Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu; za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se S u BROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. (God. AVII. U Dubrovniku 21. maja 1908. Broj 21. Crna četa. Prazne riječi i prosta galama o izmi- šljenoj veliko-srpskoj propagandi ne mogu nikako da postignu onu svrhu za čim se je mislilo i išlo, netom se je ova paklena osvada namijenila Srbima. Zlodusi i crna četa, koja je iz svojih ličnih interesa sko- vala tešku objedu veleizdajstva, mogla bi lako da posrne sa svog položaja kad ne bi svoje tvrdnje bila u stanju da doku- mentira činjenicama, kako se je zbilja me- đu Srbima zametla velika protudržavna propaganda, na koju treba da se viši faktori ozbiljnije obazru i više joj pažnje posvete, jer, tobož, može lako da pro- drma temeljima države. Sve ono što se je do sada navodilo sa strane crne čete, sve su bile proste riječi, denuncije bez osnova, tako, da crna četa, pozvana da dokaže svoje tvrdnje, to nije mogla ni- kako da učini, već se je u nekim prili- kama krila čak i iza državne tajne, a o- a > anom bs Gene ck pEUun m LSE, A pet ne prestajala da jednakom snagom | objeđuje i podvaljuje. Na taj način htjela je da čini dva posla: s jedne strane da podrži na dnevnom redu pitanje veleiz- daje, a s druge strane da steče vremena u premišljanju na koji način da stvori iakta, koja će ,jasno i očito“ dokazati, kako državi prijeti velika pogibao od jake i organizirane veliko-srpske propagande. Ono, što se je ovo posljednje vri- jeme izvelo, pa i same prijetnje Srbima, sve to govori dosta jasno, što je crna četa u stanju da učini i do kojih granica bezobzirne drskosti dolazi. a Ban Rauch udario u prijetnje, te se sprema da izvede jedno veliko djelo, da pokrene ništa manje nego veleizdajničku parnicu protiv Srba u Hrvatskoj, i misli svijeh da ih na kolac nabije. Naj viđe- nije ličnosti srpske narodne samostalne stranke imali bi pred tom parnicom od- govarati ali kako će optužba protiv njih i srpskog naroda izgledati, to se još ne zna, jer je sigurno i to državna tajna. U Bosni i Hercegovini opet je uči- nila crna četa jedan atak naj gađnije vr- ste, samo da pribavi materijala za svoje tvrdnje i da se sa naj većim bjesnilom baci na Srbe, kao što je učinila ,Bosni- sche-Post“, a u isto vrijeme da se pri- kupi stvarnih dokaza za veleizdajnički proces, kojim ban Rauch prijeti. Ovaj be- smisleni atak naj niže vrste, koji može samo da ilustrira u potpunom crnilu crnu četu, donosimo ga pred naše čitaoce, e da se sami uvjere, dokle dolazi bezobzir- nost propalih ljudi. — Otrag nekoliko dana, jednog jutra osvanu na vidnim mjestima po ulicana Banja Luke ovi plakati : nsrpski Narode!“ Teški udarac, zade- sio je našu milu Otadžbinu, jer sinovi njeni leže u mračnim tamnicama, s na- dom uvjereni, da će narodna volja pobi- jediti i skinuti s vrata teške okove i lance apsolutističkog režima. »Bečka kamarila“, nastojala je i još sveudilj nastoji, da nas prikaže, kao još neizobražene, kao divljake, i sasvim ne- sposobne--za kakvo prosvićeno djelo, te bi to djelo, koje bi mi ostvariti htjeli, nazivaju kao djelo veleizdajničko, a sve pokretače toga djela veleizdajnicima. Tako, osobito sad u ovo steono do- oba, “ad ovaj skroz isisani i napaćeni na- od, nastoji da izvojšti slobodu, naziva nas ,Bečka kamarila“ beogradskim pla- ćenicima, a sve njihove novine, beograd- skom propagandom i veleizdajnicima. »srpski Narode“, budi uvjeren da Au- stro-Ugarska Monarhija ne će nikad, pod nipošto napustiti ove okupirane zemlje, jer vjeruj da kad bi ona napustila ove dvije okupirane pokrajine, izgubila bi je- dnu od naj glavnijih baza, koja joj ne- posredno služi, da se njezina politika na Balkanu, : bez svake zaprjeke razvijati može. »Srpski Narode“, kad si jednom već stupio u borbu za naša pogažena prava, moraćeš mnogo i mnogo žrtvovati, ne žaleći ni krvi ni.novca, jer znaj da pred nama stoji sila i velevlast, koja nastoji da uništi svaki naš politički pokret. »Srpski narode“, sad baš stupi i srtaj u kolo boraca za slobodu, te dokaži da je baš počeo ,Barut mirisati“, i da je njegov prah pokrio crnim velom ovu na- paćenu Otadžbinu, te će sve dotle lebditi nad njome, dok se ne ispune riječi: Živila sloboda i samostalnost ,Otadžbine“ naše. Evo ovakim se sredstvima služi cr- na četa, e da se uzdrži na svojim pozi- cijama i da sjede na vrat i onako napa- ćenom srpskom narodu. Da Srbi ne pre- turiše onoliko teških iskušenja, koliko su ih preturili, još bi mogli biti naivni, da povjeruju onakvim oglasima, ali su im dobro poznati članovi crne čete, te pre- zrenjem primaju svaki atak što im sa te strane dolazi, vjerujući u budućnost, da će crne duše da propanu, a Srbin će, i ako u patnji, opet da ostane vedar i čio. Hajka na Srbe. .R. N. List“ pod gornjim natpisom iz pera [. F. L. donos ovaj članak : Kad čovjek čita neke starčevićanske li- stove ovih dana, boli ga srce, i mora se sti- diti na pomisao kakvih nas ima. , Veleizdajstvo Srba“ to je samo pakleni, grubi, niski, upra- vo gadni izum Wekerla i Raucha — zloči- načko sredstvo — da se uništi Hrvatsku, da se osigura režim Rauchov, da se preko istoga upokori hrvatski narod, i osumnjičenim na- rodnim predstavnicima zapriječi svaku po- štenu rabotu za narod. Ko je tako slijep pak ne vidi za čim ide Wekerlova i Rauchova kampanja protiv Srba ? Pa ipak ,starčevićanski“, frankovski listovi preštampavaju s dana na dan, i osva- jaju kano istinite, sve niske i odurne izmi- šljotine magjarskih i Rauehovih listova, protiv Srba ! Sve da Srbi i teže izvan granica mo- narhije — što naši neprijatelji ne mogu do- kazati, mi ih u njihovoj hajci ne smijemo ni u snu pomagati, pošto čisto i očito znamo, da oni ne brane ni Bosnu ni Hrvatsku od »velikosrbske propagande“ radi nas, radi sreće i koristi hrvatskog naroda, nego samo i samo zato, da zarobe u svoju korist i Bo- snu i Hrvatsku. Zar nije to uvrijedljiva igra za političku djecu prikazivati da nama, da monarhiji pri- jeti pogibelj od malene susjedne države, kad ne bi bilo, kako rekoh, odurno sredstvo sa- mo da se uništi i nas i Srbe? I tobožnji starčevićanci glasuju rezoluciju po kojoj nama prijeti više pogibelj od Srba nego od Magjara. Dva roba — sputana u magjarskim lancima pravdaju se koji je kojem od više pogibelji. Ma ljudi božji, zar vam to nije najviši dokaz da je sloga Hrvata i Srba koristna po Hrvatsku, jer su joj Magjari i Nijemci pro- tivni? Što je otrov za njih lijek je za nas, i obratno. Za svijestna patrijotu, to pravilo vrijedi više nego deset hiljada Wekerlovih Raucehovih dokaza u protivnom smislu. Od- kad mislit počeh, bio sam za slogu Srba i Hrvata, ali događaji u zadnje dvije-tri godine tako me uvjeriše o potrebi i valjanosti sloge, da ja vjerujem, kano što vjerujem u evan- đelje: da je sloga jedini uvjet slobode i go- spodstva našeg naroda u Ilrvatskoj, u Dal- maciji i Bosni; da bez sloge biti ćemo uvijek tudi robovi, prosti psi, među koje će naši dušmani uvijek mećati gole kosti da se za nju koljemo, a da nas oni laglje omlate. Tu BA še.