DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA === * Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 1i; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi.šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh . Ako se više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo- slana, izjave i javne namije aća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 24. septembra 1908. Broj 39. Dubrovnik, Skoro će godina i po dana otkada bijahu izbori zastupnika za carevinsko vi- jeće. To-bijaše prvi put kad je narod mo- gao da slobodnije glasuje i u većem broju služeći se općim tajnim pravom glasa. Nešto neprepravnost samoga naroda na taki način biranja. nešto strah nekih za- stupnika, da ne izgube mandat, a nešto opet što mnogi htjedoše da u mutnu love, napravilo se ogromnu smutnju, zamrsilo se situaciju, poremetilo stranačke konste- lacije tako, da se od onda pa sve do da- nas osjećaju jake posljedice, koje sve jače i žešće izbijaju na površinu sada, kada se već u velike sprema za izbore zastupnika za zemaljski sabor. Deviza prije prošlih izbora: za ili protiv riječke rezolucije! — tako je bila mimoiđena i nije se na nju obaziralo, da se rodoljubi moraju groziti, kako su mnogi i mnogi tu devizu zlo- upotrebljavali u razne svoje svrhe i lične koristi. Naj jača stranka pred prošle _iz- bore izdala je tu devizu i morala je da bude njezinim anđelom stražarem, morala je da je potvrdi uspjehom i rezultatom izbora. Pa što se dogodilo 2 Neka kažu spljetski izbori, neka odgovaraju imena mnogih izabranih zastupnika, neka govori njihov rad u prvom demokratskom par- lamentu. u našoj monarhiji! To su sve takta, a ne riječi; to su činjenice, koje će biti mnoge i mnoge iskustvu naučile. Re- zultat prošlih izbora, može se mirne duše kazati, bio je smrtonosan udarac riječkoj i zadarskoj resoluciji. I od onda prilike još i na gore kre- nuše, pa nam se nameće jedno po od- govoru veoma malo simpatično pitanje: a na čemu smo danas? — Todore, to gore. U dalmatinskoj politici danas go- spoduje bezglavost. Nego primiču se novi izbori i započelo je nešto živahnije giba- nje. Pravaši će po svuda složno da stupe u izbornu borbu, demokratska stranka će da u čvrstim redovima zagazi u borbu složna i organizovana; a naj jača stranka, hrvatska stranka? A što ćemo mi Srbi? U hrvatskoj je stranci nepregledan haos, koji je pred malo dana izbacio na povr- šinu secesiju u stranci. Dr. Pero Čingrija i dubrovački pristaše istupiše iz te stranke, stari narodnjaci oko ,N. Jedinstva“ stoje na strani, Trumbić nije naj zadovoljniji, a vođ glasovitih spljetskih izbora, sada predsjednik hrvatske stranke zastupa fir- 23. septembra. mu ,Hrvatska Stranka“. A mi Srbi? — I naši se redovi pomrsiše i zamrsiše. Kad smo bili jedna stranka bili smo u kom- promisu sa Hrvatskom Strankom kao je- dnom strankom ; kad je ta stranka razdro- bljena, te kad i misvi po na pase, žali- bože, bez jedinstvenosti radimo svak svo- jom glavom, nastaje pitanje: s kojom strankom ćemo da budemo sada u kom- promisu, hoćemo li da i budemo i kako imamo da stupimo na izborno poprište? O jedinstvenosti srpske stranke na Pri- morju ne može sada ni da bude govora, te je stoga naše mišljenje, da mi Srbi ne bismo smjeli žrtvovati lokalnu jedinstvenost našu u pojedinim krajevima radi neke da- lje sloge, koja je kako rekosmo barem za sada bespredmetna. Za to moramo da se u pojedinim mjestima organizujemo sazi- vajući sastanke, na kojima da biramo na- ročite izborne odbore, a sve to da ude- simo prema prilikama kotara bez obzira na druge odbore. Tako mi u Dubrovni- ku, dok je na vrijeme, sastanimo se, po- razgovorimo se svi skupa bez razlike, izaberimo odbor, koji će da za izbore radi po upustvima skupštine, koja ga je birala, da on sklapa _ kompromise ako ih ima sklapati, i pobrinimo se tako za našu stvar, a nemojmo da nas izbori zateku bez glave. Tako, jer je krajnje vrijeme. Ministar Milovanović 0 velikoj srpskoj propagandi“. Srpski ministar vanjskih poslova g. Dr. Milovanović dao je saradniku ,Pester Lloyda“ vrlo zanimivih razjašnjenja o tobožnjoj veli- kosrpskoj propagandi. Suradniku pomenutoga | lista srpski ministar ovako je kazao : Nemojte vjerovati da ja nerado govorim o tom predmetu. Ne, meni je upravo drago, što mogu baš i s obzirom na položaj dati neka razjašnjenja o predmetu, koji se je do sada navlačio nekako zasjedno, iz mraka, od neodgovornih i tamnih faktora. Ja držim, da se ne može pametan čovjek uzrujavati glede onoga što. čine razni provokateri ,Lock- spitzeli“, usijanoglavci ili mladenački fantasti- rušigradi. O tima ne ću ni da govorim. Ali pita se, da li ima i jednog ozbiljnog srpskog političara, o kome se može reći ono, što se je sve u ovoj hajei pripisivati izvolilo nama i našim mjerodavnim faktorima. Po tim ka- zivanjima su se kod nas ljudi, koji vode od- govornu aktivnu politiku bavili mišlju, da će na takav način pobuniti pogranične krajeve susjedne monarkije, dg će ovi pasti maloj Srbiji kao zreli plod bez muke u krilo. Ali ove iste zemlje nalaze se danas u istim ru- kama i u istoj državi, gdje su se nalazile i prije 10, 740 i 60 godina. Dunav i Sava nas se nađu potvrde, dijele od njih kao i prije. U tim zemljama Žive danas isti puk nama srodan kao i prije, i težnje toga puka nijesu od jednom baš sada nikle, nego su stare i poznate već odavna prije. Pa eto, bilo je doba, kad bi mi bili puno lakše mogli uzbuniti te pogranične ze- mlje nego li danas. Bila je i neka godina 1548. Što su radili tada Srbi? Borili su se za legitimitet. Tekla je i nekriva krv, ali i onda se dizali prigovori, koji se i danas još vuku i traju. Ipak su tadašnji vlastodršci Srbije uzdržali prijateljstvo s monarkijom i nijesu se složili sa protivnicima njenim, niti su te pogranične zemlje, koje su onda _ bile bez zaštite, spojili sa Srbijom. Bila je i jedna godina 1866. Srbi graničari su onda vojevali u Češkoj i u Italiji. Granica je bila bez voj- ske. I ni onda nije Srbija upala ni posegla Za tim krajevima. I ne treba puno tražiti, da da su nas u svoj formi jake velevlasti koje su ratovale proti monar- kiji, pozivale, da napadnemo ovu iza leđa, < Je li to onda Srbija učinila? Je li se Srbija ma i malo nekorektno ponijela 2 Pak ako su se Srbi onda držali u rezervi i ne bunili po- kad je | granične krajeve, da to čine sada, monarkija izbjegla svim pogiblima, kad je vojno. diplomatski, državno i financijalno ja- ka među naj jačima : g Oni, koji su nas onda pozivali protiv monarhije, sada su saveznici njeni. Cijela Europa upravo kategorički želi mir uzdržati. I mi, da danas ozbiljno mislimo na upad u pogranične krajeve? Naši vlastodršei koji i- madu toliko briga i posala kod kuće i toliko nevolje oko sebe, zar bi ti mogli imati ioliko malo srca, da u ovim prilikama i uz ovakove izglede idu braniti suplemenike u pograni- čnim krajevima i turati ih u smrt, na vje- šala i u tamnice. Na moju poštenu riječ, ja nisam nikad ništa prije čuo o onin, koji su sada uapšeni u Hrvatskoj ili Bosni. Što se tiče Bosne, to mi stojimo na sta- novištu, da u njoj monarkija vrši evropski mandat, da Srbija nema niti pravo niti mo- gućnost da u tom vršenju monarkiju spre- čava ili smeta. Našoj braći tamo mi dono- simo živi interes simpatije, kao i svojoj dru- goj suplemenoj braći. Želimo živo da očuvaju svoja nacionalna prava i svoj narodni posjed, da steknu slobodu nacionalnu i da žive srd- tno. I mi ćemo rado donijeti palmu svakom onom, koji im u tome pomogne. Ako pod .velikom Srbijom“ razumijevate osjećaj soli- darnosti suplemenika, bez obzira na granice, onda postoji veliko-srpstvo. Ali ako razumi- jevate neku akciju, po gotovo nedozvoljenu, onda ga nema i ne može biti. Danas kad se dogadaju velike stvari na Balkanu, naravno je, da se mi brinemo jedni za sudbinu dru- gih, da drhćemo jedni nad drugima, i to ne tajimo. Ali nedozvoljenih aspiracija nema. To bi uopće bilo protiv zdravoga razu- ma. Ja znam i držim lojalno moje obveze susjedstva spram monarhije i o tom sam prek- jučer uvjeravao Aehrenthala.