DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA ga se šalju uredništvu. Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herc:govinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. prožplsta i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“, — Rukopisi se ne vraća- - Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 20. augusta 1908. Broj 34. Dubrovnik 19. augusta. Hajka na Srbe privremeno je sada u naj jačem jeku u Hrvatskoj, a odatle se po malo širi kao otrov po krvi. Ovo je sasvim razumljivo. Eksponent madžarske vlade, ban Rauch, za nedugo dosadanje svoje banovanje dobio je od strane koa- licije toliko šamara, da ga je svaki malo zaljuljao, te se po nekada nije osjećao baš tako siguran na svojoj banskoj stolici. Sva ona nasilja koja je iz osvete poduzimao imala su dva cilja; jedan, da ga uzdrži kao bana, a drugi, da skrši koaliciju. I dok se pokraj svih onih čuda do sada uz- drži na banskoj stolici, nikako ne može da uništi koalicije, a to je ono što mu naj više smeta i na srcu leži. Naj prvo je gledao, e da na koji način ponovo uvuče u borbu sjedinjene Srbe i Hrvate podra- žujuć ih na nepovjerenje jedne prama dru- gima. Kada u tome nije uspio počeo je, bez jačih posljedica, da denuncira ljude u koaliciji, podmećući im po nekada nelo- jalnost koja bi tobože mogla lako da uz- drma temeljima monarhije. A da i ne go- vorimo o svim onim bezakonjima, koja je izvodio na svakomu ko se za njega nije oduševljavao, opet nije ni u naj manju ruku uspio da koaliciju oslabi. Pešta i Wekerle uvidjeli su po nekada slabost , Rauchovu i njegov pad označivali neizbje- živim, ali je ban nametnik znao da svoje gospodare osvjedoči u svoj konačni u- spjeh. U tim momentima sigurno mu je treptjelo današnje stanje hajke protiv Sr- ba kao zadnja karta koju je morao da zaigra sa Peštom i Wekerle-om. Rauch je svu istu današnju igru mogao da i prije zaigra. On je zloglasnog Nastića sa nje- govim fantastičnim dokumentima imao i prije u ruci, ali jači interesi nijesu. mu do- puštali, jer je Nastić morao prije da odi- gra onu sramnu ulogu na Cetinju, koja je imala i morala imati za izvjesne faktore mnogo više smisla od ove današnje, koja je i onako više puta bila na nama oproba- na a koja se srpskom ,veleizdajom“ zove. Dok je prva misija Nastića imala mnogo važniju svrhu, ova sadanja ide jedino za tim da se uzdrži jedan čovjek, apsolutista i nametnut narodu. Hapšenjem, progonima i okrivljivanjem veleizdaje mora se naj prije ukloniti ona viđenija lica, koja u narodu imaju upliva. Teška objeda na Srbe radi veleizdaje i njihovo hapšenje mora s druge strane da ubije onu moć koja je Srbe i Hrvate držala u zajedni- čkom radu za svoju domovinu a protiv nasilnika Raucha, i da napokon kod braće Hrvata ulije neko nepovjerenje ili čak strah, ne bi li se na svrhu raskrstili sa Srbima. A da u svemu ovome bar u ne- koliko osigura uspjeh, - sigurno je da hajka na Srbe radi veleizdaje ne će se 0o- graničiti samo na Srbe _ u Hrvatskoj već ona mora preći i amo na nas, mora da se osveti i nama što smo svoju braću pot- pomagali u borbi protiv nasilja i neprav- de. Stoga moramo i mi biti na sve pripravni, ali opet moramo vrlo hladno da idemo svemu u susret, jer u svim progonima jedan je od glavnijih ciljeva, da se izazove. Ban Rauch i svi oni koji ga podr- žavaju igraju posljednju: kartu. Stara igra »Veleizdaja“ često je do sada pretrpjela svoju blamažu, a tome ne će ljć ni sada izbjeći. Na ovaj način, neka se vlasto- dršci uvjere, ne ubija se narodna svijest već se baš jača, te ako baš ti faktori ovim sistemom narodnu svijest ojačaju do to- likog stepena, gdje će im se grko svetiti, onda neka krive sami sebe, jer stara je riječ: pritisnuto jače, sve na više skače. Kronika. Sada, u eri , velikosrpske propagande“, »srpskog revolucionarnog pokreta“ i ,srp- ske veleizdaje“ i neke sitnice mogu imati velikog značaja, a naročito nam svraćaju pažnju, kad one dolaze sa , bratske strane“. Tako Prodanova ,Hrvatska Kruna“ iz Zadra ne može nikako da probavi našu novu ustanovu u Dubrovniku , Dušan Silni“. Registrujući prvu skupštinu ovog našeg novog društva, citira iz našeg lista ovo: ,Dok nas ova nova tekovina s jedne strane skuplja pod barjak ,Dušana Sil- nog“, da se tu fizički i moralno krijepi- mo i snažimo, s druge strane naše udru- ženje ,Dušan Silni“ služiće nam kao ne- razriješiva spona, koja će nas dovoditi u dodir i duhovno vezati sa ostalom našom slavenskom braćom, naročito s ostalim Srbima“. Ovaj citat iz našeg lista ,Hrv. Kruna“ popraća ovako: ,To znači otvoreno govo- riti: ,Dušan Silni“ ima dakle svrhu da utire put i približava dubrovačke Srbe sa ,ostalim Srbima“ , nerazdruživu sponu“. ma gdje oni “dla da služi za FTo dokazuje, da su Srbi-i poslije sloge kaoiprije nje ostaliiosta- ju uvijek isti“. Što, za Boga?! Da nijesmo u očima »Hrv. Krune“, sada poslije sloge, opet oni isti ,veleizdajnici“ koji smo joj zgodno bili i prije sloge ?! Za te stvari baš joj je sada došao dobar čas. a # # Nego, da se još malo zadržimo na ovoj notici ,glavnog glasila stranke prava u Dalmaciji“. Ako joj dignemo neuspjelu formu denuncijanstva, ostaje nešto drugo što otkriva dušu toga ,glavnog glasila“ i njegovih sumišljenika. Tu nam časni Prodan jasno kaže kako on i njegova stranka shvaćaju slogu. Po njemu u ime sloge Srbi ne bi pod nikakav uvjet smjeli da rade na razvijanju nacionalne srpske svijesti. U ime sloge morali bi mi Srbi da svaki dan stvorimo po koje naše udru- ženje, koje bi imalo zadatak da nas Srbe razdvaja a nikako da utire put i pribli- žuje nas; u jednu riječ za njega i nje- gove jedino je ona sloga idealna, u ime koje bi Srbi morali za kratko vrijeme da iščeznu sa ove doline suza. Kako bi to samo idealno bilo, je li odobri pastiru?! Tada bi sigurno , glavno glasilo“ uživalo dva raja, i ovoga i onoga svijeta. ko # o# Samo da kogod ne promisli e je i ovi blaženi ,Dušan Silni“ zavrtio glavom jedinom don lvi i njegovu ,glavnom gla- silu“. Ima, ima još jedan glavati gospodin, koji nije nekoliko noći radi njega pro- spavao. To vam je opet jedan din-don. To vam je ono mirno janje, naš dobri don Crnica. Ali se je jadnik opet brzo primirio i uprav_ utješio. Ovo dana bio je na prolasku za Grudu vojnički zapo- vjednik Varešanin. U OQružu ga dočeka naš dobri don Bepo i mješte junačnog pozdrava i zagrljaja izvuče iz džepa ,Du- brovnik“ i upre prstom u , Dušana Silnog“. I odmah mu je bilo lakše. Bože mili, kako se vremena okreću! Dandanas upiru prstom u ,Dušana Sil- nog“ radi stanovite svrhe, a nikako da se sjete kako je negda za te iste ljude na hiljade Dušanovaca svoju krv proli- jevalo ! « id