Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Ž Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. SUE U Dubrovniku 25. januara 1908. Broj 4. Dubrovnik 24. januara. Ban Rauch stigao je u Zagreb. Služ-_ bene novine donijele su javno glas o nje- govu dolasku, da na to upozore i služ- beni svijet, kome je tim glasom bila na- metnuta dužnost, da svoga bana dočeka i pozdravi, a s druge strane, da svrati pozornost i na masu, da se banu pri do- lasku nađe, pa da vidi čovjeka ,gvozdene ruke“. Službene su novine uspjele da skupe i službeni i neovisni svijet i svi su se našli u velikom broju, kao na koman- du, kad je ban stigao. Kako je ban bio dočekan, to je poznato našim poštovanim čitaocima. Što ban nije dočekan barem bez demostracija, — ako se je donekle ča- sno moglo proći ibez ovacija, — to je vrlo shvatljivo. Ugnjetavački sistem, koji od toliko vremena izvodi praksu kroz Hrvat- sku sjedinio je gotovo sve one elemente koji su do jučer živjeli u naj neraspolo- ženijim međusobnim odnošajima, te nije nikakvo čudo, što su se onakove demo- se je ban Rauch o posliednim demonstr stracije udesile bez ikakve bruke i pred- hodnog spremanja, već spontano, jednom misli i jednom željom : ne ćemo više u- gnjetavača ; tražimo pravog, iskrenog i narodnog branioca naših prava, koja nam do sada se ne priznaju i krše! Stoga je ban i bio dočekan na onaj način, kako se visoki faktori nijesu ni nadali. Ban je došao i iznio je i svoj program. O samom programu ne vrijedi govoriti u toliko što je udešen na taj način, da sitni i puzavci mogu da se uz njega drže, naglasujući onu gomilu praznih obećanja koje u sebi program sadrži, dok trezveni i neodvisni ljudi u. njem ne vide ništa stvarna, niti im osigurava naj elementar- nija prava, koja ih po pravu i zakonu idu. Program je udešen upravo tako, kako će mnoge da zavara, a ti zavarani ljudi imali bi biti članovi stare narodne mađa- ronske stranke. | novome banu baš na srcu leži, da opet probudi i podigne tu stranku, te se je na tome i počelo. Istina, da se narodna stranka sada ne osjeća to- liko jaka da stupi na izbore, ali opet ne smeta, jer se misli, da će i za to doći prilika, pa je treba stoga pomoći i podići. S druge strane Madžarima i banu Rauchu mnogo smeta srpsko-hrvatska koa- licija i uopće sloga Srba i Hrvata. To je za njih jedan vrlo jaki uzao, koji postaje sVe čvršći što se više steže... Razbiti slo- gu, uništit koaliciju to je za sada naj gla- vniji, ali svakako i naj teži posao, koji se lje ne će moći ostvariti. Dok se bude Hr- vatskoj nametalo za banove one ljude, koji će njome upravljati po komandi Pe- šte i Beča. dotle će sloga između Srba i Hrvata u Hrvatskoj biti sve tjesnija i jača, a uzao koji ih vezuje sve čvršći, tako da ni kasnije primorano popuštanje ne će moći taj vez da oslabi. Nasilni način, da se srpsko-hrvatska koalicija uništi ne će pomoći ; bajonetima se može sve, ali se na njima ne može sjedati. Sila i današnji sistem mogu jedino da sjedine potlačene duhove, da ih ojačaju, stope u jednu fa- langu, koja bi lako mogla da se sveti svojim nasilnicima, ali tada teško silniku, jer tu i milosrđe prestaje. Možda da izgleda nevjerojatno, ali je fakat i to vrlo ružni fakat, koji nam prikazuje bana i njegovu misiju, poslije svog dolaska u Zagreb. Jednom saradni- ku budimpeštanskog ,Az Ujsaga“ izjavio Cijama ovako: ,O uzroku demonstracija ne mogu tačno odrediti. Ali iz različitih okolnosti moram zaključiti, da su skan- dale prouzročili klika oko ,Srbobrana“ i naj vjerniji Supilovi pristaše. Ja držim, da demonstracije nijesu bile uperene proti mojoj osobi. Jedan napadni slučaj jako osvjetljuje tendenciju, koju su ovi škan- dali imali. Demonstranti su naime i same časnike htjeli zlostavljati, da ih prisile na sudjelovanje pri demonstracijama. Iz ovo- ga se sa priličnom sigurnošću dade zaključiti, da su demonstracije imale ne samo politički, već i protudinastički značaj. — Dakle se je ban toliko po- nizio, da se i uz svoju ,gvozdenu ruku“ osjeća preslab, pa da za to treba preći na sumnjičenje i denunciranje. Spomenuo je i kliku“ oko ,Srbobrana“ da se na Srbe ne zaboravi, jer on sam razumije da je to naj žilaviji elemenat, da je to onaj jaki stup koalicije, o kog Madžari uzalud svoje zube lome, dok ih i ne polome: S toga je on i našao za zgodno da se odmah na Srbe udre, ali ne poštenim i dostojnim načinom, koji dolikuje jednom banu, već ružnim i niskim denunciranjem, tim starim oružjem protiv Srba, gdjegod se oni neoslobođeni nalazili. To je stara “praksa, koja je kroz dugo vrijeme imala svog uspješnog djestva, praksa niskih i did šljeno; treba s jedne strane da opere se- be pred Bečom i Peštom a s druge stra- ne da se odma zadade jaki udarac Srbi- ma, a za takve dvije krupne stvari ne bira se način ni sredstvo; odmah se laća za naj gnjusnije. Ban je došao u Zagreb i počeo sa svojom ,gvozdenom“ rukom. Srpsko-hr- vatska koalicija a naročito Srbi stoje pred danima teških iskušenja. Da će u neko- liko osjetiti banovu ,gvozdenu ruku“ to smo sigurni, ali da im ta ruka ne će ipak nahuditi i o tom smo uvjereni. Zapuštenost Daimacije. Stalan sam, da se naša publika nije o- svrnula na jedan članak, koji je izašao u po- | sljednjem broju ,Dubrovnika“. Uzrok biće tome, što je članak podulji. Duge članke pak publika ne ljubi, nemoj da su baš palpitan- tne aktualnosti. Publika ima valjda i pravo. No ipak članak, o kome govorim — naslov mu je ,Madžari i trgovina kod nas“ — vri- jedi da ga se pročita. Vrijedi i pogledom na formu i pogledom na ideje. To se zajsto sa- sma rijetko kada može reći o onoj silesiji političkih članaka, što se dnevimice po našim novinama redaju i koji bi se ipak mnogo la- šnje dali u ukusnu formu skalupiti, nego li n. p. jekonomski članak, kao što je onaj »Dubrovnika“. Evo mu kratkog izvatka: Dalmacija je, navlaš u trgovačkom pogledu, sasvim zane- marena od vlade. Poplavili su je stranci: Madžari, Nijemci i Cifuti. Oni je jekonomski sisaju, prodavajući goru robu, a po skuplju cijenu. Naročito Madžari. Eto su i u nas u Dubrovniku ustrojili ,madžarsku trgovačku agenturu“ dubrovačkom glavnicom. Madžari, kod kuće, ugnjetavaju slavenski elemenat, a mi, kod kuće, pomažemo ih da se kod nas šire i našim novcem obogate. Vlada je pre- ma Dalmaciji ne samo neutralna u pomaga- nju domaće trgovine i industrije, već joj go- tovo stoji i na putu. Kad je tako, mi bi se sami imali pomoći i proglasit bojkot na ma- džarsku robu, kao što su Poljaci na njema- čku. To je sadržaj članka. Iz njega provejava iskreni otadžbenički duh kao god što izbija i pravednost zastupa- nog načela i to je“rijetkost, priznaćete mi. Zato sam cijenio da je operae praetium ista- knuti ga i postaviti se s piseem na istoj po- dlozi, pa izmijeniti s njim neke ideje, koje bi — da smo čest drugoga naroda — doni- jele za cijelo ploda, a ovako ne će, jer će 0- stati vor clamantis. Pisac kaže: vlada je kriva zanemareno- sti Dalmacije u trgovačkom pogledu. Ja ve- lim sa glasovitim Francuzom: Svaki narod mizernih, koja je evo prešla i na jednoga ima vladu, koju zaslužuje. Mi smo se navi- bana. Ali ni ovo ban _ ne radi nepromi- kli vikat na vladu i zgražat se na onu .ma-