Cijena listu
Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnugoru na go-
dinu fior. 5. '

. Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV-
NIKA“.

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi ge ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računiska
izvješća i slične objave plaća
6 novčića od retka. Ako se vi
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri
maju se.

Broj 51.

(sra,
(2
DR IO EIO EE OOO 9-0£359365 535

NE Ve Ae
zlo CESTO
rss vere ve

£

Ba Kes ple? LEZENI

si
s

Sa
IN

E
TD VW )
nE KA
ŽAL a e

S

%
=

8)
de.
A
sE
Bess
Sh

jena)

3
i)

“=

) EN
GEZA

2

De

VE
I

“>

4 Izmez
PEEO

(7

Dobro nam došli, mili gosti!

. z Svanuo nam je davno žugjeni dan. Danas će megju nas banuti silan narod, da očevidac bude otkriću onog Spomenika,
koji ga je sam podigao svome ljubimeu, svojoj slavi, Gjivu Frana Gundulića, i da se nekijem ponosom pokloni kipu onog sla-
vnog pjesnika, koji mu je onako divno opjevao prošlost, ulivši mu nadu za bolju budućnost.

Grad Dubrovnik odjenuo se je u svečano ruho da svome sinu oda zasluženu poštu. U nj danas dolazi narod sa svijeh
strana, da sudjeluje ovoj svojoj kulturnoj svečanosti. Gradu su vrata širom otvorena da primi rastrkane dijelove one cjeline, Slavenstva,
kojijem se je naš pjesnik napajao, i komu je opleo neuveli lovor-vijenac slave, te ga pred bijelijem svijetom ovjekovječio, uznio, proslavio.

: Danas sa maslinovom grančicom u ruci doćiće naša braća, da s nama zajednički proslave tu narodnu svečanost, doćiće mir-
nijem duhom da s nama podijele radost doćiće ona da začine mirom, ljubavi i brackom susretljivošću ovu našu zajedničku proslavu.

Mi po urogjenoj nam gostoljubivosti, skladnosti i prijaznosti dočekaćemo raširenijem rukama a sreem na ustima svu tu
našu braću, š njima ćemo se zagrliti i poljubiti, jer pri ovom svečanom trenutku nalaže nam patrijocka dužnost, da toj braći, ma
s koje god nam strane ova dolazila ukažemo jednaku ljubav, imajući pred očima samo Spomenik našeg Velikana, pred koga
imamo pravo i dužnost da stupimo svi, bez razlike, kao braća jedne majke. Novi Dubrovnik biće i danas u potpunom smi-
slu riječi u stari Dubrovnik, u komu se još od prvog začetka gostoprimstvo i bratinska ljubav prema cijelom Slavenstvu smatrahu
i poštovahu kao najsvetije gragjanske vrline.

Danas, prožeti svi jednako svetom misli, da smo ispunili rodoljubivu dužnost, te podigli veličanstven spomenik zaslužnom
našem pjesniku, danas, kažemo, sve druge misli prestaju, jer ova natkriljuje sve druge, ova obara ostale, ova je kadra da uguši i
one misli, koje brata od brata razdvajaju, koje jednome i drugome grob kopaju, koje svakome u prilog idu samo ne razdvojenoj braći.

Danas sastaće se braća, koja su se samo po glasu poznavala, te iz daleka, ne poznavajući ćud, vladanje i prilike jednijeh
i drugijeh, ili se nijesu potpuno slagala, ili su se megju sobom otvoreno kockala. Zbliženjem, tijesnijem poznavanjem proviruju po-
jedine mane, koje se olako popravljaju; otkrivaju se vidljivo neobuzdane strasti, koje često cigla međena riječ kadra je da ublaži ili da
sasvijem ostrani; prekazuju se opravdane želje, istinite namjere, što živa riječ lakše prihvati, nego li mrtvo slovo.

Mi ćemo se sjutra sakupiti i u jedno kolo stupiti, da se dostojno odužimo onom Velikanu, koji nam je o jedinstvu, slozi
i ljubavi pjevao, a usred onog grada, koji je nekada zavagjenu braću mirio i o dobru im radio.

Mi smo danas sretniji, nego li su bili naši preci. Ovijema su sve moguće prepone na putu stajale da vrše patrijocku du-

žnost podizanjem ovakijeh spomenika, u čemu smo sirote bili, Bogu hvala ima kod nas i srebra i zlata na pretek, niko nam ga si-

lom ne može otimati. Ima kod nas i tuča, kojijem se danas naši neprijatelji ne mogu okoristiti. Ima na izobilju kamena, koji nam
je i izlišan postao, jer nam više ne služi da podižemo hramove od neprijatelja porušene. Rodismo se u vijeku prosvjete, bratimstva,
jednakosti, pa svemu mogasmo i možemo doskočiti. Od predaka našijeh naslijedismo pomisao, mi: ga danas u djelo prenijesmo; nji-
hova misao prešla je s koljena na koljeno pa stigla do nas; ona nas je oduševila, osvijestila i danas smo potpuno zadovoljni.

Ali red nam je da se ne zaustavimo na po puta. Istina podigosmo Spomenik, ali nijesmo još vas put prevalili. Prva je i
najglavnija misao stvorena, valja sada da iz ove proklijaju i mnoge druge misli, koje će za nas plodonosne biti; misli kojima smo
svi bez fajde nadahnuti, ali se libimo iz kojekakvijeh praznijeh smjerova, da ih u djelo privedemo. Te bi misli bile da brat bratu
jamu ne kopa, da se megju sobom kao prava braća ljubimo, poštujemo i priznajemo; da jedan drugome ne otimljemo, nego da
svak svoje mirno čuva i uživa; da se na prazno ne gložimo megju sobom na korist trećega, da svaku prevlast od sebe odbijamo;
na pošljetku da zaboravimo davnu i nedavnu prošlost, pa da složno radimo za bolju budućnost našu. Ovijem ćemo se najbolje odu-
žiti ovome pjesniku ,uzajamnosti i sloge“.

Mi dakle zaokriljeni tijem mislima i osjećajima kao pravi rodoljubi staćemo pred našijem vratima, i pruživši pred  kutnji-
jem pragom braći našoj s6 i hljeb, uvesti ćemo ih u ovaj naš dom s usklikom: dobro nam došli, mili gosti!

Istina biće im kuća tijesna, jer je ogroman broj gosti, koji će nam danas i sjutra u pohode doći, ali ih uvjeravamo da
su nam srca prostrana, koja su kadra svijeh zaokružiti i pridržati; a što srcu prione, nema te sile da otrgne.

Bude li, kao što se nadamo, dolazak naše braće jednak našem dočeku, budemo li s jednom misli stupiti pred onaj naš
zajednički Spomenik, bude li iskrenosti, mira i bracke ljubavi pri otkriću ovog Spomenika, koji nam prestavlja u jezgri naše zaje-
dničke ideale, bude li prave susretljivosti, gotove popušljivosti, iskrena zbliženja, mi ćemo se sretnijem nazvati, što je prva misao
za podignuće ovog spomenika u našoj sredini nikla, te dvostruki obilati plod urodila, biva, podmirili smo sveti dug prama svome
velikanu i prokrčili put k boljoj našoj budućnosti.

Dobro nam došli, čestiti gosti, braćo mila!

Ovo su riječi, koje iz dubin4 našijeli srdaca prodiru i upravljene su jednakom mjerom na sve goste bez razlike, ma kako
god do svoga dolaska u Dubrovnik o nama mislili, ili nas sudili. :

»Krv nije voda“, kaže naš narod, pa opet: brat brata do jame vodi, ali ga u nju tisnuti ne će. Narod naš,
zvao se on srpski ili hrvacki, koji je Bogu hvala još nevin i slobodan kobnijeh predrasuda i političkijeh zanovijeti, bio nam je uvi-
jek jedini pravi prijatelj i učitelj, neka nam dakle on pruži ove svoje izreke, te da nam budu mjerilom i poticalom za naše vlada-
nje pošteno, bracko, miroljubivo i u opće žugjeno od svakog pravog rodoljuba.

Dobro nam došli, slatki prijatelji, sinci majke Slavije!

Tako brat brata pozdravlja, ali ako nas zla sreća ne ostavi, nego nas bude i sada tvrdo držala, pa se budemo razdvojili
mirno ali hladno, skladno ali neprijateljski ; budemo li ovu slavu zabilježili samo kao prosto primirje, te se povratili na staro naše
padalište, da nastavimo ne davno započetu borbu, krivimo same sebe, A u isto doba zapamtimo, da to ne će biti za nas dovoljna
utjeha, nego naprotiv vječita grižnja savjesti, koja će još jača postati kad uvidimo da je kasno i da je svaki melem za dosadašnju
našu duboku ranu bezuspješan, jer ova rana postaće bez prebola.

Dobro nam došli, mili gosti! = :
Vrata su vam otvorena, ugjite u naš dom, razonodite se, pogledajte ga, pa ćete se na licu mjesta uvjeriti, da su i Du-

brovčani uvijek bili, danas jesu, i uvijek će biti ljubitelji mira i sloge, da u njima i danas vri ona ista krv, koja je kroz žile tekla
jihovijem precima, i da su gotovi pružiti pomirljivu bracku ruku samo da im ge u obraz ne takne, ime ne okalja, svojina ne dirne,
sie U to ime završujemo kao što smo i započeli; Dobro nam došli, mili gosti!

n2

A
(a
Fae

rk
DS
OM
U
ŠI
“i )

FZ

aaa sEtaPaTaoa:

£

aa:

E

(A = E 1 *

ĆA

LE
S

Žž.
Zs

ab

i) e

a 2)

Pr COO06 CH06308C50850568655505585585585655858585588

8 t +
22,
VJ \Rearer=YeX=

PIA JELE ČE
LE
U) KEPREA

LA) KR

mare E S ek
2005000505 O5OOĐSOBSOSOSOSOĐSSĐSOVĐOSOŠOSIE