DUBROVA IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA : Pretplata i Pm se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale. zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na čeivr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. lasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. Nefrankovana pisma ne primaju se. | plaivo : utuživo u Dubrovniku. ma računska izvješća i slične objave plača se po petitnom retku (sitnijeh ai k jo vog se Ra mori, gd onda po odbi. — slana, izjave i javne >. se od E retka 20 para. God. XVII. U Dubrovniku 19. novembra 1908. Broj 47. Zahtjevi kraljevine Srbije. U prijestolnici Srbije više se ne drže zborovi. Ratni pokliči više se ne čuju; ogorčenje se više ne manifestuje po beo- gradskim ulicama punim svijeta, jer se je vgorčenje spustilo u dušu, a zborovi se premjestili u unutrašnjost Srbije. I sada, kada je nastalo jedno privremeno zatišje, | koje će kad tad, s većom snagom i većim | ogorčenjem izbiti na površinu, mi ćemo da razmotrimo zahtjeve Srbije, koji, na- ravno, proističu iz raznih izjava stpskih državnika. Svi razgovori, koje su srpski drža- vnici imali sa raznim predstavnicima veli- kih svjetskih listova, savršeno se poduda- raju u zahtjevima koje Srbija misli zastu- pati u slučaju konferencije velikih sila. Kompezacija, Ra ie. krv u narodu, izgleda, da je sada savršeno pritisnuta realnim zahtjevima jedne mo- derne države. Va ih doba E NAVEK Ali i to zahtjevanikk kompežačije. ma kako ono izgledalo nepolitičko, psihološki je opravdano. U prvi mah je srpskoj vladi, svakako, bio jasan samo strahovit fakat, da je Austro-Ugarska, anektirajući zemlje u kojima je pretežniji srpski elemenat, znatno proširila svoje granice. Savršeno logičan zaključak toga prvobitnoga shva- tanja bio je energičan zahtjev, da se i | Srbiji stvori mogućnost da proširi svoje granice. Na taj je način stvoren pojam o kompezaciji i jedino se na taj način može psihološki objasniti taj zahtjev. Ali kada je prva zaprepašćenost prošla i kada je zahtjevom srpske vlade prećutno priznaje aneksija Bosne i Hercegovine, onda se počelo realnije razmišljati i, prema tome, počeli su se stvarati realniji zahtjevi, koji ne samo da će Srbiju prikazati kao jednu stožer Srpstva, koji, u prvom redu, za- stupa interese svega Srpstva. Ko god je pažljivo pratio razgovore Srpskih državnika sa novinarima, taj je mogao primjetiti kako se postepeno po- čelo izbjegavati da se govori o ma bilo kakvoj kompezaciji,. dok se docnije taj strahoviti zahtjev nije više nikako ni po- minjao. Čak i ministar spoljnih. poslova Dr. Milovanović, koji je taj zahtjev i stvo- koja je, prvi put naglašena. u protesnoj noti srpske vlade, stvorila zlu : cio svijet u Srbiji bio svijesan da se tim | | svijesnu zemlju, nego kao i jedan odista. rio počeo ga je izbjegavati, pa je i on, kao čovjek koji je uvijek bio ubijeđen pristalica politike mira, postao čovjek ra- toboran. Srbija ima danas samo jedan zahtjev, koji će zastupati i kod pojedinih kabineta ina konferenciji velikih sila — ako se ona uopšte bude kadgod sastala. Taj za- htjev se može samo reći u nekoliko riječi: Autonomija Bosne i Hercegovine u o- kviru turske imperije sa jednim guver- nerom, koji ni u kojem slučaju ne bi smio da bude ni Austrijanac ni Nijemac. Taj novi zahtjev Srbije, za koji su se živo zalagali srpski i muslimanski po- litičari u Bosni i Hercegovini, izgleda da su Srbiji imputirali Engleska i Rusija. | zato što su ga te velike sile, koje su u prijateljskim odnosima sa Turskom, izni- jele, naj bolja je garancija da će taj pra- vedni zahtjev biti, ma pod koju cijenu, i ostvaren, ž: Trgovačka škola ,,Beno Kotruljić“ | 3: Dubrovniku. * nE aje V. U monarhiji pokušaj utemeljenja visoke trgovačke škole na stepenu universitati bio je učinjen u Beču od 1873. do 1876. godine sa Handelshochsehule, koje sad više nema, te ćemo preći na proučavanje nižih i najnižih stepena trgovačkih škola i tečaja u monar- hiji da uzmožemo suditi što bi nam trebalo i što bi bilo moguće da dobijemo. . Ovih drugih trgovačkih škola ima dva stepena, dva tipa; jedan je viša tro- ili če- tverorazredna trgovačka škola a druga je ni- ža dnevna dvorazredna trgovačka škola, ili drugim riječima ima velika trgovačka škola pobi de S) on jom“ černjim) tečajima za mladiće ili za djevojke. > Velika škola razlikuje se od male: 1. raz- ličitim: osposobljenjem profesora ili učitelja ; 2. različitim ciljem i nastavnom osnovom ; 8. različnim materijalom. učeničkim, t. j. raz- ličitim zahtjevima prema učenicima glede već stečene kulture: i glede njihove dobi. po dj počnemo s velikim trgovačkim školama (akademijama), kazaćemo da one sastoje iz tri razreda, ili iz četiri računajući - pripravnicu i da u veliku trgovačku školu (višu srednju školu) mogu biti primljeni sa- mo oni učenici, koji su svršili dobrim uspje- hom malu gimnaziju ili realku (4. razred) ili 3. razred građanske škole. Za učenike se građanske škole zahtjeva da su u njoj do- bili naj manje povoljno (a ne samo dostatno) u nastavnom jeziku, u geografiji i računstvu a za sve (i gimnazijalce i realee) da su na- vršili 14 godina ili da ih navrše iste solarne godine, koje se upisuju. * Svraćamo jesoradt svih patriota na ove članke. i mala trgovačka škola sa trgovačkim (ve-- Učenici se nižih srednjih škola primaju odmah u 1. razred a ne tek u pripravnicu, ako su u zadnjem razredu srednje škole do- bili naj manje povoljno u različitim predme- tima, ne trebaju pripravnice, te svršuju u tri godine trgovačku školu. Samo treba ovdje opaziti da se broj ocjena, o napretku učenika ovogodišnjom reformom gimnaznija i realaka stegnuo. Učenici pak srednjih škola, koji su svr- šili dobrim uspjehom V. razred srednje škole a navršili 15. god., mogu iznimno i dopustom ministarstva biti primljeni u Il. r. trgovačke škole uz ispit primanja. Cilj je velike trgovačke škole (akademije) da, obazirući se na predmete koji služe za opću naobrazbu, onim mladićima, koji se hoće dati na tryovinu, ili hoće biti namje- šteni u velikim trgovačkim kućama i u onin koje izvoze, ili u bankama ili drugih vjere- sionim zavodima, pruži onu višu trgovinsku stručnu spremu, koja se pravom danas 2za- htjeva za savršenog trgovca ili čovjeka od posala. Ti učenici na koncu posljednjeg ra- zreda dobivaju svjedodžbu otpusnicu i na nje temelju uživaju pravo jednogodišnjeg dobro- voljea. S ovakim školama mogu biu zadru- ženi različiti tečaji za mladiće i za djevojke 4 1 za neke činovnike. Jasno je iz ovoga, da velika trgovačka škola bude u gradu, gdje ima jedna ili više srednjih škola a ne u mjestu, koje ih nema i da tako svršenje niže gimnazije i realke kao i građanske škole obzirom na prijelaz učenika u veliku trgovačku školu dobiva u našim očima neku veću znamenitost. Kad pako po uvjetima primanja u veliku trgo- vačku školu samo učenici male gimnazije i realke i građanske mogu uljesti u trgovačku, taj učenički materijal u južnoj Dalmaciji nije malobrojan, jer nam ga pružaju srednje škole škole u Dubrovniku i Kotoru i građanske u Makarskoj, Korčuli i Dubrovniku, gdje ima i privatna ženska građanska škola sa pravom javnosti; pri tomu ne računamo na ostalu Dalmaciju, i ako bi se, dok nema :ovake škole u Dalmaciji, gdje je svuda isti nasta- vni jezik kao u Dubrovniku, učenički mate- rijal kupio iz sve Dalmacije i okrajnih ze- malja. Kad bi pako naj izobraženiji dio djece, tojest ona, koja su svršila nižu srednju školu, imala ovaku trgovačku školu, to bi značilo da šaljemo u trgovinu naj izobraženiju mla- dež, pa bila ona iz grad&nskih porodica, bila iz okolnih mjesta, ne jer su građani ili se- ljaci, nego jer su naj izobraženiji. Posljedica bi toga bila, da bi oni mogli ne samo pre- duzeti nego i razviti veliku trgovinu u ro- dnom kraju i oteti je nenašincima, a kad bi i kao emigranti otišli u svijet, bili bi oboru- žani spremom takom, da se takme uspješno u inozemstvu. Tečaji pak uz ovaku školu usposobili bi i manje izobražene mladiće i siromašnije, pa i djevojke dai u tudini budu kadri da sebi obezbjede koru hljeba. Sam te- čaj bez ikakve škole matice bilo bi zanema-