- sd ' t f , IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA f Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovina K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. , Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. : Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se k i 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 10. septembra 1908. Broj 37. Dubrovnik 9. septembra. Do pred kratko vrijeme moralo je iSrpstvo da wadi crnu statistiku svakidne- vvnih nasilja, nibijstva i progona, što -su se izvađala nad našom braćom, bijednom ra- ijom u Staroj Srbiji i Maćedoniji. 'S,jedne ' strane nebratsko i krvno držanje Bugara, pbijesnih Turaka i silovitih Armauta, .a «s druge opet «cezanje provađanja :reiora- ma sa strane welikih evropskih sila, sve 'je to osjetljivo padalo na jaka Srbhinova leđa, te je morao, uskaćući gori u haj- duke, da mačem u ruci i puškom (0 :ra- menu, barem u. nekoliko obrani svoje ognjište, vjeru ii marodnost od velikog ;zla te-ga udaralo sa:svih strana. U dugom vremenu tih mučnih dana, digli su se:na noge mnogi srpski heroji, koji su swojim junaštvom i samaprijegorom počinili ču- desa, a povijest titaiske borbe u neoslo- bođenim krajevima . Srpstva zapisala ije mijiheva imena da Sgaju kroz vjekove. Wivilizovana i pprosvijećena Evropa podržavala je u svom. skutu tako bijedno stanjetbez i naj marmje grižnje savijesti. = Krv se je lijevala_ dan i noć, pokolji ne prestajahu, ali ju sve to nije maklo mi malo dalje od pustih :;proučavanja za u- vađenje ;reforama. Sastajali se vladari, u- glavljivali-se sastanci velikih evropskih di- plomata, /i nijedan njihov sastanak nije prošao bez škakljivog maćedonskog pita- nja, ali se:smikad nije đešlo kraju, jer u tom pitanju nije ih sastavljala savijest niti je imala snage toliko oglašena civilizacija, koliko ih jeđo toga dovodilo lukavstvo, kako će jedan drugoga da ma svoj račun nadmudri. Diplomatska lukavost bila je na svakoj strani gotovo jednako jaka, te je naj većeg svog slona nalazila na onom običnom sžažus «quo, a krv — ona se je prolijevala baš naj jače onda, kad su se ti veliki civilizovarii diplomati madmudri- wali, kako da sprovedu civilizaciju u onim »Qivljim“ krajevima. Letjele su note od jedne države k drugoj. Iz njih se po nešto dizalo a ponešto nadometalo i sve uz jaku reseryu status quo-a, t. j. uz prolijevanje krvi, U potonji momenat dali su svojim diplo- matskim lakrdijam taku formu važnosti, e da bi izgledalo kako im ipak na srcu leži zla sudbina Stare Srbije i Maćedonije i i bijednog naroda u njima, Ali i tu je opet onaj nesretni status quo imao gaj jaču snagu. Na taj je način lukava evropska civilizacija htjela da igra igru slijepoga miša, dok ne dođe dan, kad će neko da nadmudri i ne računajući na to, da će se naći ,divlja“ Turska koja će i da nad- mudri i da zasrami civilizovanu Evropu. Mladoturski pokret koji je natjerao Sultana da zemlji dade ustav pomrsio je račune evropskog koncerta. Kroz jedan dan nastao je potpun preokret u čitavoj zemlji. Divlja hajka između Srba, Bugara, Turaka, Grka i Arnauta prestala je za čas, te mi vidimo, kako se đamas oni junački borci, koji su se do jučer krvavili puškom i jataganom u ruci, danas se kao junaci grle i bratime. Pitanje reforama “iščezlo je sa dnevnog reda, što nije baš naj prijatnije za civilizovanu Evropu. I tako je u Turskoj nastalo novo “doba. Narodi u njoj imaju zagarantovanu slobodu i mogu slobodno da se razvijaju, čak im je mnogo bolje nego i u Bosni i Hercegovini, koju evo trideset godina čivilizuje ustavna Austrija. Imajući pred sobom novo sadašnje stanje u Turskoj moramo se malo za- ustaviti na našu braću, našu krv, — Staroj Stbiji i Maćedoniji. Oni danas nijesu, kao do nedavno, prisiljeni da se odmeću u goru kao čuvari svoga imena i vjere ni kao osvetnici, nalazeći zaklona i u slobadnoj Srbiji, gdje su se sastajali s braćom koja ih je pomagala u junačkoj borbi, već su se vratili svojim kućama, položili ubojito oružje i počeli da žive novim životom. Ali i pokraj toga, oni ni damas u novoj eri ne smiju ostati osam- ljeni ni zabataljeni, oni jednako i danas potrebuju pomoći od svoje slobodne braće, pomoći materijalne i moralne. Preokret u Turskoj me smije da djeluje indiferentno na slobodnu Srbiju, jer joj je dužnost, da u današnjem novom životu svoje neoslo- bođene braće, bude pri ruci svakom na- prednom pothvatu njihovom i da ih u svojim pravednim težnjama i zahtjevima podupre i pripomože. Ako ikada, a ono baš sada, kad je svaka hala ustala na cijelo Srpstvo, treba se otresti nesretne unutrašnje partizanske borbe, koja je znala Srbiju da u najkri- tičnijem momentima podgriza i priječi u jačem radu. Naročitu pažnju mora Srbija pokloniti svojoj braći u Turskoj, jer niko nezna što mu budućnost nosi, a ojačani narodi idu i teškoj budućnosti smjelo u # susret. Srbija treba da protegne svoju politiku na te neoslobođene svoje kra- jeve i da joj dade jedan određeni pravac, te izađe iz granica svoje unutrašnje par- tizanske politike, koja joj samo šteti. Srbi i turski ustav. Netom je proklamovan ustav u Turskoj, isti čas se je počelo misliti i raditi kod svih narodnosti za slobodu razvoja političkoga Života, te su se odmah viđeniji ljudi počeli misliti, da se narod što prije i bolje organi- zuje, jer sa ustavom raspisani su i izbori za parlamenat, u kojem će sjedati ljudi iz svih narodnosti, da svoj narod zastupaju i naro- dne interese zagovaraju. Kako će se izbori do skora izvesti, tako se je na sve strane krenulo, da se raz- ličitim organizacijama, programima i progla- sima što bolje osigura za brzu izbornu borbu. Tako i Srbi ne stoje krštenih ruku, već su se odmah dali na posao, e da bi i oni mogli svoje ljude da pošlju u turski parlamenat, koji će zagovarati narodne interese. Naj ži- vahnija akcija povela se u onim vilajetima, gdje živi pretežno srpski elemenat, kao u: bitoljskom, kosovskom, solunskom i skadar- skom vilajetu. Već 23., 24. i 25. prošlog mjeseca, dr- žala se je konferenca srpskih prvaka u Sko- plju. Na konferenciji je bilo 26 predstavnika, te su raspravljali o obrazovanju jednog cen- tralnog odbora sa sjedištem u Skoplju. Iza- bran je privremeni centralni odbor, koji će voditi poslove organizacije do sastanka Srp- ske Narodne Skupštine u Skoplju, koja će se sazvati što prije, u svakom slučaju odmah poslije izbora za parlamenat u Carigradu. Naša braća će se dakle organizirati i to pod nadzivom srpske demokratske lige, & opšti program organizacije i srpskih zahtjeva političkih, prosvjetnih i privrednih izradi će već sastavljeni privremeni Centralni Odbor, koji se sastoji od predsjednika, dva zamje- nika, dva tajnika i pet članova. Odmah se je pristalo i na uređenje mjesnih nižih od- bora, koji će u svojim područjima do Naro- dne Skupštine da rade u određenom pravcu. S pomenute konferencije srpskih prvaka u Skoplju izdat je ovaj proglas, potpisan od izaslanika konferencije: Srbima Osmanlijama! Proklamovanjem Ustava u našoj otadž- bini stvoreni su uslovi za svestran miran razvitak sviju građana bez razlike vjere i narodnosti. Blagodareći toj promjeni u unu- trašnjem sklopu Velike Otomanske Imperije, osjeća se u svima redovima našeg naroda potreba za političkom organizacijom u cilju svestranog iskorišćavanja zadobivene slobode. Tu potrebu osjećamo i mi Srbi Osmanlije, osjećamo je u toliko prije što smo za borbu sa oružjem u ruci, koju smo do sada vodili,