Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K Il; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA God. XVII. U Dubrovniku 30. jula 1908. Broj 31. Poslije trideset godina, Dubrovnik 29. jula. U zamršenoj i mutnoj situaciji na Balkanu, te je ovo dana naročito uzbu- nila zainteresovane faktore, koji hoće na svoj račun da kroje sudbinu balkanskim narodima, baš uspomena današnjeg dana izdvaja se za nas Srbe, jer nam stavlja pred oči jednu prošlost od ravnih tride- set godina, prošlost punu tuge i jadiko- vanja, boli i uzdaha jednog dijela srpskog naroda. Danas se vrši ravno trideset go- dina, kad je sto i šezdeset hiljada au- strijske vojske prešlo u Bosnu, da se na- mjesti u zemlju, koju su velevlasti dale Austriji za neko vrijeme, dok ih umiri i uredi. Napaćena zemlja nije bila jedno- dušna za novog domaćina i gospodara, te je u prvi kraj moralo proteći mnogo krvi, izginuti hiljade“ mladih glava, dok se je novi domaćin smjestio na novi odžak. Iznurena i napaćena raja čisto je adi k o mi s : “u prvi mah odahla na prijazno lice novog: domaćina a naročito polažući vjeru i nadu na lijepa obećanja, s kojim su ih u prvi kraj obasuli. Ali vrijeme izmicalo je tiho ali brzo, te i onako napaćeni i potišteni narod Bosne i Hercegovine počeo je po- novo da osjeća neku težinu, koja je s dana na dan bivala sve veća i sve umor- nija. Prijazna naklonost novog domaćina pokazala je brzo svoju neiskrenost, a ve- lika i pravedna obećanja izgubiše se za čas, jer su bila samo zamamne riječi. Na upravu nesretnih zemalja poslalo se je ljude, koji su znali sve prije da rade nego li ono što im je dužnost misije i savjesti nametala. Bezdušni ljudi na _mu- sali eksploatisaše i onako bijedni narod u tolikoj mjeri, da od njega napraviše golu sirotinju, koja je mogla svoju žeđu vlastitim suzama da gasi. Uništiše brzo bujne šume, a milijoni novca pođoše u džep kojekakvim ćiftama te su- bili pod zaštitom bezdušne gospode na vladi. Ve- lika i bezbrojna stada prestaše da mile po zelenim brdima i dolinama, jer se i njima skratila sloboda. Česte globe i jaka __ desetina osiromaši i ogoli jadni narod, i on poče da ostavlja i napušta rođeno ognjište, seleći u tuđi svijet, daleko, tamo u Ameriku ili u Aziju. Nevolja i glad na to ga prisiliše. Opustješe mnogi odžaci, zanijemiše gusle javorove, a tuđin se tovi ondje gdje je bijedna raja od glada ska- pavala. Jad i bijeda, koju su nametli jadnom narodu, ispoljavala se u pridu- šenom jauku i uzdahu, koji jei do Beča nekoliko puta stizao: aman, gospodaru! Ali ovaj teški uzdah, pun boli i ćemera, nije imao snage pred planovima jakih utvrđenja, velikih vojničkih kazerama i žandarskih postaja. »Hljeba, hljeba, gospodaru!“ — ,Ha- rač rajo! dajte harač!“ to je život od trideset godina u ovim nesretnim zemlja- ma. Ovo nije izmišljeno e da se buni na- rod, to su fakta i to gola fakta, za koja znadu bolje i od nas i nesretni usrećitelji ovih jadnih zemalja i gospodari, koji te bezdušne usrećitelje nametnuše bijednom narodu. Ako u ovoj prilici ističemo bije- dnu sliku nesretnog stanja u Bosni i Her- cegovini, to ne činimo da time ni bunimo ni potičemo na kakvu mržnju, kako nam se je to više puta podmetlo, te smo mo- rali stradati. Nama je pred očima drugi cilj, mnogo humaniji i uzvišeniji. U našem zaleđu, u Bosni i Hercegovini, živi narod u kojemu vri ista krv kao i u nama. Kad njega biju jadi, osjećamo ih i mi; te u- stajući proti nepravdi činimo samo apel na one kojih se tiče, ne bi li barem naš glas mogao stignuti onamo, gdje ne može uzdah bijedne raje, jer je pridušen. Danas, kada se vrši ravno trideset godina oku- pacije, zar da se u nama ne probudi ni iskra osjećaja prama našoj braći, koja još nije dočekala ni onoliko slobode života, koliko je baš ovo dana Turska svečano zajamčila svojim narodima pred civilizo- vanom Evropom?! Da, ona ,divlja“ Tur- ska, oko koje evropske sile oblijeću kao vrane oko strvine, zagarantovala je svo- jim narodima slobodu života, napretka i razvitka, dok civilizovana Evropa drži radi ,Civilizacije“ dvije njezine pokrajine u pot- punom mračnjaštvu, ugušujući i naj manji pokret, koji ne ide ni malo dalje ni od onoga što mu -sama priroda garantuje i nameće. Zar ovakovo stanje smije da u nama ubije osjećaj, a da ne dignemo svoj glas, koji jednako moli milost kod tvrdih srca kao i vapaj potištene raje! Danas se baš vrši dan uspomene, koja nam pred oči podnosi, kao na dla- nu, trideset godina muke i bijede srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ređale su se godine puna tri decenija i svaka je od njih po narod bila ćemernija i punija ja- da. Evo se je navršila i trideseta, te kao da joj je bilo suđeno, da ona udari pečat tragičnosti ove uspomene. Dok je čitava monarhija zaposlena, kako da svečanije proslavi jubilej šezdesetgodišnjice svog uz- višenog Vladara, dotle u Bosni i Herce- govini podmuklo pišti potišteni jauk. U godini jubileja poduzela se jaka hajka na Srbe u okupiranim zemljama. Izmislila se je veliko-srpska propaganda, koja nije pro- šla bez posljedica. Premetačine, hapšenja, globe, progoni i nasilja svake vrste, izre- dali su se baš u ovoj godini u naj većoj mjeri. Samovolja gospode na musali ispo- ljila se je u ovoj formi, da udari tragični pečat na dvije uspomene, dva jubileja: šezdesetgodišnjici stupanja na prijestolje previšnjeg i velikog Monarha i trideset- godišnjici okupacije Bosne i Hercegovine sa strane Austrije. A da ova tragedija do- bije i svoj završetak, izrečena je ona teška . i grozna osuda u Banjaluci, da plač bude jači, tuga silnija a uspomena tridesetgo- dišnjice ćemernija. Pred nama se niže prošlost od tri- deset godina jada i bijede i pobuđuje 0- sjećaj boli za našom bijednom braćom. 1 došlo je vrijeme, kad nam se silom na- meću u pamet stihovi srpske narodne pjesme : : »Drumovi će poželjet Turaka, Al' Turaka više biti neće.“ Pisma iz sjeverne Dalmacije. Obećao sam, da ću vam se što prije javiti iz ovijeh krajeva sa nekoliko razma- tranja. Imajući u vidu sav ovaj prostor, što ga zauzimlje naša Dalmacija, navlastito sje- verni dio, nastojaćemo, da ga predstavimo u što boljem svijetlu sa privredne i ekonom- ske strane, tim više, što u ovom kraju živi pretežno srpski narod. I ako sjeverna Dalmacija, zajedno sa Bukovicom, sačinjava sastavni dio kraljevine Dalmacije, ona, po svojim osobinama, mnogo razilazi ne samo od južnih naših krajeva, već i od samog obližnjeg primorja. Kao po- granični krajevi uzduž Bosne i Hrvatske, sa slabim i nesređenim saobraćajnim sredstvi- ma, bez željeznice ili vodenih puteva lišeni su još i danas svih onih bitnih uslova, da svojoj i onako mršavoj proizvodnji, pronađu tržišta, a tijem olakote i razviju trgovački promet. Dva druma, koja spajaju ovaj kraj sa Hrvatskom i jedan sa Bosnom, pokazuju se nedovoljna, jer su u slaboj svezi sa da- ljim, pa često i bližim mjestima zbog nika- kvih međusobnih saobraćajnih sredstava. Stoga nije čudo što u ovijem krajevima po