DUBROVNIK _— IZLAZI SVAKE SUBOTE == Cijena je listu: za Austro-U ku, Bosnu i Hercegovinu K.1i: za Srbiju i Crau Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 4. aprila 1908. | > Broj 14. nm mn mn Dubrovnik 3. aprila »Sinoć je vlast iznenada zatvorila sveštenika Prokopića, predsjednika Upra- vnog Odbora ,Otadžbine“ i Dragomira Jankovića, administratora toga lista. Za- tvoreni su zbog zaplijenjenog članka, o- bjelodanjenog u ,Pester Lloyd“-u. Odgo- vorni urednik stavljen pod vojnički sud.“ — Ovako nam je glasio telegram što smo ga u utorak primili iz Sarajeva. lako su češti i gotovo svakidanji progoni sa strane vlasti prama Srbima u Bosni i Hercegovini, a naročito prama is- taknutijim i uglednijim ličnostima, ali, opet, što je odviše — baš je odviše. Sa brat- skim simpatijama pratimo tešku i nepre- stanu borbu jadne raje u okupiranim ze- mljama, pa zato zajedno s njima osjeća- mo cio onaj jad i bol što im se sa stra- ne vlasti nepravedno i prkosno nanosi. S toga nam je uvijek i dužnost nalagala, ; ače u tim nesretnim zemljama. na pamet, kako su pred malo dana neke novine donosile i razjašnjavale o tobo-- žnjem protežiranju Srba u Bosni i Her- cegovini. Zar svi znani i neznani progoni, nasilja i nepravde, koje ni jedan dan ne puštaju Srbe _ u okupiranim zemljama u miru, mogu da budu kao prilog proteži- ranju Srba? Samo tjesnogrudnost i fana- tična zaslijepljenost mogu štogod slična tvrditi, da time jedino pođu na ruku sa- movolji onih, te se igraju i kroje sudbinu ovim nesretnim zemljama. Naj teže nam je pri duši, kad vidi- mo kako svi oni Švabe, koji hoće da se ističu kao Hrvati, a koje Srbi nazivlju pravom ,strancima“ i ,kuferašima“, stoje kao na komandu spravni, da zajedno sa mnogim faktorima vlade udaraju sa svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, kako bi Srbe, — taj ,buntovnički“ ele- menat — sasvim utukli; a još nam je te- že, kad vidimo, kako im jedan dio naše bratske“ štampe u tome sekundira i ide .na ruku. Pa neka je bogom prosto, kad obi se borba sastojala o prevlasti jednog elementa nad drugim, ali nečasna kampa- nja protiv Srba u Bosni i Hercegovini ne sastoji u tome da se Srbi unište na korist oHrvatstva ili hrvatske ideje, već prosto Za to, da se udesi i prigotovi: brz i lagan Put ,Drang-u nach Osten“, a kad ovo bude gotovo, kroz kratko će vrijeme ne- stati onih vajnih boraca koji su svojim nepromišljenim držanjem bili naj bolja pot- pora njemačkoj invaziji na istok. Borba Srba u Bosni i Hercegovini nije borba težnja koje im se pakosno podmeću, već borba opstanka i očuvanja onoga što im je položaj i priroda dala i što im je na svrhu zakonom zajamčeno. Njihova je borba defensivna, da se odapru ,Drung“-u i njegovim pomoćnicima Hrvatima švap- skog porijekla. Oni u toj borbi mnogo stradaju i ginu po tamnicama, a da to pred civilizovanim svijetom ne bi izgle- dalo baš tako strašno, zamazaše sa vaj- nom ,custodia honesta“. Teška je i očajna borba naše braće u Bosni i Hercegovini, jer je velika ne- pravda i sila onih, koji sa ovim zemljama i narodom upravljaju. Sve ima granice pa i sila ne može trajati do vijeka. Kad pre- kipi može lako da je i nestane. Jak na- rodni duh i žilavost još će mnogo da se . bori za svoja prava koja će i postići. Na- ša pravedna i žilava borba, — kaže ,Srp- ska Riječ“, — naučila nas je, da nikome ni.u šta ne vjerujemo. Ali mi zato vje- rujemo sebi, jedino vjerujemo u sebe, u svoje pravo i u moral svoj. I zato je ne- ophodno potrebno da s većom ljubavi i s većim požrtvovanjem stanemo na branik svojih ugnjetenih i zateškavanih prava. Zato je potrebno da redovi naši budu što gušći, što zbijeniji. Lični interesi, ma kako od njih zavisio život pun bezbrižnosti i zadovoljstva, ne smije ni za časak da strše iznad ove naše iskrene patriotske borbe. Lična tjesnogrudnost, koja sobom stvara jednu ubitačnu nestrpljivost, i koju će naši neprijatelji u svako doba podrža- vati, jer im je ona naj bolja garancija za naš nesložan rad, treba sasvim da ustu- kne ispred velikih ideala, čijem ostvaranju težimo. Ali to će tek onda nastati, kad ne budemo u svakom pasivnom Srbinu gle- dali podmuklog pristalicu vlade i izdajicu naše ideje. LU našim redevima ne može i ne smije biti izdajnika. Izdajici su van na- še čvrste zajednice. Oni su daleko od nas, mi s njima nemamo ništa zajedničkog, kao ni sa onima koji nijesu uz nas, jer su protiva nas. > Svi naši listovi, ma u kojem pravcu oni pisali i ma kako se mi s njihovim pravcent ne -slagali, pišu u srpskom duhu, onako kako misle da treba pisati, kako bi smo ostvarili svoje ostvarljive ideale. Svi mi težimo jednom cilju i ako se ne služimo istim sredstvima — slobodi i ne- zavisnosti. I zato mislimo da smo sve re- kli kad kažemo, da su za n4s nastala te- ška i sudbonosna vremena.“ I tako je. Teška i sudbonosna vre- mena nastala su za Srbe u Bosni i Her- rcegovini, i ona su upravo još davno na- stala. Sve jači pritisak što se je sistemat- ski svremenom izvodio na bijednom na- rodu, imao je opet toliko snage da skupi srpski narod u Bosni i Hercegovini u je- dnu falangu na obranu svojih prava, a srpsku štampu s jednom idejom, da po- mogne napaćenom narodu. U toj borbi želimo našoj braći pobjedu, koju će kona- čno izvojštiti, jer je pravica i moral na strani napaćene raje. Tamnice i progoni svake vrsti moraju napokon prignuti gla- vu pred pravicom i pravdom. Pismo iz Srbije. Beograd, marta. U komunikeu službenog ,Glasa Crno- gorca* od 1. 0. mj. govori se o tačci izlaska na more dunavsko-jadranske željeznice i pred- laže se crnogorsko pristanište Bar za zavr- šnu tačku te pruge, kao pogodnije od San Giovanni di Medua. To se gledište zastupa i u dopisima sa Cetinja, štampanim u nekim novosadskim i beogragskim listovima, u ko- jima se zamjera srpskoj vladi, što pretpo- stavlja trasu dunavsko-jadranske željeznice preko Arbanije sa izlazom na San Giovanni di Medua, onoj trasi preko kosovske Mitro- vice, sandžaka i Crne Gore sa izlaskom na more kod pogodnijeg pristaništa Bara, za koji se projekt zauzela crnogorska vlada, svojom okružnicom, upućenom ovih dana velikim silama potpisnicama berlinskog u- govora. Mislimo da je izlišno opširno razlagati, da bi Srbija, po svoj prirodnoj dužnosti, u- činila sve što bi išlo u prilog ekonomskom razviću bratske joj srpske države Crne Gore, pa da bi to sljedstveno učinila i sad, u pi- tanju i'ačke izlaska na more Dunavsko ja- dranske željeznice, da tome ne smetaju te- renske, tehničke i finansijske teškoće. Željeznica Dunavsko-jadranska, kao svjetska pruga prvoga reda, ne može biti uskog, već mora biti širokog normalnog ko- losjeka. Međutim je na trasi crnogorskog pro- jekta : srpska granica Mitrovica-Crna Gora- Bar teren vrlo težak, te bi se na njemu mo- gla lakše sagraditi uska željeznica, koja bia se vremenom može biti mogla rentirati. Mo- | gućno je naravno, na tom terenu velikih te- hničkih teškoća sagraditi-i željeznicu širokog 9% “Ja godine i na četvrt