DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. - Rukopisi se ne vraća- ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. (od. XVII. U Dubrovniku 27. augusta 1908. Broj 39. Zatvaraj, vješaj!! > Ovaj se poklik više puta sa raznih strana orio na adresu Srba i srpskog na- roda. I danas se na Srbe viče: ,zatvaraj ih“, ,vješaj ih!“ — i zatvaraju ih. Ali sada se kao preokrenulo. Spo- menućemo ovdje jedan veliki preokret u tom smislu i upozorićemo našu javnost i naš narod na nj. Sjećaće se naši čitaoci kad su nas progonili i zatvarali i htjeli da nas vješaju; pa čim su vlasti take ko- rake opravdale ? Radi Crne Gore! Još nam je svježa uspomena, kad su nas progonili i okrivljavali nas radi to- božnjih veza sa Cetinjem i gravitiranja, umišljenog gravitiranja, preko Lovčena. Pok. Uroš Trojanović radi pjesme Lov- čenu odsjeo je toliko vremena u istra- .žnom zatvoru, razbolio se i za vazda se od nas odijelio. Isto blagopokojni Fabris zatvorom je narušio svoje zdravlje i legao pod hladnu ploču. Studente na dubrova- čkom gimnaziju se gonilo, tjeralo i ka- žnjavalo, jer su čak i oni tjerali ,veliko- srpsku propagandu“, a primali novce od Crne Gore! Da, onda su te nevine mla- diće javni organi obijeđivali, da sa Ceti- nja novac primaju i to preko ruka Luja Vojnovića i pok. Luka Zore, koji su on- da bili na Cetinju. . Da, onda se vikalo : ,veliko-srpska propaganda“, ,pogibao na jugu Monar- hije“, ,zatvaraj, vješaj!“ — i zatvaralo se. Pa je pravica pobjedila, ali žalibože bilo je žrtava! , Ovo sve spominjemo i donosimo = pred oči ,Cetinjskom Vijesniku“. ž Vi, gospodo, okolo , Cetinjskog Vi- jesnika“ u jednom od posljednjijeh bro- jeva svog organa, i baš na uvodnom mjestu, topite se od veselja nad Nastiće- vim ,otkrićima“ i vičete puni zadovolj- stva i Beču i Pešti, a na adresu poza- tvaranih Srba : ,Zatvaraj! Vješaj!“ Vi ka- žete u svom organu: na Cetinju je pala osuda, pala je i u Banjojluci, pasti će i ti Zagrebu! — Takva se grupa ljudi po- država oko ,Cet. Vijesnika“, koji hoće da se Srbima nazivlju, a uzeli su ulogu branitelja Nastića i srpskih dušmana! Grdna je to promjena, a strašna je to sramota. Srbe su zatvarali radi Cetinja, a Ce- tinje danas poručuje Beču i Pešti: zatva- raj i vješaj! Ali tješimo se, da ne viče to junački i viteški narod u Crnoj Gori, nego ljudi na vladi, kojima je deveta i za narod i za Srpstvo. Oni su u samo nekoliko mjeseca grdno obrukali i Crnu Goru i Srpstvo, a sve na uživanje ne- prijatelju Srpstva. Kakav je Nastić! U mostarskom .Narodu“ čitamo ovu izjavu njegovog urednika g. R. Radulovića. . >Spijun Đordo Nastić zaprijetio je ne- kim novinama, među koje spada i naš list .Narod“, da će protiv njih povesti parnicu radi uvrjede poštenja. Da ne bi ta propala individua mislila, da se bojimo tih prijetnja krijući se iza leđa našeg odgovornog ure- dnika izjavljujem : da je Đorđo Nasić proizvod ostavina obični špijun ; uloga njegova oca i deda do- voljno je poznata : da je Đorđo Nastić upleten u afere a la Moltke ; da je Đordo Nastić krao u Burgtheatru durbine, a knjige kod privatnih ljudi i u bi- bliotekama : daje Đorđo Nastić na račun jedne sirote udovice i njenih kćeri mamio novac od mno- gih ljudi a napose od jednog austrij. oficira. Spijunstvo, krađa i varanje vrline su da- našnjeg novinarskog heroja U ime pravde i istine smatram za svoju čevječansku dužnost, da na ovaj način ustanem protiv ovog opa- snog individua. Spijunu Nastiću stojim na raspoloženju ; neka izvoli tužiti, tom prilikom iznijećemo još mnogo i mnogo dokaza.« Gosp. Dr. Sv. M. Markoviću Predsjedniku Društva za Školsku Higijenu i narodno prosvijećivanje u Biogradu. Stovant Gospodine, Nijedno drugo društvo, kako Vaše, ne će, niti može, istinito pomoći srpskome narodu, ako je našlo puti način da dopre do naroda. Ovo nije lasno. Poviješću je dokazano da je na našemu svijetu bilo malo ljudi što su znali doprijeti do djece i do naroda. Svak misli da zna i da može biti odgo- jitelj i učitelj djeti, zašto je stariji od djece, ili zašto je primio povelju od kakve Vlade ili od kakvog Sveučilišta, da odgaja i uči djecu. Ali ako nam mnogi učitelji dolaze Vla- dom i Sveučilištom, dječiji odgojitelji ne mogu nam doći nego naravju. Prem je teško doprijeti do djece. Djeca su sveđ oko nas; igraju nam i graju pred kućom i u kući, ali ko djecu shvaća ? Velik se ima malenu primijeniti, jak slabu, nečist čistu. Ovo nije lasno. Odgojitelj nema ništa unijeti u malo di- jete, nego valja da u njemu sve probudi i razvije slatkom riječju, ognjem ljubavi, izgle- dom svetijem. Sve svoje čovjek u sebi sadrži: ništa mu ne možemo dignuti, ali mu mnogo možemo i imamo pomoći. Odgojitelj ima biti oko djece ono što je voćar oko voćnjaka, ono što je vinogradar oko loze. A ko dopire do naroda ? U narodu smo kako riba u vodi, pače smo česti, kaplje one vode, onoga mora ; ali nije moguće iskazati koliko nam je pamet, srce, duša daleko od naroda. Malo je ljudi prošlo preko ove pu- stare koji su znali shvatiti i čuti narod u svojemu srcu. Mnogi se, a nadasve političari, i ostale njima slične glamaze, približe narodu hva- leći ga, mažući ga da ga poberu, da ga oderu. Sramotne, gadne osobe, koje bi valjalo po- mečiti kako se meče gusjenice ispod kupusa i sve druge bubetine štetne povrću, voću, evijeću. Ko shvaća i ćuti u svojemu srcu narod ? Ko istinito ljubi svoj narod ? Štovani Gospodine, nama put tamo srce bije, jer ima tamo Nešto što nas privlači, i zato je dobro vaše naše dobro; tako i zlo. Ne možete zamisliti koliko nas vrijeđa i miči kad dočujemo za neke neprilike, kojijeh bi moglo ne biti, kad bi življi bio Srpstva osje- ćaj a manji onaj pojedinijeh osoba i dobitaka. Vaše će društvo učiniti Srbiji mnogo dobra, ako uzbude omladini usaditi u pamet i u srce da se sloboda i duhovna nezavisnost ne nalazi na putu, kako se kadgod nađe iz- gubljen novac, nego je valja pribaviti na silu i patnjom. Sved je u nadi a nigda u stvari potpuno dobro, i zato nema prestaje radnji i napretku. Valja svakako da se srpska osobnost sastavi od ova tri stuhaja: od poštenja, od veselja i od tvrđe. Veselje, o kojemu govo- rim, nije smijeh ludijeh, nije vika raspršani- jeh, nije gumanje mršavijeh izjelica. Moje je veselje slavno uzvišenje u Istini, u Pravdi, u Bogu. Ah kako je slatko biti ovako veseo! Ja mislim da je sreća samo na ovijem visinama, Štovani Gospodine, ovamo mnogi če- kaju od mene riječ da se duhovno prehrane, kako su negda, za djetinstva, čekali od svo- jijeh tjelesnijeh otaca kruh da se tjelesno. prehrane, za ovo ću Vam malo pomoći. Ali u tajnome krugu duhova i susjet veoma vri- jedi, u krugu duhova on toliko vrijedi koliko u Vasiljeni vrijedi munjeva struja. Svud je struja : sve struji, i do_malo će što dostrujati. Sve je u kretu/što je život kret, i ko- liko se više u vremenu i u prostoriji dulji kret toliko brži postaje. Ljudski kret nije okružan, nego uzlazeć. U njemu sebe stva- ramo; dobivamo biće: malo se po malo po- dižemo do ljudske osobnosti, kojoj nema kraja. Sred idemo put boljega stanja i hodićemo dok je Boga. Nekijem našijem nezvanijem gospodarima ovo smeta; ali šta ću im ja! Ako se hoće utvrditi u svojemu sjedalištu neka ubiju Boga, i kad Boga nestane, nestati će kreta i života. Vjero moja! Silo moja! Nado moja! Ko ima uši neka čuje, a ko ih nema neka se gluši. Jabuka će pasti sa stabla kad joj bude vrijeme, i na svijetu nema sile da se valjano opre ovomu zakonu. Mnogo će ih pasti a mnogo će ih se i podignuti. .Tko bi gori, eto je doli <A tko doli, gori ustaje.“ Živjelo Vaše društvo ! U Tarantu, na 14. avgusta 1908. Ljudevit Vuličević.