpskom i hr- vackom. Neka hrvacki političari koji bljuju svake pogrde na srpsko ime, dobro prouče ove sti- hove prvog njihova pjesnika Mažuranića: Nit bi zato barbarim ve zvali, Što vi mrdste, dok su oni spali! —> tin — Istina o knjižici »Dubrovčani jesu li Hrvati?“ Xi Prije nego prijegjemo na seobu Srba i Hrvata na jug, da se upoznamo sa zemljama u kojijem sta- novahu prije seobe. Kad ove retke pisasmo, ugje neki naš prija- telj u sobu te pročitavši ih nasta megju njim i, nama slijedeći razgovor: — Ko će nas o tom izvijestiti? Doista koji stari istorik ili ljetopisac. A koji? Konstantin Porfirogenit. I ti nam dođija tvojijem K. P. Zar drugi ostaviše o tom bilježaka ? A ne izložismo pod brojem X., da o prvi- jem počecima srpske i hrvacke povijesti, kao i 0 pradomovini Srba i Hrvata istorija do K. Porfiro- genita muči, kao da ge nije ništa ni dogodilo. — Konstantin Porfirogenit morao je biti pa- metan čovjek, kad je u povijesti tu prazninu ispunio. — Dakako. Ali hrvacka kritika oborila se je sa svom snagom hrvackoga državnoga prava na K. P., te mjesto da u kratko opetujemo ono što je on kazao, i gdje gdje ispravimo, treba nam se oba- zirati na tendencijoznu kritiku i pobijati nje- zine pretjerane i neopravdane napadaje. — Šta ima zajednička K. P. sa hrvackijem državnijem pravom? — Ima i te kako. Pošto je on jedini pisac iz starine koji je označio etnografske granice Srba i Hrvata, a kao vizantijski car morao ih dobro j pisci ne — Sad te hitam. Hrvatima biće uske gra- nice koje im je on naznačio, pa toga radi hoće da dokažu neistinitost ostalijeh vijesti, da odatle izve- du zaključak, da i vijesti o granicama ne mogu biti pouzdane. Kako su vragovi iz daleka počeli, da ge vlasi ne osjete. — Baš tako je. Odatle se vidi kako je mu- čan posao razmrsiti što hrvacka kritika zamrsi, te da nije staroga Lucija i Banduri, novijeh pisaca Rembaud, Krumbacher-a, Grota, Florinskoga it. d. na čudo bi se udrilo. Jer nije šala prvi hrvacki istorik Dr. Rački uzeo je da peruša K. P. te mu je veoma malo perja ostavio, osobito pak mu je iščupao ve- liko perje. Ali sreća da i mi imamo glasovitijeh stranijeh istorika koji kažu, da su vijesti Konstan- tinove tačne i vijerne; te tako sada možemo nešto ovijem autoritatima a nešto istinom perušati Dr. Račkoga i drugove. — Sve sam te razumio i istinu govoriš, jer koliko sam vješt istoriji, priznajem da su hrvacki istoričari jedni više a drugi manje pomutili bistra izvore naše povijesti, ali ne razumijem to tvoje v e- liko perje, pošto sam veliki neprijatelj figura u govoru. Podlistak Zar je i Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski Hrvat? Da je Hrvatima od vajkada već u krv prešlo svojatanje svega onoga, što se srpskijem imenom nazivlje, to je za nas stara pjesma; ali da se oni kraj svijeh opomena iz srpskog tabora, ipak još ni- kako ne će da okane toga ćoravoga posla, to je baš čudnovato, nevjerojatno, uprav na sramotu ovome XIX. prosvijetljenom vijeku. Kamo god svrneš okom po krajevima, gdje pravi, genetični a i krivo na- zvani Hrvati žive, pogled ti se pri svakom koračaju zaustavlja o djela, koja tvore negaciju ili barem eliminaciju svega onoga, to srpski pečat na sebi nosi. Daleko bi otišao, kada bi na tenani izregjao sve otimačine počinjene nama Srbima iz hrvackog tabora, a to baš i nije namjera ovoj mojoj pisaniji, koja hiti da iznese na vidjelo jedan novi dokaz hr- vackog otimačkog duha, da u golemu zgradu oti- ..mačina hrvackijeh utisne još jedan kamen, koji Hr- vatima jamačno ne će služiti na čast, ni diku. Megju ovogodišnjijem knjigama ,Matice Hr- vatske“ jedno od veoma odličnijeh mjesta zauzi- mlje bez svake sumnje ,Antologija umjetnoga pjesničtva hrvatskoga“. Nu hrvacki šovinizam, koji je — kako prije natuknuh — prodro već po gvijem hrvackijem slojevima, nije dakako mimoišao ni ovu tobože literarnu knjigu, već se i u nju — ako će baš i pripadom — uvukao. U tom djelu biva megju gustom falangom raznijeh hrvackijeh pjesnika, osobitu pažnju na sebe svraća uz čuvene srpske pje- gnike: Gundulića, Kačića, Manojlovića, Pucića i Bana, koji svi naravno paradiraju kao ,zgoljni“ hrvacki pjesnici, još i ime dičnog pjesnika O. Utje- šenovića-Ostrožinskog, kojega kao da naša ,braća“ Hrvati pregoše, da odmah iza njegove smrti privedu u svoje ,nadobudno“ kolo. Nu koliko će im to poći za rukom namah ćemo razabrati iz ovoga, te slijedi: Dvije su hipoteze moguće u ovom slučaju: ili je Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski bio srpski, ili pak hrvacki pjesnik. Aut-Aut. Tertium non datur! Da je 0. Utješenović-Ostrožinski zbilja srpski mi- glio i osjećao, da kroz njegove pjesme provijava či- sto srpski duh, o tome nema sumnje. O toj neo- sporljivoj istini uvjeriće se svaki onaj, koji je bar i jedared proučio njegova remek djela ,Vilu Ostro- žinsku“ i ,Nedjeljka“. I ako bi sasvijem izlišno bilo iznašati ovdje neoborive dokaze o njegovom srpskom osjećanju, ipak ako je ikakove fajde slijepu namigivati a gluhu šaptati, to ćemo mi ovdje po- |! koji čisto i bistro svjedoče o srpstvu ljubimca Vile Ostrožinske. Pro primo, sve svoje koliko pjesničke toliko prozaične radove pisao je Utješenović ćirilicom. Ovo i ako nije doduše nikakav čvrst dokaz njego- vog srpstva, ipak je pojava, koja se barem do sada kod nijednog hrvackog literata ne ujamči, a sva je prilika da ge ni u naprijed kod budućeg hrvackog naraštaja ne će opažati. Pro secundo, gdje god u svojijem spisima spominje svoj materinski jezik, on ga krsti jedino srpskijem. Zaista čudnovata po- java evo izbježe jedinome do danas (tobožnjem) hr- vackom književniku, Utješenoviću! Nu osim toga ima još nešto, što bi inače samo bilo dovoljno, da nesmiljeno obori ovu veliko-hrvacku tvrdnju. U dru- goj svesci srpskog književnog lista ,Nemanje“ za god. 1888. izišao je Utješenovićev poziv na pretplatu na ,novo preragjeno i dopunjeno izdanje pjesničkoga djela Nedjeljka“, u kom pozivu Utješenović gebe baš izrijekom naziva Srbi- nom, te izmegju ostaloga kaže i ovo: ,Godine 1860. bijaše moj ,Nedjeljko“ s oduševljenjem primljen u narodu srpskom, koji je tu nazirao izraz naro- dne duše i ogledalo crkve svoje; ele je ovo djelo pjesničko pravoga srpsko-narodnoga zamišljaja, a tu je takogjer spjevana poput srpskijeh naro- dastrijeti hrvackijem otmičarima nekoliko dokaza, ! dnijeh pjesama i pravoslavna liturgjija naša, te pro- tumačena i simvolika njezina“. Ovaj svoj poziv za- vršuje Utješenović ovako: ,Molim rođoljube, kojima je na sreu književnost srpska, osobito gg. svešto- nike i učitelje, da bi me skupljanjem upisa svojski potpomogli... .“ I ako je već i ovo dovoljno, da hrvacke oti- mače bez milosti u laž utjeramo, ipak cijenim, da ne će biti baš suvišno, ako časkom zavirimo u Utje- šenovićevo divot-djelo ,Vilu Ostrožinsku“, te se Za oglase, priposlano, izjak : ve, javne zahvale, računske: izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. nvjerimo, da li je Utješenović bio zbilja zadahnut hrvackom idejom. Da je Ostrožinski iole hrvacke žice u sebi imao, da je u njegovijem žilama tekla iole hrva- oka krv, bio bi, ako ništa drugo, bez svake sumnje bar i jedared u golemom broju svojijeh davorija spomenuo, te došljedno i uzveličao ime hrvacko, kao što se to hrvačkom pjesniku baš i pristoji. Ali Utješenović ne samo da nigdje u svojijem pje- | smama ne slavi ime hrvacko, već ga, možemo slo- bodno priznati, upravo navlaš izbjegava, kao što je to u prekrasnoj odi ,Zaručnici Bana Jelačića“. Ko na prvi mah pročita natpis ovoj odi. taj će ja- mačno pomisliti, da se tu već u zvijezde kuje hr- i vastvo i veličaju slavna djela hrvackog bana Jela- | čića, jer to baš i sami argumenat iziskuje, ali kako li će se tek grdno prevariti, kad je potpuno s kraja na kraj prouči, te uvidi, da u ovoj pjesmi čisto hr- Čr y jd