| IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA === = Cjena je listu: za Austro-U Pretplata i Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- u, Bosnu i Herc zovinu K 1i; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12: za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. lasi šalju se administraciji ,Dubrornika“. ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako še više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 17. juna 1908. Broj 25. Dubrovnik, 16. juna. I opet jedno ruglo više, jedna sra- mota više na našem narodu. Na 12. ov. mj. nekakav jubilarni odbor u Beču pri- redio je svečani ophod u čast 60-godi- o šnjice vladanja našeg vladara i pozvao je sve narode iz raznih austrijskih pokrajina, da bi u ,Festzugu“ sudjelovali u svojim > narodnim nošnjama. Češki narod, koji zna cijeniti svoje dostojanstvo, odbio je poziv, nije se htio odazvati želji njemačkoga Beča, i kojekakvih špekulanata; on je u vlasti- toj kući na naj veličanstveniji način iska- zao čuvstva lojalnosti prema uzvišenom vladaru. Tako radi jedan kulturan narod, kome je narodna čast nad svim drugim interesima. Ali ko se je ovom prigodom osramotio, ko okaljao svoj narodni ponos, — to je na žalost naša pokrajina.“Srpski i hrvatski narod naše pokrajine uvijek je ostao vjeran uzvišenom vladarevom domu, i on je svoju vjernost posvjedočio u kr- vavim bojevima za spas monarhije, a ci- jela povijest našega naroda naj bolji je. dokaz, koliko je naš narod za vladajuću dinastiju uradio i žrtvovao se. Suvišno je dakle bilo, da ovom prilikom putuje kao volovi u njemački Beč, i da u svojim narodnim nošnjama pruža zabave, ne uz- višenom vladaru koji naš narod dobro pozna, nego njemačkom Beču, onom Beču odakle nas zima uvijek bije. Naš se je - narod ovom prilikom morao ugledati u braću Čehe. | Da se je tako uradilo, bilo bi se spa- silo i osvjetlalo naš ponos, a naš bi na- rod pred izobraženim svijetom manifesti- rao svoj harakter i prijezir prema onima, koji su naviknuti da ga cijene kao kakvu marvu. Ali, na žalost, naš narod ovom prilikom nije išao za glasom svoje savje- sti, te je dopustio da ga zavedu ć. k. agita- tori, koji mu nastojahu u njemačkom Be- ču prestaviti i svog spasitelja. Naš bije- dni i gladni narod, koji je potreban kore hljeba, putuje u Beč da se nauživa obi- jesti njemačke gospode, one gospode, koja ni ovaj momenat nije propustila a da ne oskvrni sjajnu prošlost našu. Mi ne zna- mo koji su sud stvorili u Beču njemačka gospoda o našem dobrom narodu, ali smo više nego uvjereni, da će mnogi od njih biti kazali: evo naroda bez narodne svi- jesti! Ovaj sud bio bi oštar i neprave- dan, ali opet opravdan. Ovaj je sud da- kle trebalo izbjeći, a to je bila zađaća na ki ših ejsnja jer su to oni i mogli i morali. Oni su znali da kojekakvi agita- tori oblijeću kroz naš narod, .'a ga za bečki ,festzug“ angažuju. Jesu li se oni makli? Ne, jer im je bilo indiferentno, hoće li naš narod u Beč ili ne. Pa ipak su se zastupnici makli sto- prv onda, kada je izašao onaj famozni program u kome su se na naj pogrdniji način vrijeđali hrvatski vojnici; makli su se, ali stoprv onda kad se je uvrijeđena omladina prva makla i, na neku ruku, svojim korakom prisilila i zastupnike, da se i oni maknu. Oni su se makli da pro- svjeduju proti nečuvenoj uvrjedi sa stra- ne bečkog odbora nanešenoj našem narodu. Ali mi pitamo, da li je to mogao biti jedini motiv, da naš narod ne para- dira u bečkom ,festzugu“ ? Eto baš malo dana prije toga, u bečkom parlamentu ministar predsjednik Wekerle niječe pravo Hrvatske na Dalmaciju, nazivljuć je pro- stom austrijskom provincijom čija je politi- čka sudbina zapečaćena mrtvačkim bečkim bilo ovo dosta da i oni i općine odvrate narod od sudjelovanja u bečkom ophodu ? Zar su kojekakvi bečki i ćifutski agitatori i spekulanti uplivniji kod našeg naroda i od samih naših zastupnika? Mi ne vje- rujemo. Mi smo baš uvjereni, da bi na- rod poslušao savjet svojih zastupnika i spasio svoj ponos. Ako sve druge po- krajine mogu svoje sudjelovanje pri be- čkom ,festzugu“ ičim opravdati, Dalma- cija ne može baš ničijem. Kroz cio jedan vijek smatrali su je bečki državnici kao kakvu afrikansku koloniju, a njezino sta- novništvo trogloditima i hotentotima. Je li baš trebalo na ovim darovima ići Beču zahvaljivati ? : Ali opet, naš je narod umovao : ako naši zastupnici u bečkom parlamentu mo- gu i smiju da spasavaju vladu — pa zašto ne bi i mi mogli na bečki ,festzug“? U tome je narod bio dosljedan ! ————————— Sastanak u Revalu. Politička vještina i lukavost došla je do tolikog stupnja, da dan-danas više može uzbuniti javno mnijenje sastanak dvaju vladara ili diplomata, nego negđa čitav rat i hiljade mrtvih. Ovo su se dana sastali u Revalu. engleski kralj Eduard i ruski čar Nikola. Već prvi glasovi ovog sastanka uzbunili su čitav svijet, a štampa, koja upravlja svjetskom situacijom, razma- hala se na svoj način kombinirajući i isti- čući sve ono što se u današnje doba mo- že pripisati sastanku dvaju vladara. Ne osvrčući se na uporno udaranje štampe engleskih socijalista, koji nikako nijesu mogli shvatiti ni dopustiti da se jedan kralj liberalizma sastane sa carem apsolutizma; | naj jače se je na sastanak monarha u Re- valu okomila njemačka i austrijska štampa, koja se je zaletjela čak toliko daleko, da je u naj pogrdnijoj formi počela da grdi jednog ili drugog vladara. Ovako držanje vrlo je shvatljivo. Poslije posjete predsjednika francuske republike Fallieres-a u London i ovog sa- stanka u Revalu, svjetska diplomatija do- vodi i jedno i drugo u takovu svezu, koja će da promijeni političku svjetsku situaciju, vidi novo grupisanje sila, i to takovo, koje ne može ni Njemačkoj ni Austriji da bude poćudno. Politička dr- žavna situacija, naročito Njemačke, sada se osjeća nekako oslabljena, a s druge strane, utjecaj Njemačke i Austrije, koje na Balkan, paralisaće se sa novim grupi- ranjem englesko-rusko-francuskim, jer vi- dimo da su se sve tri države angažovale za balkansku stvar. Svaka je od njih već ušla sa kapitalom u izgradnju dunavsko- jadranske željeznice. To bi moglo lako da bude početak riješenju balkanskog pitanja a naročito sudbine Bosne i Her- cegovine. Agresivna politika Njemačke i Austrije na Balkanu mogu samo pospije- šiti ovaj proces, o kojem je bilo sigurno govora između vladara i njihovih mini- stara u Revalu. Sve trzavice na Balkanu koje vješto podržavaju ove dvije države, a osim toga progoni i tlačenje u Bosni i | Hercegovini, može lako naći odjeka kod nove grupe sila, jer je već bilo dosta po- kolja i preveć nasilnog progonstva naro- čito prama Srbima. Sav značaj sastanka u Revalu može lako da se shvati i odatle, što sva gala- ma štampe bilo engleske bilo njemačke i austrijske nije imala ni prije ni za vrijeme sastanka vladara nikakvog uspjeha ni u- tjecaja. To se je odmah opazilo u njema- čkoj štampi, koja je poslije silnih grdnja promijenila svoj ton, pa sad izgleda, kao da nešto razmišlja. Ali i pokraj toga pri- miče :se vrijeme, kad će jadno stanje, koje je .miirzstegski program“ naturio Balkanu, da se riješi pomoću Engleske i Rusije.