DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvje i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 23. jula 1908. Broj 30. I 03MB Ha IPyTy PONOBHY CKYIIITHHY npocBjeTHo- npuBpejuor ipyursa ,Cpncke 3ope“. WTO he ce oipwarTu 8. asrycra 1908. no HoB. Ka- Jed. y Jly6poBuuky y npocropujama Cpnekor Nje- Baukor JipyurBa ,Cnore“. Ckyruruua he noueTu y 8 caru npuje moje. AHEBHH PE: 1. HmenoBawe nepoBoje u sa osjepoBuTeJba 3ZANIHCHHKA ; 2. Wasjemraj YnpaBuor On6opa 0 pay UpyurTBa Ca 34KJbY4HHM pauyuuma 01 1. jyauja 1905. no 30 jyuuja 1908. ; 3. H360p YnpaBuor OnGopa ; 4. M36op Tpojuue peBu3opa ; 5. Iipomjena IpyiuTBeHHX NpABHJA ; 6. EBeuTyaJiHK npujeno3u. Y lyG6GpoBuuky, 17. jyauja 1908. TipencjejuuK oMarej lllapuh, c. p. IIPHMJENBA : Tlpenopyuyje ce umaHosuma APYLITBA, Na y tuTO BelemM 6pojy npucycTByjy o- BOj CKYNIITHHM, CBAKH YJNaH HMA npaBo, na yue- .CTByje y pacnpasaMa, a CBAKH TIJHOJbETHH uJaH (6 9. npasuna) u na rnacyje y ckymuruHu, na NnonHocH TIpelJore, 4 HMa TIpaBo aKTHBHOT H ra- CHBHOT H360pa, T, j. uMA paso, na 6upa u na 6yne 6upaH y Ynpasuu On6op. CBa ce osa npa- BA BPUIe JIHUHO. GnaHoBu ce merurumupajy ca TIONIJBONE6OM TIPH3HAHHLOM O JTIJIATH TOJLHIIHE ujraHapuHe, Teški dani. Naš narod preživljuje sada teške dane. Malo mu je unutrašnje nevolje i nesređenosti, malo mu je sudbina dodi- jelila bijede i siromaštva, patnje i nepri- lika, nego se na nj sve moguće okomilo ; sve udarilo na nj, da ga uništi! Nesretna afera s bombama na Cetinju, još uvijek nesređene prilike u kraljevini, ubijanja i pljačkanja u Staroj Srbiji i Maćedoniji, progonstva u Bosni i Hercegovini, rasci- jepkanost u zemljama krune Sv. Stjepana, te mrtvi sanak u nas na Primorju — sve su to patnje i dani kušnje po naš narod. No mi nad tim jadikujemo i tako stanje žalimo, ali svi koliko nas je ne možemo kazati, da nije tu i naše krivine. Pa uza sve to, neprijatelj samo udara na Srbina. Eno Hrvatske i Slavonije! Tamo“ barun Rauch otkako se dočepao banske stolice ima na biljezi samo Srbe; on na njih nišani, on je to stavio u gla- vu i hoće da postigne ma na koji način bilo. Pronašao je i rastrubio nekakvu »Velikosrpsku propagandu“, htio je da stvara ,veleizdajničke“ afere, a, da samo može što hoće, on bi proglasio prijeki sud nad svim Srbima i kroz 24 sata ih smakao. No, tješilo bi nas i to, da Rauch ne bi imao toliko sjekira koliko je srpskih glava, a bodri nas i veselimo se junačkoj borbi Srba u Banovini, kojih će borba za banovanja-pašovanja Rauchova u istoriji bez sumnje ostati zlatnim pismenima za- bilježena. Na Srbina se udara, ali on ne podleži. Eno Banjaluke! Tamo je izlazio li- jepo uređivani list književnika Petra _Ko- čića ,Otadžbina“. Taj čovjek slab i bo- lestan uvijek leži u tamnici, a u cijeloj Herceg Bosni, gdje god izlazi srpski list, samo su zapljene, progoni, premetačine i utamničenja. ,Otadžbina“ je pred par mjeseca donijela članak ,Barut miriše“, koji je konfiskovan i inkriminiran kao vele- izdajnički. Taj članak plahošću i nepro- mišljenošću napisan, a nepomnjom u list uvršćen, čitava srpska štampa i javno mnijenje takovim ga je kvalifikovalo i na- dalo se da uapšenici.ne će pretrpjeti kaznu kako bi im odnosni paragraf nanio. Pre- suda je pukla! To 5—6 ljudi, većinom trgovaca, ljudi staroga kova, kod kojih je i dobra mjera nerazumjevanja, osuđeno je na skupa 40 godina teške tamnice. Nije li to strahota! Ti ljudi su eto upro- pastili svoju egzistenciju, svoje porodice — i sve radi jednog nepromišljenog članka, koji je jedan u plahosti napisao. Srbi Bosne i Hercegovine učinili su već apel u ime humanosti, da se tim žrtva- ma kazna ublaži. U Kninu radi Bachova patenta sve u šesnaest! Barun Rauch za svoga pute- šestvija spustio se i u Dalmaciju, čim je već provocirao svijesni narod. Narod ga je ,svečano“ dočekao sa demonstracijama, Rauch traži za to zadovoljštinu od austrij- ske vlade, na čemu mu se i sama _ma- džarska štampa grohotom smije i ruga. Ali naše vlasti hoće da budu revnosne. Čitajte samo ,Smotru Dalmatinsku“ što ona tamo sve piše o pričeku Raucha u Kninu! Bachova patenta radi, i toliki knin- ski građani su osuđeni na tolike stotine kruna. I to nije dosta. U Knin je već odletio namjesništveni potpredsjednik Ton- čić, da vodi dalja istraživanja na ,licu mjesta“, a mi iz Dubrovnika barem zna- mo, kako je on za to vrijedan, i sigurni smo, da će svoju misiju savjesno izvršiti. «Nije to samo. Tu je casus belli! Misli se i općinu kninsku raspustiti i kot. pogla- vara premjestiti. Izvrši li se sve to, onda će se Rauch bez sumnje još jednom ,,do- peljati“ u Dalmaciju, jer on uživa kad narod pati i trpi, a osobito, ako je tomu povod njegova samovolja. I naš narod mora sve ovo da pod- nosi i trpi. Trpio jo, trpi i trpjeće, naučan je tomu, a ne će podleći. Stoga je naša dužnost da budemo narodu u pomoći i da nastojimo, da njegova borba bude kao i do sada uvijek u granicama zakona, pa će morati da nadođe vrijeme, kad će zakonodavci uvidjeti, da narod, koji se bori u granicama zakona, ne može biti metnut van zakona, i da se taj narod mora jednom pustiti u miru ća živi i na- preduje bez ometanja i da uživa izvoj- štena svoja prava, koja mu idu i po bogu i po zakonu! Npyra penoBka CKYMITKKA .Cpncke 30pe“, Ha npBoM MjecTy NOHOCHMO IIO3HB HA IPyTY penoBHy ckyruuTuHy TIpocsjeTio-npuspenHor /Ipy- uwuTBa ,Cpncke 3ope“. BaxHOcT OBE CKJYIIITHHO HCIIOJBABA C& Y BAKHOCTH CAME yCTaHOBE. CBaKA Hauia rnpenopyKka, na ckyniuTuHa 6yne uro 6orme nocjeiena, 6una 6u CyBHlIHA, Ja HeMAMO 1O- BOJ6HO HCKYCTBA, KOje y HAMA NOLpAKABA CYMIBY O NpaBunHoM cxBafiaiy cBojux Ny»KHOCTH H TIATPH- OTCKOM pa3yMujeBaity orifiđx _HauuoHaJHux uHTe- peca. Cymia je, Ha xanmocT, onpaBnana. OHa 360r MHOro uera npena3u y 6ojasaH, panu Kora Hac xBaTa 3e6ia oKO cpua u o6nuBa pyMeHHjio CTHNA. Nocanauiia uHuuĐepeHTHocT npema onfiuM TuTaHHMA HM pacTpoBaHocT ujenuHe ycnujen u3- BjecHux KoMeJIuja npeuwjna je y Heky uyuHy. ana- THjy u 3apasuna Hau am6ujeuaT HecxBahiaw+eM noTpeće u BaxHocTH jenue onlie ycraHoBe ca 3anaTKOM, Koju je ce6u nocraBuna ,Cpncka 3opa“ M KOj4 CTOj4 HM3HAN JIHUHHX H CBAKHX IpyTHX pasmupuua. Ca nopa30M, Koju cMO npunpaBuju TIOJIHTHUKOj CTpaHH Hallera jaBHOFA XKHBOTA, H3- rena, na cBe Buie crnpeMaMo TepeH Hu onfieM TNOpa3y KYNITYpHOF H EKOHOMCKOF pala. Y no3sHaToj HCTHHH, la CMO OBY HApOIHY YCTAHOBy lOBeENH NO HeMoryfiHocTH cBake jaue akuuje u NO HeKOr uyniHor 3sacroja, npuka3syje HaM ce upHa cnuka Hnaj6nuxe Haue 6ynyli4ocTH u GjenonaHo HaM ce OTKPHBA yxaCHa onTyx6a Haller X«KanocHor., naTpHoTH3MAa. HaHac cTojuMo rmnpen jenHuM CTpaluHuM daKTOM, KOj4 CAIPKABA BHIIE MCTHH€, HETO LUIJ- nJbe bpa3se, Kojuma ce Bpno uecTo pasmehemo. Na je crBapHocTu y pujeuuma, Koje cy Bule Mate jenuuu u3nujeB Hane HauuoHanHe cBujecTu, KAO WTO je cTBapHe HeMapHocTH y njenuma, Koju HEOCIIOPHBO NOBOJE NO NO3ZHTHBHHX pe3ynrTaTa, c NoHOCOM &HCMO HCTHLAJIH HALI Onu pan u 6e3 HKAKBA CTpaxa rnenanu y eBojy 6ynyhiocT. Anu OBAKO, y pa3MeTaHy cxBaliama rnorpeća, 6e3