zezeo izazrevsns x IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA že bik. o ii i g i ie JA a. s Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K li; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »Dubrovnika*. Dopisi se šalju uredništvu. - Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za lase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po i — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XV U Dubrovniku 25. juna 1908. Broj 26. Vidov-dan! Preko pet vijekova prošlo je od dana srpske slave i srpske pogibije. "Vijekovi izmakoše a godine prelijetaju, i svaka od njih sobom nosi dan uspomene, koji pod- sjeća na srpsku nekadanju slavu i veli- činu, a i na propast njihovu. Tužni je to dan koji na sebi nosi crni pečat srpske nesloge, dan pun opomena za napaćeno Srpstvo. Kroz čitavo vrijeme od Kosova: do danas srpski se je narod dizao i pa- dao, čas skidajući tvrde okove što su ga stezali, čas padajući u ropstvo i jad. Crna nesloga, koja mu je zadala teški udarac na Kosovu, provlači se jednako vijekovima ie jednako muči i satire i onako napa- ćeni srpski narod. Vidovdanska opomena još nije imala snage da Srbina trgne i uputi ga na onaj put, na kom ga vijekovi čekaju; dolazila je prosto svake godine bez ikakva uspjeha, bez moći nad oko- rjelim Srbinom, da opet prođe i-da se jednako vraća bez snage i moći. Prošlo je petstotina i devetnaest ljeta da Srbin jednako kuka za starom izgu- bljenom slavom i veličinom. Kroz cijelo to vrijeme svake ga godine na to pod- sjeća Vidov-dan, a on, mješte da se oda- zove i značaju i opomeni tog velikog dana, on se zadovoljava časovitim nari- canjem ne stresajući sa sebe teške okove srpske nesloge, te su Srbina, gdje god se nalazio, tako čvrsto sputale. Promatrajući današnje stanje čitavog slobodnog i neoslobođenog Srpstva, i do- vođeći ga u vezu sa Vidov-danom, pruža nam se i preveć tužna slika, koja mora da ubije duh u svakome iskrenom rodo- ljubu, te mu je na srcu napredak i sreća naroda. .. av) — Počnimo sa Srbijom. U kakvom je nutarnjem stanju zateče ovogodišnji Vidov-dan, bit će dosta da prenesemo iz uvaženog beogradskog lista Trg. Ola- snik“ ove retke: ,Naši unutarnji odnosi vrlo su nepovoljni. Partijska pocijepanost i zastranjenost toliko je razrila maš narod, da se političke grupe, gotovo reći, pona- šaju među sobom neprijateljski. Zanijeti unutrašnjom - partijskom borbom, mnogi su naši ljudi prenebregli svoje Autos koje imaju prama zemlji. U načelnoj pa ličnoj partijskoj razmirici mnog! su Za- boravili na opšti poziv: Za Kralja i Ota- džbinu! Partijska isključivost i netoleran- cija, pored vidnog izazivanja, zacarila se je u našoj domovini. Lična korist, do koje mnogi pojedinci dolaze, blagodareći svome partijskom držanju, zauzela je prvo mjesto, a opšte koristi bačene su u za- pećak. U kratko rečeno, u našoj zemlji nastupila je pometnja, koja može vrlo lako biti i sudbonosna.“ — Događaji u Crnoj Gori, što su su se baš pred Vidov-dan odigrali, pa- daju kao mćra na srce ne samo Srbinu nego svakom iskrenom Slavenu. Ljaga, koju je afera sa bombama bacila na čita- vo Srpstvo, može samo da potamni i o- nako tužnu i crnu uspomenu Vidov-dana. Prekidanje diplomatskih odnosa između dvije bratske zemlje, Srbije i Crne Gore, što je tuđa ruka znala tako vješto da sa vidovdanskim izdajnicima izvede, ne na- meću jadnom Srpstvu prosto naricanje, nego pretešku zabrinutost za budućnost. — Dok diplomatski zeleni stolovi i politički sastanci vladara kroje sudbinu — Maćedonije, a nikako da je skroje, dotle smrtne cijevi u tim krajevima sastavljaju sa crnom zemljom srpske paćenike koji moraju dan i noć da stoje na braniku svoje vjere i imena pred turskim i bugar- skim zulumom, jednako spravni da biju i da se brane kao ono pred pet vijekova o Vidov-danu. _— U Bosni i Hercegovini Vidov-dan zatiče našu braću u teškoj borbi samoo- brane. Sila i samovolja pod koju ih je sudbina namjestila nikako im se s vrata ne skida. Besprimjera progonstva, hapše- nja, globe i mučenja svake vrste, pobu- đuje u njima tužnu uspomenu Vidov-da- na sa njegovim posljedicama, te ih vije- kovima drže u iskušenju. _— A mi, Srbi na Primorju? Mi tu- žni sirotani, na mrtvoj straži napaćenog Srpstva, mješte zajedničkog rada, podrža- vamo ono što nam je Kosovo i Vidov- dan ostavio — neslogu. To tužno nasli- jeđe nije ni nas moglo da mimoiđe, već nesretna mržnja i lične svađe zametnuše između nas crno sjeme nesloge, koje je našlo plodno tlo. Zar je baš čitavom Srp- stvu, pa i nama, namijenjeno, da se Vi- dov-dan i nesloga moraju svake godine sretati?! I mi na Primorju imamo svoje Kosovo sa Lazaricom crkvom. To sveto mjesto, koje nas podsjeća na moć i sna. gu nesloge i njezinih posljedica koje se ređaju kroz pet vijekova, to bi mjesto mo- a tn ralo da bude ročište svih nas na Primorju, da se tu na tome mjestu nađemo, bratski zagrlimo i djelom pokažemo, kako i Ko- sovo i Vidov-dan mogu biti bez nesloge i razdora. Tu moramo da se odazovemo onoj teškoj opomeni, koju Vidov-dan vije- kovima srpstvu nameće. Teško je Srpstvu uopće a ni nama nije dobro. Zbacimo sa sebe mržnju, otresimo lično neraspoloženje, a Vidov-dan, koji nam je s nesloge na- turio petvjekovnu patnju, neka nas sjedi- ni u bratskom zagrljaju i iskrenoj slozi. Drukčije nas čekaju crni i teški dani. Vidov-dan, koji je do danas cijeli srpski narod u teškom iskušenju držao, neka utvrdi staru srpsku riječ: Sama Sloga Sr- bina Spasava ! Govor zastupnika gosp. Dr. Dušana Baljaka držan u carevinskom vijeću u sjednici 3. juna 1908. (Svršetak). Pa elo šta sad biva. Dok Srbi u Hr- vatskoj: nijesu radili zajednički sa Hrvatima prigovaralo im se, što oni, premda žive u istoj zemlji, imaju uvijek svoje posebne težnje i zato svaku protivnarodnu vladu podupiru. Danas, kad se u prvim redovima izlažu za avtonomna prava Hrvatske, danas su Srbi .veleizdajnici“. Ovo je ne samo dokaz, da se, prema francuskoj poslovici, ne može ugoditi cije- lom svijetu a povrh toga i svome ocu, nego dokaz i tome, da su Srbi uvijek krivi, jer krive ih se hoće; radili Srbi ovo, radili oni protivno tome, Srbi bijeni biti moraju. Ne ću sada da pitam, šta se hoće sa ovim sistemom sumnjičenja i podvala, jer ne bih htio da na ovo pitanje i odgovor dadem. Radije ću uputiti na opomenu, koju je je- dan ovdašnji list iz nedavne galičke debate izveo, t. j. da pri onakvim podvalama tre- bamo biti vrlo oprezni i da treba vrlo malo vjere poklanjati optužbama, koje se bacaju u vatri partijske borbe. Ovu opomenu, koja je upravljena političkim strankama, koliko bi imala više da prigrli sama vlada ? Pa kako će stanovište zauzeti vlada prema pitanju, koje sam ja danas ovdje pretresao? Da na to pitanje ma što odgovori, ministar predsje- dnik već je izazvan interpelacijom poslanika Silvestra. Kakav će on odgovor dati? Ne znam da li se varam, ali ja mislim, dane će nikakav odgovor dati. Zašto? Na pitanje, po- stoji li u stvari rovolucionarna propaganda među Srbima, vlada ne može odgovoriti da postoji, a da ne postoji, neće ona da odgo- vori. Čutanjem ostavlja da svaki vjeruje ono što mu je upravo drago. : Nego prinuđen, da makar kakav odgo- vor dade, sam ban hrvatski, koji je Srbe objedio kao veleizdajnike, u svom odgovo-