DUBROV IZLAZI SVAKE SUBOTE Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. - Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. “God. XVIL. U Dubrovniku 11. januara 1908. Broj 2. Dubrovnik 9. decembra. U Hrvatskoj svršila je prva politička perijoda onako kako se je predviđalo i na- dalo. Kada je Wekerle vidio, da srpsko- hrvatsku koaliciju ne može svladati ni u- ništiti, sazvao je hrvatski sabor, jer se je nadao, da će za to u Zagrebu Rakodczay biti sretnije ruke, e da izvrši drugi što nije mogao prvi. Ali se je madžarski: mi- nistar_ predsjednik ljuto prevario, jer ne samo da Zagreb nije pomogao Wekerle-u ali nije spasio ni Rakodczay-a, već je naj svečanije dezavuirao i jednog i drugog, a ovog posljednjeg i srušio. Rakodczay-u nije uspjelo sastaviti unijonističnu stranku, jer u Hrvatskoj nije bilo ozbiljnog politi- čara, koji bi se primio toga posla, “a da bi mogao imati imalo izgleda, da uz san- kcijoniranu pragmatičku _sankciji, može spasiti Rakodczay-a. Ali se je Rakodčzay ipak nadao, da će se možda u zadnji čas osvijestiti stari madžaroni, pa da će njiho- vom pomoći moći u saboru proturiti in- demnitet. Ali je «ostao teško razočaran. - Sabor je jodnodušno 'ustao proti banu na- metniku, i time svečano osudio samovolju madžarskih vlastodržaca, te Rakodczay-u nije ostajalo drugo, već da kao kraljevski komesar raspusti sabor. Koliko smo se o- vome nadali, toliko ne bi nikada mogli vjerovati, da će ban nametnik uz ovakav politički fiasko moći i dalje ostati na ban- skoj stolici. Narod, preko svojih zastupni- ka, u saboru jednoglasno osuđuje Rakod- .Czay-a, traži da se metne pod optužbu, a Rakodezay raspušta sabor i, mješte da po- vuče konsekvencije, on i dalje mirno ostaje na stolici hrvatskih banova. U drugim dr- žavama bilo bi nemoguće štogod slična i zamisliti, ali Rakodczay i Madžari drukčije shvaćaju političke dužnosti i diplomatski takt; znaju oni da je uza njih sila, a srp- sko-hrvatski narod da je razoružan, jer ne raspolaže ni sa topovima ni sa bajoneti- ma, i baš stoga oni smatraju Hrvatsku zemljom iznimnih mjera te sa srpsko-hr- vatskim narodom postupaju kao sa svojim robljem. Ne će dugo proći a srpsko-hrvat- ski narod znaće se ugnjetačima i nasilni- cima svetiti. Zadnje vijesti kažu, da su Rakodczay-u ipak izbrojeni dani, ali ne zato, što mo- žda Madžari misle napokon udovoljiti pravednim zahtjevima Hrvatske, već je- dino stoga, što ban-nametnik nije uspio za madžarsku politiku predobiti javno mni- jenje u Hrvatskoj i organizirati mnijonisti- čnu stranku, koja je bila staflaža Wekerle-a i Kossuth-a. Imao bi ga zamijeniti Rauch, koji već od nekoliko vremena oblijeće pra- gove peštanskih ministara pa i Beča, uvje- ravajuć i Beč i Peštu, kako je on provi- dencijalan čovjek u Hrvatskoj i da će on uspjeti snažnom rukom ukrotiti hrvatske tobožnje buntovnike, jer ne će da prignu vrat madžarskom jarmu. Ne sumnjamo, da “će Rauch-u poći za rukom, da o sebi u- vjeri i Beči Peštu, a's druge strane zna- mo đa je Hrvatska zemlja iznimaka; koli- ko pak dobra Hrvatskoj žele i Beč i Pe- šta, o tome barem ne treba da govorimo. Rakodczay je svršio sa svojom i on će morati odlaziti, jer stara narodna ma- džaronska stranka nije mu sklona. Zamije- .niće ga Rauch; hoće li ovaj uspjeti u o- nome u čemu nije uspio Rakodczay, to je drugo pitanje. Rakodczay se zaludu zno- jio da iznađe stranku, ni sva pomoć To- mašića nije mu pomogla. Hoće li Rauch znati za sebe pridobiti stare madžarone i unijoniste? Na ovo se pitanje dade lako odgovoriti, ako se osvrnemo na skupštinu narodne stranke, koja se nazad nekoliko dana držala u Zagrebu pod predsjedanjem Tomašića. Iz cijele konferencije može se razumjeti, da bi se madžaroni sklonili pre- uzeti vladu uz neke uvjete, a ovi su u- vjeti takovi, da će ih i Kossuth i Wekerle drage volje primiti, jer i pokraj tih uvjeta madžarsko gospodstvo nad Hrvatskom o- staje jednako i dalje osigurano. Tomašićeva je grupa indiferentna za osobu bana, nji- ma je svejedno bio Rakodczay ili Rauch samo neka oni dođu na vladu. Rauchova i Gavranićeva grupa, i ako se potpuno slaže sa programom Tomašićeve grupe, ipak nije pristupila konferenciji; osoba Rakodczay nije joj mila, oni vole na ban- skoj stolici jednoga Raucha. Wekerle i Kossuth znajući za sve ovo, odlučiše žrtvovati Rakodczay-a na korist Raucha, a ovaj bi _ morao okupiti oko sebe sve stare madžarone i unijoni- ste. Na ovaj način nada se Wekerle i Kossuth, da će slomiti srpsko-hrvatsku koaliciju, a nasilnim sredstvima da će u nastajnim izborima osigurati većinu uni- jonistima. Hoće li oni u tome uspjeti, te- ško je odgovoriti, ali kad bi i uspjeli, ne bi nas iznenadilo, jer je Hrvatska zemlja iznimaka i iznenađenja. Uz madžarska na- silja i današnji izborni red sve je mogu- će. A nažalost i držanje bez razlike svih stranaka u Hrvatskoj takovo je, da nam ne može ulijevati nade za sigurni i sjajni uspjeh. Hrvatska se danas nalazi u vrlo kritičnom času; do koji dan, pa će se sprovesti izbori. A što rade hrvatsko-pro- tumadžaronske stranke? Mješte da se sve slože proti zajedničkome neprijatelju, one troše stupce svojih listova u međusobnim prepirkama i osvadama. U času kad do- movina traži i zove. sve svoje sinove, da ustanu na njezinu obranu, da spase nje- zino dostojanstvo i slobodu, njezina se djeca međusobno grde i kolju, a neprija- telj njihove slobode čeka čas, kad će zbog njihove kavge, izaći slavodobitan * na izbornom mezevu. Ne odobravamo niti smijemo odo- bravati napadaje frankovaca na srpsko- hrvatsku koaliciju, ali jednako u ovome odlučnome času za Hrvatsku osuđuje- mo i napadaj drugih stranaka na frankovce. Sada nije momenat, da se troši korisno vri- jeme u međusobnim prepirkama, već je čas, da se svi složni nađu na braniku svojih prava. Pred interesima domovine morajr iščeznuti svaki stranački interesi i prkosi. Potreba za dobro domovine traži, da se prilikom ovih izbora u Hrvatskoj, sve protumadžarske stranke nađu složne u je- dnom blocku. Shvaćamo, da se. interesi pojedinih stranaka ukrštavaju, ali je do- movina u pogibli, pa se mora sve zalo- žiti za njezin spas. Ili je takova akcija nemoguća u Hrvatskoj? Ne možemo da vjerujemo. Modus za složan rad svih stranaka u Hrvatskoj proti Rauchu, Ra- kodczay-u i madžaronima u nastajnim iz- borima mogao bi biti i ovaj: neka sve protumadžaronske stranke sačuvaju do- sadanje svoje mandate, a madžaronski kotari neka se pravedno razdijele, po kompromisu, megju pojedine stranke. Na ovoj bazi, mislimo, moglo bi se doći do kompromisa, a to bi u isto vrijeme bila i naj svečanija manifestacija za prava i slobodu Hrvatske. Madžaroni bi sigurno bili poraženi, a Wekerle i Kossuth uvje- rili bi se, da se nasiljem ne da ništa po- stići. U protivnom slučaju, ako Hrvatska izgubi izbornu bitku, ne možemo poje- dince kriviti, jer tada nam ne ostaje dru- go, nego svim strankama kazati: * Perditio tua ex te Israel! * Kad nam je ovaj članak bio gotov, dobili smo vi- jest, da je banom imenovan Rauch, N