' Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
b godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.
Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“.
' Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća-
ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se.
Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se
15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog

retka 20 para.

mo

God. XVII.

U Dubrovniku 26. novembra 1908.

Broj 48.

Dubrovnik, 25. novembra.

Rimska ,Tribuna“ donosi razgovor
svoga izvjestitelja, koji je pred malo dana
vraćajući se iz Beograda skrenuo u Sara-
jevo, tu.se neko vrijeme zadržao i po-
sjetio baruna Benka, civilnog adlatusa.

Barun Benko između ostalog izjavio
se je i ovo: ,Znam da se u Srbiji na-
pada na našu upravu, da osiromašuje, da
izrabljuje i gnjavi narod, a. narod vidite,
one prosvjeduje. Ova su čeljad pametna,
razborita, svijesna svojih i teresa. Shvaća
da se za miran život triju vjera hoće jaka
vlada. Srbija to ne bi nikada postigla.
Narod se ne tuži...“

Ne ćemo se zaustavljati na tedencije
ove izjave, gdje se civilni adlatus nije

mogao nikako ustegnuti a da i tu ne u-

vuče, ako malo i izdaljega, Srbiju. U o-
vim mutnim vremenima toliko je teže o
tome pisati i razložiti, što naša premilo-
stiva censura ne će nikako da nas pusti
da istinom na srijedu izlazimo, jer ona
u tome. osim .,učina“ poticanja na mr-
žnju i prezir proti vladi, kao da vidi još
i nekakvu svezu između nas i Srbije, a
ta veza, za nju, u naj manju je ruku ne-
ka vrst direktive. Tako nam se barem
čini, videći, kako nas je nekoliko puta
zaplijenila za članke, koji su naročito na-
pisani da se ne zaplijene.

I dok preko toga moramo da, kla-
njajući se cenzuri, ćutke pređemo, ne mo-
žemo nikako a da se ne zaustavimo na
perfidno drskoj i neistinitoj tvrdnji: ,a na-
. rod, vidite, ne prosvjeduje ..:“ ,Narod
se ne tuži.“

Trideset je godina kako su Bosna i

Hercegovina predate Berlinskim Ugovorom.

Austriji na privremenu okupaciju, da -u
tim zemljama uvede red i mir. Kroz to
vrijeme na upravi ovih zemalja namješteni
su ljudi, koji su sve drugo radili osim
onoga što je njihova dužnost bila, tako
da su tamošnjoj našoj braći bili više tirani
nego upravitelji, te je taj jadni narod kroz
ovo dugo vrijeme više puta prosvjedovao
i memorandumima i deputacijama i razli-
čitim tužbama, ali nije ništa pomoglo, jer
se njihov glas nije čuo. Neovisne novine
nijesu prestajale a da svakim danom ne
izlaze sa faktima na srijedu, koja nijesu
mogli nikako opravdati nesretni usrećitelji
tih zemalja. Sa narodom se je postupalo
tako, da su po nekada i sami vladini
listovi našli za zgodno dakažu, kako ta-

kav način vladanja nije na svome mjestu.
Ali se je više vjerovalo silnim  apsoluti-
stima i njihovim krivim opravdanjima ne-
go li pravednom protestu naroda, kojemu
je napokon bilo suđeno da trpi. Sistemat-
skim radom ugnjetavanja, kad nijesu po-
mogli ni protesti ni tužbe, narod je bio
prisiljen da jatomice ostavlja svoja ognji-
šta, i da seli u tuđi svijet, jer nije mo-
gao dalje da podnosi nevolje, glad i jad.
Dok su se silnici na Ilidžama zabavljali
gađanjem u golubove, ispijajući šampa-
njac ili slušajući zvukove orhestre i ci-
ganskih cimbala, dotle se je jadni seljak
klečeći obavijao oko noga državnom či-
novniku, da mu ne proda ono mršave
kravice, koja je prehranjivala njega i nje-
govu porodicu, jer je morao da u nero-
dnoj godini plati desetinu. ili globu, koju
su mu na pravdi Boga udarili. Dok su
se na tim istim llidžama gospodari tovili
masnim komadima premišljajući kako će
zgodnije da sastave izvješće, dotle se je
gladni narod potucao po kršu i polju, ne
bi li gdjegod mogao iščupati korijena da
ne pomre od gladi; a dok su u Sarajevu
brojili milijone narodne _ muke i znoja,
dotle je tužni Hercegovac sastavljao za

put svome sinu u tuđi svijet, prodavši
jedinu njivu ili vola ispod rala.

Ali za baruna Benka to nije ništa,
jer se narod ne tuži i vidite, ne prosvje-
duje a donekle civilni adlatus ima i raz-
loga. Narod ne prosvjeduje i ne tuži se,
jer više nema snage, jer je sistematski
ugnjavljen, jer mu, na svrhu, ni prosvjedi
ni tužbe ne pomažu.

Kad se je ovakav sistem provađao
kroz punih trideset godina okupacije, kroz
vrijeme, koje mora da nosi odgovornost
pred Evropom, je li nam se onda mogla
pred oči stvoriti i malo utješljivija slika
na glas da je izvršena aneksija, s kojom
se dobija apsolutno gospodstvo bez od-
govornosti prama drugome? Kakvo je
raspoloženje moglo nastati kod nas Srba
ovim najnovijim dogođajem, koji je eto
tako grdno zamutio i čitavu političku
atmosveru Evrope? Nas, proglašenjem
aneksije, ne zanima, ako hoćete baš ni
malo, je li ovaj dogođaj izveden zako-
nito, ili je sam fakat prekršaj kakvog
međunarodnog ugovora. Naše se neras-
položenje na to ne odnosi, jer ako iko a
ono su Srbi u dosta prilika dali očita do-

kaza svoje lojalnosti, kad se je ticalo pro-
lijevanja krvi. Isticati samno riječju da smo

f

lojalan i odan narod prama našoj monar-
hiji, to ne vrijedi, jer neće nikako da nam
vjeruju, a ne vjeruju nam ne za to, što
nas drže s uvjerenjem za antidinastičare
i veleizdajnike, nego zato, što naša vlada
vodeći prama Slavenima u monarhiji proti-
slavensku, a naročito prama Srbima anti-
srpsku politiku, došla je u takav položaj,
da joj je prijeka potreba od Srba ,anti-
dinastičara“ i ,veleizdajnika“. Širenje gra-
nica Austro-Ugarske monarhije aneksijom
Bosne i Hercegovine kod nas Srba u mo-
narhiji ne izazivlje neraspoloženje ali nas
s druge strane baea u očajnost sudbina
naše braće u tim zemljama, koji su i do:
sada upropašćeni. Tu je osjećaj jedne krvi,
imena i jezika. Da je vlada u Bosni upra-
vljala narodom po pravdi i zakonu, ane-
ksija se ne bi tek sada i na ovaj način
izvršila, ona bi odavna bila gotov. fakat,
koga bi sam narod tih zemalja izveo. Da
je u tim zemljama vladao zakon i pravda,
aneksija ne bi nikada bio jedan dogođaj,

koji bi bio kadar da izozove bilo kakve .

trzavice, a kamo li ovako mutno sianje,
gdje se stavio na ratnu nogu Istok prama
germanskom Zapadu. -

Naš osjećaj, u današnjim prilikama,
prama našoj ugnjetenoj braći u Bosni i
Hercegovini, ne odnosi se na nikakvo
stezanje ili proširivanje granica, već je to
osjećaj plemenske solidarnosti, kojim že-
limo da naša braća očuvaju svoje ime,
vjeru i jezik i da steku nacionalnu slo-
bodu. A koliko nas u tome može utješiti
aneksija Bosne i Hercegovine ?

bafKaHCKE MJTHE  NHJHKE.

Hi ako ce je npuje H3BplleHe aHe-
kcuje O oj caMoj no Malo naratjalo,
ONeT ce y ty uuje BjepoBao, je;iHo IuTo
je To Guna crapa njecma, Koja Gu no He-
kana ounjekHya, a APyTO IITO Ce TaK4aB
norotjaj uje MOFa0 HHKAKO HH IIOMHC/IHTH
6e3 IpeTxo/iHor cnopa3yMa u onoOpewa
BEJIHKHX EBPOTICKHX CHI, KOje cy BocHy

u XepueroBuHy mpenale AycrpHju ua

NpuBpeMeHo yrpaB;baie. Crora je Bpo
CXBAT.6bHBO, JA CY NOoCbeIHH  NorOKajH,
H3BPIIEHH HEKAKO HEHAJLAHO, HMAJIH jaka
yrjeuaja Ha OCJeT/;bHBH  TIOJIHTHUKH HEPAB
uujene EBpone, a 3a6yHa H KOMEINAIe,
Koje je y TOM MOMEHTY HACTA/IO, TOJIHKO
je uno Behe, INTO Ce y TAKBy CTBAp HHje
Morao mpocro BjepoBaru. bankaHcke 1p-
xaBe, Koje cy rmporJanieieM aHekcuje