DUBROVNIK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Cjena je listu: za Austro-U rsku, Bosnu i Hercegovinu K Ti; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »Dubrovnika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Neirankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglasa, računska izvješća i slične objave plaća se 1 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. m 4 God. XVII. U Dubrovniku 12. novembra 1908. Broj 46. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA ! Ć. k. Okružni sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k. državnog odvjetništva, odlučio je da sadržaj članka »U mutnim vremenima Ill“ tiskana na 3 stupcu 1. stranice i na 1 i 2 stupcu II stranice političkog časo- pisa ,Dubrovnik“ br. 45 koji je izašao u Dubrovniku na 5. novembra t. g. pod odgovornim uredništvom Antuna Zipfela sačinjava zločinstvo smetanja javnog mira predviđena u S 65 sl. a. K. Z. potvrđuje se dalj- nje širenje lista u pogledu zapljenjenog članka odre- đuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastavu do- tičnog štamparskog sloga i objelodanjenje presude u nastajnom broju istog časopisa, to na prvoj stranici istoga u smislu $ 498 K. z. i Š 20 zakona 17-12 1862. Razlozi Zapljenjenim člankom nastoji se razdraživati na mr- žnju i prezir protiv državne uprave, učin koji se o- značuje zločinstvom po š 65 a K. Z. Ć. k. Okružni sud u Dubrovniku Odio IV. dne 6. novembra 1908. Bojanić. Bijednici. U vijeku napretka i civilizacije, u vremenu kada ljudsko društvo nalazi za potrebu da stvara udruženja u zaštitu samih om gd . . s ide \ životinja pred okrutnim srcima pojedinaca, | stvari i dogođaji, koji se. dandanas. .deša- vaju u Hrvatskoj, spadaju u onu kategoriju, koju bi se, u najmanju ruku, moglo nazvati zvjerskom. Ljuta ali pravedna borba, koju su poveli naša braća u Hrvatskoj, nije naišla na dostojni otpor, koji se dolikuje onome, te ga je priroda razumom nada- rila, već na otpor divlji, životinjski, bez srca i duše, koji ne zna za osjećaj i ne misli na tajne budućnosti, koja vrlo lako može, a što se do sada često dešavalo, da se grdno i bez milosrđa sveti silniku, koji ne pozna jače sile od samog sebe. Već je nekoliko godina od kako se je među Srbima i Hrvatima, vještim i vrlo zgodno udešenim načinom uspješno po- državala nebratska borba do istrage, na korist zajedničkog nam dušmanina. Videći nas u toj neprestanoj međusobnoj borbi prilično islabljene, naši su silnici cijenili da je došao zgodan čas, kad istina laži, zakon sili, a dužnost samovolji može pot- puno slobodno da ustupi mjesto, te se je P na jedne i na druge okomilo nasiljem i samovoljom. Zavađena braća uočiše svoje zlo, pružiše bratske ruke i staviše se na zajedničku osnovu rada proti zajedničkom neprijatelju. Njihov složni rad pokazao je odmah jaka uspjeha, i što je više taj uspjeh rastao na našoj strani, to je jačii nezasitiji bio bijes na strani naših nepri- jatelja. Mržnja, prelazeći u strah, počela je da izvođi zlosretnu praksu progonstva svake vrsti, koji su s dana na dan rasli di a ki A i svoj vrhunac postigli u ovo zadnje doba. Za svoje prljave i izvjesne ciljeve, našli su vlastodršci za veliku potrebu podrža- vanje ovog nesnosnog sistema, u kome se ne zna za zakon i pravdu. Kroz dugo vrijeme teških iskušenja oštrica se je oko- mila naj jače na nas Srbe, pa se je s toga i udesila ,veliko-srpska propaganda“ i ta- kozvana ,veleizdaja“. Progoni i nasilja, koja se danas iz- vađaju po Hrvatskoj nad Srbima, moraće da pribave rekord nametniku banu Rauchu. Tamnice se odavna pune Srbima ,vele- izdajnicima“, te nema dana a da njegovi agenti ne otkriju i otprate u okove barem po jednoga ,buntovnika“. Ali što nam je onaj teže, to je, što se cio vas taj progon ne sastoji u prostom hapšenju, iza kojega bi po zakonu morala slijediti sudbena istraga, te eventualno kažnjenje ili oslobo- đenje. Gotovo svi ti nesretnici primorani su pravedni da leže dugo vremena u le- denim tamnicama, _a_ postupanje prama njima ne samo što je nečovječno, već je prosto nevjerojatno. Našim čitaocima je poznato, da su na: osnovu laži špijona Nastića, osim osta- lih ,veleizdajnika“, pozatvorani pop Milić i Valerijan Pribičević. Nepravda i nasilje utjecalo je na ovoga potonjega u tolikoj mjeri, da j, i onako već nervozno bo- lestan, htio u prvi kraj da u tamnici ki- diše na svoj život. ,Zakon“ i ,pravda“, te danas pod banom Rauchom vladaju u Hrvatskoj, nijesu osjetili svoju dužnost, da rasčiste s tim ljudima, već ih jednako drže zatvorene i ne ispitujući ih, da li su krivi ili pravedni. Teško je to čamiti u ledenim kazamatama, kad se na duši gri- jeh ne osjeća; to čovjeka baca i zdvoj- nost i očajanje. U takovom se stanju na- laze ovi bijednici, te oni hoće da se oslobode sami ovih muka, kad za njih ne postoji ni zakona, ni pravde, ni ljud- skog osjećaja. U svome očajanju dadoše na štrajk glađu, i u toj kazni, koju sami sebi nametnuše, gotovo su da propadnu. U krajnem momentu vlastodršci, bez osje- ćaja i humaniteta, osjetiše strah i pobojaše se za posljedice, koje je njihovo zvjersko srce na ovaj nečuveni način moglo da napravi, te učiniše jednu vrstu ,istrage“, a njen resultat bio je — iz tamnice u bolnicu. Da se dobije još bolja slika, kakva zvjerska srca gospoduju po nesretnom Hr- vatskom, neka služi i ovaj primjer: ,N. Listu“ javljaju, da jedan uapšenik radi propagande baca krv. Više puta tražio je liječnika da ga pregleda, ali uzalud. Kad se je za to tužio poznatom Košutiću i rekao: ,Ja ću ovdje naći smrt“, odgo- vorio mu je Košutić: ,Ta ja ću vas po- kopati.“ Eto kako se postupa sa tim bijedni- cima! Može li se to drukčije nazvati nego zvjerski? Kada promislimo na nesretno stanje tih bijednika krv nam se u žilama ledi, te ako ko ima toliko srčanosti, da se vrhu toga jada, jer osjeća, proglašuje ga se za buntovnika i veleizdajnika. Pa opet pored svega toga je li današnje nesnosno stanje od našega naroda napravilo ledeni kamen, bez života, bez osjaćaja za svoju nesretnu braću, a da barem u zakonitoj formi da izraza svoje tuge i boli, koju osjeća u nepravednim patnjama svoje braće u Hrvatskoj? Zna li ta humana Evropa za svu njihovu patnju, koja izgleda go- tovo nemoguća i nevjerojatna? Znađu li barem oni, koji nas usrećiše pravdom i zakonom, kojima smo sve dužni i do same krvi, a koji nam se predstaviše kao očevi i zaštitnici od zla i nepravde ? Ako svi ti ne znadu, onda je, narode, na tebi, da im činiš znati i da ih opomeneš ne na milost već na dužnost. Zakonitim putem to možeš, narode, pa ako i pri tome budeš stradati, onda se pomiri mišlja, da ti je sudbina namijenila patnje ali opet ne — za uvijek ! | Temu rpujecu. TepMaHu3aM, UEHTpaJlu3aM H KJIEPHKAJIH ZAM TO cy Haj jaue anu y ucTOo Bpujeme H Haj no- rpujeniHuje ocHoBe, Ha KOjuMa ce onaBHa nonp- xaBa BnanaBuHa y AycTpuju. Hneja u HacTojae Jocuna 1]. ca repmanu3anujoM Huje MOTJIO TOJIHKO na ycnuje konuko My je nonijo 3a pyKOM La NpBH u ycnjemuHo yBene cucTemM ueHTpariu3aniuje. H ako repMaHusaM Huje Morao na yTpe onako jak myT KaKO je TO TAJALIH BNanap 34MHMLIJBAO, OTET ce 3a TO, y KacHuja BpemMeHa, Huje Ha ToMe cy- cTano, Beh ce je on crpaHe AycTpuje mokpeHyTa Mucuja, 4 aKO H& Y OHOj CHA3H, AJIH OTET THXO u nocTojaHo BpluHNa, TE HH NO NAHA NaHaliibeTa Huje mpecrana. ,Kan He 6u 6umo AycTpuje, Tpe- 6ano 6u je craopuTu!“ Kasao je senuku BucMapk. Taj BenuKkH HeMauKu IpKABHHK CXBATHO je mo- TeniKoliy repMmaHusauuje npen jaKoM CJI4BEHCKOM pacoM, Te, Konuko ce je c jenue cTpane onj- INEBJbaBAO 34 CAMy CTBAp, C Npyre CTpaHe, #3 NpaKTHuHHx pa3snora, Huje xTHO na cama Fbe- Mauka yame Ha ce6e cBy moreiikoiy u ONroBop- HOCT, Behi_ je XTHO TY NJKHOCT HAMETHHTHK IPY-