DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 1i; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. —— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. > God. XVII U Dubrovniku -8. februara 1908. at > Bo PRPA o < ŠLESKE EV A IO RONI MILOVAN Đ. GLISIC Srpski narod a naročito srpsku knjigu zadesio je težak udarac. U su- botu večer, na 1. ..ov. mj., ispustio je u našoj sredini svoju: plemenitu dušu Milovan Đ. Qlišić, priznati srpski knji- ževnik. Kad se govori o pok. Milova- nu, mora ga se posmatrati sa dvije strane koje su kod njega jedinstvene : kao čovjeka i kao književnika. Po svo- joj spoljašnosti, prirodnom i. prostom ophođenju; koje je u sebi krilo mno-. go, ako ćete i nerazumljive, ali ipak vrlo ugodne privlačivosti, pok. Milovan bio je izraz pravog i čistog srbijanskog tipa. Savremeni, tobož moderni, ali na- tegnuti društveni zakoni, koji s jedne strane idu za tim, da emancipuju po- jedine članove društva, ali s druge strane vrlo im često zgodno dolaze za reklamu i isticanje, poštedili su pok. Milovana, te ga mi vidimo čista i neo- kaljana. Samo onaj koji je poznavao Milovana Glišića. mogao je vidjeti i razumjeti, što je dobro srce i plemeni- ta duša. Kao jutarnja rosa na šarenom cvijeću, koje je čestiti pokojnik neiz- mjerno volio, blistala se njegova dobra i poštena duša, koju je mogao da u- pozna samo onaj, koji je i pokojnika u tančine poznavao ili od njega dobra primao. Činio je mnoga dobra, naro- čito đacima, ne zato da se njegovo do- bro čuje i o njem govori, već zato jer mu je tako njegovo dobro i nepokva- reno srce diktiralo. Ljubio je samoću, jer je promatrao svijet onakav kakav je, te je na taj način i proniknuo u mnoge stvari koje se nijesu mogle slo- žiti sa njegovim čistim osjećajima i ne- okaljanom dušom. Ali je za to našao drugo društvo, jednako čisto i dobro, kao što je i sam bio; a to je bila pri- SRPSKI KNJIŽEVNIK. roda. U tom se društvu nalazio, njega cje volio, a sitno, mirisavo i šareno cvi- jeće po polju i brdu bili su njegovi vjerni drugovi. | I kao rodoljub pok. Milovan bio je jedinstven. Iskrenim osjećajem ljubio je cijelo Srpstvo, pa je stoga uvijek i bio daleko od ma kakve partajske bor- be u narodu; uprav je mrzio partajsku politiku, jer je razumijevao, od kolike je to štete za napredak srpskog naro-. da. — Ovakav čovjek, kao što je bio Milovan Glišić, zaslužuje harna i vje- čna pomena u narodu. A srpska knjiga? Smrću Milovana Glišića ona je izgubila jednog od svo- jih naj izrazitijih predstavnika. Olišić spada među prve naše književnike i humoriste. Izvor je njegovoj pripovije- ci u selu, među narodom; on je uprav tvorac pripovijetke iz narodnog života. Radeći na književnom polju je bio jedna- ko tih i dobar kao što je bio u pri- vatnom životu. ,U zemlji gdje je prizna- tih i nepriznatih genija kao na gori li- sta, — kaže dr. Jovan Skerlić, — i gdje se jubileji velikih ljudi nižu kao božji dani u godini, ima jedan pisac koji je istinski stvarao, dao djela od nesumnjive vrijednosti, i koji u miru i povučenosti, poluzaboravljen, radi svoje poslove i čeka pravedniji sud pokoljenja. Milovan Đ. Glišić, van svakog spora, 0s- novao je našu seosku pripovijetku, a ka- da se govori o tom našem nacijonal- nom književnom radu, cio svijet misli na Lazu K. Lazarevića i Janka Veseli- novića, koji su u stvari išli već ugaže- nom stazom ..... Jedan od naj boljih, ako ne i naj bolji književni predstavnik pokreta. od sedamdesetih godina, osnivač seoske i realističke pripovijetke u Srbiji, vedar, simpatičan i zanimljiv pisac, majstor u čisto srpskom jeziku, prevodilac kome skoro nema ravna, savjestan radnik koji je ostavio duboko zaoranu brazdu za sobom, — to je bio ovaj čovjek ko- jem se duguje mnogo više priznanja no što mu se sada ukazuje. Jedna književnost može da ima pisce koji su na većim visinama i prolaze kroz život .sa više sjaja i prakse, ali_njen temelj, njenu solidnost čine ovi zdravi, tihi i radni ljudni, od čije je rase Milovan Đ. Olišić“. Evo ovakav je bio pok. Milovan. Zdrav, jak, vedar i tih i kao čovjek i kao književnik. A Srbima i Srpstvu sudbina je dosudila, da nam ovakove ljude diže baš u vremenu, kad su u naj jačoj snazi i kad se s njima po- nosimo. | Milovan Glišić je umro, da nam vječno živi. Njegovo mrtvo tijelo krije srpska Dubrovačka zemlja, a njegov humak ostaje kao svetinja nama Srbi- ma Dubrovčanima, da ga cvijećem ki- timo a suzom zalijevamo. To ćemo ra- diti, jer je naš čestiti i dobri Milovan to i zaslužio. Bog mu dušu prostio! * : * : Pok. Glišić rodio se je u Gracu, selu blizu Valjeva u Srbiji 6. (18.) januara 1847. god. U Valjevu je učio osnovnu ško- lu a gimnaziju u Beogradu. Po svršenim gimnazijskim naukama upisao se je u fi- losofski fakultet na beogradskoj Velikoj Školi. Kad je prvi put stupio u državnu službu, postavljen je za pomoćnika ure- dniku ,Cpnckux Hosuua“. Docnije je bio ko- rektor Državne Štamparije, a poslije toga dramaturg na Narodnom Pozorištu, gdje je za 14 godina uspješno i savjesno radio. God. 1900. postavljen je za pomoćnika bi- o a I