BROVNI IZLAZI SVAKE SUBOTE : zo. Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ——— ii AVII. U Dubrovniku 6. marta 1908. š Broj 10. | Naj noviji atentat na bosansko-hercegovačke Srbe. Raspoloženje bosanske vlade prama Srbima od Kalay-a pa do danas svakome je poznato. Imali smo dosta puta prilike da objektivno iznesemo jadno stanje srp- skog elementa u Bosni i Hercegovini. Našoj censuri više puta to nije godilo, te nas je plijenila, kad smo iznosili gola i istinita fakta, koja su se tamo dešavala; plijenila nas, jer je baš sva težina na ta- mošnju vladu padala iz onih istinito na- vedenih fakata, a — to nije smjelo biti. —— Jadno i nesretno stanje Srba u Bosni i Hercegovini, koje i dan današnji uvijek jednako traje, posljedica je onog tobo- žnjeg ,protežiranja Srba“ od strane oku- patorke. Svakidanje seljenje u tuđi svijet, proganjanje srpske štampe, česte optužbe i hapšenja srpskih novinara, ubijanje sva- kog naprednog pothvata, to je obična i instalaciji imao se je držati svečani ban- ket. Na banket je bio pozvan i predsje- dnik srpske crkveno-školske opštine gosp. Gligorije Jeftanović. Kad je on.vidio, da se u listi pozvanih nalazi poznati nadbi- skup Stadler i odjelni predstojnik Kosta Horman, izjavio je zajedno sa g. Hadži Damjanovićem, da Srbi ne mogu sjediti u društvu te dvojice. Poznavajući, kako su i Stadler i Horman veliki neprijatelji Srpstva, jer ih je takove cio njihov do- sadanji rad pokazao, gosp. Jeftanović za- jedno sa gosp. Damjanovićem dao je tu izjavu, jer su znali oni kako ogorčenje u narodu vlada proti onoj dvojici srpskih neprijatelja, pa nijesu htjeli da kompro- mituju i sebe i narod. Radi ove izjave nije se ni održao banket. Ali s druge strane plaćeni ljudi i na- metnici uhvatili su ovu priliku kao vrlo zgodnu, da počine jedan atentat na Srp- stvo u Bosni i Hercegovini. U službu im Su : m se je dao, za takove stvari uvijek - spre- . svakidanja praksa, kojom tamošnja vlada? ] | arna ai Pa man, plaćeni list ,Bosnische Post“. U broju od ponedjeljnika u članku pod nat- pisom ,Eine unerhčrte_ Provokation!«“, koji je napisao neki Wagner, i to po vi- šoj naredbi kako se on sam hvali, oba- ljuje se žestoko na Srbe i gosp. Jeitano- vića, podmećući mu, da se je on izjavio da Srbine mogu sjedati zaje- dno sa oficirima i činovnici- ma. Ova nečasna podvala imala je na dvije strane da nišani: prvo, htjelo se je one u Beču uvjeriti, kako Srbi eto javno izjavljuju da ne će sjedati zajedno sa o- nim velikodostojanstvenicima koji pred- stavljaju visoku kraljevsku kuću, ergo, Srbi su veleizdajnici; drugo, htjelo se je srpski elemenat u Bosni i Hercegovini dovesti u jaki sukob sa oficirima i čino- vništvom, a da se i jedno i drugo po- stigne trebalo je nešto izmisliti, moralo se je izaći onako gadnom podvalom, što ju je mogla donijeti jedino ,Bosnische Post“, a napisati jedan Wagner. Karakteristično je, da se je taj isti Wagner javno u društvu izrazio, kako je on dobio nalog s naj višeg mjesta da napiše članak proti gosp. Jeiftanoviću a zajedno s njime da napa- dne Srbe, i ako su oni sa naj višeg mje- sta bili sigurni, da taj članak ma kako bio oštar, opet ne će biti dovoljno oštar. Karakteristično je ovo, jer se ovim sve usrećuje nas. Tuđi elementi, koji su našli u Bosni i Hercegovini, kao pravi parasiti, vrlo zgodno tlo, s jedne strane isisavaju taj bijedni narod, a s druge strane stoje u nečasnoj službi denunciranja i podva- ljivanja. Koliko i koliko puta su se ti na- metnici oglasili u plaćenoj štampi, gdje su ma vas glas vikali o veleizdajničkom rađu Srba u Bosni i Hercegovini i o nji- hovim antidinastičnim težnjama. Ovi name- tnici, koji su opet silom protekcije uhva- tili lijepa i masna mjesta u službi, ili pod jeitinu cijenu stekli trgovinu, koja im mi- lijonima puni džepove a narod ispija, znali su više puta mnoge odlične građane sa svojim prljavim zanatom denuncijanstva dovesti u vrlo neugodan položaj, iz koga su se mogli izvući jedino dokazima, kako je svaka objeda protiv njih bila samo prosta i tendecijozna laž. Razumljivo je, da pri takoj borbi, naša su braća morali i moraju mnogo trpjeti, ali postradati i Propasti ne mogu i ne će nikada, jer na kraju krajeva pravica mora pobijediti. Staro, a po nekad dosta uspješno oružje naših neprijatelja bilo je: denunciranje i sumnjičenje, a to isto oružje imalo je ovo dana namjeru da u Bosni i Hercegovini slavi nad Srbima svoj triumi. : U nedjelju je bila svečana instalacija U sarajevskoj movoj crkvi novoimenova« nog arhijepiskopa i mitropolita dabro-bo- Sanskog g- Evgenija Letice. Taj dan po više utvrđuje, kakvo je raspoloženje pra- ma Srbima s najvišeg koja je namjera onih, te mjesta, i A naj višem mjestu sjede, a s druge sirane ovo je jedan prilog više za one ljude, koji svo- je pristaše obmanjuju, kako vlada u Bo- sni i Hercegovini ,protežira“ Srbe. Poslije tolikog ugnjetavanja, progona, hapšenja, plijenjenja i ostale slične prakse, koja se je do sada i onako često izvodila nad Srbima u Bosni i Hercegovini, došao je na red i ovaj naj noviji atentat u naj goroj formi, — formi laži podvaljivanja, denuncije i sumnjičenja. Atentat koji je imao glavnu zadaću da uhvati u koštac veliku i neprebrojnu masu Srba u Bosni i Hercegovini sa jakim državnim elemen- tom: vojskom i činovništvom. Taj je aten- tat u zgodnoj prilici još zgodnije smišljen, jer kad bi on postigao svoj cilj, napaće- ni srpski narod i pokraj sve svoje žila- vosti, morao bi mnogo da strada. Ali onaj kome srpski narod u Bosni i Her- cegovini stoji na putu, a ko opet na nje- gov račun i žive, ne će doživjeti da mu se paklene osnove ostvare, jer se još ni- je niko uzdržao lažima i sumnjičenjem. Srpski se narod u okupiranim zemljama očajno bori za svoja prava, koja će je- dnom, u ime Božje, da i dobije, a slični atentati mogu jedino da slože jaku masu u jednu falangu na otpor nedostojnim ne- prijateljima. Svršićemo sa ,Srpskom Riječi“: Wa- gner i njegova crna klika koja se krije iza njega, mogu. nas izazivati koliko im je volja; ta njihova prostačka izazivanja ne će nas ni naj manje pokolebati u bor- bi za našu pravednu stvar. Oni mogu dražiti protiv nas prodane duše kolikogod hoće, mi ne ćemo skrenuti sa svojeg pra- vog puta kojim smo odlučno i nepokole- bljivo pošli. Mi smo bivali u kud i kamo težim iskušenjima, protiv nas su se upo- .trebljivala kudikamo prljavija i odvratnija sredstva a mi nijesmo klonuli, nego smo uzdignute glave i vedra čela išli naprijed uvjereni u pobjedu svoje pravedne stvari. Nijesmo klonuli, jer je u našim rukama bilo naj moćnije oružje — moral i pra- vo. Mi ćemo i od sada voditi borbu sa- mo sa tim oružjem, jer u njemu leži naj pouzdaniji uspjeh naše borbe, jer u nje- mu leži neminovna i pravedna borba. Ono drugo, staro i lažno oružje, klevetu, laž, izazivanje, ostavljamo svojim neprijatelji- ma, jer ćemo na taj način naj pouzdani- je doći do uspjeha i pobjede, jer na taj način oni za nas naj bolje rade“.