DUBROVNIK

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu.

- Rukopisi se ne vraća-
ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se

15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

(od. XVII.

U Dubrovniku 27. augusta 1908.

Broj 39.

Zatvaraj, vješaj!!

> Ovaj se poklik više puta sa raznih
strana orio na adresu Srba i srpskog na-
roda. I danas se na Srbe viče: ,zatvaraj
ih“, ,vješaj ih!“ — i zatvaraju ih.

Ali sada se kao preokrenulo. Spo-
menućemo ovdje jedan veliki preokret u
tom smislu i upozorićemo našu javnost i
naš narod na nj. Sjećaće se naši čitaoci
kad su nas progonili i zatvarali i htjeli
da nas vješaju; pa čim su vlasti take ko-
rake opravdale ? Radi Crne Gore!

Još nam je svježa uspomena, kad su
nas progonili i okrivljavali nas radi to-
božnjih veza sa Cetinjem i gravitiranja,
umišljenog  gravitiranja, preko  Lovčena.
Pok. Uroš Trojanović radi pjesme Lov-
čenu odsjeo je toliko vremena u  istra-

.žnom zatvoru, razbolio se i za vazda se

od nas odijelio. Isto blagopokojni Fabris
zatvorom je narušio svoje zdravlje i legao
pod hladnu ploču. Studente na dubrova-
čkom gimnaziju se gonilo, tjeralo i ka-
žnjavalo, jer su čak i oni tjerali ,veliko-
srpsku propagandu“, a primali novce od
Crne Gore! Da, onda su te nevine mla-
diće javni organi obijeđivali, da sa Ceti-
nja novac primaju i to preko ruka Luja
Vojnovića i pok. Luka Zore, koji su on-
da bili na Cetinju.

. Da, onda se vikalo : ,veliko-srpska
propaganda“, ,pogibao na jugu Monar-
hije“, ,zatvaraj, vješaj!“ — i zatvaralo se.
Pa je pravica pobjedila, ali žalibože bilo
je žrtava!

, Ovo sve spominjemo i donosimo
= pred oči ,Cetinjskom Vijesniku“.

ž Vi, gospodo, okolo , Cetinjskog Vi-
jesnika“ u jednom od posljednjijeh bro-
jeva svog organa, i baš na uvodnom
mjestu, topite se od veselja nad Nastiće-
vim ,otkrićima“ i vičete puni zadovolj-
stva i Beču i Pešti, a na adresu poza-
tvaranih Srba : ,Zatvaraj! Vješaj!“ Vi ka-
žete u svom organu: na Cetinju je pala
osuda, pala je i u Banjojluci, pasti će i
ti Zagrebu! — Takva se grupa ljudi po-
država oko ,Cet. Vijesnika“, koji hoće
da se Srbima nazivlju, a uzeli su ulogu
branitelja Nastića i srpskih dušmana!

Grdna je to promjena, a strašna je
to sramota.

Srbe su zatvarali radi Cetinja, a Ce-
tinje danas poručuje Beču i Pešti: zatva-
raj i vješaj! Ali tješimo se, da ne viče to

junački i viteški narod u Crnoj Gori,

nego ljudi na vladi, kojima je deveta i
za narod i za Srpstvo. Oni su u samo
nekoliko mjeseca grdno obrukali i Crnu
Goru i Srpstvo, a sve na uživanje ne-
prijatelju Srpstva.

Kakav je Nastić!

U mostarskom .Narodu“ čitamo ovu
izjavu njegovog urednika g. R. Radulovića.
. >Spijun Đordo Nastić zaprijetio je ne-

kim novinama, među koje spada i naš list
.Narod“, da će protiv njih povesti parnicu
radi uvrjede poštenja. Da ne bi ta propala
individua mislila, da se bojimo tih prijetnja
krijući se iza leđa našeg odgovornog ure-
dnika izjavljujem :

da je Đorđo Nasić proizvod ostavina
obični špijun ; uloga njegova oca i deda do-
voljno je poznata :

da je Đorđo Nastić upleten u afere a la
Moltke ;

da je Đordo Nastić krao u Burgtheatru
durbine, a knjige kod privatnih ljudi i u bi-
bliotekama :

daje Đorđo Nastić na račun jedne sirote
udovice i njenih kćeri mamio novac od mno-
gih ljudi a napose od jednog austrij. oficira.

Spijunstvo, krađa i varanje vrline su da-
našnjeg novinarskog heroja U ime pravde i
istine smatram za svoju čevječansku dužnost,
da na ovaj način ustanem protiv ovog opa-
snog individua. Spijunu Nastiću stojim na
raspoloženju ; neka izvoli tužiti, tom prilikom
iznijećemo još mnogo i mnogo dokaza.«

Gosp. Dr. Sv. M. Markoviću

Predsjedniku Društva za Školsku Higijenu
i narodno prosvijećivanje
u Biogradu.
Stovant Gospodine,

Nijedno drugo društvo, kako Vaše, ne će,
niti može, istinito pomoći srpskome narodu,
ako je našlo puti način da dopre do naroda.
Ovo nije lasno. Poviješću je dokazano da je
na našemu svijetu bilo malo ljudi što su znali
doprijeti do djece i do naroda.

Svak misli da zna i da može biti odgo-
jitelj i učitelj djeti, zašto je stariji od djece,
ili zašto je primio povelju od kakve Vlade

ili od kakvog Sveučilišta, da odgaja i uči

djecu. Ali ako nam mnogi učitelji dolaze Vla-
dom i Sveučilištom, dječiji odgojitelji ne mogu
nam doći nego naravju.

Prem je teško doprijeti do djece. Djeca
su sveđ oko nas; igraju nam i graju pred
kućom i u kući, ali ko djecu shvaća ? Velik
se ima malenu primijeniti, jak slabu, nečist
čistu. Ovo nije lasno.

Odgojitelj nema ništa unijeti u malo di-
jete, nego valja da u njemu sve probudi i
razvije slatkom riječju, ognjem ljubavi, izgle-
dom svetijem. Sve svoje čovjek u sebi sadrži:
ništa mu ne možemo dignuti, ali mu mnogo
možemo i imamo pomoći. Odgojitelj ima biti
oko djece ono što je voćar oko voćnjaka, ono
što je vinogradar oko loze.

A ko dopire do naroda ? U narodu smo
kako riba u vodi, pače smo česti, kaplje one
vode, onoga mora ; ali nije moguće iskazati

koliko nam je pamet, srce, duša daleko od
naroda. Malo je ljudi prošlo preko ove pu-
stare koji su znali shvatiti i čuti narod u
svojemu srcu.

Mnogi se, a nadasve političari, i ostale
njima slične glamaze, približe narodu hva-
leći ga, mažući ga da ga poberu, da ga oderu.
Sramotne, gadne osobe, koje bi valjalo po-
mečiti kako se meče gusjenice ispod kupusa
i sve druge bubetine štetne povrću, voću,
evijeću. Ko shvaća i ćuti u svojemu srcu
narod ? Ko istinito ljubi svoj narod ?

Štovani Gospodine, nama put tamo srce
bije, jer ima tamo Nešto što nas privlači, i
zato je dobro vaše naše dobro; tako i zlo.
Ne možete zamisliti koliko nas vrijeđa i miči
kad dočujemo za neke neprilike, kojijeh bi
moglo ne biti, kad bi življi bio Srpstva osje-
ćaj a manji onaj pojedinijeh osoba i dobitaka.

Vaše će društvo učiniti Srbiji mnogo
dobra, ako uzbude omladini usaditi u pamet
i u srce da se sloboda i duhovna nezavisnost
ne nalazi na putu, kako se kadgod nađe iz-
gubljen novac, nego je valja pribaviti na silu
i patnjom. Sved je u nadi a nigda u stvari

potpuno dobro, i zato nema prestaje radnji
i napretku.
Valja svakako da se srpska osobnost

sastavi od ova tri stuhaja: od poštenja, od
veselja i od tvrđe. Veselje, o kojemu govo-
rim, nije smijeh ludijeh, nije vika raspršani-
jeh, nije gumanje mršavijeh izjelica. Moje je
veselje slavno uzvišenje u Istini, u Pravdi, u
Bogu. Ah kako je slatko biti ovako veseo! Ja
mislim da je sreća samo na ovijem visinama,
Štovani Gospodine, ovamo mnogi če-
kaju od mene riječ da se duhovno prehrane,
kako su negda, za djetinstva, čekali od svo-

jijeh tjelesnijeh otaca kruh da se tjelesno.

prehrane, za ovo ću Vam malo pomoći. Ali
u tajnome krugu duhova i susjet veoma vri-
jedi, u krugu duhova on toliko vrijedi koliko
u Vasiljeni vrijedi munjeva struja. Svud je
struja : sve struji, i do_malo će što dostrujati.

Sve je u kretu/što je život kret, i ko-
liko se više u vremenu i u prostoriji dulji
kret toliko brži postaje. Ljudski kret nije
okružan, nego uzlazeć. U njemu sebe stva-
ramo; dobivamo biće: malo se po malo po-
dižemo do ljudske osobnosti, kojoj nema kraja.
Sred idemo put boljega stanja i hodićemo
dok je Boga. Nekijem našijem nezvanijem
gospodarima ovo smeta; ali šta ću im ja!
Ako se hoće utvrditi u svojemu sjedalištu
neka ubiju Boga, i kad Boga nestane, nestati
će kreta i života. Vjero moja! Silo moja!
Nado moja!

Ko ima uši neka čuje, a ko ih nema
neka se gluši. Jabuka će pasti sa stabla kad
joj bude vrijeme, i na svijetu nema sile da
se valjano opre ovomu zakonu. Mnogo će ih
pasti a mnogo će ih se i podignuti.

.Tko bi gori, eto je doli
<A tko doli, gori ustaje.“
Živjelo Vaše društvo !
U Tarantu, na 14. avgusta 1908.
Ljudevit Vuličević.