rd“ HDsičio nać nos ušo a s DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ———— —— God. XVII. U Dabroviiku 1. jebruara 1908. Broj 9. Sveti Vlaho. Čitavih stotinu godina, puni vijek, prehujao je preko potamnjelih i bršljanom zaraštenih zidina nekadašnje male ali sla- vne republike, države Sv. Vlaha. Riječi admiralja, upravitelja svečanosti : Bog uz- držo Dubrovnik mnogo godina na moru i na suhu! ne pozdravljaju više grad Sv. Vlaha sa Orlandovog stupa, a matere i sestre više ne dočekuju na dan svoga pokrovitelja svoje prognane sinove i braću, da se s njima slobodno izgrle i izljube. Starog slobodnog Dubrovnika nestalo je, a kao jedino nasljedstvo pokoljenima, svake se je godine ponavljao dan Sv. Vlaha, dan opomene, pouke i sjećanja. I evo stotinu godina ponavlja se taj ve- liki dubrovački dan sa jednakom opome- nom, sa jednakim podsjećanjem, da je Dubrovnik negda bio, e da oživi u Du- brovčanima stari duh i ponos pred novom sudbinom koja ih je rastavila sa starom i dragom slobodom. Pred nama stoji prošlost, stoji stotinu godina zakopane slobode, pa je stoga ove godine i dan Sv. Vlaha jači i značajniji. Dubrovčani, gdje god se nalazili, svaki će preksutrašnji dan da s pijetetom dočeka, a teški uzdah, što će mnogim da- se iz grudi vine, biće iskren ali će ostati pri- gušen, jer će u sebi sadržati toliko izra- za, koliko mu prilike poslije stotinu go- dina ne dopuštaju, da se otvoreno izjada, jer s jedne strane niko mu uzdah ne će shvatiti, — osim onih te su slobodu iz- gubili, — a s druge strane ne vidi u sa- mom uzdahu nikakve pomoći. Stotinu je dakle godina, kako Du- brovnik čuva to jedino nasljedstvo svoje “ nekadašnje slobode: Dan Sv. Vlaha. Ali kroz dugi niz od stotine godina nije se ovaj veliki dan pominjao i slavio sa je- dnakim osjećajima i dužnim poštovanjem. Po izgubljenoj slobodi, to je bio svečan dan koji je vrijeđao još nezaraštenu ranu; sama svečanost je morala da uguši i zato- mi bol svakog Dubrovčanina, te ju je taj dan osjećao. Naricanje i tuga, što ih je dan Sv. Vlaha sobom donosio, po ma- lo su iščezavali, te od stare svečanosti, pune osjećaja, postala je obična crkvena svečanost, kojoj se je i grad pridružio. Posljednjih decenija, kad je u Du- brovniku bijesnila nerazložita i bratoubila- čka borba Srba i Hrvata, sinovi negda- šnje republike bili su se zaveli tako da- leko, da su i zaboravili pravi značaj Sv. Vlaha, te od dana opomene, pouke i sje- ćanja napraviše dan rugla, mržnje i sva- đe. Dan Sv. Vlaha nije više vrijedio kao pax ragusina, kad je morala _ da iščezne svaka nesloga i razdor, već se je upotrijebio kao naj zgodniji dan, kad se je u naj jačoj mjeri iskaljivala politička strast. Posljednje godine dovele su nas, i Srbe i Hrvate, do samospoznaje, nesretna borba je jenjala i prestala, i na dan Sv. Vlaha klicalo se je slozi nekad zavađene braće Srba i Hrvata. A ove godine, poslije stotinu godi- na zakopane slobode, Dubrovčani moraju da svi bez razlike mišljenja dokažu da je ovaj dan pax ragusina; dan mira, bratstva i sloge. Na taj način ćemo se naj bolje odužiti tužnoj uspomeni, koju nam ove godine donosi dan Sv. Vlaha. Ljudevit Hočevar rješava jezično: pitanje“ Zara, 7 Gennajo 1908. Per ordine della Presidenza del I. R. Direzione_ Provinciale di Finanza si-vesti- tuiscono gli uniti giornali qui rimessi affincho gli stessi, con riguardo alle sussistenti dispo- sizioni circa la lingua di servizio dalle quali nessuno puo arbitrarsi di derogare, vengano compilati come per lo passato nella lingua di servizio (razumi talijanski I giornali compilati in lingua serbo-croata vanno an- nullati. IJenaro m. p. Ljudevit Hočevar, upravitelj pokr. Fi- nansijske oblasti u Zadru, naredio gornji dekret, koji je opet po naredbi morao potpi- sati g. Denaro. U svom dekretu kaže jasno i bistro da se na finansijalnoj vlasti ne smije nikako uredovati na srpskom jeziku, hoteći valjda time da u svojoj struci riješi jezično pitanje, a s druge strane da i samoj vladi olakoti posao, koja nas evo decenijama je- zičnim pitanjem vuče za nos, a na kraju krajeva nam je i pokazala, kako zadana ri- ječ ne vrijedi ništa. Po zadnjem obećanju naše premilostive i po njenoj zadanoj u ,uvje- ravajućoj“ riječi, jezično pitanje moralo je po njoj biti do prvog januara ov. god. riješeno. Ali od toga nema ni spomena, već kao da se prepušta pojedinim ljudima, da oni na svoj način udešavaju, neki jer mrze naš jezik, a neki jer znadu da se time preporučuju. Ali gosp. Hočevar je toliko drzak, da dok s jedne strane zavarava javno mnijenje o jednakosti srpskog i talijanskog jezika na finansijskim uredima, dotle s druge strane naređuje da se izdavaju gornji dekreti. Ne znamo, na temelju kojih zakona je dopušteno gosp. Hočevaru da tako odlučno progoni naš jezik. Vlada, koja nam odvajkada obećava pravedno rije- šenje jezičnog pitanja, i koja je, ne vršeći svoja obećanja, sama sebi dala ne baš časnu svjedodžbu, drži se, kako izgleda i ovom pri- likom svoje vješte reserve, e da na taj način dade jačeg uvjerenja narodu, koliko se može pouzdati na njezina naj odlučnija obećanja i zadanu riječ. Ovakovi događaji mogu se de- siti samo kod nas, pa koliko su s jedne strane anomalija, s druge su i pravi škandal, jer bi se već jednom moglo sa strane vlade biti na čistu u pogledu riješenja jezičnog pitanja ; barem su dokumenti, koje vla- da tobože prikuplja radi toga, dosta jasni. Ako vlada misli, da nam našu naj veću sve- tinju, naš jezik, prepušta na milost i nemilost kojekakvih upravitelja, mogla bi lako da na taj način digne strpljenje nas mirnih ovčica, a posljedice tada ne bi mogla ni smjela da pripiše nama već samoj sebi. Treba jednom da se mogućnici opamete, i da zapamte, da su oni na svom mjestu radi naroda i čuva- nja njihovih pravica, a ne narod radi njih. Znamenite žene u Dubrovniku. | Nije riječ o današnjim ženama nego o nekadašnjim. Ovo odmah kažemo, eda kojoj | ljubopitnoj Dubrovkinji odmah udovoljimo znatiželjnosti, na koju bi je mogao uputiti natpis ovoga članka, te da ne bi ,uzalud“ či- tala tražeći našu riječ o dubrovačkim zname- nitim ženama našijeh dana. Moglo bi se do- duše i o njima pisati, ali malo drukčije nego o njihovim prababama i predšasnicama, dakle u drugom smislu, isto kao što ni današnji Dubrovnik nema u sebi ništa dubrovačkog do pustog imena. Potom se nadamo, da nam ova uvodna bilješka ne će donijeti nikakve zamjerke od strane dubrovačkog ,krasnog | spola“. Mi smo držali, da se u ovijem danima sjećanja svakog Dubrovčanina i svake Du- brovkinje, u danima naime uspomene na stotu obljetnicu propasti dubrovačke slobode i sve- čanosti Sv. Vlaha, našeg pokrovitelja, nije baš na odmet osvrnuti i na naše glasovite žene. Dubrovnik, koji je svoju istoriju iskitio imenima glasovitih svojih sinova, može da među recima nabroji i nekoliko svojih česti- tih i znamenitih kćeri, koje su zaslužile od svojih potomaka malo više od — zaborava. I za to ćemo ove retke da posvetimo u slavu njihovu, a na izgled naših savremenica. * Simpatična četica znamenitih Dubrovki- nja zaslužila bi jednu naročitu studiju, što bi bez sumnje bilo dragocjeno, a nadajmo se, da ne će vremenom ni to faliti. Mi se danas ograničujemo samo na to, da ih spomenemo, istaknemo i pregledno se osvrnemo na njih, te tim upozorimo na vri- jednost proučavanja ove teme.