rd“ HDsičio nać nos

ušo

a s

DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.

Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-
ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se
15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

———— ——

God. XVII.

U Dabroviiku 1. jebruara 1908.

Broj 9.

Sveti Vlaho.

Čitavih stotinu godina, puni vijek,
prehujao je preko potamnjelih i bršljanom
zaraštenih zidina nekadašnje male ali sla-
vne republike, države Sv. Vlaha. Riječi
admiralja, upravitelja svečanosti : Bog uz-
držo Dubrovnik mnogo godina na moru
i na suhu! ne pozdravljaju više grad Sv.
Vlaha sa Orlandovog stupa, a matere i
sestre više ne dočekuju na dan svoga
pokrovitelja svoje prognane sinove i braću,
da se s njima slobodno izgrle i izljube.
Starog slobodnog Dubrovnika nestalo je,
a kao jedino nasljedstvo  pokoljenima,
svake se je godine ponavljao dan Sv.
Vlaha, dan opomene, pouke i sjećanja.
I evo stotinu godina ponavlja se taj ve-
liki dubrovački dan sa jednakom opome-
nom, sa jednakim podsjećanjem, da je
Dubrovnik negda bio, e da oživi u Du-
brovčanima stari duh i ponos pred novom

sudbinom koja ih je rastavila sa starom
i dragom slobodom.

Pred nama stoji prošlost, stoji stotinu
godina zakopane slobode, pa je stoga ove
godine i dan Sv. Vlaha jači i značajniji.
Dubrovčani, gdje god se nalazili, svaki će
preksutrašnji dan da s pijetetom dočeka,
a teški uzdah, što će mnogim da- se iz
grudi vine, biće iskren ali će ostati pri-
gušen, jer će u sebi sadržati toliko izra-
za, koliko mu prilike poslije stotinu go-
dina ne dopuštaju, da se otvoreno izjada,
jer s jedne strane niko mu uzdah ne će
shvatiti, — osim onih te su slobodu iz-

gubili, — a s druge strane ne vidi u sa-

mom uzdahu nikakve pomoći.

Stotinu je dakle godina, kako Du-
brovnik čuva to jedino nasljedstvo svoje

“ nekadašnje slobode: Dan Sv. Vlaha. Ali

kroz dugi niz od stotine godina nije se
ovaj veliki dan pominjao i slavio sa je-
dnakim osjećajima i dužnim poštovanjem.
Po izgubljenoj slobodi, to je bio svečan
dan koji je vrijeđao još nezaraštenu ranu;
sama svečanost je morala da uguši i zato-
mi bol svakog Dubrovčanina, te ju je
taj dan osjećao. Naricanje i tuga, što ih
je dan Sv. Vlaha sobom donosio, po ma-
lo su iščezavali, te od stare svečanosti,
pune osjećaja, postala je obična crkvena
svečanost, kojoj se je i grad pridružio.
Posljednjih decenija, kad je u Du-
brovniku bijesnila nerazložita i bratoubila-
čka borba Srba i Hrvata, sinovi negda-

šnje republike bili su se zaveli tako da-
leko, da su i zaboravili pravi značaj Sv.
Vlaha, te od dana opomene, pouke i sje-
ćanja napraviše dan rugla, mržnje i sva-
đe. Dan Sv. Vlaha nije više vrijedio kao
pax ragusina, kad je morala _ da iščezne
svaka nesloga i razdor, već se je upotrijebio
kao naj zgodniji dan, kad se je u naj
jačoj mjeri iskaljivala politička strast.

Posljednje godine dovele su nas, i
Srbe i Hrvate, do samospoznaje, nesretna
borba je jenjala i prestala, i na dan Sv.
Vlaha klicalo se je slozi nekad zavađene
braće Srba i Hrvata.

A ove godine, poslije stotinu godi-
na zakopane slobode, Dubrovčani moraju
da svi bez razlike mišljenja dokažu da
je ovaj dan pax ragusina; dan mira,
bratstva i sloge. Na taj način ćemo se
naj bolje odužiti tužnoj uspomeni, koju
nam ove godine donosi dan Sv. Vlaha.

Ljudevit Hočevar rješava jezično: pitanje“

Zara, 7 Gennajo 1908.

Per ordine della Presidenza del I. R.
Direzione_ Provinciale di Finanza si-vesti-
tuiscono gli uniti giornali qui rimessi affincho
gli stessi, con riguardo alle sussistenti dispo-
sizioni circa la lingua di servizio dalle quali
nessuno puo arbitrarsi di derogare, vengano
compilati come per lo passato nella lingua
di servizio (razumi talijanski I giornali
compilati in lingua serbo-croata vanno an-
nullati.

IJenaro m. p.

Ljudevit Hočevar, upravitelj pokr. Fi-
nansijske oblasti u Zadru, naredio gornji
dekret, koji je opet po naredbi morao potpi-
sati g. Denaro. U svom dekretu kaže jasno
i bistro da se na finansijalnoj vlasti ne smije
nikako uredovati na srpskom jeziku, hoteći
valjda time da u svojoj struci riješi jezično
pitanje, a s druge strane da i samoj vladi
olakoti posao, koja nas evo decenijama  je-
zičnim pitanjem vuče za nos, a na kraju
krajeva nam je i pokazala, kako zadana ri-
ječ ne vrijedi ništa. Po zadnjem obećanju
naše premilostive i po njenoj zadanoj u ,uvje-
ravajućoj“ riječi, jezično pitanje moralo je po
njoj biti do prvog januara ov. god. riješeno.
Ali od toga nema ni spomena, već kao da
se prepušta pojedinim ljudima, da oni na svoj
način udešavaju, neki jer mrze naš jezik, a
neki jer znadu da se time preporučuju. Ali
gosp. Hočevar je toliko drzak, da dok s jedne
strane zavarava javno mnijenje o jednakosti
srpskog i talijanskog jezika na finansijskim
uredima, dotle s druge strane naređuje da se
izdavaju gornji dekreti. Ne znamo, na temelju
kojih zakona je dopušteno gosp. Hočevaru

da tako odlučno progoni naš jezik. Vlada,
koja nam odvajkada obećava pravedno rije-
šenje jezičnog pitanja, i koja je, ne vršeći
svoja obećanja, sama sebi dala ne baš časnu
svjedodžbu, drži se, kako izgleda i ovom pri-
likom svoje vješte reserve, e da na taj način
dade jačeg uvjerenja narodu, koliko se može
pouzdati na njezina naj odlučnija obećanja i
zadanu riječ. Ovakovi događaji mogu se de-
siti samo kod nas, pa koliko su s jedne strane
anomalija, s druge su i pravi škandal, jer
bi se već jednom moglo sa strane vlade
biti na čistu u pogledu riješenja jezičnog
pitanja ; barem su dokumenti, koje vla-
da tobože prikuplja radi toga, dosta jasni.
Ako vlada misli, da nam našu naj veću sve-
tinju, naš jezik, prepušta na milost i nemilost
kojekakvih upravitelja, mogla bi lako da na
taj način digne strpljenje nas mirnih ovčica,
a posljedice tada ne bi mogla ni smjela da
pripiše nama već samoj sebi. Treba jednom
da se mogućnici opamete, i da zapamte, da
su oni na svom mjestu radi naroda i čuva-
nja njihovih pravica, a ne narod radi njih.

Znamenite žene u Dubrovniku. |

Nije riječ o današnjim ženama nego o
nekadašnjim. Ovo odmah kažemo, eda kojoj |
ljubopitnoj Dubrovkinji odmah udovoljimo
znatiželjnosti, na koju bi je mogao uputiti
natpis ovoga članka, te da ne bi ,uzalud“ či-
tala tražeći našu riječ o dubrovačkim zname-
nitim ženama našijeh dana. Moglo bi se do-
duše i o njima pisati, ali malo drukčije nego
o njihovim prababama i predšasnicama, dakle
u drugom smislu, isto kao što ni današnji
Dubrovnik nema u sebi ništa dubrovačkog
do pustog imena. Potom se nadamo, da nam
ova uvodna bilješka ne će donijeti nikakve
zamjerke od strane dubrovačkog ,krasnog |
spola“.

Mi smo držali, da se u ovijem danima
sjećanja svakog Dubrovčanina i svake Du-
brovkinje, u danima naime uspomene na stotu
obljetnicu propasti dubrovačke slobode i sve-
čanosti Sv. Vlaha, našeg pokrovitelja, nije
baš na odmet osvrnuti i na naše glasovite
žene. Dubrovnik, koji je svoju istoriju iskitio
imenima glasovitih svojih sinova, može da
među recima nabroji i nekoliko svojih česti-
tih i znamenitih kćeri, koje su zaslužile od
svojih potomaka malo više od — zaborava.

I za to ćemo ove retke da posvetimo u
slavu njihovu, a na izgled naših savremenica.

*

Simpatična četica znamenitih Dubrovki-
nja zaslužila bi jednu naročitu studiju, što bi
bez sumnje bilo dragocjeno, a nadajmo se,
da ne će vremenom ni to faliti.

Mi se danas ograničujemo samo na to,
da ih spomenemo, istaknemo i pregledno se
osvrnemo na njih, te tim upozorimo na vri-
jednost proučavanja ove teme.