DRUUU IZIDANJE DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA & a Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K. 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća. . <— Nefrankovana pisma ne primaju se. —. e Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 5. novembra 1908. Broj 45. Ko traži rata? Srpski je narod za potonje dvije ili tri godine prolazio kroz nevjerovatne teškoće i bio je izložen nečovječanskim iskušenjima. Protiv toga naroda, koji u svakom pravcu, sa svojim pravom na samoodržanje, traži potpuno slobode, bile su naperene sve moguće niske i odvratne denuncijacije, bez ikakvih stvarnih dokaza. Srbe se je smatralo za vele- izdajnike, pa su prama tome i postupali sa srpskim narodom. Pri takvim prilikama, srp- ski narod, htio ne htio, morao je ćutati, jer je svaki i naj manji i naj opravdaniji pokušaj da legalnim putem ustane u obranu svojih ugroženih prava, bio smatran kao jedan veliki zločin, kao jedan buntovnički smjer ili kao jedna razuzdana anarhija koju je, pošto-poto, trebalo ugušiti. Naši neprijatelji, imajući pred sobom zamišljene buntovnike koji konspiriraju protiv monarhije, izmišljali su političke afere, stvarali su nekakve komplote u koje su to- bože bili umiješani naj ugledniji Srbi; insee- nirali su se u svakom mjestu gdje žive Srbi veleizdajničke zavjere, koje su za sobom po- vlačile jednu bjesomučnu hajku na Srbe i sve ono što je srpsko. I u tome izvještačeno mu- tnom vremenu, insceniralo se je od strane onih birokrata kojima se je dosadilo da još dulje čekaju na svoje avansmane; više se je vjerovalo kriminalnim tipovima kao što je Nastić, Dr. Laza Dimitrijević et com. nego jednom čitavom narodu, čiji se zločin sastojao jedino u tome što hoće da izvojuje slobodu u svakom pravcu na osnovu prirodnih i za- konitih prava. Aneksijom Bosne i Hercegovine, koje je Austro-Ugarska monarhija sebi prisajedinila bez prethodnog pristanka sila potpisnica Ber- linskog Ugovora, izvještačene hajke na jedan čitav narod nijesu još prestale. Da bi se ta hajka i na dalje mogla vršiti, zarđali biro- kratizam smatra za potrebno da dokazuje, da srpski narod, koji živi u Austro- Ugarskoj monarhiji, ne samo da, s pravom u ostalom, sa oduševljenjem prati nacionalnu borbu u Srbiji, nego da taj oduševljeni pokret potpo- maže u mjeri koja mu je mogućna pod sa- dašnjim okolnostima. Mi, u ovaj mah, nema- mo potrebe da dajemo nikakve izjave, niti imamo potrebe da po hiljaditi put ističemo i objavljujemo svoje stanovište prama srpskom narodu u Srbiji. Mi, kao Srbi, volimo Srbe pa gdjegod oni živjeli; mi moramo s oduše- vljenjem da pratimo svaki njihov pokret ako on urodi dobrim plodom, a sa bolom u duši osjećamo svaki otpor i neuspjeh njihovih opravdanih napora. To je jedan prirodan fa- kat, koga mi nećemo i ne smijemo nikada poricati, jer bi tad naše držanje bilo, u naj manju ruku, neprirodno. Prirodni zakoni mo- gu od jačega da izazovu opasnost, ali ta opa- snost, kolikogod bila jaka, nije u stanju da ih uništi. Iza to baš što ne smijemo taj Prirodni fakat poricati hoćemo, nepristrano i ' vijerno, da, prema onome što znamo prateći politiku, kažemo ko u ovim mutninr političkim prilikama na Balkanu hoće rata, ko hoće da poremeti status quo na tome vulkanskom zemljištu i ko hoće da se, u zgodnom mo- mentu, stvarno koristi jednom opštom zabu- nom i pometnjom na Balkanskom poluostrvu? Srpski narod ima nekoliko simpatičnih crta koje mu nijesu poricali čak ni njegovi naj ogorčeniji neprijatelji: voli mir, kulturu u svakom obliku i — slobodu. Srpski narod hoće, kao i svi kulturni narodi, da se kul- turno i ekonomski razvije, a i za jedno i drugo on misli da će moći onda ostvariti ako, na ekonomskom polju ne bude zavisiti od tudeg kapitala, koji uvijek ima zadnjih poli- tičkih smjerova, i ako na političkom polju, ne bude zavisiti od tuđega političkog uticaja, koji se, gotovo uvijek, svršava političkom zavisnošću. Srbija, ma kako ona malena bila, ima tih istih težnja, na kojima radi već de- cenijama i ona bi ih, bez sumnje i ostvarila da ih u tome nijesu sprječavali tuđinski uti- eaji — uticaji Austro-Ugarske. Odavna je prestala biti tajna, da je Austro-Ugarska imala uticaja gotovo na svaki važniji korak, bilo to u čisto političkim bilo u čisto ekonomskim pit»hjima Srbije. Za vri- jeme posljednjih Obrenovića taj uticaj bio je čak tako velik i neodoljiv, da su kabineti u Srbiji, kao marijonetske lutke, svaki čas i naglo padali s političke pozornice. Kulmina- cijona tačka toga kobnoga uticaja, koji je kočio čitav prosvjetni i ekonomski razvoj, bio je u tajnoj vojnoj- konvenciji, koju je kralj Milan u ime Srbije z: ključio sa Austro- Ugarskom monarhijom. Dolaskom Karadđorđe- vića na srpsko prijestolje i početkom čisto ustavne ere, nije imala tolikoga uticaja. na politiku kraljevine Srbije, ma da taj nije pre- stao, kao što to političkim licima izgleda. Austro-Ugarska nije više imala onoga uticaja kao prije, ali se ona brzo postarala da taj svoj uticaj, na koji je ona godinama bila na- viknuta, prenese sa političkog na ekonomsko polje, svijesna toga da se danas politička zavisnost naj pouzdanije može izvojevati eko- nomskom zavišnošću. Pokušaj da se Srbiji nametne ekonom- ska zavisnost koja će, naravno, postepeno dovesti i do političke zavisnosti, naj bolje se ogleda u zaključivanju trgovinskih ugovora između Srbije i Austro-Ugarske: Austro- Ugarskoj uvijek je bila težnja da svoju indu- striju protežira što više može, ne vodeći ra- čuna o srpskoj industriji koja se, tek u ra- Zvoju, može uspješno razviti ako se za nje- zine artikle zavede zaštitna carina; zemaljske proizvode, goveda i stočne proizvode, koji sačinjavaju glavne artikle srpskoga izvoza, Austro-Ugarska takoder je negirala, i, kada već nije mogla savršeno da ubije tu granu srpskoga izvoza, ona je svim silama radila na tome da taj izvoz što više skuči. Ali po- red tih ograničenja, ma da su se pregovori vodili na osnovi naj većeg povlašćenja, Au- stro-Ugarska je zaključivanje ugovora uvijek činila zavisnim od raznih, vrlo krupnih, dr- žavnih liferacija: Srbija je trebala da se ob- veže da u Austro-Ugarskoj nabavi topove, puške, municiju, željeznički materijal i t. d. I kada Srbija nije htjela pristati na sve te, ni naj manje otmene, uslove, Austro-Ugarska je pristala na jedan ugovor koji je za Srbiju sve drugo, samo ne dobar i koristan. Bugarska je uz prijateljsku Austro- Ugarsku, postala nezavisna i kraljevinom; Austro-Ugarska je bez odobrenja velikih sila, proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine, — dva velika fakta koji Srbiji zadaju sudbono- san udar i dovode u pitanje ne samo njezinu zavisnost nego i opstanak Srpstva uopšte. Srbija je malena, ali i mali ljudi imaju svojeg čovječanskog ponosa, a naročito onda kad ti veliki ljudi, svijesni toga njihovog ponosa, namijerno idu na to, da taj njihov ponos ponize i uvrijede. Srbija ne bi bila sposobna za samostalan život kada ne bi branila svaku uvredu koja se namijerno nanosi njoj i svemu onome što je srpsko. Srbija ne bi bila srpska zemlja, kada bi ona bila ravnodušna prama brutalnim uvrijedama koje se nanose Knjazu Crne Gore, ponižujući njegova izaslanika. < Penda — ko traži rata?! TI SA NIHMIEBRE HY