DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Cijena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K 1i; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt

godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-

ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase,

računska izvješća i slične objave plaća se
15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

God. XVII.

o. -

U Dubrovritki: 28. marta 1908.

Sramota.

Ono što se događa u Dalmaciji teško
da se dogodi u jednoj ustavnoj državi. Eto
po godine da je naša premilostiva vlada sve-
čano u našem saboru izjavila da će se napo-
kon riješiti jezično pitanje onako kako za-
htijeva nacijonalna struktura naše pokrajine,
dapače vlada je toliko dobra i prijazna bila,
da je svršetak prošle godine označila kao za-
dnji rok do kog će se sigurno iznijeti pred
narodno zastupstvo temeljna načelao
konačnom riješenju jezičnog pitanja. Mi smo
se odmah ovoj lakoničnoj vladinoj poruci iz-
rugali i upozorili smo naše zastupstvo da ne
nasjeda diplomatskim varkama bečke vlade.
Naša vlada onom se je prilikom poslužila
jednom finom diplomatskom varkom, a to
stoga da umiri uzrujane duhove narodnog
zastupstva i da omogući mirni rad sabora.
Vlada, kada je preko prepredene političke li-
sice g. Tončića dala onakovu izjavu, ona je
znala da je ono zadnje saborisanje našega
sabora i po tom, da se od narodnog za-
stupstva, za koje je znala da će se onom iz-
javom zadovoljiti, nema česa bojati. Tako je

i bilo. Vladin zamjenik g. Tončić izjavljuje,

“da se riješenje jezičnog pitanja približuje kra-
ju, a naše zastupstvo, mješte energičnog pro-
svjeda proti ovoj nedostojnoj vladinoj igri,
zadovolji se sa onakovom izjavom, prigne
čelo, čekajuć svršetak god. 1907. God. 1907.
je prošla, ali od obećanih temelj nih na-
čela za riješenje jezičnog pitanja, a ma baš
nema ništa. Naše novinstvo uopće je ustalo,
da proti vladinom ponašanju energično pro-
svjeduje, jer se na taj način nastoji sa stra-
ne vlade zavarati javno mnijenje u Dal-
maciji; ali prepredena i lukava naša » milo-
stiva“ služi se djetinjastom izlikom da o-
pravda pogaženu zadanu riječ — ona se po-

Zivlje na bolest našega namjesnika g. Nar-

delli. Samo političke budale mogle su ova-
kovom vladinom prevrtanju povjerovati i na-
sjesti, ali mi — koji nijesmo, kad se radi 0
našoj ,premilostivoj“, tako lakovjerni — mi
smo opet i to shvatili novim izigravanjem
našega naroda i naših prava. Promislite :
bečka vlada ne može riješiti jezično pitanje
radi bolesti namjesnika Nardelli, a protegne li
se bolest našega namjesnika (što ne želimo)
i za godinu dana — i jezično pitanje ne će
se riješiti; a kada se naš namjesnik potpuno
oporavi (što mu od srca želimo), tada će si-
gurno bečko ministarstvo zahvatiti kakova
Psihička bolest i, opet jezično se pitanje u
Dalmaciji ne će riješiti! Ovako se radi
u jednoj ustavnoj državi kaošto je Au-
strija! Na ovaj način dakle zavaravati
javno mnijenje u našoj pokrajini? Je li
to Pošteno, je li pristojno ? Vlada preko g.
Tončića poručuje nam, da se riješenje Jezi-
čnog pitanja približuje kraju, a u Zadru na
financijalnom predsjedništvu izdaju se okru-
žnice proti uredovanju na srpskom ili hrvat-

skom jeziku. I kad cijela pokrajina ustaje,
da proti ovom nezakonitom ćinu prosvjeduje,
g. Tončić i Hočevar pozvani su u Beč. Mi-
slite li, da su zvani, da se konačno riješi to
blaženo jezično pitanje? Da vidimo. G. Ton-
čić vraća se iz Beča u Zadar, prima na po-
sjet glavnog saradnikai .kolegu“ jednog hr-
vatskog lista i ovome izjavljuje: da će se je-
Zično pitanje ipak riješiti — kada? kako? —
to je opet tajna bečke vlade. Dakle: jezično
će se pitanje riješiti... to je bečki pozdrav
preko g. Tončića dalmatinskoj lakovjernosti...
to je stara bečka pjesma na koju smo već
odavna navikli i koja u našim ušima zuji
kao najokrutniji sarkazam.

Povraća se i Hočevar, taj član trium-
viratske mafije: ,Hočevar-Denaro-Orfei“ na
financijalnom predsjedništvu, povraća se i
on; neki kazaše: dobio je ukor, drugi re-
koše: ide u pensiju, treći napisaše: riješiće
jezično pitanje. DA, riješiće jezično pitanje i
on ga rješava, izdaje naredbu: stari kurs
jezičnog pitanja u financijalnoj službi ostaje
nepromjenjen. I jezično je pitanje riješeno
sa progonstvom činovnika, koji se usuđuju
uredovati na srpskom ili hrvatskom jeziku.

Hočevar se povraća iz Beča sa većom  ener- .
“gijom da demonstrativno ustane proti javno-

me mišljenju jednoga naroda, koji se bori
za svoja jezična prava. 1 ovo se sve doga-
đa u jednoj ustavnoj državi. Mi ne znamo
ko je i što je taj Hočevar; kazaše nam, da
je Slaven, a mi kažemo: on je nedostojan
slavenskog porijetla, on bi mogao biti samo
politički zločinac, kad se na ovakav način
usuđuje gaziti zakon i tlačiti podređene, jer
ne će da udovolje fanatizmu zadarske mafije.
Ili je možda Dalmacija zemlja iznimaka, gdje
jedan Hočevar stoji nad zakonom, a zakon
pod jednim Hočevarom ? Dokle će sve ovo
trajati? Dokle moramo mi trpjeti bruku za-
darske mafije, koja hoće silom da nametne
svoj degenerativni značaj cijeloj jednoj po-
krajini !

Hoćevar se povrača iz Beča — i što
on radi? Direktno ili indirektno on upliviše
na svoje podređene da mu izdadu svjedodžbu
korektnosti, i da osude javno mnijenje i našu
štampu, koja se je usudila kritizirati neza-
konito ponašanje njegove Visosti g. Hoče-
vara. Gotovo nevjerojatno ! Puzavaca ima
«svugdje, pa će ih se naći i u financijalnoj
struci, koji će takovu svjedodžbu g. Hočevaru
i potpisati. Ali drugo je pitanje: može li se
sa takovom svjedodžbom, izvojštenom pod pri-
tiskom od svojih podređenika, jedan ozbiljan
ž značajan čovjek ponositi! Drugovdje bi sim
šef jednog ureda takovu svjedodžbu odbio, ali
mi živimo u Dalmaciji i g. Hočevar izjavljuje:
da ju on kao šef prima, a kao Hočevar od-
bija — dok bi sve protivno moralo biti. Zar
ne, divna logika! Misli li g. Hočevar, da će
na taj način dezavuirati javno mnijenje, koje
je proti njemu ustalo u našoj pokrajini? Izja-
va nekolicine puzavaca ne smije da djeluje

na osudu javnoga mnijenja; a kad bi mu pro-
svjed potpisalo i cijelo financijalno činovni-
štvo, ni u tome slučaju javno se mnijenje ne
bi u njegov prilog izmjenilo. Činovništvo nije
nad javnim mnijenjem, ono je stoprv u javno-
me mnijenju — i činovništvo sa svojim pot-
pisom ne može da obori fakta, koja je javna
štampa proti g. Hočevaru iznijela. U koliko
je nama poznato, naša se štampa nije bavila
sa privatnom osobom g. Hočevara, već sa g.
Hočevarom u koliko je on šef financijalnog
ravnateljstva — dakle besmisao je, kada se
je jedan dio činovništva na financijalnim
uredima požurio da prosvjeduje proti tobo-
žnjim osobnim napadajima na g. Hočevara.
Svakako financijalno neko činovništvo, koje
se je tako servilno podnijelo _ u ovoj stvari,
izdalo je vrlo lošu svjedodžbu o svome patrijo-
tizmu i dokazalo je, da ne stoji na visini svo-
ga položaja. Znamo za neke činovnike na fi-
nancijalnim uredima, koji su javno žigosali
rad g. Hočevara, a ipak u ovoj prigodi uhva-
tili su pero da postave i svoj potpis na pro-
svjed, ne mareći što će takovim činom obla-
titi svoj značaj i pogaziti svoj patriotizam.
Ispovijedamo, da i ako sažaljujemo ponašanje
jednog dijela financijalnog činovništva, ipak
to nam ni najmanje ne imponira; ali ima ne-
što i što bi nas interesiralo saznati; kako je
g. Hočevar, stoprv iza kako se je povratio iz
Beča, došao do ideje zatražiti od podređenog
činovništva svjedodžbu za svoju korektnost.
Moguće, da bi nam na ovo pitanje znao od-
govoriti i g. Tončić!

Vlada je hoćela izigrati našu štampu,
jer je ustala proti radu g. Hočevara, i ona sa-
vjetovala je Hočevaru, da poduzme ovu ak-
ciju kod podređenog činovništva — a sutra,
kada naši zastupnici u Beču ili Zadru usta-
nu proti Hočevaru zbog ostracizma na finan-
cijalnom ravnateljstvu proti našem jeziku, g.
Tončić ili ministar Korytowsky pokazaće Ba-
boru ili Parlamentu svjedodžbu korektnosti iz-
danu g. Hočevaru od nekoliko puzavaca. I
na taj način vlada misli da će uspjeti deza-
vuirati naše zastupnike. Moguće, da se naša
.premilostiva“ i prevari. Narod u Dalmaciji
nije marva, koja će se zadovoljiti sa kojeka-
kvim ministarskim doskočicama.

Dalmacija je Handelu ukazala vrata, 0-
na će ih znati ukazati i Hočevaru.

Dolje nedostojni!

o.

Dubrovački brod XVI. vijeka.

Svi dobro znamo, da su naši stari, 0s0-
bito u XIV., XV. i XVI. vijeku erpli svoje
bogatstvo iz trgovine, pri čemu su im najviše
pomagali mnogi veliki brodovi, što su imali,
ali niko upravo ne zna, kakvi su bili ti stari
dubrovački brodovi, jer se do sada nije znalo,
da ih je ko opisivao, a niti su nam se saču-
vale kakve njihove slike. Zato mislim, da će
biti dobro da saopćim jedini meni poznati
opis jednog starog dubrovačkog broda, što