DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA === Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 17. septembra 1908. Broj 38. Prenimo se. Političko mrtvilo, nerad i apatija za opću stvar kod nas, došla je u stadij po- gibeljan za našu narodnu stvar a za naš narodni ponos i obraz znači pravu bruku i sramotu. - Dalmacija, koja je udarila temelje za- darskoj resoluciji, te srpskom i hrvatskom narodu pokazala jednu zajedničku stazu kojom treba da uporedu i složno kraču za boljom budućnosti, spava i stoji pre- krštenih ruka, kao da se nje to naše ži- votno pitanje ni malo ne tiče. Težište čitave naše politike, nas južnih slavena u ovoj monarhiji, danas leži u Hrvatskoj. Veličanstvena ali i očajna borba, koju združeni Srbi i Hrvati u Hrvatskoj vode proti nasilju Pešte i Beča, to je borba u kojoj, ako podlegnemo našoj narodnoj stvari, biće udarac težak i sudbonosan. Zar smo tako slijepi i nerazumni, da ne vidimo i ne shvaćamo značenje i težinu borbe koja se danas u Hrvatskoj vodi. Da, ali mi spavamo, nas se to ništa ne tiče. Možemo li mi Srbi i Hrvati u Dal- maciji danas da istupimo kao jaka jedna falanga a vrijeme i prilike to od nas svaki dan iziskuju? Bismo li mi bili kadri u teškoj narodnoj borbi naći se onako čvr- sto združeni kao srpsko-hrvatska koalicija u Hrvatskoj? Nč! Mi učitelji i pokretači ideje sloge Srba i Hrvata morali bi smo se crveniti da nijesmo znali do danas u praksi sprovesti tu ideju jer naš današnji rad i djela ne odgovaraju nikako toj i- deji. Primjetiće ko: jest, ali mi Srbi i Hrvati živimo u slozi i ljubavi među so- bom; u Dalmaciji nema više onog bra- toubilačkog rata! To je istina lijepo i do- bro, ali to nije sve. Ako smo toliko već politički zreli te uvidjeli absurdnost i po- gibao našeg međusobnog trvenja, to je tim žalosnije za nas ako se na tom za- ustavljamo. Nije dosta da u miru i lju- bavi živimo, da jedni druge ne satiremo, već je nama potrebit i zajednički rad u svim tačkama gdje to naši zajednički na- rodni interesi traže, a tih tačaka ima mno- go. Rada zajedničkog i borbe treba nam proti zajedničkoj nam pogibelji i zlu. Jer ovakim mrtvilom, neradom i rascijepano- sti ubijamo sami sebe. U nas je cijepanje u stranke i strančice prešlo u modu. Po- litika ličnih interesa i ambicija, dvolična smušena politika, vodi se u nas svom že- stinom do skrajnosti, pokrivena plaštem politike općih interesa a to je ono naj odurnije, to je ta naša bruka i sramota. Čitav resultat današnje naše politike, re- sultat je jedne prosjačke politike koja naš narod ne može da zanese i politički na- obrazi, ojača, već demorališe. Kod nas Srba na Primorju vlada desorganizacija koja spriječava svaki ozbiljan rad, niko nikoga ne sluša, svaki fadi na svoju ruku kako bi lakše zadovoljio svojim ličnim interesima ; za opću narodnu stvar ni bri- ge nas. U tome smo svi vrijedni i slo- žni, da tu gnjiloću, koja truje i ubija naše narodno tijelo, umijemo lijepo i vješto zaviti, te u lijepoj formi pokazati svijetu kako je sve u redu, sve složno, lijepo i dobro misli i radi. Zašto lažemo i hinji- mo, zašto trgujemo vlastitim narodom. Ima kod nas još čestitih i sposobnih ljudi i među starijim i mlađim, no oni ili ne vide, ili se ne uzdaju u svoje sile! A ista je slika regbi i kod braće Hrvata. Hoće- mo li i možemo li dalje trpjeti i dozvo- ljavati, da stanovite klike u'nas i ljudi trgovci politikom odlučuju i vode narod naš stranputicom. Treba jednom da od- bacimo sve obzire, koji ovo nesnosno stanje podržavaju. Treba da uvidimo i popravimo grdne pogreške i pogubnu i nenarodnu politiku koja se danas u nas vodi. Treba istupiti svom žestinom javno, ne štedeći nikoga, jer oni koji namjerno upadaju u te pogreške ne zaslužuju ni- kakva obzira, ne smijemo ih štediti. Prilika se već pruža, izbori su na domaku. Pr- vaci i vođe naši još spavaju, discipline nema, a njihov je upliv ili spao na ni- šticu ili im je uopće malo stalo da ga, ako ga i malo još imaju, upotrebe u ko- rist narodnu. Na ovako mišljenje sili o- kolnost što pred same izbore još uvijek drijemamo. Kad pri današnjoj našoj ne- sređenosti, ni oni, koji bi imali glavnu riječ, ne će da se krenu, onda ne treba da otežemo, čekajući do zadnjeg časa na njihov eventualni poziv, već neka se svi prama našim mjesnim prilikama dademo što brže na rad, sazivajući skupštine i i- menujući mjesne odbore, koji će da svom žestinom rade za izbornu borbu. Treba u tim skupštinama širokim slojevima poka- zati ko danas vodi narodnu politiku, a ko je u buduće mora voditi, da narod naš u ovoj monarhiji dođe do onog polo- žaja koji ga po pravu ide. Treba se spu- stiti među široke narodne slojeve upo- znati i shvatiti njihove potrebe predočiti mu i upoznati ga sa sadašnjom teškom borbom koju vodi, onda će nas narod shvatiti i oduševljeno uz nas prionuti. Tako moramo raditi, da sudbina narodna ne dođe u ruke onih, koji vlastiti narod i njegove potrebe ne znadu, kojima je komoditet, ambicija i samo lični interesi alia i omega čitavog njihovog privatnog i javnog rada. Ljudi politike Beča i Pešte. Ovim izborima morali bi smo spravljati teren koliko da se mi Srbi složimo, to- liko i braća Hrvati. Tako složni moći ćemo i treba da i praktički sprovedemo slogu Srba i Hrvata, da uzmognemo svug- dje i svagda istupiti kao jedna cjelina kao jedan čovjek, kad to zajednički naši inte- resi budu zahtijevali a to već i zahtijevaju. Borba srpsko-hrvatske koalicije u Hrvat- skoj dokazala je da je to moguće, kori- sno a i potrebno. Jedino tako združeni, imajući u vidu naše opće i zajedničke interese, naj bolje i naj prije ćemo po- moći nesretnoj našoj braći i u Bosni i u Hercegovini, koja danas stenje pod jednim sredovječnim sistemom, kao bezpravno roblje. Jer ćemo tad barem biti toliko svi- jesni i jaki, da se u ovoj monarhiji ne će bez nas i preko nas o našoj sudbini o- dlučivati. Imali smo jakog udjela u rije- čkoj resoluciji; a danas što nam je ostalo od toga ? jedna teška i nejednaka borba za i naj primitivnija prava čovjeka. Do- duše ta je borba u mnogo čemu otvorila oči i osvijestila naš narod, ali je teška i opasna a mora se voditi. A _mi koji smo imali udjela u početku zamečući klicu, koja je današnju borbu našeg naroda proti Be- ču i Pešti izazvala, puštamo da cijela te- žina njezina pada na leđa otadžbenika i boraca u Hrvatskoj. Sramota! Prenimo se i budimo ljudi, a ne puštajmo da se s na- ma trguje.“ : * Primamo od ličnosti izvan uredništva Za ustav — protiv aneksije. Memorandum koji su u ponedjeljak 7. septembra (25. avgusta) 1908 izaslanici Muslimana i Srba pravoslavnih pre- dali gospodinu Ministru baronu Burianu. Vasa Preuzvišenosti ! Boravak Vaše Preuzvišenosti u našoj o- tadžbini daje priliku potpisanima, da ispred Organizacija Muslimanskog i Srpskog Pra- voslavnog dijela našega naroda zajednički