DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA === Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herc.govinu K 1I; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale _ zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na čelvr- godine strazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. , God. XVII. U Dubrovniku 1. oktobra 1908. Broj 40. U Ljubljani. Ima nekoliko dana kako je našu pa- žnju na sebe obratio jedan grad koji, i ako poznat i ugledan u slovenskom svi- jetu, ipak nije davao o sebi mnogo go- voriti. Sasma neočekivano, mirna i pro- vincijalna * Ljubljana postala je predmet živog i općeg interesovanja našeg. Mjesto glasova o malim i uskim partijskim trve- njima između klerikala i liberala u Kranj- skoj, mi odjedanput dobijamo glasove o velikoj i općoj nacionalnoj borbi slovena- čkog naroda protivu Nijemaca, o borbi koja ima sveslovenski značaj. Naše inte- resovanje prema političkim događajima slovenačke zemlje je uslijed toga ojačalo; naše simpatije prema hrabrom i nesrećnom slovenskom narodu, koje su i do sad bile iskrene i tople, dobile su ovoga puta još više u toplini i iskrenosti. Sto se dogodilo u Ljubljani, poznato je našim čitaocima iz drugih rubrika na- šega lista. Nazad malo dana, slovenački učitelji i učiteljice i drugi članovi društva Cirila i Metoda održali su jedan mali zbor svoga društva u Ptuju. Nijemci, kojijeh tu ima dosta, napali su na učesnike zbora i riječima i djelom. Slovenci su onda od- govorili demonstracijama u Ljubljani: Jesu li imali pravo? Demonstracije, strogo u- zevši, nijesu uvijek sredstva koja se mogu preporučiti, naročito kad su ovakve kakve su bile u Ljubljani. Razbijati drugima pro- Zore, razvaljivati dućane, činiti štetu ma- terijalnu i drugu, i to samo za to što su ti drugi druge narodnosti, nije korektna stvar, van sumnje, da se najblaže izrazi- ' mo. Mi Srbi, koji smo često takve štete na svojoj kesi i svomu ugledu osjetili, nećemo jamačno biti među prvima da te demonstracije odobrimo. Ali između de- monstracija ljubljanskih i onih protusrp- skijeh što su nazad nekoliko godina u Zagrebu izvedene i na koje mi naročito u ovom trenutku pomišljamo, ima razlika. Prije svega, u Ljubljani se s početka nije mislilo na demoliranje dućana, i meeting, povodom kojega su demonstracije i po- čele, imao je za cilj samo da protestuje protiv događaja u Ptuju; što su demon- stracije ipak sljedovale, to je što sazivači meetinga nijesu poslije svršena meetinga mogli vladati jednom ogromnom masom koja se sašma pravedno razjarila. Poslije, ljubljanske demonstracije su samo odgo- vor na demonstracije ptujske; izazivači nijesu Slovenci nego Nijemci, a Slovenci su upotrijebili samo nužnu obranu, kao svaki čovjek koji je napadnut, i dali udar za udar, batinu za batinu, kao što i treba. Istina, ,Nova Slobodna Presa“ i drugi njemački listovi kažu obratno, . prikazuju Slovence kao izazivače i ukazuju na ptuj- ski zbor jednog kulturnog društva kao na drsku političku provokaciju, ali više svak zna koliko su tačna ta tumačenja, i niko nije zaboravio priču o jagnjetu koje muti vodu vuku. Napokon, Ljubljana je u o- vijem događajima vodila nacionalnu borbu za održanje svoga plemena, a ne borbu bratoubilačku kojoj se samo neprijatelji plemena mogu radovati. Nama nije na- mjera da ovom paralelom izvlačimo kakav bilo zaključak“ protiv Hrvata, nego samo zakljućak u korist Slovenaca. Naše je bilo da pokažemo koliko su Slovenci imali pravo i kad su se laćali sredstava na koja nijesu pravo imali. Dogodilo se da je u demonstraci- jama bilo i žrtava. Vojska koja je poz- vata bila da povrati red, ubila je dvo- jicu a sedmoricu ranila. Vojska nije raz- birala ko ima pravo. Ona ne rezonuje, ona puca. A imala je ovoga puta rezo- novati. Ljudski životi danas su skuplji, i za savljađivanje demonstracija tek se u najkrajnjem slučaju danas pomišlja na pu- canje. Danas se demonstracije “rastjeruju štrcaljkama, ili se naredi prosto a bez oružja nastupanje vojske prema gomili koja mora da uzmiče, ili se drugim slič- nim nevinim sredstvima evakuniraju mjesta posjednuta demonstrantima i umiruju mase. U Ljubljani je odmah upotrebljeno oru- žje. Njemačka štampa iznijela je da je to bilo za to što su demonstranti hitali ka- menje na vojsku: slovenačka štampa na to odgovara da ,infernalnejše laži si ni mogoče izmisliti“. I mi vjerujemo da je to laž, tim prije što se sad pokazuje da su žrtve ranjene u leđa, dakle da se voj- ska nije imala šta strašiti od demonstra- nata, nego naprotiv. Kako mu drago, u Ljubljani je upotrebljeno oružje, i žrtve su pale. U Ljubljani, koja nije vidjela žr- tava pedeset godina, sto godina! U Ljub- ljani, ,bijeloj Ljubljani“, mirnom, najmir- nijem gradu monarhije, gdje su svi gra- đani pitomi, mirni, tihi kao i rijeka na čijim obalama grad počiva! I to je na- grada za sve kulturne napore koja je Ljub- ljana u posljednje vrijeme učinila. Jer je rijetko koji grad u posljednje vrijeme to- liko napredovao koliko Ljubljana, i na- rod se toliko razvio koliko slovenački. Najmlađi i najslabiji megju jugoslovenskim narodima, Benjamin naš, slovenački narod je za zadnjih desetak dvadesetak godina živo se dao na kulturu, i pokazao čude- san uspjeh u svijem granama prosvjete i kulture. Ne bi čovjek pomislio da je slo- venačka literatura tako mlada kad po- gleda na koji se niveau danas pope- la. Pojava pjesnika kao što su Kete i Župančić, romancijera i novelista kao što je Cankar jedva se daje objasniti u jednoj književnosti koja, strogo uzevši, datira od Prešerna i Vodnika, dakle od nazad pe- deset i sto godina. Pojava slikara i um- jetnika isto tako. Imena Ažbeca, Grohara, i drugijeh primjer su tome, i svaki se sjeća koliki su utisak proizvela na po- sljednjim izložbama njihova fina i skroz moderna djela. Ne zaboravimo uz to da je taj narod siromašan, vrlo siromašan materijalno: kakvi li bi pak njegovi knji- ževni i artistički uspjesi bili da on ima više sredstava za to! I za sve to takva nagrada! I to baš iza velike kulturne manifestacije prilikom proslave Primoža Trubara? Ali svaki grijeh ima Svoju kaznu. Što su žrtve pale, to je narodni osjećaj postao jači. Sa svih strana čuje se za jače, življe manitestovanje narodnog osjećaja, koji izgleda da se sad probudio. Svi gra- dovi slovenačke zemlje u crnini su za pa- lim žrtvama, zvona zvone tužno i stra- hovito po svima zemaljskim crkvama u znak žalosti, prilozi za spomenik poginu- lim padaju kao kiša, sve općine drže sve- čane i tužne sjednice da obilježe događaj, govori na njima puni su protesta, nje- mački natpisi preko noć se promjenjuju u slovenačke, njemačke trgovine i radnje su bojkotovane, slovenački novac se po- vlači iz njemačkih novčanih zavoda, na- rodno negodovanje protiv neprijatelja i ubilaca ne zazire više da se pokaže, na- rodne kafane su zatvorene za neprijatelje, dobroćudnost prema njima prestaje i _ustu-- pa mjesto pravednoj nemilosrdnosti, i što je naj važnije i naj dirljivije, zavađene slovenačke stranke mire se i pružaju ruku jedna drugoj. To je odgovor koji tvrdo- glavi uvrijeđeni Kranjci šalju onima koji ih nazivlju ,windische Hunde“.