DUBROVNIK

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve-

ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
odine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu.

— Rukopisi se ne vraća-
ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se

15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
po pogodbi. — Za pripo-

više puta uvršćuju, on
hvale plaća se od petitnog

slana, izjave i javne
retka 20 para.

(God. XVII.

U Dubrovniku 13. augusta 1908.

Broj 33.

Dubrovnik 12. avgusta.

Grdna hajka na Srbe, koja je još
pred godinu dana počela hvatati velikog
maha, počela je bila ovo zadnje vrijeme,
ako i prividno, da jenja. Stradanja Srba.
što su ih za ovo vrijeme morali izdržati,
prelaze svaku mjeru.. Stvorila se je veliko-
srpska propaganda, ne bi li se njome u-
o oništilo Srbe Bosne i Hercegovine. Naja-
mnici su hvatali svaku priliku da izazovu
nerede na račun Srba, samo da se pri-
kupi viših dokaza i razloga za ,opravda-
nije“ progonjenje. Nije se zaziralo ni od
toga da se osumnjiči i dovede u vezu i
zvanična Srbija sa izmišljenom srpskom
propagandom u Bosni. Svaka i naj ma-
nja stvar dobro je dolazila u račun srp-
skih neprijatelja, te za čas učestaše pre-
metačine, globe i hapšenja. Ali ta praksa
pokazala je brzo, da se njome ne može
uništiti žilavost srpsku, te onda okrenuše
i na drugu stranu. Afera s bombama na
Cetinju baš je zgodno došla. Treba srp-
ski narod među se svaditi i zakrviti, ne
bi li se sam uništio, kad ga njegovi ne-
prijatelji ne mogu. Našao se je i za to
zao sluga goreg gospodara. Poznati Đor-
đe Nastić, vjeran svome prljavom zvanju,
kroz cijelo vrijeme grdne hajke na Srbe,
podmuklo ali postojano vršio je svoj ne-
časni zanat, dok se sam nije prikazao u

pravoj slici prilikom suđenja na Cetinju.

Uništavanje srpskog naroda nije se
ograničilo samo na bezdušnom progonje-
nju po Bosni i Hercegovini i na zavađi
Beograda i Cetinja, već je bilo prošireno
i na Hrvatsku i Slavoniju i Dalmaciju, a
naročito na Srbe u tim zemljama. Pro-
goni koji su se ovdje počeli izvoditi ni-
jesu mogli biti toliko izraziti kao u oku-
piranim zemljama, jer su se izvodili na o-
snovi prostih sumnjičenja, bez ,jakih do-
kaza“. Ovo posljednje gledalo se je i kod
nas stvoriti, ali nije išlo do zadnjeg vre-
mena za rukom.

Srpsko-hrvatska koalicija stoji u o-
čima Raucha i Wekerla već odavna kao
veleizdajnička grupa. Koalicija im mnogo
smeta, pa kad joj ne mogoše nahuditi
niti je slomiti otpuštanjem činovnika iz
službe, premještajima, umirovljenjima i sli-
čnim progonima, izabraše zgodniji i u-
spješniji način : na osnovu ,jakih dokaza“
veleizdaje uništiti Srbe u koaliciji, i ona
će onda sama po sebi da pane, a Rau-
chu i Wekerlu su tada ruke slobodne.

Za ovu dvojicu i njihov cilj veleizdaja
davno postoji, ali nikako da dođu do
dokaza. I eto ih u zadnjem momentu u
tome pomaže onaj nesretni Nastić, koji
je sretno izvršio svoju misiju za Bosnu
i Hercegovinu, za Beograd i Cetinje. ,Pa-
triotski osjećaji“ natjeraše ga da izdade
svoju infamnu brošuru ,Finale“, da u
njoj obijedi, sa naj gadnijom vrsti laži i
podmetanja, po imenu sve one čestite
ljude koji su odavna na rabošu zlosre-
tnog Raucha. To pogano djelo Nastićevo
dostatno je za ,jake dokaze“ koje se to-
liko vremena traži, te se već osjećaju
posljedice, jer je eto stupilo u praksu
hapšenje čestitih boraca za narodna prava.
Hajka na Srbe opet je počela da hvata
jaka maha-i širi svoje dimensije. Naši ne-
prijatelji podržavaće ovu hajku još za du-
go vrijeme, i ne će lako od nje odustati,
jer moraju da se svete ako za ništa, a
ono barem radi toga, što im sva ova
sramotna i nedostojna igra nije postigla
onaj glavni cilj, za koji je bila udešena.
A progonstva ove vrste, gdje ih podržava
samo osveta, mogu da budu veoma jaka,
nevjerojatno jaka, jer: čovjek je zvijer u
tim prilikama. Mi Srbi moramo na sve
biti pripravni, ali klonuti ne smijemo.
Leđa Srbinova podnijela su do sada do-
sta i dosta puta i težih bremena koja ih
pogrbaviše ali ne slomiše.

Zle sluge loših gospodara : Rauch i
Nastić nastaviće svoj prljavi zanat za još
neko vrijeme. Možda će se ponekada i
od srca veseliti, ali na kraju krajeva pot-
pisaće obadvojica svoj vječiti: ,finale“.

Kronika.

Finale !

Tako se zove ,glasovita“ brošura
glasovita“ Đorđa Nastića.  Spomenuli

smo je u zadnjem broju i to po bečkoj
,Zeit“ jer je ne bjesmo do tada još
primili, a — nijesmo eto ni do danas
uspjeli da do nje dođemo. Čudi nas, da nije
Nastić nastojao, da i mi tu broširu pro-
čitamo, tim više što u taj tu izneseni
revolucionarni“ štatut ulazi i naš Dubro-
vnik. Dakle, i Dubrovnik je za ,jugosla-
vensku revoluciju.“ O Dubrovniče, ni da-
nas ti čak jedan Nastić ne da mira; da-
nas kad si na smrti! On u tebi vidi re-
vol ciju! Toliko si vijekova živio, preživio
si mnogo zgoda i nezgoda; znao si i što

je sloboda, osjetio si i njezin gubitak.
Miran si vazda bio, vazda si svoju braću
volio i ljubio ma gdje ona življela; a kad
je u tebi kulminirao duh panslavizma
nijesi se još bunio! A danas se buniš!
Da, to ti Nastić govori u finalu svoje
duševne egzistencije; kao da ti zavidi
što i njega preživljuješ, — a uvijek mi-
ran i skladan. A kad. Nastića zaboravi i
Bog i svijet, ti ćeš isto živjeti. Ali ne
misli, da neće biti još Nastića, a nije ni
ovo prvi! Barem si ti to iskusio tu ne
davno !

Adam Pribičević je uhapšen, jer Na-
stić u svojoj brošuri kaže, da je on bio
pri sastavljanju ,revolucionarnog statuta.“
Siromah čovjek na pravdi Boga da strada,
jer se tako prohtjelo jednome Nastiću, a
neki hoće da mu vjeruju ma da se u sebi
smiju. Jer — treba Srbe uništiti! Oni su
krivi, jer su živi! Čovjek, koji od nevra-
stenije boluje, uhapšen je. | on je u za-
tvoru kidisao na svoj život. Jer mješte
da nađe sigurno lječilište svome poreme-
čenom zdravlju, on se nalazi od jednom

u zatvoru. Takav događaj, koji u svakom .

čovjeku pobuđuje sažaljenje, dušmanima
srpstva i šovječanstva pruža priliku, da
baš tom nesrećom toga jadnoga čovjeka
potkrijepljuju i dokazuju Nastićeve laži!

O bezdušnici, imate li i malo savjesti,
i malo ljudskog osjećaja?

I Srbin sve mora da trpi, jer je —
Srbin. Jadne li, Srbine, tvoje sudbine! Ali,
ne očajavaj! Trpi i pati, pravda će po-
bjediti !

»Neue Freie Presse“ počela je da
lomi koplja za uvedenje ustava u Bosnu
i Hercegovinu. S dana na dan reda članak
za člankom, u kojima ističe potrebu usta-
va u okupiranim provincijama.

Ali u Bosni ostaje ipak sve pri sta-
rom. ,Srpska riječ“ koja izlazi u Sarajevu
dobila je iz Beča jedan telegram, kojim
se javljao članak ,Presse.“ I taj telegram
bosanska je cenzura zaplijenila.

Sutri dan je ,Srpska riječ“ donijela
izvadak ,Pressina“ članka i zbog toga je
opet bila zaplijenjena,

Sarajevski je list donio tada u pri-.

jevodu članak bečke ,Presse,“ pak je
opet bio zaplijenjen, a proti uredniku je
povedena istraga radi smetanja javnoga
mira i reda. ,Pressi“ hije bilo ni malo
ugodno, da bosanska cenzura tako po-
stupa sa njezinim člankom, pa je digla
radi toga svoj glas. Ustala je sa svom
žestinom, čitavim jednim uvodnim  član-
kom, da takve mjere bosanska vlada ne će
dovesti zemlju nikada u red.

A ne zna ,Pressa“ da su te zaplijene
možda najsitniji koraci bos. vlade predu-
zeti prema Srbima, i što bi bečki list ka-
zao, kad bi svaku registrovao kao što je
to uradio sa zapljenama svoga članka! ?