' Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- b godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrovnika“. ' Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. mo God. XVII. U Dubrovniku 26. novembra 1908. Broj 48. Dubrovnik, 25. novembra. Rimska ,Tribuna“ donosi razgovor svoga izvjestitelja, koji je pred malo dana vraćajući se iz Beograda skrenuo u Sara- jevo, tu.se neko vrijeme zadržao i po- sjetio baruna Benka, civilnog adlatusa. Barun Benko između ostalog izjavio se je i ovo: ,Znam da se u Srbiji na- pada na našu upravu, da osiromašuje, da izrabljuje i gnjavi narod, a. narod vidite, one prosvjeduje. Ova su čeljad pametna, razborita, svijesna svojih i teresa. Shvaća da se za miran život triju vjera hoće jaka vlada. Srbija to ne bi nikada postigla. Narod se ne tuži...“ Ne ćemo se zaustavljati na tedencije ove izjave, gdje se civilni adlatus nije mogao nikako ustegnuti a da i tu ne u- vuče, ako malo i izdaljega, Srbiju. U o- vim mutnim vremenima toliko je teže o tome pisati i razložiti, što naša premilo- stiva censura ne će nikako da nas pusti da istinom na srijedu izlazimo, jer ona u tome. osim .,učina“ poticanja na mr- žnju i prezir proti vladi, kao da vidi još i nekakvu svezu između nas i Srbije, a ta veza, za nju, u naj manju je ruku ne- ka vrst direktive. Tako nam se barem čini, videći, kako nas je nekoliko puta zaplijenila za članke, koji su naročito na- pisani da se ne zaplijene. I dok preko toga moramo da, kla- njajući se cenzuri, ćutke pređemo, ne mo- žemo nikako a da se ne zaustavimo na perfidno drskoj i neistinitoj tvrdnji: ,a na- . rod, vidite, ne prosvjeduje ..:“ ,Narod se ne tuži.“ Trideset je godina kako su Bosna i Hercegovina predate Berlinskim Ugovorom. Austriji na privremenu okupaciju, da -u tim zemljama uvede red i mir. Kroz to vrijeme na upravi ovih zemalja namješteni su ljudi, koji su sve drugo radili osim onoga što je njihova dužnost bila, tako da su tamošnjoj našoj braći bili više tirani nego upravitelji, te je taj jadni narod kroz ovo dugo vrijeme više puta prosvjedovao i memorandumima i deputacijama i razli- čitim tužbama, ali nije ništa pomoglo, jer se njihov glas nije čuo. Neovisne novine nijesu prestajale a da svakim danom ne izlaze sa faktima na srijedu, koja nijesu mogli nikako opravdati nesretni usrećitelji tih zemalja. Sa narodom se je postupalo tako, da su po nekada i sami vladini listovi našli za zgodno dakažu, kako ta- kav način vladanja nije na svome mjestu. Ali se je više vjerovalo silnim apsoluti- stima i njihovim krivim opravdanjima ne- go li pravednom protestu naroda, kojemu je napokon bilo suđeno da trpi. Sistemat- skim radom ugnjetavanja, kad nijesu po- mogli ni protesti ni tužbe, narod je bio prisiljen da jatomice ostavlja svoja ognji- šta, i da seli u tuđi svijet, jer nije mo- gao dalje da podnosi nevolje, glad i jad. Dok su se silnici na Ilidžama zabavljali gađanjem u golubove, ispijajući šampa- njac ili slušajući zvukove orhestre i ci- ganskih cimbala, dotle se je jadni seljak klečeći obavijao oko noga državnom či- novniku, da mu ne proda ono mršave kravice, koja je prehranjivala njega i nje- govu porodicu, jer je morao da u nero- dnoj godini plati desetinu. ili globu, koju su mu na pravdi Boga udarili. Dok su se na tim istim llidžama gospodari tovili masnim komadima premišljajući kako će zgodnije da sastave izvješće, dotle se je gladni narod potucao po kršu i polju, ne bi li gdjegod mogao iščupati korijena da ne pomre od gladi; a dok su u Sarajevu brojili milijone narodne _ muke i znoja, dotle je tužni Hercegovac sastavljao za put svome sinu u tuđi svijet, prodavši jedinu njivu ili vola ispod rala. Ali za baruna Benka to nije ništa, jer se narod ne tuži i vidite, ne prosvje- duje a donekle civilni adlatus ima i raz- loga. Narod ne prosvjeduje i ne tuži se, jer više nema snage, jer je sistematski ugnjavljen, jer mu, na svrhu, ni prosvjedi ni tužbe ne pomažu. Kad se je ovakav sistem provađao kroz punih trideset godina okupacije, kroz vrijeme, koje mora da nosi odgovornost pred Evropom, je li nam se onda mogla pred oči stvoriti i malo utješljivija slika na glas da je izvršena aneksija, s kojom se dobija apsolutno gospodstvo bez od- govornosti prama drugome? Kakvo je raspoloženje moglo nastati kod nas Srba ovim najnovijim dogođajem, koji je eto tako grdno zamutio i čitavu političku atmosveru Evrope? Nas, proglašenjem aneksije, ne zanima, ako hoćete baš ni malo, je li ovaj dogođaj izveden zako- nito, ili je sam fakat prekršaj kakvog međunarodnog ugovora. Naše se neras- položenje na to ne odnosi, jer ako iko a ono su Srbi u dosta prilika dali očita do- kaza svoje lojalnosti, kad se je ticalo pro- lijevanja krvi. Isticati samno riječju da smo f lojalan i odan narod prama našoj monar- hiji, to ne vrijedi, jer neće nikako da nam vjeruju, a ne vjeruju nam ne za to, što nas drže s uvjerenjem za antidinastičare i veleizdajnike, nego zato, što naša vlada vodeći prama Slavenima u monarhiji proti- slavensku, a naročito prama Srbima anti- srpsku politiku, došla je u takav položaj, da joj je prijeka potreba od Srba ,anti- dinastičara“ i ,veleizdajnika“. Širenje gra- nica Austro-Ugarske monarhije aneksijom Bosne i Hercegovine kod nas Srba u mo- narhiji ne izazivlje neraspoloženje ali nas s druge strane baea u očajnost sudbina naše braće u tim zemljama, koji su i do: sada upropašćeni. Tu je osjećaj jedne krvi, imena i jezika. Da je vlada u Bosni upra- vljala narodom po pravdi i zakonu, ane- ksija se ne bi tek sada i na ovaj način izvršila, ona bi odavna bila gotov. fakat, koga bi sam narod tih zemalja izveo. Da je u tim zemljama vladao zakon i pravda, aneksija ne bi nikada bio jedan dogođaj, koji bi bio kadar da izozove bilo kakve . trzavice, a kamo li ovako mutno sianje, gdje se stavio na ratnu nogu Istok prama germanskom Zapadu. - Naš osjećaj, u današnjim prilikama, prama našoj ugnjetenoj braći u Bosni i Hercegovini, ne odnosi se na nikakvo stezanje ili proširivanje granica, već je to osjećaj plemenske solidarnosti, kojim že- limo da naša braća očuvaju svoje ime, vjeru i jezik i da steku nacionalnu slo- bodu. A koliko nas u tome može utješiti aneksija Bosne i Hercegovine ? bafKaHCKE MJTHE NHJHKE. Hi ako ce je npuje H3BplleHe aHe- kcuje O oj caMoj no Malo naratjalo, ONeT ce y ty uuje BjepoBao, je;iHo IuTo je To Guna crapa njecma, Koja Gu no He- kana ounjekHya, a APyTO IITO Ce TaK4aB norotjaj uje MOFa0 HHKAKO HH IIOMHC/IHTH 6e3 IpeTxo/iHor cnopa3yMa u onoOpewa BEJIHKHX EBPOTICKHX CHI, KOje cy BocHy u XepueroBuHy mpenale AycrpHju ua NpuBpeMeHo yrpaB;baie. Crora je Bpo CXBAT.6bHBO, JA CY NOoCbeIHH NorOKajH, H3BPIIEHH HEKAKO HEHAJLAHO, HMAJIH jaka yrjeuaja Ha OCJeT/;bHBH TIOJIHTHUKH HEPAB uujene EBpone, a 3a6yHa H KOMEINAIe, Koje je y TOM MOMEHTY HACTA/IO, TOJIHKO je uno Behe, INTO Ce y TAKBy CTBAp HHje Morao mpocro BjepoBaru. bankaHcke 1p- xaBe, Koje cy rmporJanieieM aHekcuje