ine bi svršili prama zahtjevima Srbij DUBROVN IZLAZI dobni SUBOTE Cijena je listu : za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. daju si i utuživo u Dubrovniku. šo računska izvješća i slične objave plaća se ra po petitnom_retku (sitnijeh slova). Ako se vii puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. OGod. XVII. ki Dubrovniku 18. januara 1908. Broj 3. U prošloj godini. II. Za slobodnu kraljevinu +Srbiju prošla godina bila je u glavnom godina napret- ka i sreće. Napredak Srbije u prošloj go- dini možemo razdijeliti u dva perioda, prvi je obnavljanje trgovinskih ugovora sa Austro-Ugarskom, gdje se je malena i mlada kraljevina uprav junački održala u trgovinskom ratu sa velikom i moćnom susjednom monarhijom. Težnja za eman- cipacijom i volja za slobodnim i neovi- snim životom nametla je mladoj kraljevi- ni odulje vrijeme teške borbe koja se evo još nastavlja, te se nadamo da će u pre- govorima da pobijede pravedni zahtjevi mlade kraljevine. Dok prvi period sastoji u pregovorima, drugi je opet u tome, da je Srbija za vrijeme trgovinskog rata us- pješno nalazila izlaza na razne strane svojoj trgovini. I tako, kad se pregovori mlada je kraljevina osigurala svoju izvo- znu trgovinu na drugim pijacama, a sebe bi opet oslobodila one more, koja je de- cenijama tišti, i o kojoj je, hoćeš-ne ćeš, kroz dugo vrijeme bila ovisna. Srbija je u ovom svom radu pokazala svoju jaku otpornu snagu, pokazala je, kako je zre- la da živi svojim slobodnim i samostal- nim životom. Osim ovoga, trgovinski u- govor sa Belgijom i Švedskom, pak i ne- koliko privatnih poduzeća koja su po Turskoj otvorila svoje filijale, sve to jam- či, kako mlada kraljevina postepeno osi- gurava svoju budućnost. Jedino zlo bilo bi u tome, što je partizanstvo u Srbiji preuzelo toliko maha, da u mnogom sme- ta pravilnom razvoju mlade kraljevine. To je ono zlo, koje je, regbi, sudbina mladoj kraljevini naturila. Ali se nadamo, da će rodoljubi u Srbiji da brzo shvate, kako su sami krivi mnogom svome zlu, i da će jednom svi složno udariti putem - koji vodi interesu ne samo Srbije nego i či- tavog Srpstva. Srbija je imala uvijek a ima i sada spremnih i valjanih ljudi, samo neka oni jednom za uvijek uzmu za svo- je načelo da su prvo Srbi pak onda pri-: padnici pojedinih stranaka. Srbija napre- duje, ali i pokraj toga čeka je još do- sta i dosta iskušenja, a ta će iskušenja ona lako i slavodobitno prebrditi, ako njezini vrijedni ljudi — kojih ima dosta ;“ junačko leglo pred Sipstvom i a — budu radili za Srbiju a ne za stranke i protiv njih. U junačkoj Crnoj Gori prošla je godina sobom donijela+i nekoliko ne- utješnih pojava. Ovom * sokolovom leglu junački vladaoc darovao je ustav, da svo- ju zemlju i narod dovede u red prosve- ćenih i modernih država. Posljedice toga dara nijesu bile one, na koje se s pravom mislilo, kad se je maloj ali junačkoj ze- mlji davao novi prosvećeni dar. Mnogi ljudi u Crnoj Gori nijesu shvatili značaj ustava, koji dava pravo narodu da naro- dom savjesno vlada. Uzurpirajući ustav mnogi se i nezvani digoše na noge, stvo- riše se nezadovoljnici i napraviše u ma- lenoj Crnoj Gori stanje, koje teško dje- luje na svakoga od nas kome je Srpstvo i njegov interes pred očima. Taj bi jad mogli donekle i pregorjeti, kad to ne bi bio zgodan materijal za sve one, koji su jedva čekali, kako će nešto »konkretna“ naći, čim bi 2đ ovo tom ocrnili. Stvarajući neistine i gi šavajući pojedine događaje na svoj način, ne idu toliko za tim, da se obore na po- jedinu stranku ili njezine ljude, koliko da ocrne i optuže Crnu Goru, kao srpsku zemlju i junačkog Knjaza Nikolu kao vla- dara te srpske zemlje. To je ono što nas boli, kad čitamo izvješća po raznim ne- prijateljskim pa čak i srpskim listovima. .Zalimo za onom nesretnom tendencijom koja kroz to pisanje provejava, a kojom neki listovi, izgleda i naivno, nasjedaju. Ne mećemo se ni uz jednu ni uz drugu stranku u Crnoj Qori, jer se dosta grije- ši i kod jednih i drugih, ali ne možemo hladnokrvno posmatrati, kako izvjesne no- vine i ljudi prave od toga kapital, da se sa što jačom mjerom nabacuju na Crnu Goru, njenog vladara i na čitavo Srpstvo. Nama ne leži niti može ležati na srcu napredak jedne ili druge stranke, već sa- mo Crne Gore, kao jedne cjeline, kao zemlje, gdje je Bog podario Srbina slo- bodom, koju je svojom krvi stekao. U Staroj Srbiji i Maćedoniji prošla je godina nastavak prvašnjih. Nečuvena nasilja sa strane Bugara, Arnauta i Tura- ka nad bijednom srpskom rajom još i dan-danas jednako i neprestano traju. Ve- lesile su još kongresom u Miirzsteg-u pri- hvatile, kako je potrebito da se kroz te zemlje provedu potrebite reforme, da se spriječi suvišno i preveliko prolijevanje krvi. Velike sile postaviše i svoje džan- dare da oni uzdrže red, a kad tamo krv se jednako prolijeva a vlasti se zadovo- ljavaju sa raportima svojih džandarma, puštajući i dalje da se plijeni, pali, kolje i ubija. U ovom nesretnom stanju naj goru i naj veću muku mora da izdrži srp- ski elemenat, na koji se sa svih strana udara. Vjerna puška i ljuti nož, to su još jedini pravi i iskreni saveznici bijedne i jadne srpske raje u tim neoslobođenim krajevima. Miloj braći želimo da što prije osvane proljeće slobode i života, prošla godina, da Bog da, bila im posljednja potpuna godina teške i mučne borbe. Po- toci prolivene krvi nesretne i bijedne raje zaslužuju i potpunu slobodu, jer su je do sada i previše skupo otkupili. Madžari i trgovina kod nas. Velika zanemarenost prama, e eat i "dolusjvati, to je stara i i svakome dobro poznata stvar. Naročito zanemarivanje . sa trgovačke strane to je veliki grijeh vlade a i samih nas. Vladin je grijeh u toliko što pod nipošto ne će kod nas da pomogne trgo- vinu, naročito domaću, a naš je grijeh opet što smo indiferentni da se pomognemo sami barem onoliko, koliko možemo i razumijemo. Na taj“način Dalmacija je ostala i još jednako ostaje neobrađeno polje, za koje su brzo do- znali stranci: Madžari, Nijemci i Čifuti, te oni po malo ali postepeno, tiho i osjetljivo hitaju u naše krajeve, da na račun našeg jadnog i bijednog naroda samo sebi korist izvlače. Koliko se tiče trgovine i prometa u pra- vom trgovačkom smislu, ne možemo da se zaustavimo na našim zemljoradnicima, jer stoje u tom pogledu još u primitivnom stanju, hvala visokoj vladi. Oni se ne znaju maknuti od svog čopora loze i maslinova drveta i to opet na svoj stari način. Kako mu je radio pradjed, tuko radi i on. Jedino su do nekog vremena pomorci mogli da se prilično izdrže, ali netom počeše jedrenjače da nestaju, opu- stješe bogate palate negdašnjih kapetana i pomoraca. Naši ljudi, građani, koji dobro sa ima- njem stoje, sjede na svom kapitalu kao ko- koška na jajima, te žive bez brige, trošeći kamatu a ponešto i glavnicu, s devizom: .dok sam živ, imam dosta“. A pravi trgo- vački svijet drukčije misli i drukčije radi. Iz kamena novčić istesa. Stoga stranci, ili bolje pothvatljivi ljudi, i ulažu svoj kapital u svaku sitnicu, i računajući, kako dosta malenih načini jednog velikog, prikupljaju korist sa svake strane. Zato se kod nas vidi