DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE = —— Cijena je listu : za Austro-U ku, Bosnu i Herceg ovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K_10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća ju. - Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za lase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. E ISGd: XVI U Dubrovniku Ši Finarta 1908. Broj 12. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA ĆESARA. Ć. k, Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog ć. k. Državnoga Odvjetništva, odlučio je da čitav sadržaj članka ,Protekcije i Korupcija u Bosni“ iz Orient. Rundschau“ a štampanog na strani drugoj III. stupcu i na strani trećoj I. ill. stupcu periodičnog lista ,Du- brovnik“ br. 11., koji je izišao u Dubrovniku na 14. marta 1908. sačinjava objektivno po S 65 sl. a) k. z. zločinstvo smetanja javnog mira, te se potvrđuje iz- vršena zapljena, zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenog članka, naređiva se da se unište zaplijenjeni istisci i oni koji se budu zaplije- nili i da se rastavi štamparski slog, i da se objelo- dani ova presuda u prvom broju istog časopisa na prvoj strani. Razlozi. U članku gore navedenom nastoji se razdraži- vati na mržnju i prezir proti upravi držanoj u zapo- sjednutim zemljama, te se po tomu nazrijevaju u od- nosnim člancima sve skrajnosti zločina smetanja ja- vnog mira po $ 65 k. z. pak se je za to na osnovi propisa S 493 k. p. sudilo kao gore. Dubrovnik, dne 16. marta 1908. Ć. K. Okružni Sud IV. odio. Bojanić. Dubrovnik 20 marta. U zemlji iznimaka opet se je dogo- dilo nešto, što je samo u njoj moguće. Kad pred blizu četiri mjeseca narodni pre- stavnici u Hrvatskoj nijesu htijeli prignuti šiju pred silnikom, već ga na dostojan način osudiše, raspušten je bio sabor a raspisani su novi izbori u nadi, da će se barem u nekoliko pokoriti neposlušna Hr- vatska. Za same izbore bio je određen posljednji termin, da se na taj način steče više vremena za jače izvođenje presija i stalniju sigurnost. Pa opet sila nije uspje- la, -jer je narodna volja bila jaka i toliko jaka, da onaj koji je htio ugušiti sam se je ugušio. Odlučna narodna riječ poslala je u sabor svoje predstavnike koji sači- njavaju srpsko-hrvatsku koaliciju a koji su opet izraz ogromne većine naroda, te ne trpe madžarske bahatosti ni lažljivog im previjanja. Posljednji poraz, koji je ma- džarska vlada u Hrvatskoj dočekala, jedin- stven je, te je staru silu madžarsku. sta- vio u položaj, u kome je morala ili da sasvim slegne ili da-još gore pobijesni. Poznavajući kroz decenija samovolju ma- džarsku srpski i hrvatski narod nije se mo- gao nečemu drugome nadati, već da će Madžari i pored onako grdnog poraza opet ostati onaj ,viteški narod“, koji se u borbi sa pravdom služi nedopuštenim i naj krajnjim sredstvima, ne poznajuć da pravda može i smije da bude nad samo- voljom. Pred osam dana sastao se je pono- Vo sabor u Zagrebu. I ako je narod bio na sve gotovo hladnokrvno pripravan, opet je interesovanje bilo veliko. Što će biti s ovim saborom? to je htio svak da čuje ne samo u Hrvatskoj, već svukuda gdje Srbi i Hrvati žive. Ustavna forma sazvala je sabor da se ustav ustavom ubije, a da se do potrebe počne sa ap: solutizmom. Kraljev reskript je pročitan a sabor na neizvjesno vrijeme odgođen. To je posljednji dar što su ga Madžari poslali preko Beča ujedinjenom srpskom i hrvatskom narodu u Hrvatskoj. U osta“ lom to nije bilo nikakvo iznenađenje, jer se u Hrvatskoj ne može više nešto do- goditi, što bi moglo koga iznenaditi. Reko- smo, da jeto zemlja iznimaka. Ne znamo koliko će to neizvjesno vrijeme trajati, ali smo uvjereni da Wekerle i Rauch misle od njega napraviti svoj. kapital i upotre- biti ga ili da se previsoko dignu ili da sasvim padnu, a da postignu ono _ prvo sigurno im ne će izaći u krajnjem času iz vida ni komesarijat ni otvoreni apsolutizam. “ Proganjanja su eto već kroz ovo kratko do- ba ,neizvjesnog vremena“ počela, pa ako ni to ne počne za njih udešavati teren, ne će ih zato gristi savjest, da se late i po- _sljednjeg sredstva, otvorenog apsolutizma, jer nepokornu Hrvatsku valja umiriti. Na to ih ne će natjerati samo ono staro nji- hovo komodno gospodstvo, kad su se Srbi i Hrvati oko bačene kosti klali i o- timali, ni ponos, s kojim su se do nazad malo vremena jevtino i lako razmećali, već ih na to goni i grdna mržnja uprav osve- ta. Pa kako bi se i mogao zamisliti taj viteški narod“, čigovi vođe negda pre- vrtahu geografsku kartu sa obje strane, jer na njoj nijesu mogli naći Hrvatske, a da se sada ne osvete onom narodu, koji “ im je pokazao da Hrvatska postoji i to jaka Hrvatska, toliko jaka da je potpuno porazila one, koji je nijesu mogli naći na geografskoj karti. Viteški narod“ mora ovu sramotu da sveti, pa ma ta osveta bila naj odvra- tnija. Jedinstvo i sloga Srba i Hrvata, ko- ja je. pokazala Madžarima da Hrvatska postoji i da je jaka, naj bolja je garancija za budućnost, koja nije daleko i koja sobom nosi puno iskušenja. Pa dok je silnik stvorio ,neizvjesno vrijeme“ za pr- ljavi i nedostojni ofenzivni napadaj, Srbi i Hrvati moraju da kroz to isto vrijeme jače priberu sile za poštenu i dostajnstve- nu obranu, koja mora pobijediti. Zakon i štampa. Sarajevo 17. marta. Svaki obrazovaničovjek zna, da se pra- va kultura ne manitestuje samo u velikim i ukusnim zgradama, različitim športovima i finim hotelima, već da se ona u prvom redu manifestuje u većoj ili manjoj slo- bodi javne riječi, u velikom broju škola i drugih prosvjetnih ustanova, u velikoj željezničkoj mreži, u razgrananim poštan- skim, telegraiskim i telefonskim vezama, u beskrajnoj slobodi vjeroispovijedi i u liberalnoj, trpeljivoj i širokogruđoj vladi. Od svega ovoga što manifestuje kulturu kod nas vrlo malo ili nimalo ima. Prije ne punu godinu dana stupio je u život zakon o štampi, za koji naši pro- tivnici i ljudi ravnodušni prama sudbini našega naroda vele, da je to jedan kul- turan napredak od neocjenjive vrijednosti. Oni, koji to tvrde, čine to ili iz inata ili iz neobavještenosti. Taj zakon, međutim, nije ništa drugo nego -jedno nedonošče ili jedno vanbračno čedo kaznenog za- kona. Paragraf prvi toga nesavremenog zakona, kojim bi se jedno društvo u in- dijskim predjelima još moglo ponositi kao nečim što podsijeća na kulturu, gla- si: ,Štampa je u granicama zakona slobodna“. Toj konstataciji sa liberalnom politurom ne bi imao niko da zamjeri, jer je država, da bi ostala u cjelosti, za- snovana na zakonima, čija je dužnost da reguliše odnose između pojedinca i 'dr- žave, kao naj izrazitijoj sumi pojedinca. Ali je sam zakon jedan rječit dokaz an- tikulturnog zakonodavstva. Kao u svima nekulturnim državama taj zakon je zasno- van uključivo na kaznenom zakonu kao da je pisanje ono isto što je razbojništvo, paljenje kuća i krađa. Iz gorkog iskustva znamo, da drža- vno odvjetništvo, zapljenjujući naše listo- ve, upotrebljava većinom tri paragrafa * koja su u tolikoj mjeri rastegljiva, da se svaka krivica, ili sve ono što se može tako nazvati, može uvrstiti pod ta tri e- lastična paragrafa. To su $ 329. koji pro- pisuje kaznu za prestupak proti javnog mira i reda; $ 142. kaznu za zločin pro- tiv. javnog reda i mira,i $ 332. koji pro- pisuje kaznu za prestupak draženja protiv staleža i narodnosti. Sa ta tri paragrafa u rukama državni odvjetnik može zaplijeniti * I naša cenzura postupa jednako s nama kad se priča istina o Bosni i Hercegovini. (Op. Ur.).