ine bi svršili prama zahtjevima Srbij

DUBROVN

IZLAZI dobni SUBOTE

Cijena je listu : za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du-
brovnik na godinu K 10; na godine i na četvrt
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.

Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-
ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

daju si i utuživo u Dubrovniku.
šo računska izvješća i slične objave plaća se

ra po petitnom_retku (sitnijeh slova). Ako se
vii puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

OGod. XVII.

ki Dubrovniku 18. januara 1908.

Broj 3.

U prošloj godini.
II.

Za slobodnu kraljevinu +Srbiju prošla
godina bila je u glavnom godina napret-
ka i sreće. Napredak Srbije u prošloj go-
dini možemo razdijeliti u dva perioda,
prvi je obnavljanje trgovinskih ugovora
sa Austro-Ugarskom, gdje se je malena i
mlada kraljevina uprav junački održala u
trgovinskom ratu sa velikom i moćnom
susjednom monarhijom. Težnja za eman-
cipacijom i volja za slobodnim i neovi-
snim životom nametla je mladoj kraljevi-
ni odulje vrijeme teške borbe koja se evo
još nastavlja, te se nadamo da će u pre-
govorima da pobijede pravedni zahtjevi
mlade kraljevine. Dok prvi period sastoji
u pregovorima, drugi je opet u tome, da
je Srbija za vrijeme trgovinskog rata us-
pješno nalazila izlaza na razne strane
svojoj trgovini. I tako, kad se pregovori

mlada je kraljevina osigurala svoju izvo-
znu trgovinu na drugim pijacama, a sebe
bi opet oslobodila one more, koja je de-
cenijama tišti, i o kojoj je, hoćeš-ne ćeš,
kroz dugo vrijeme bila ovisna. Srbija je
u ovom svom radu pokazala svoju jaku
otpornu snagu, pokazala je, kako je zre-
la da živi svojim slobodnim i samostal-
nim životom. Osim ovoga, trgovinski u-
govor sa Belgijom i Švedskom, pak i ne-
koliko privatnih poduzeća koja su po
Turskoj otvorila svoje filijale, sve to jam-
či, kako mlada kraljevina postepeno osi-
gurava svoju budućnost. Jedino zlo bilo
bi u tome, što je partizanstvo u Srbiji
preuzelo toliko maha, da u mnogom sme-
ta pravilnom razvoju mlade kraljevine. To
je ono zlo, koje je, regbi, sudbina mladoj
kraljevini naturila. Ali se nadamo, da će
rodoljubi u Srbiji da brzo shvate, kako
su sami krivi mnogom svome zlu, i da
će jednom svi složno udariti putem - koji
vodi interesu ne samo Srbije nego i či-
tavog Srpstva. Srbija je imala uvijek a
ima i sada spremnih i valjanih ljudi, samo
neka oni jednom za uvijek uzmu za svo-

je načelo da su prvo Srbi pak onda pri-:

padnici pojedinih stranaka. Srbija napre-
duje, ali i pokraj toga čeka je još do-
sta i dosta iskušenja, a ta će iskušenja
ona lako i slavodobitno prebrditi, ako

njezini vrijedni ljudi — kojih ima dosta

;“ junačko leglo pred Sipstvom i

a

— budu radili za Srbiju a ne za stranke
i protiv njih.

U junačkoj Crnoj Gori prošla
je godina sobom donijela+i nekoliko ne-
utješnih pojava. Ovom * sokolovom leglu
junački vladaoc darovao je ustav, da svo-
ju zemlju i narod dovede u red prosve-
ćenih i modernih država. Posljedice toga
dara nijesu bile one, na koje se s pravom
mislilo, kad se je maloj ali junačkoj ze-
mlji davao novi prosvećeni dar. Mnogi
ljudi u Crnoj Gori nijesu shvatili značaj
ustava, koji dava pravo narodu da naro-
dom savjesno vlada. Uzurpirajući ustav
mnogi se i nezvani digoše na noge, stvo-
riše se nezadovoljnici i napraviše u ma-
lenoj Crnoj Gori stanje, koje teško dje-
luje na svakoga od nas kome je
Srpstvo i njegov interes pred očima. Taj
bi jad mogli donekle i pregorjeti, kad
to ne bi bio zgodan materijal za sve
one, koji su jedva čekali, kako će nešto
»konkretna“ naći, čim bi 2đ ovo
tom  ocrnili. Stvarajući neistine i gi
šavajući pojedine događaje na svoj način,
ne idu toliko za tim, da se obore na po-
jedinu stranku ili njezine ljude, koliko da
ocrne i optuže Crnu Goru, kao srpsku
zemlju i junačkog Knjaza Nikolu kao vla-
dara te srpske zemlje. To je ono što nas
boli, kad čitamo izvješća po raznim ne-
prijateljskim pa čak i srpskim listovima.

.Zalimo za onom nesretnom tendencijom

koja kroz to pisanje provejava, a kojom
neki listovi, izgleda i naivno, nasjedaju.
Ne mećemo se ni uz jednu ni uz drugu
stranku u Crnoj Qori, jer se dosta grije-
ši i kod jednih i drugih, ali ne možemo
hladnokrvno posmatrati, kako izvjesne no-
vine i ljudi prave od toga kapital, da se
sa što jačom mjerom nabacuju na Crnu
Goru, njenog vladara i na čitavo Srpstvo.
Nama ne leži niti može ležati na srcu
napredak jedne ili druge stranke, već sa-
mo Crne Gore, kao jedne cjeline, kao
zemlje, gdje je Bog podario Srbina slo-
bodom, koju je svojom krvi stekao.

U Staroj Srbiji i Maćedoniji prošla
je godina nastavak prvašnjih. Nečuvena
nasilja sa strane Bugara, Arnauta i Tura-
ka nad bijednom srpskom rajom još i
dan-danas jednako i neprestano traju. Ve-
lesile su još kongresom u Miirzsteg-u pri-
hvatile, kako je potrebito da se kroz te
zemlje provedu potrebite reforme, da se

spriječi suvišno i preveliko prolijevanje
krvi. Velike sile postaviše i svoje džan-
dare da oni uzdrže red, a kad tamo krv
se jednako prolijeva a vlasti se zadovo-
ljavaju sa raportima svojih džandarma,
puštajući i dalje da se plijeni, pali, kolje
i ubija. U ovom nesretnom stanju naj
goru i naj veću muku mora da izdrži srp-
ski elemenat, na koji se sa svih strana
udara. Vjerna puška i ljuti nož, to su
još jedini pravi i iskreni saveznici bijedne i
jadne srpske raje u tim neoslobođenim
krajevima. Miloj braći želimo da što prije
osvane proljeće slobode i života, prošla
godina, da Bog da, bila im posljednja
potpuna godina teške i mučne borbe. Po-
toci prolivene krvi nesretne i bijedne raje
zaslužuju i potpunu slobodu, jer su je do
sada i previše skupo otkupili.

Madžari i trgovina kod nas.

Velika zanemarenost prama, e
eat i "dolusjvati, to je stara i i svakome
dobro poznata stvar. Naročito zanemarivanje

. sa trgovačke strane to je veliki grijeh vlade
a i samih nas. Vladin je grijeh u toliko što
pod nipošto ne će kod nas da pomogne trgo-
vinu, naročito domaću, a naš je grijeh opet
što smo indiferentni da se pomognemo sami
barem onoliko, koliko možemo i razumijemo.
Na taj“način Dalmacija je ostala i još jednako
ostaje neobrađeno polje, za koje su brzo do-
znali stranci: Madžari, Nijemci i Čifuti, te
oni po malo ali postepeno, tiho i osjetljivo
hitaju u naše krajeve, da na račun našeg
jadnog i bijednog naroda samo sebi korist
izvlače.

Koliko se tiče trgovine i prometa u pra-
vom trgovačkom smislu, ne možemo da se
zaustavimo na našim zemljoradnicima, jer
stoje u tom pogledu još u primitivnom stanju,
hvala visokoj vladi. Oni se ne znaju maknuti
od svog čopora loze i maslinova drveta i to
opet na svoj stari način. Kako mu je radio
pradjed, tuko radi i on. Jedino su do nekog
vremena pomorci mogli da se prilično izdrže,
ali netom počeše jedrenjače da nestaju, opu-
stješe bogate palate negdašnjih kapetana i
pomoraca.

Naši ljudi, građani, koji dobro sa ima-
njem stoje, sjede na svom kapitalu kao ko-
koška na jajima, te žive bez brige, trošeći
kamatu a ponešto i glavnicu, s devizom:
.dok sam živ, imam dosta“. A pravi trgo-
vački svijet drukčije misli i drukčije radi.
Iz kamena novčić istesa. Stoga stranci, ili
bolje pothvatljivi ljudi, i ulažu svoj kapital
u svaku sitnicu, i računajući, kako dosta
malenih načini jednog velikog, prikupljaju
korist sa svake strane. Zato se kod nas vidi