U Dubrovniku 17. Maja 1898.

Gijena listu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu for. 4.50.

Za Srbiju i Crnugoru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu. g

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

NIKA“.
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računska
izvješća i slične objave plaća se
6 novčića od retka. Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 46.

Izlazi svake Srijede.

Godina I.

NJEMAČKI POKRET
U SRIJEMU*).

Srijem je u Slavoniji to, što je u Dal-
maciji Dubrovnik i Boka Kotorska. Hrvacko
državno pravo ovamo nema prava. Srijem
nije nikada bio pod hrvackom državom, pod
srpskom bio je: bio je i despotovina srpska;
bio je i vojvodina srpska. Starosjedioci u
Srijemu su čisti Srbi, došljaci su većinom
Nijemci; ima nešto Slovaka i Magjara, a Hr-
vata, izuzimajući činovnike, baš ništa.

I biće vam smiješno čuti, da su veliko-
hrvati i kod nas razmahali svoj barjak, da
Srijem pohrvate. Ali ako igdje, to im ovdje
ne će upaliti.

Središte za veliko-hrvastvo bio je naj-
prije Vukovar. Pošto je Vukovar na kraju
Srijema, to duh iz njega nije mogao prodri-
jeti u unutrašnjost. Preselilo se je to središte
u Mitrovicu, jer je po geografskom položaju
zgodnije. U njoj ima dosta činovnika Hrvata,
pa će ovi moći ideju veliko-hrvacku proširiti.

Počelo se je goropadno. Iz najprije su
ovdašnje rimokatolike, koji su Nijemci, a nau-
čili od Srba srpski, uspjeli odcijepiti od pra-
voslavnijeh Srba i zavaditi ih; počeli su Srbe
denuncirati veleizdajstvom. Na  pošljetku su
od rimokatolika Nijemaca počeli graditi ve-
like Hrvate.

Sada su se trgli ugledniji Nijemci. Oni
gu se razuvjerili. Pod plaštem rimokatolički-
jem, htjeli su im Hrvati dati svoje ime. Pa
što se dogodilo? Nekoliko uglednijeh i obra-
zovanijeh Nijemaca podigli su se, osnovali
su njemački list ,Mitrovitz-Zeitung“. i
sada megju Nijemcima propagiraju Nijemstvo
protiv Hrvastva. I tako su Hrvati sada na-
pravili sebi belaja velikoga.

Nijemce, koji nijesu mislili na nikakvu
akciju, i koje bi Srbi vremenom posrbili,
sada su Hrvati izazvali na akciju. Od kolike
je ovo štete po odnošaje u Hrvackoj i u Sla-
voniji, to će nam skora budućnost pokazati.

U Srijemu, u Slavoniji i u Hrvackoj
ima bar 150 hiljada Nijemaca, a biće ihs1

*) Ovaj članak dobismo iz Mitrovice od našeg redovnog do-

pisnika. Radi njegove važnosti donosimo ga na ovom mjestu,
dijeleći s dopisnikom potpuno njegove nazore. (O pas. Ured.).

više. Kako su Mitrovički Nijemci počeli ra-
diti, predobiće oni sve druge uza se, i onda
su Hrvati stekli kod kuće velikog neprijate-
lja, a što je za njih najžalosnije prestaće hr-
vatiziranje Nijemaca, jer na današnjijem Hr-
vatima jedna trećina je stranaca-tugjinaca. A
zar nije moguće, da će se u Nijemce ugle-
dati i Magjari, kojijeh u Slavoniji i u Hrva-
okoj ima već vrlo mnogo? Pa Česi, koji su
mnoge krajeve u Slavoniji i u Hrvackoj osvo-
jili? Ovi već imaju u Zagrebu svoje društvo
»češku besjedu“.

Nas, iskreno da kažemo, ne može vese-
liti ovaj pokret njemački, jer bliža košulja od
haljine, a lijepo reče Knez-pjesnik za Srbina:

Za Hrvata svog blizanka

Kap potonju krvi daće.
Ali što ćemo im! Zar da mi sada njih bra-
nimo, kada su oni udarili na nas onako go-
ropadno ?

Istina oni još u svome  šljepilu šovini-
stičkom nijesu opazili opasnost, koja im pri-
jeti od njemačkog pokreta u Srijemu. Ali mi
smo velikodušni i upozoravamo ih na to. Mi
znamo da će oni i za ovo okriviti Srbe, ali
vidjeli ste da su sami krivi.

U Srijemu je tako Srpstvo jako i tako
živo, da nema te sile koja bi ga mogla uni-
štiti. I nas je zbilja iznenadila veliko-hrvacka
akcija u Mitrovici. I kod nas je dolazio nji-
hov Frano Folnegović.

Mi na njih ne ćemo udarati, jer je nama
sramota boriti se š njima, pošto smo ovdje
daleko od njih jači.

Mi smo uvjereni, da će Nijemci uspjeti
na štetu Hrvata, mi se ovome ipak ne ra-
dujemo, jer su nam Hrvati braća, no ako i
štetujemo što god, biće nam od koristi. Hr-
vati će uvidjeti da nijesu tako veliki kao što
misle da su, a njihov neuspjeh sa Nijemcima
otrijezniće ih, i oni će prigrliti svoga stari-
jeg brata Srbina, bez koga nema im opstanka.

Ali put, kojijem su udrili Hrvati sa svo-
jijem ,Hrvatskim Branikom“ ne vodi
toj željenoj svrsi. Opadanjem i navalom na
sve što je srpsko odbijaju elemenat, bez koga
im nije života. Tužbe na Bana, da se poštene
i vrijedne ličnosti uklone samo za to što su
Srbi, donijeće im sasvim druge uspjehe nego
li oni misle, jer goneći lisicu i vuk se prikaže.

Prije otkrića
Gundulićeva spomenika.

Primiču ge sretni, slavni dani. i

Poslije tri stotine ljeta hoće priroda da baš
ove godine novijem životom nadahne naš stari, sla-
vni grad. Hoće da mu u svakom vrtu i pitomom
gaju razgrana lovor i paomu a da raznolikom  ovi-
jeću svaki pupolj razvije; jer je dosta svatova koji
ge spremaju na veliku kulturnu gvadbu u srpskoj
Ateni, pak svaki od njih hoće da s cvijećem na
prsima a s lovorom u ruci vesela lica i vedra čela,
a g čistijem srcem, pristupi pjesniku slobode, cje-
livajući monumentalni kamen !

O sretna, željena svadbo! Prvijenei s barja-
cima dovesti će Sunčanicu, i pomladit će se od ve-
selja stari, tužni Ljubdrag, A. svatovi i vas narod
pratiće s usklicima i s pjesmom svoju dragu Sun-
čanicu koja će se u Dubravi udomiti, da svojom
božanstvenom ljepotom zasija slavenskom svijetu i,
vjenčavši se s Dubrovnikom, ostane mu vjerna lju-
ba — od gospodskoga srpskoga koljena,

Sunčanica mlada i Vjepa
Od ka slovu svud krjeposti.
Sv'etlo ufanje ćaćka sljepa
I štapak je u starosti.

I rekosmo da će se stari Ljubdrag pomladiti
od veselja .... Da, i progledat će nćačko  sljepi“
* zablistat će mu svijetli oklop na junaku Vladi-
glavu, jer to je slavenski prvijenac koji vodi srpsku
Sunčanicu, da je pred spomenikom  Gjiva Frana
Gundulića vjenča s Dubrovnikom i da je on, u ime
uzvišene slavenske ideje, svojom mogućom desnicom
zaštiti, on kome besamrtni pjesnik kaže:

Skokni konja po Kosovu,
Gdi ubi Miloš cara opaka
A £ b'jelome Smederevu
Pošlji kitu tvjeh junaka

Duh da odahne i počine
Ukopan'jeh pepeo kosti
Gjurgja despota i Jerine
Kljeh zet Murat ožalosti.

Kad je s ovakvijem osjećajem pozvao Gundđu-
lić junaka svoje Osmanide, tad i mi, vjerni svome
genijalnome pjesniku, kao narod kulturan koji se
svakim danom sve sjajnije diže na čvrstom i sla-
vnom temelju grpske prošlosti, osjećamo i činimo
gvetu dužnost kad pozivljemo čitav slavenski svijet
da bude učesnikom našeg pira, naše velike slave
koja će biti kad u Junu pane zavjesa, što nam tri
vijeka sakrivaše spomenik pjesniku Dubravke i Osma-
nide. U ovom kulturnom slavenskom slavlju srpsko
pleme, na temelju zanosne poezije u Gunđulićevom
eposu, sa alegorijom Sunčanice, radosno ide u su-
gret svoj braći Slavonima da ih na pragu Dubro-
vnika, sa otvorenom zlatnom Gundulićevom knjigom,

bracki dočeka i trijumfalno uvede u stari grad,
kako bi se svi zajedno poklonili svetoj pjesnikovoj
sjeni, pjevajući himnu glavenske uzajamnosti. -

Naše patrijotske želje i tvrdnje, u oči otkrića
spomenika, tako su jasne da ih nikakav dijalektični
prigovor ne može oboriti. One su kvintesencija onoga
što do sad rekoše najmuđrije glave u narodu  srp-
skom a uz njih svijesni gragjani Dubrovnika, bili
oni vlastela ili pučani, bila duboka učenost ili ele+
mentarni pučki osjećaji. Njihova srpska svijest pro-
bugjena iz ruševina  ,slovinstva“, stvorenog. onda
kad ge nije moglo ni sanjati o načelima nacijo-
nalne individualnosti, zablistat će kao sunce — kad
pane zavjesa sa Gundulićevog spomenika i obasjati
će svu onu braću Slavene koji se tu budu desili,
kao svjedoci i mili učesnici, u ovoj našoj kulturnoj
slavi,

U oči ovakvijeh epohalnijeh dogagjaja prva
zapovijed božja i narodna grmi s visine: da svaka
plemenska razmirica nagje u spomeniku Gjiva Frana
Gundulića čvrsti bedem, koji sa svojom istorijom
svakome prijeti, koji bi se usuđio da rastavlja Spo-
menik na dvije polovine, rušeći i oskvrnjivajući cje-
linu srpske kulture, na koju imaju gveta prirodna
prava i bracki dio sva glavenska plemena. Sa sla-
venskijem ushićenjem radosno očekujući svijetli dan,
želimo da blagoslov velike majke slavije prati sva-
kog slavena, koji se čistijem i oduševljenijem srcem
sprema, da pristupi i da se pokloni svetoj sjeni
besamrtnog srpskog pjesnika Gjiva Frana Gundulića!

Dr. Vladimir Trojanović.

GST
ve . .
Naši dopisi.
Saratoga, Kalifornija, na Uskrs 1893.
Weloome welcome beautiful spring
That brings new life to every thing,
That brightens the heart the mind the oye
The fields, the way side, aud the sky
That makes us pray to long abide
In this grand aud glorious. West Side")
Blanche Portal.
(Saratoga i njena okolica. — Dvorac Boža
Radovića Rišnjanina. — Lijep primjer a shodna
opomena. — Slava u kući B. Radovića. — Novi
austrijski agenat. — Riječ novijem emigrantima. —
Povratak u domovinu). — Ovako lijepa kći zlatno
Kalifornije pozdravlja proljeće u ovome divnome
predjelu zapadno strane čuvenog i bogatog okruga
Santa Clare, na kojemu stoji ubavo mjesto Sara-
toga.
Dvanajest kilometara na zapadu od nazvanog
Garden City of San Jose“ bijele se kao labu-

1) Dobro došlo, dobro došlo lijepo proljeće — jer  donosiš
svakome nov život — jer razvedruješ srce, pamet i oko — po-
lja, staze i nebo — jer činiš da molimo da dugo megju nama
boraviš — u ovoj velikoj i slavnoj zapadnoj strani.

Podlistak

Qdlomak iz rikopisnog dnevnika
COVIJETE S KONALA.

Vazdan sam prošla u društvu moga pjesnika,
Iz njegova ljetnikovca u Gružu odvezosmo se u Za-
ton oko 6 ura iz jutra. Tamo nas je čekao dobar
ručak u gospogje Ore; pa kako malo otpočinemo,
vratismo se natrag te krenusmo put Rijeke, gdje
smo objedovali u gospara Lukše, koji nam se već
nadao. Preko objeda pane govor o ovijem  čarobni-
jem predjelima. Govorilo se. 0 ribanju, o škaru i
što ti ja znam. Dok sve na jedanput moj ti Medo
stane pripovijedati, kako negda Dubrovnik nije imao
ni prave luke, gdje bi svoje brodovlje zaklonio, pak
nastavi kako Stefan Vojslav veliki župan od Zete, Tri-
bunije i Zahumlja 1042. god. dogje u Dubrovnik,
te samostalnomu gradu pokloni na dar Gruž, Rijeku,
Zaton i Župu !).

Ja mu ugjoh u riječ, te primjetih kako sam
negdje bila pročitala, da su rečene zemlje stari Du-

> brovčani primili na dar od Stjepana I. kralja hr-

') Ispor. Petter »Dalmatien“ II. 218. Razzi ,La storia
di Ravgia, 16.

4,

vackog, koji ,da je dospio god. 1050. u Dubrovnik
zajedno sa svojom suprugom, da se pomoli tamo u
crkvi sv. Stjepana prvomučenika. Dubrovniku da je
ustupio Župu, dio Šumeta, Rijeku i Zaton pod po-
godbom, da u ovih predjelih sagrade crkvu svomu
svecu 2)“, Pročitala sam jošter, da je Dubrovnik po-
štivao supremaciju kralja hrvatskoga i njegova bana,
carskoga protospathara?).

Na to ti se moj Medo grohotom nasmije, te
mi odvrati: ,Vjerujem ti da si tako što pročitala,
ali to nije tako; to je pogrješno mišljenje, kako ću
te sada uvjeriti. Treba dakle najprvo da znaš kako
neki hroničari držahu da je taj Stjepan bio kralj
ugarski, a neki opet da je, kao što si ti pročitala,
Stjepan kralj hrvacki, sinovao Kriesimira. Kako vi-
diš, tu je zabunu prouzrokovalo jednako ime; Stje-
pan ovaj, Stjepan onaj, pak je lasno bilo pomutiti
stvar te uzeti jednoga za drugoga. Ali u istinu ne
bijaše ni jedan ni drugi, pošto niko ne može da dru-
gomu daruje što njegovo nije. Hrvacka nije se dalje
prostirala od Cetine “), pak sve i da jest, ona nije
onda bila samostalna, pošto su njom vladali na-

2) Smičiklas ,Poviest Hrvatska“ 1. 248.

5) Smičiklas, l o.

“) Dr. Benussi ,l Istria nell'epoca bizantina“ 10. — A.
Strausz: Bosnien, 1. 6. — Dr. Rački: Rad jugosl. akad. kn.
56, str, 140.

mjesnici grčkoga carstva, a i sam Dubrovnik stajao
je pod njegovijem pokroviteljstvom. Kako se dakle
može promisliti, da je tobožnji Stjepan kralj hrva-
oki mogao darovati Dubrovniku spomenute zemlje
nad kojijem nije imao nikakve vlasti?! Ko bi ta-
kovo šta tvrdio trebalo bi da prije svega dokaže,
da su one zemlje zbilja bile u rukama hrvackijeh
vladara, što do danas još niko pametan nije poku-
šao da dokaze. Nego ima još i ta, da nam hroni-
čari čisto i bistro donose ime kraljice (a uprav kne-
ginje), što bijaše amo došla u društvu svoga muža
Stjepana. Ta se kraljica zvala Margarita, i bijaše
zakonita žena Stjepana Vojslava, dočim onaj tvoj
kralj hrvacki imao je za ženu lijepu kćer Petra II.
Orgeola, koja se zvala Hicela ili ti Nicela a ne
Margarita, o kojoj se bavi naša domaća istorija.
Istorijska istina dakle jest ovo, da je spomenute zo-
mlje zbilja darovao Dubrovčanima Stefan Vojslav,
te bijaše došao u Dubrovnik zajedno sa svojom že-
nom Margaritom, koja se, po njegovoj smrti, na-
stani u Dubrovniku i tu dade sagraditi orkvicu sv.
Margarite, kao što njezine dvije drugarice sagrade
druge dvije crkvice na čast sv. Lucije i sv. Jelene.
Ove dvije zadnje crkvice ne opstoje više, a ona sv.
Margarite drugdje pregragjena, služi još danas kao
mrtvica u vojničkoj bonici“. —

Ja sam željela saznati, komu su baš prije pri-

padale zemlje o kojijem smo se razgovarali, pa S
toga zamolih moga Mentora, da bi mi na to odgo-
vorio, a on meni ovako: — ,Cuvaju se, lijepa moja,
starinske povelje, koje neoporecivo dokazuju, da su
stari Dubrovčani imali svojijeh vinograda po  reče-
nijem zemljama i da su za to plaćali danak srpski-
jem velikanima, kao no ti pravijem i jedinijem vla-
snicima onijeh strana 5). Tako ti je to, moja mala
glavice, i tako je bilo još za cara Porfirogenita i
poslije njega. ,Jošte u vrijeme prvijeh Nemanjića
davali su Dubrovčani kraljevima srpskim godišnju
plaću za Rijeku (Omblu), Žrnovicu (sadašnju Župu)
i za vinograde zatonske i poljičke 9)“, Nego, čekaj
malo da ti pokažem crno na bijelu“. — Kako to
reče skoči se za trpezom i reče gosparu Lukši ,Gdje
ti je ona moja knjižica o povijesnici Dubrovnika“ ?
Gospar Lukša mu je odmah donese, a Medo je
otvori na str. 35. pak mi prstom pokaže da tu či-
tam. Tu je pisalo ovako: ,Stjepan Uroš ne samo
potvrdi sve slobodštine što su naši imali u: Srbii,
nego još oslobodi Dubrovčane da za vinograde što
su bili istrapili, u Zatonu i u _Poljicu ništa veće
ne plate, a da za vinograde u Župi, koji su niogdđa
bili srpske kraljevine, bilo ih malo, bilo ih vele, da
“5 Ispor. Jagić ,Historija književnosti“ 1. 140. — Dr. M,
Hoernes ,Dinarische Wanderungen“, 172.
€) Dr. Konst. J. Jireček u Slovincu br. 4. g. 1879.

Ng +

Pretplata i oglasi <

šalju se administraciji »DUBRO, Ko