DUBROVNIK

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je listu: za Austro-U

rsku, Bosnu i Hercegovinu
K Ti; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji »Dubrovnika“.
Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-

ju. — Neirankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglasa, računska izvješća i slične objave plaća se
1

para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

m 4

God. XVII.

U Dubrovniku 12. novembra 1908.

Broj 46.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA !
Ć. k. Okružni sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k.
državnog odvjetništva, odlučio je da sadržaj članka
»U mutnim vremenima Ill“ tiskana na 3 stupcu 1.
stranice i na 1 i 2 stupcu II stranice političkog časo-
pisa ,Dubrovnik“ br. 45 koji je izašao u Dubrovniku
na 5. novembra t. g. pod odgovornim uredništvom
Antuna Zipfela sačinjava zločinstvo smetanja javnog
mira predviđena u S 65 sl. a. K. Z. potvrđuje se dalj-
nje širenje lista u pogledu zapljenjenog članka odre-
đuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh
koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastavu do-
tičnog štamparskog sloga i objelodanjenje presude u
nastajnom broju istog časopisa, to na prvoj stranici
istoga u smislu $ 498 K. z. i Š 20 zakona 17-12 1862.
Razlozi
Zapljenjenim člankom nastoji se razdraživati na mr-
žnju i prezir protiv državne uprave, učin koji se o-
značuje zločinstvom po š 65 a K. Z.
Ć. k. Okružni sud u Dubrovniku
Odio IV. dne 6. novembra 1908.
Bojanić.

Bijednici.
U vijeku napretka i civilizacije, u

vremenu kada ljudsko društvo nalazi za
potrebu da stvara udruženja u zaštitu samih

om gd . . s ide \
životinja pred okrutnim srcima pojedinaca, |

stvari i dogođaji, koji se. dandanas. .deša-
vaju u Hrvatskoj, spadaju u onu kategoriju,
koju bi se, u najmanju ruku, moglo nazvati
zvjerskom. Ljuta ali pravedna borba, koju
su poveli naša braća u Hrvatskoj, nije
naišla na dostojni otpor, koji se dolikuje
onome, te ga je priroda razumom nada-
rila, već na otpor divlji, životinjski, bez
srca i duše, koji ne zna za osjećaj i ne
misli na tajne budućnosti, koja vrlo lako
može, a što se do sada često dešavalo,
da se grdno i bez milosrđa sveti silniku,
koji ne pozna jače sile od samog sebe.

Već je nekoliko godina od kako se
je među Srbima i Hrvatima, vještim i vrlo
zgodno udešenim načinom uspješno po-
državala nebratska borba do istrage, na
korist zajedničkog nam dušmanina. Videći
nas u toj neprestanoj međusobnoj borbi
prilično islabljene, naši su silnici cijenili
da je došao zgodan čas, kad istina laži,
zakon sili, a dužnost samovolji može pot-
puno slobodno da ustupi mjesto, te se je
P na jedne i na druge okomilo nasiljem i
samovoljom. Zavađena braća uočiše svoje
zlo, pružiše bratske ruke i staviše se na
zajedničku osnovu rada proti zajedničkom
neprijatelju. Njihov složni rad pokazao je
odmah jaka uspjeha, i što je više taj
uspjeh rastao na našoj strani, to je jačii
nezasitiji bio bijes na strani naših nepri-
jatelja. Mržnja, prelazeći u strah, počela
je da izvođi zlosretnu praksu progonstva
svake vrsti, koji su s dana na dan rasli

di a

ki
A

i svoj vrhunac postigli u ovo zadnje doba.
Za svoje prljave i izvjesne ciljeve, našli
su vlastodršci za veliku potrebu podrža-
vanje ovog nesnosnog sistema, u kome se
ne zna za zakon i pravdu. Kroz dugo
vrijeme teških iskušenja oštrica se je oko-
mila naj jače na nas Srbe, pa se je s toga
i udesila ,veliko-srpska propaganda“ i ta-
kozvana ,veleizdaja“.

Progoni i nasilja, koja se danas iz-
vađaju po Hrvatskoj nad Srbima, moraće
da pribave rekord nametniku banu Rauchu.
Tamnice se odavna pune Srbima ,vele-
izdajnicima“, te nema dana a da njegovi
agenti ne otkriju i otprate u okove barem
po jednoga ,buntovnika“. Ali što nam je

onaj teže, to je, što se cio vas taj progon

ne sastoji u prostom hapšenju, iza kojega
bi po zakonu morala slijediti sudbena
istraga, te eventualno kažnjenje ili oslobo-
đenje. Gotovo svi ti nesretnici primorani
su pravedni da leže dugo vremena u le-
denim tamnicama, _a_ postupanje prama
njima ne samo što je nečovječno, već je
prosto nevjerojatno.

Našim čitaocima je poznato, da su
na: osnovu laži špijona Nastića, osim osta-
lih ,veleizdajnika“, pozatvorani pop Milić
i Valerijan Pribičević. Nepravda i nasilje
utjecalo je na ovoga potonjega u tolikoj
mjeri, da j, i onako već nervozno bo-
lestan, htio u prvi kraj da u tamnici ki-
diše na svoj život. ,Zakon“ i ,pravda“,
te danas pod banom Rauchom vladaju u
Hrvatskoj, nijesu osjetili svoju dužnost,
da rasčiste s tim ljudima, već ih jednako
drže zatvorene i ne ispitujući ih, da li su
krivi ili pravedni. Teško je to čamiti u
ledenim kazamatama, kad se na duši gri-
jeh ne osjeća; to čovjeka baca i zdvoj-
nost i očajanje. U takovom se stanju na-
laze ovi bijednici, te oni hoće da se
oslobode sami ovih muka, kad za njih
ne postoji ni zakona, ni pravde, ni ljud-
skog osjećaja. U svome očajanju dadoše
na štrajk glađu, i u toj kazni, koju sami
sebi nametnuše, gotovo su da propadnu.
U krajnem momentu vlastodršci, bez osje-
ćaja i humaniteta, osjetiše strah i pobojaše
se za posljedice, koje je njihovo zvjersko
srce na ovaj nečuveni način moglo da
napravi, te učiniše jednu vrstu ,istrage“,
a njen resultat bio je — iz tamnice u
bolnicu.

Da se dobije još bolja slika, kakva
zvjerska srca gospoduju po nesretnom Hr-

vatskom, neka služi i ovaj primjer: ,N.
Listu“ javljaju, da jedan uapšenik radi
propagande baca krv. Više puta tražio je
liječnika da ga pregleda, ali uzalud. Kad
se je za to tužio poznatom Košutiću i
rekao: ,Ja ću ovdje naći smrt“, odgo-
vorio mu je Košutić: ,Ta ja ću vas po-
kopati.“

Eto kako se postupa sa tim bijedni-
cima! Može li se to drukčije nazvati nego
zvjerski? Kada promislimo na nesretno
stanje tih bijednika krv nam se u žilama
ledi, te ako ko ima toliko srčanosti, da
se vrhu toga jada, jer osjeća, proglašuje
ga se za buntovnika i veleizdajnika. Pa opet
pored svega toga je li današnje nesnosno
stanje od našega naroda napravilo ledeni
kamen, bez života, bez osjaćaja za svoju
nesretnu braću, a da barem u zakonitoj
formi da izraza svoje tuge i boli, koju
osjeća u nepravednim patnjama svoje braće
u Hrvatskoj? Zna li ta humana Evropa
za svu njihovu patnju, koja izgleda go-

tovo nemoguća i nevjerojatna? Znađu li

barem oni, koji nas usrećiše pravdom i
zakonom, kojima smo sve dužni i do
same krvi, a koji nam se predstaviše kao
očevi i zaštitnici od zla i nepravde ? Ako
svi ti ne znadu, onda je, narode, na tebi,
da im činiš znati i da ih opomeneš ne na
milost već na dužnost. Zakonitim putem
to možeš, narode, pa ako i pri tome budeš
stradati, onda se pomiri mišlja, da ti je
sudbina namijenila patnje ali opet ne —
za uvijek ! |

Temu rpujecu.

TepMaHu3aM, UEHTpaJlu3aM H KJIEPHKAJIH ZAM
TO cy Haj jaue anu y ucTOo Bpujeme H Haj no-
rpujeniHuje ocHoBe, Ha KOjuMa ce onaBHa nonp-
xaBa BnanaBuHa y AycTpuju. Hneja u HacTojae
Jocuna 1]. ca repmanu3anujoM Huje MOTJIO TOJIHKO
na ycnuje konuko My je nonijo 3a pyKOM La NpBH
u ycnjemuHo yBene cucTemM ueHTpariu3aniuje. H ako
repMaHusaM Huje Morao na yTpe onako jak myT
KaKO je TO TAJALIH BNanap 34MHMLIJBAO, OTET
ce 3a TO, y KacHuja BpemMeHa, Huje Ha ToMe cy-
cTano, Beh ce je on crpaHe AycTpuje mokpeHyTa
Mucuja, 4 aKO H& Y OHOj CHA3H, AJIH OTET THXO
u nocTojaHo BpluHNa, TE HH NO NAHA NaHaliibeTa
Huje mpecrana. ,Kan He 6u 6umo AycTpuje, Tpe-
6ano 6u je craopuTu!“ Kasao je senuku BucMapk.
Taj BenuKkH HeMauKu  IpKABHHK CXBATHO je mo-
TeniKoliy repMmaHusauuje npen jaKoM CJI4BEHCKOM
pacoM, Te, Konuko ce je c jenue cTpane onj-
INEBJbaBAO 34 CAMy CTBAp, C Npyre CTpaHe, #3
NpaKTHuHHx pa3snora, Huje xTHO na cama Fbe-
Mauka yame Ha ce6e cBy moreiikoiy u ONroBop-
HOCT, Behi_ je XTHO TY NJKHOCT HAMETHHTHK IPY-