DUBROVNIK

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-

ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvje

i slične objave plaća se
15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

God. XVII.

U Dubrovniku 23. jula 1908.

Broj 30.

I 03MB

Ha IPyTy PONOBHY CKYIIITHHY npocBjeTHo-

npuBpejuor ipyursa ,Cpncke 3ope“.
WTO he ce oipwarTu 8. asrycra 1908. no HoB. Ka-
Jed. y Jly6poBuuky y npocropujama Cpnekor  Nje-
Baukor JipyurBa ,Cnore“. Ckyruruua he noueTu
y 8 caru npuje moje.

AHEBHH PE:

1. HmenoBawe nepoBoje u sa osjepoBuTeJba
3ZANIHCHHKA ;

2. Wasjemraj YnpaBuor On6opa 0 pay UpyurTBa
Ca 34KJbY4HHM pauyuuma 01 1. jyauja 1905. no
30 jyuuja 1908. ;

3. H360p YnpaBuor OnGopa ;

4. M36op Tpojuue peBu3opa ;

5. Iipomjena IpyiuTBeHHX NpABHJA ;

6. EBeuTyaJiHK npujeno3u.

Y lyG6GpoBuuky, 17. jyauja 1908.
TipencjejuuK
oMarej lllapuh, c. p.

IIPHMJENBA : Tlpenopyuyje ce umaHosuma
APYLITBA, Na y tuTO BelemM 6pojy npucycTByjy o-
BOj CKYNIITHHM, CBAKH YJNaH HMA npaBo, na yue-
.CTByje y pacnpasaMa, a CBAKH TIJHOJbETHH uJaH
(6 9. npasuna) u na rnacyje y ckymuruHu, na
NnonHocH TIpelJore, 4 HMa TIpaBo aKTHBHOT H ra-
CHBHOT H360pa, T, j. uMA paso, na 6upa u na
6yne 6upaH y Ynpasuu On6op. CBa ce osa npa-
BA BPUIe JIHUHO. GnaHoBu ce merurumupajy ca
TIONIJBONE6OM TIPH3HAHHLOM O JTIJIATH TOJLHIIHE
ujraHapuHe,

Teški dani.

Naš narod preživljuje sada teške
dane. Malo mu je unutrašnje nevolje i
nesređenosti, malo mu je sudbina dodi-
jelila bijede i siromaštva, patnje i nepri-
lika, nego se na nj sve moguće okomilo ;
sve udarilo na nj, da ga uništi! Nesretna
afera s bombama na Cetinju, još uvijek
nesređene prilike u kraljevini, ubijanja i
pljačkanja u Staroj Srbiji i Maćedoniji,
progonstva u Bosni i Hercegovini, rasci-
jepkanost u zemljama krune Sv. Stjepana,
te mrtvi sanak u nas na Primorju —
sve su to patnje i dani kušnje po naš
narod. No mi nad tim jadikujemo i tako
stanje žalimo, ali svi koliko nas je ne
možemo kazati, da nije tu i naše krivine.

Pa uza sve to, neprijatelj samo udara
na Srbina. Eno Hrvatske i Slavonije!
Tamo“ barun Rauch otkako se dočepao
banske stolice ima na biljezi samo Srbe;
on na njih nišani, on je to stavio u gla-
vu i hoće da postigne ma na koji način
bilo. Pronašao je i rastrubio nekakvu
»Velikosrpsku propagandu“, htio je da
stvara ,veleizdajničke“ afere, a, da samo
može što hoće, on bi proglasio prijeki

sud nad svim Srbima i kroz 24 sata ih
smakao. No, tješilo bi nas i to, da Rauch
ne bi imao toliko sjekira koliko je srpskih
glava, a bodri nas i veselimo se junačkoj
borbi Srba u Banovini, kojih će borba za
banovanja-pašovanja Rauchova u istoriji
bez sumnje ostati zlatnim pismenima za-
bilježena. Na Srbina se udara, ali on ne
podleži.

Eno Banjaluke! Tamo je izlazio li-
jepo uređivani list književnika Petra _Ko-
čića ,Otadžbina“. Taj čovjek slab i bo-
lestan uvijek leži u tamnici, a u cijeloj
Herceg Bosni, gdje god izlazi srpski list,
samo su zapljene, progoni, premetačine i
utamničenja.  ,Otadžbina“ je pred par
mjeseca donijela članak ,Barut miriše“,
koji je konfiskovan i inkriminiran kao vele-
izdajnički. Taj članak plahošću i nepro-
mišljenošću napisan, a nepomnjom u list
uvršćen, čitava srpska štampa i javno
mnijenje takovim ga je kvalifikovalo i na-
dalo se da uapšenici.ne će pretrpjeti kaznu
kako bi im odnosni paragraf nanio. Pre-
suda je pukla! To 5—6 ljudi, većinom
trgovaca, ljudi staroga kova, kod kojih
je i dobra mjera nerazumjevanja, osuđeno
je na skupa 40 godina teške tamnice.
Nije li to strahota! Ti ljudi su eto upro-
pastili svoju egzistenciju, svoje porodice
— i sve radi jednog nepromišljenog
članka, koji je jedan u plahosti napisao.
Srbi Bosne i Hercegovine učinili su već
apel u ime humanosti, da se tim žrtva-
ma kazna ublaži.

U Kninu radi Bachova patenta sve
u šesnaest! Barun Rauch za svoga pute-
šestvija spustio se i u Dalmaciju, čim je
već provocirao svijesni narod. Narod ga
je ,svečano“ dočekao sa demonstracijama,
Rauch traži za to zadovoljštinu od austrij-
ske vlade, na čemu mu se i sama _ma-
džarska štampa grohotom smije i ruga.
Ali naše vlasti hoće da budu revnosne.
Čitajte samo ,Smotru Dalmatinsku“ što
ona tamo sve piše o pričeku Raucha u
Kninu! Bachova patenta radi, i toliki knin-
ski građani su osuđeni na tolike stotine
kruna. I to nije dosta. U Knin je već
odletio namjesništveni potpredsjednik Ton-
čić, da vodi dalja istraživanja na ,licu
mjesta“, a mi iz Dubrovnika barem zna-
mo, kako je on za to vrijedan, i sigurni
smo, da će svoju misiju savjesno izvršiti.

«Nije to samo. Tu je casus belli! Misli se

i općinu kninsku raspustiti i kot.  pogla-

vara premjestiti. Izvrši li se sve to, onda
će se Rauch bez sumnje još jednom ,,do-
peljati“ u Dalmaciju, jer on uživa kad
narod pati i trpi, a osobito, ako je tomu
povod njegova samovolja.

I naš narod mora sve ovo da pod-
nosi i trpi. Trpio jo, trpi i trpjeće, naučan
je tomu, a ne će podleći. Stoga je naša
dužnost da budemo narodu u pomoći i
da nastojimo, da njegova borba bude
kao i do sada uvijek u granicama zakona,
pa će morati da nadođe vrijeme, kad će
zakonodavci uvidjeti, da narod, koji se
bori u granicama zakona, ne može biti
metnut van zakona, i da se taj narod
mora jednom pustiti u miru ća živi i na-
preduje bez ometanja i da uživa izvoj-
štena svoja prava, koja mu idu i po bogu
i po zakonu!

Npyra penoBka CKYMITKKA .Cpncke 30pe“,

Ha npBoM MjecTy NOHOCHMO IIO3HB HA IPyTY
penoBHy ckyruuTuHy TIpocsjeTio-npuspenHor /Ipy-
uwuTBa ,Cpncke 3ope“. BaxHOcT OBE CKJYIIITHHO
HCIIOJBABA C& Y BAKHOCTH CAME yCTaHOBE. CBaKA
Hauia rnpenopyKka, na ckyniuTuHa 6yne uro 6orme
nocjeiena, 6una 6u CyBHlIHA, Ja HeMAMO 1O-
BOJ6HO HCKYCTBA, KOje y HAMA NOLpAKABA CYMIBY O
NpaBunHoM cxBafiaiy cBojux Ny»KHOCTH H TIATPH-
OTCKOM pa3yMujeBaity orifiđx _HauuoHaJHux uHTe-
peca. Cymia je, Ha xanmocT, onpaBnana. OHa
360r MHOro uera npena3u y 6ojasaH, panu Kora
Hac xBaTa 3e6ia oKO cpua u o6nuBa pyMeHHjio
CTHNA.

Nocanauiia uHuuĐepeHTHocT npema onfiuM
TuTaHHMA HM pacTpoBaHocT ujenuHe ycnujen u3-
BjecHux KoMeJIuja npeuwjna je y Heky uyuHy. ana-
THjy u 3apasuna Hau am6ujeuaT HecxBahiaw+eM
noTpeće u BaxHocTH jenue onlie ycraHoBe ca
3anaTKOM, Koju je ce6u nocraBuna ,Cpncka 3opa“
M KOj4 CTOj4 HM3HAN JIHUHHX H CBAKHX IpyTHX
pasmupuua. Ca nopa30M, Koju cMO npunpaBuju
TIOJIHTHUKOj CTpaHH Hallera jaBHOFA XKHBOTA, H3-
rena, na cBe Buie crnpeMaMo TepeH Hu onfieM
TNOpa3y KYNITYpHOF H EKOHOMCKOF pala.

Y no3sHaToj HCTHHH, la CMO OBY HApOIHY
YCTAHOBy lOBeENH NO HeMoryfiHocTH cBake jaue
akuuje u NO HeKOr uyniHor 3sacroja, npuka3syje
HaM ce upHa cnuka Hnaj6nuxe Haue 6ynyli4ocTH
u GjenonaHo HaM ce OTKPHBA yxaCHa onTyx6a
Haller X«KanocHor., naTpHoTH3MAa.

HaHac  cTojuMo  rmnpen jenHuM  CTpaluHuM
daKTOM, KOj4 CAIPKABA BHIIE MCTHH€, HETO LUIJ-
nJbe bpa3se, Kojuma ce Bpno uecTo pasmehemo.
Na je crBapHocTu y pujeuuma, Koje cy Bule
Mate jenuuu u3nujeB Hane HauuoHanHe cBujecTu,
KAO WTO je cTBapHe HeMapHocTH y njenuma, Koju
HEOCIIOPHBO NOBOJE NO NO3ZHTHBHHX pe3ynrTaTa, c
NoHOCOM &HCMO HCTHLAJIH HALI Onu pan u 6e3
HKAKBA CTpaxa rnenanu y eBojy 6ynyhiocT. Anu
OBAKO, y pa3MeTaHy cxBaliama rnorpeća, 6e3