oreoerre DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRIKA == Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godimu franaka 15 u zlatu: =a Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »Dubrovnika“, Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraća- ju. - Neirankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God RV U Dubrovniku 3. septembra 1908. Broj 36. Dubrovnik 2. septembra. Dalmatinski sabor nije bio sazvan jer se sigurno nije imalo što ,ozbiljna i od važnosti“ da rješava, a izbori za nove za- stupnike raspisani su po starom sistemu za 26. i 28. oktobra. Svakako izbori su na pragu i već se opaža neka živahnost, koja će, prirodno, sve jače da raste, što se više približuju dani izborima, a izborna ,zgodopisja“ u svakom broju naših listo- va zauzimaće sve više prostora. Na žalost, dok ovu živahnosti pripreme za nastajne izbore vidimo kod naše braće Hrvata, kod nas Srba opaža se neka čudna mlohavost i indiferentnost, koja ne može ni malo da bude zavidna. Ne ćemo ovdje da re- đamo uzroke ovoj našoj zapuštenosti i nemarnosti, jer su svakome u glavnome i onako poznati, ali svakako, kakvi god bili ti uzroci, opet oni ne smiju da budu toliko jaki, a da nam dadu ne lijepu svje- dodžbu, kako se baš na muci ne poka- zujemo junaci. Izboriiborba u njima nije samo pitanje mandata već i pitanje obra- za, a u isto vrijeme to je jedna vrsta ba- rometra naše nacijonalne jakosti. Indife- rentnost i prepuštenost u ovakim momen- tima znak je ili malaksalosti ili slabog patriotskog osjećaja i zanosa; a mi, ho- deći na ovakav način u susret izborima, potvrdićemo i da smo malaksali i da nam narodna stvar baš mnogo ne muči srce. Ovo je pak pitanje obraza, i zar da se mi Srbi u tome obručimo!? Imajući pred sobom opći politički po- ložaj i razvoj u Dalmaciji, vidimo sveopću zbrku i nesređenost, jednako kod nas kao i kod braće Hrvata, a kod njih možda i gore nego kod nas. Ali i pokraj toga, mi vidimo da na drugoj strani opet nešto misle, znaju i pokraj sve svoje nesređe- nosti da se skupe i sastanu, te vode ra- čuna o nastajnim danima, a mnogi se za izbore još odavna pripremaju, da bilo i negativnom sigurnošću do malo vremena stupe u izbornu borbu. A mi Srbi, kao nekakvim zlim u- desom udareni, ne mičemo se nikako, već sve prepustili vremenu da nas ono ubije. Poimajući našu čudnu narav naročito u personalnim pitanjima, koja na žalost zna- mo da protegnemo na štetu opće stvari, razumijemo veliku poteškoću sloge i za- jedničkog ukupnog dogovora i rada na- ročito u izbornim danima, ali opet mogli bismo biti toliko ljudi, da se malo tr- gnemo barem za sebe u pojedinim izbor- nim kotarima, gdje naša riječ vrijedi i gdje osjećamo svoju snagu. Ali do sada se i u tom pogledu malo ili gotovo baš ništa ne brinemo. Primiču se dani izbora, a i mi Srbi u Dubrovniku kao da spavamo tvrdim snom. Hoćemo li čekati zadnji momenat pa da poslije kritikujemo sami sebe, ba- cajući odgovornost na Petra i Pavla ? Vri- jeme je da se malo trgnemo, da se sa- stanemo, razgovorimo i posavjetujemo. Ako i dalje produžimo ovakom našom nemarnošću, onda možemo unaprijed da označimo crnu prognozu, koja baš ne će dično pasti na naš obraz. Prenimo se! Malo razjašnjenja. U posljednjem broju ,Dubrovnika“ po- kušao je g. Dr. Antun Pugliesi da ispravi i upotpuni — kako bi on rekao — dva izvje- štaja, koji su bili štampani u sva tri srpska lista na Primorju, i to izvještaj sa prvog zbora Zadruga i izvještaj sa druge redovne skupštine ,Srpske Zore“, te da koliko toliko opravda, što se odriče časti člana Uprave ,Saveza“ i što se nije htio primiti časti člana Upravnog Odbora ,Srpske Zore“. Po našem skromnom mišljenju: pomenuta je izjava i neumjesna i nelogična. Kad je Dr. Pugliesi bio izabran u Upravu »Saveza“ izjavio je, istina, da se ne prima dotične časti, ali je ta njegova izjava bila tako neodlučna, da je svak, pošto je zbor ostao pri prvom izboru, njegovu neodlučnost i neko izvjesno popuštanje smatrao kao pri- stanak na zahtjeve zbora. Sutradan, na skup- štini Prosvjetno-privrednog Društva ,Srpske Zore“, bio je biran u Upravni Odbor. Tek tada, valjda pošto je o tome dobro promislio, dao je vrlo odlučnu izjavu, da se te časti ne prima i da se odriče časti Uprave ,Saveza“, motivišući to, ako se ne varamo, posljednjim događajima u srpskoj narodnoj stranci. Uva je izjava svakoga zaprepastila, naročito stoga, što je njegovo neodlučno, da ne rečemo ne- taktično, držanje pri izboru Uprave .Saveza“ nenadno ovu ustanovu ostavilo bez jednog člana Uprave. Koliko je ovako njegovo dr- žanje bilo opravdano i korektno, prepuštamo čitaocima da oni rasude. Sa ovijem smo razjasnili i upotpunili izvještaj sa prvog zbora zadruga kud i kamo bolje nego što je to učinio g. Dr. Pugliesi. Ne znamo pak, što je našao neispravna i nepotpuna u izvještaju sa skupštine ,Srpske Zore“. Tvrditi, da je ta ista tačka, po nje- govu mišljenju, nepotpuna i u izvještaju sa skupštine ,Srpske Zore“, a malo dalje opet, da su njegovi razlozi pri biranju Upravnog ik . 2 Odbora bili uvaženi i da se na njegovu osobu nije reflektovalo, znači, da se najblaže izra- zimo, udarati sama sebe po prstima, znači upadati u kondradikciju, znači oskudijevati sa najobičnijim pojmovima zdrave logike. Ali, kako nam se čini, g. Pugliesi-u nije bilo do toga, da ispravi i upotpuni jednu netačnost, koja u os alom ne postoji, već da udovolji svojim ličnim hirima, podvalivši ovijem dvjema našim ustanovama nešto, što bi ih u očima nadležnih vlasti moglo kom- promitovati, jer ona njegova konstatacija, da ove ustanove potpadaju kontroli Upravnog Odbora Srpske Narodne Stranke na Primorju, zaudara po malo na denuncije. Gosp. Dr. Antun Pugliesi zna vrlo do- bro, kakvim očima naše vlasti prate rad svi- jeh našijeh ustanova; zna on čak i to, da slične objede nijesu od koristi ustanovama, koje iz svoje djelatnosti isključuju svaku po- litičku primjesu, pa ipak se nije ustručavao, da bez ikakve potrebe izađe na javnost sa onakovim jednim pismom. Ako je smatrao svojom ličnom potrebom, da ni pod koju ci- jenu ne uđe u Upravu ,Saveza“, mogao je to na drugi način da učini, mogao je jedno- stavno da se zahvali na izboru. U izvještaju on nije ni ma čime obijeđen, nije se ništa rđdava na njegovu adresu uputilo, pa je bila isključena potreba, da dolazi čak do denun- cijacija. Mi smo uvjereni, da je Dr. Pugliesi bio svijestan onoga što čini; uvjereni smo i s tog razloga, što je on na svoj način tumačio onu stavku u organizaciji Srpske Narodne Stran- ke na Primorju, koja se odnosi na kontrolu srpskih narodnih ustanova. Da i oni čitaoci, koji nijesu upućeni u određenja organizacije, vide dokle je dotjerao g. Dr. Pugliesi, citira- ćemo ovdje odnosnu stavku. U S. 22. tačka 5. organizacije stoji, da Upravni Odbor »kon- troluje i potpomaže rad općina i srpskih u- stanova i uopće javnih zvanja«. Ovo je vrlo rastegljivo i svakome razumljivo, samo ne g.nu D.ru Pugliesi-u. Po ovome sve općine, sve srpske ustanove i svi javni uredi potpa- daju kontroli stranke, da se zapriječi svaka zloupotreba, koja bi išla na štetu srpskog naroda na Primorju; po ovome i rad g. D.ra Pugliesi-a, kao javnog notara, potpada kon- troli stranke. To' samo po sebi dolazi, jer bi inače svaka stranka bila samo na papiru. Je li ovako, gospodine doktore? No pretpostavljajući za čas, da zbilja postoji onaka kontrola stranke, kakvu je g. Pugliesi javnosti htio da predstavi, zar nije smiješno, neozbiljno i nedosljedno, što se on ne će da primi Uprave ,Saveza“ i ,Srpske Zore“ zato, što ove dvije ustanove potpadaju kontroli stranke, dok u isto vrijeme ostaje u Upravi Dubrovačkog Radničkog Društva i Srpske Štedionice u Dubrovniku, koje, po njegovu mišljenju, potpadaju istoj kontroli. On ne će da se primi Uprave ,Saveza“, a ostaje u Upravi Srpske Štedionice, koja pri-