DUBROVNIK

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA ===

*

Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K 1i; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi.šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu.

— Rukopisi se ne vraća-
ju. Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se

15 para po petitnom retku (sitnijeh . Ako se
više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne namije aća se od petitnog
retka 20 para.

God. XVII.

U Dubrovniku 24. septembra 1908.

Broj 39.

Dubrovnik,

Skoro će godina i po dana otkada
bijahu izbori zastupnika za carevinsko vi-
jeće. To-bijaše prvi put kad je narod mo-
gao da slobodnije glasuje i u većem broju
služeći se općim tajnim pravom glasa.
Nešto neprepravnost samoga naroda na
taki način biranja. nešto strah nekih za-
stupnika, da ne izgube mandat, a nešto
opet što mnogi htjedoše da u mutnu love,
napravilo se ogromnu smutnju, zamrsilo
se situaciju, poremetilo stranačke konste-
lacije tako, da se od onda pa sve do da-
nas osjećaju jake posljedice, koje sve jače
i žešće izbijaju na površinu sada, kada se
već u velike sprema za izbore zastupnika
za zemaljski sabor. Deviza prije prošlih
izbora: za ili protiv riječke rezolucije! —
tako je bila mimoiđena i nije se na nju
obaziralo, da se rodoljubi moraju groziti,
kako su mnogi i mnogi tu devizu zlo-
upotrebljavali u razne svoje svrhe i lične
koristi. Naj jača stranka pred prošle _iz-
bore izdala je tu devizu i morala je da
bude njezinim anđelom stražarem, morala
je da je potvrdi uspjehom i rezultatom
izbora. Pa što se dogodilo 2 Neka kažu
spljetski izbori, neka odgovaraju imena
mnogih izabranih zastupnika, neka govori
njihov rad u prvom demokratskom par-
lamentu. u našoj monarhiji! To su sve
takta, a ne riječi; to su činjenice, koje će
biti mnoge i mnoge iskustvu naučile. Re-
zultat prošlih izbora, može se mirne duše
kazati, bio je smrtonosan udarac riječkoj
i zadarskoj resoluciji.

I od onda prilike još i na gore kre-
nuše, pa nam se nameće jedno po od-
govoru veoma malo simpatično pitanje:
a na čemu smo danas? — Todore, to
gore. U dalmatinskoj politici danas go-
spoduje bezglavost. Nego primiču se novi
izbori i započelo je nešto živahnije giba-
nje. Pravaši će po svuda složno da stupe
u izbornu borbu, demokratska stranka će
da u čvrstim redovima zagazi u borbu
složna i organizovana; a naj jača stranka,
hrvatska stranka? A što ćemo mi Srbi?
U hrvatskoj je stranci nepregledan haos,
koji je pred malo dana izbacio na povr-
šinu secesiju u stranci. Dr. Pero Čingrija
i dubrovački pristaše istupiše iz te stranke,
stari narodnjaci oko ,N. Jedinstva“ stoje
na strani, Trumbić nije naj zadovoljniji,
a vođ glasovitih spljetskih izbora, sada
predsjednik hrvatske stranke zastupa  fir-

23. septembra.

mu ,Hrvatska Stranka“. A mi Srbi? —
I naši se redovi pomrsiše i zamrsiše. Kad

smo bili jedna stranka bili smo u kom-
promisu sa Hrvatskom Strankom kao je-
dnom strankom ; kad je ta stranka razdro-
bljena, te kad i misvi po na pase, žali-
bože, bez jedinstvenosti radimo svak svo-
jom glavom, nastaje pitanje: s kojom
strankom ćemo da budemo sada u kom-
promisu, hoćemo li da i budemo i kako
imamo da stupimo na izborno poprište?
O jedinstvenosti srpske stranke na Pri-
morju ne može sada ni da bude govora,
te je stoga naše mišljenje, da mi Srbi ne
bismo smjeli žrtvovati lokalnu jedinstvenost
našu u pojedinim krajevima radi neke da-
lje sloge, koja je kako rekosmo barem za
sada bespredmetna. Za to moramo da se
u pojedinim mjestima organizujemo  sazi-
vajući sastanke, na kojima da biramo na-
ročite izborne odbore, a sve to da ude-
simo prema prilikama kotara bez obzira
na druge odbore. Tako mi u Dubrovni-

ku, dok je na vrijeme, sastanimo se, po-

razgovorimo se svi skupa bez razlike,
izaberimo odbor, koji će da za izbore radi
po upustvima skupštine, koja ga je birala,
da on sklapa _ kompromise ako ih ima
sklapati, i pobrinimo se tako za našu
stvar, a nemojmo da nas izbori zateku
bez glave. Tako, jer je krajnje vrijeme.
Ministar Milovanović

0 velikoj srpskoj propagandi“.

Srpski ministar vanjskih poslova g. Dr.

Milovanović dao je saradniku ,Pester Lloyda“
vrlo zanimivih razjašnjenja o tobožnjoj veli-

kosrpskoj propagandi. Suradniku pomenutoga |

lista srpski ministar ovako je kazao :

Nemojte vjerovati da ja nerado govorim
o tom predmetu. Ne, meni je upravo drago,
što mogu baš i s obzirom na položaj dati
neka razjašnjenja o predmetu, koji se je do
sada navlačio nekako zasjedno, iz mraka, od
neodgovornih i tamnih faktora. Ja držim, da
se ne može pametan čovjek uzrujavati glede
onoga što. čine razni provokateri ,Lock-
spitzeli“, usijanoglavci ili mladenački fantasti-
rušigradi. O tima ne ću ni da govorim. Ali
pita se, da li ima i jednog ozbiljnog srpskog
političara, o kome se može reći ono, što se
je sve u ovoj hajei pripisivati izvolilo nama
i našim mjerodavnim faktorima. Po tim ka-
zivanjima su se kod nas ljudi, koji vode od-
govornu aktivnu politiku bavili mišlju, da će
na takav način pobuniti pogranične krajeve
susjedne monarkije, dg će ovi pasti maloj

Srbiji kao zreli plod bez muke u krilo. Ali
ove iste zemlje nalaze se danas u istim ru-

kama i u istoj državi, gdje su se nalazile i
prije 10, 740 i 60 godina. Dunav i Sava nas

se nađu potvrde,

dijele od njih kao i prije. U tim zemljama
Žive danas isti puk nama srodan kao i prije,
i težnje toga puka nijesu od jednom baš sada
nikle, nego su stare i poznate već odavna
prije. Pa eto, bilo je doba, kad bi mi bili
puno lakše mogli uzbuniti te pogranične ze-
mlje nego li danas. Bila je i neka godina
1548. Što su radili tada Srbi? Borili su se
za legitimitet. Tekla je i nekriva krv, ali i
onda se dizali prigovori, koji se i danas još
vuku i traju. Ipak su tadašnji vlastodršci
Srbije uzdržali prijateljstvo s monarkijom i
nijesu se složili sa protivnicima njenim, niti
su te pogranične zemlje, koje su onda _ bile
bez zaštite, spojili sa Srbijom. Bila je i jedna
godina 1866. Srbi graničari su onda vojevali
u Češkoj i u Italiji. Granica je bila bez voj-
ske. I ni onda nije Srbija upala ni posegla
Za tim krajevima. I ne treba puno tražiti, da
da su nas u svoj formi
jake velevlasti koje su ratovale proti monar-
kiji, pozivale, da napadnemo ovu iza leđa, <
Je li to onda Srbija učinila? Je li se Srbija
ma i malo nekorektno ponijela 2 Pak ako su

se Srbi onda držali u rezervi i ne bunili po-
kad je |

granične krajeve, da to čine sada,
monarkija izbjegla svim pogiblima, kad je
vojno. diplomatski, državno i financijalno ja-
ka među naj jačima : g

Oni, koji su nas onda pozivali protiv
monarhije, sada su saveznici njeni. Cijela
Europa upravo kategorički želi mir uzdržati.
I mi, da danas ozbiljno mislimo na upad u
pogranične krajeve? Naši vlastodršei koji i-
madu toliko briga i posala kod kuće i toliko
nevolje oko sebe, zar bi ti mogli imati ioliko
malo srca, da u ovim prilikama i uz ovakove
izglede idu braniti suplemenike u pograni-
čnim krajevima i turati ih u smrt, na vje-
šala i u tamnice. Na moju poštenu riječ, ja
nisam nikad ništa prije čuo o onin, koji su
sada uapšeni u Hrvatskoj ili Bosni.

Što se tiče Bosne, to mi stojimo na sta-
novištu, da u njoj monarkija vrši evropski
mandat, da Srbija nema niti pravo niti mo-
gućnost da u tom vršenju monarkiju spre-
čava ili smeta. Našoj braći tamo mi dono-
simo živi interes simpatije, kao i svojoj dru-
goj suplemenoj braći. Želimo živo da očuvaju
svoja nacionalna prava i svoj narodni posjed,
da steknu slobodu nacionalnu i da žive srd-
tno. I mi ćemo rado donijeti palmu svakom
onom, koji im u tome pomogne. Ako pod
.velikom Srbijom“ razumijevate osjećaj soli-
darnosti suplemenika, bez obzira na granice,
onda postoji veliko-srpstvo. Ali ako razumi-
jevate neku akciju, po gotovo nedozvoljenu,
onda ga nema i ne može biti. Danas kad se
dogadaju velike stvari na Balkanu, naravno
je, da se mi brinemo jedni za sudbinu dru-
gih, da drhćemo jedni nad drugima, i to ne
tajimo. Ali nedozvoljenih aspiracija nema.

To bi uopće bilo protiv zdravoga razu-
ma. Ja znam i držim lojalno moje obveze
susjedstva spram monarhije i o tom sam prek-
jučer uvjeravao Aehrenthala.