-

sd
'
t
f
,

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

f Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovina
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.
Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
, Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-
ju. Nefrankovana pisma ne primaju se.
: Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se
k i 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-

slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

God. XVII.

U Dubrovniku 10. septembra 1908.

Broj 37.

Dubrovnik 9. septembra.

Do pred kratko vrijeme moralo je
iSrpstvo da wadi crnu statistiku svakidne-
vvnih nasilja, nibijstva i progona, što -su se
izvađala nad našom braćom, bijednom ra-

ijom u Staroj Srbiji i Maćedoniji. 'S,jedne '

strane nebratsko i krvno držanje Bugara,
pbijesnih Turaka i silovitih Armauta, .a
«s druge opet «cezanje provađanja :reiora-
ma sa strane welikih evropskih sila, sve
'je to osjetljivo padalo na jaka Srbhinova
leđa, te je morao, uskaćući gori u haj-
duke, da mačem u ruci i puškom (0 :ra-
menu, barem u. nekoliko obrani svoje
ognjište, vjeru ii marodnost od velikog ;zla
te-ga udaralo sa:svih strana. U dugom
vremenu tih mučnih dana, digli su se:na
noge mnogi srpski heroji, koji su swojim
junaštvom i samaprijegorom počinili ču-
desa, a povijest titaiske borbe u neoslo-
bođenim krajevima . Srpstva zapisala ije
mijiheva imena da Sgaju kroz vjekove.
Wivilizovana i pprosvijećena Evropa
podržavala je u svom. skutu tako bijedno
stanjetbez i naj marmje grižnje savijesti.
= Krv se je lijevala_ dan i noć, pokolji ne
prestajahu, ali ju sve to nije maklo mi
malo dalje od pustih :;proučavanja za u-
vađenje ;reforama. Sastajali se vladari, u-
glavljivali-se sastanci velikih evropskih di-
plomata, /i nijedan njihov sastanak nije
prošao bez škakljivog maćedonskog pita-
nja, ali se:smikad nije đešlo kraju, jer u
tom pitanju nije ih sastavljala savijest niti
je imala snage toliko oglašena civilizacija,
koliko ih jeđo toga dovodilo lukavstvo,
kako će jedan drugoga da ma svoj račun
nadmudri. Diplomatska lukavost bila je na
svakoj strani gotovo jednako jaka, te je
naj većeg svog slona nalazila na onom
običnom sžažus «quo, a krv — ona se je
prolijevala baš naj jače onda, kad su se
ti veliki civilizovarii diplomati madmudri-
wali, kako da sprovedu civilizaciju u onim
»Qivljim“ krajevima.
Letjele su note od jedne države
k drugoj. Iz njih se po nešto dizalo a
ponešto nadometalo i sve uz jaku reseryu
status quo-a, t. j. uz prolijevanje krvi,
U potonji momenat dali su svojim diplo-
matskim lakrdijam taku formu važnosti, e
da bi izgledalo kako im ipak na srcu leži
zla sudbina Stare Srbije i Maćedonije i
i bijednog naroda u njima, Ali i tu je opet
onaj nesretni status quo imao gaj jaču
snagu.

Na taj je način lukava evropska
civilizacija htjela da igra igru slijepoga
miša, dok ne dođe dan, kad će neko da
nadmudri i ne računajući na to, da će
se naći ,divlja“ Turska koja će i da nad-
mudri i da zasrami civilizovanu Evropu.

Mladoturski pokret koji je natjerao
Sultana da zemlji dade ustav pomrsio je
račune evropskog koncerta. Kroz jedan
dan nastao je potpun preokret u čitavoj
zemlji. Divlja hajka između Srba, Bugara,
Turaka, Grka i Arnauta prestala je za
čas, te mi vidimo, kako se đamas oni
junački borci, koji su se do jučer krvavili
puškom i jataganom u ruci, danas se kao
junaci grle i bratime. Pitanje reforama

“iščezlo je sa dnevnog reda, što nije baš

naj prijatnije za civilizovanu Evropu.
I tako je u Turskoj nastalo novo

“doba. Narodi u njoj imaju zagarantovanu

slobodu i mogu slobodno da se razvijaju,
čak im je mnogo bolje nego i u Bosni
i Hercegovini, koju evo trideset godina
čivilizuje ustavna Austrija.

Imajući pred sobom novo sadašnje
stanje u Turskoj moramo se malo za-
ustaviti na našu braću, našu krv, — Staroj
Stbiji i Maćedoniji. Oni danas nijesu,
kao do nedavno, prisiljeni da se odmeću
u goru kao čuvari svoga imena i vjere
ni kao osvetnici, nalazeći zaklona i u
slobadnoj Srbiji, gdje su se sastajali s
braćom koja ih je pomagala u junačkoj
borbi, već su se vratili svojim kućama,
položili ubojito oružje i počeli da žive
novim životom. Ali i pokraj toga, oni
ni damas u novoj eri ne smiju ostati osam-
ljeni ni zabataljeni, oni jednako i danas
potrebuju pomoći od svoje slobodne braće,
pomoći materijalne i moralne. Preokret u
Turskoj me smije da djeluje indiferentno
na slobodnu Srbiju, jer joj je dužnost, da
u današnjem novom životu svoje neoslo-

bođene braće, bude pri ruci svakom na-

prednom pothvatu njihovom i da ih u
svojim pravednim težnjama i zahtjevima
podupre i pripomože.

Ako ikada, a ono baš sada, kad je
svaka hala ustala na cijelo Srpstvo, treba
se otresti nesretne unutrašnje partizanske
borbe, koja je znala Srbiju da u najkri-
tičnijem momentima podgriza i priječi u
jačem radu. Naročitu pažnju mora Srbija
pokloniti svojoj braći u Turskoj, jer niko
nezna što mu budućnost nosi, a ojačani
narodi idu i teškoj budućnosti smjelo u

#

susret. Srbija treba da protegne svoju
politiku na te neoslobođene svoje kra-
jeve i da joj dade jedan određeni pravac,
te izađe iz granica svoje unutrašnje par-
tizanske politike, koja joj samo šteti.

Srbi i turski ustav.

Netom je proklamovan ustav u Turskoj,
isti čas se je počelo misliti i raditi kod svih
narodnosti za slobodu razvoja političkoga
Života, te su se odmah viđeniji ljudi počeli
misliti, da se narod što prije i bolje organi-
zuje, jer sa ustavom raspisani su i izbori za
parlamenat, u kojem će sjedati ljudi iz svih
narodnosti, da svoj narod zastupaju i naro-
dne interese zagovaraju.

Kako će se izbori do skora izvesti,
tako se je na sve strane krenulo, da se raz-
ličitim organizacijama, programima i progla-
sima što bolje osigura za brzu izbornu borbu.
Tako i Srbi ne stoje krštenih ruku, već su
se odmah dali na posao, e da bi i oni mogli
svoje ljude da pošlju u turski parlamenat,
koji će zagovarati narodne interese. Naj ži-
vahnija akcija povela se u onim vilajetima,
gdje živi pretežno srpski elemenat, kao u:
bitoljskom, kosovskom, solunskom i skadar-
skom vilajetu.

Već 23., 24. i 25. prošlog mjeseca, dr-
žala se je konferenca srpskih prvaka u Sko-
plju. Na konferenciji je bilo 26 predstavnika,
te su raspravljali o obrazovanju jednog cen-
tralnog odbora sa sjedištem u Skoplju. Iza-
bran je privremeni centralni odbor, koji će
voditi poslove organizacije do sastanka Srp-
ske Narodne Skupštine u Skoplju, koja će
se sazvati što prije, u svakom slučaju odmah
poslije izbora za parlamenat u Carigradu.

Naša braća će se dakle organizirati i to
pod nadzivom srpske demokratske lige, &
opšti program organizacije i srpskih zahtjeva
političkih, prosvjetnih i privrednih izradi će
već sastavljeni privremeni Centralni Odbor,
koji se sastoji od predsjednika, dva zamje-
nika, dva tajnika i pet članova. Odmah se
je pristalo i na uređenje mjesnih nižih od-
bora, koji će u svojim područjima do Naro-
dne Skupštine da rade u određenom pravcu.

S pomenute konferencije srpskih prvaka
u Skoplju izdat je ovaj proglas, potpisan od
izaslanika konferencije:

Srbima Osmanlijama!

Proklamovanjem Ustava u našoj otadž-
bini stvoreni su uslovi za svestran miran
razvitak sviju građana bez razlike vjere i
narodnosti. Blagodareći toj promjeni u unu-
trašnjem sklopu Velike Otomanske Imperije,
osjeća se u svima redovima našeg naroda
potreba za političkom organizacijom u cilju
svestranog iskorišćavanja zadobivene slobode.
Tu potrebu osjećamo i mi Srbi Osmanlije,
osjećamo je u toliko prije što smo za borbu
sa oružjem u ruci, koju smo do sada vodili,