ll

BROVNIK

: IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K 11: za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale _ zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika“.
Dopisi se šalju uredništvu.

— Rukopisi se ne vraća-
ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične Objave plaća se

15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

> God. XVI.

pai

U Dubrovniku 10. decembra 1908.

Broj 50.

Isa para.

Ilujemu onaj NpBu alapM H IOKJIHU
Ha bamKaHY, Ia HM H€KA HeMHPHOCT NO
uujenoj Espomu, mro je crsopuo NPBH
H HeHalaHH Tac o  anekcuju Bocie u
XeueroBHH€, MHOTHM NOGPOLJILHHLJMA

je MSrJEeNAJO KAO IJIAXH IIJAMEH yrlAJBEHE.

came, Koju.he 6p30 za ce YTpHe. TakOBO
CY MHLIUbEH€ CTBOPHJIH OHH GIEMEHTH KO-
ju cy on ce6e MupHu, NoGponyniuu u
CTPALUBHBH, 4 Y H> Cy JON BHINe Bjepo-
BAJI4H OHH, KOJM H€ MOTY HHKAKO /la CXBA-
TE, JA Ce HM MAJEHH HAPOJIH MOTY 1P-
3HYTH HA KAKAB OTIOP, PALM TOFA LITO
ce ocjehajy moBpnjetjenu. |
Ko je m Malo nparno pa3Boj mpu-
nuka ua BajkaHy GapeM Kpo3 oBe 1Buje
rodne, xo zana anekcnje, Taj ce je MO-
rao. yBjepuTu, kako je GaKaHcKO fiHTaibe
jesuuau Ha BArH eBporicKOr MHpa. To nu-

Tate, HH CNOpa3yM CAMHX CHIA, He OH.

Morao cam pujenuuru  6e3 IpeTXO/IHOT

pujemiey Tora GaJkaHcKOr IIHTAHA HH
KAKO HE JIEXH  TMTAHE  ONCTAHKA  je/HE
usa upyre Gamkancke ApxaBune, Beh mu-
TAHE ONICTAHKA napojta. CBaka noBpjela,
usasBaHa 6uno jeguum  pujeneieM MH
nanenatjeteM, uuje Moryha, a na ne npolje
Ges jauux mocsemuna, Koje y najmaiy
PyKYy MOpajy uW3a3BaTu Cy/IGOHOCH€ H€-
mupe. C upyre crpane, OTnopna cuara
Cp6uje, Kojy je moka3ana' y TproBHHCKOM
paTy ca AycTpnjom, H MJANOTYpe€KA pe-
Bojynuja, koja je NOKA3AJA LA H , IHBIbH“

 Typuu nehe Buie za Tpne cmjeno pon-
. cTBO ma Guo y KakBOj OpMH, IOCTATHO
= je za ysjepu, za y pjemaamy cynGune
 Bamxaua naj jauy  pujeu mopajy umaru
GaukaHcKu Hapoju. Hrpa 3aBatje uameby

GAJIKAHCKHX IpKaBa, KOja je NO HeKaa

 yenjeBana y TOJHKOj MjepH, na cy He-

npujarebu GaKaHCKHX HAapO/la HIPAJIH OJ

. oBecema, jep cy ce Kao CHTypHO HAJAM,
na je usMeby ibHX KPB IOTEKJA, M3FY-

Guma je cHary u BpuHjeHocT OHora Mo-
MEHTA, KAL Cy Ce GalKaHCKe IpXKABE 0-
cjerune noBpujetjene y zeBu3H : BanKaH
GanKaHcKuM napoduma!

 TlosuaBaouy npusuka Huje HH MAlO
MOTA0 H3FJeLATH HECXBATJBHB MJIH CAMO
TpeHyTaH NpBH jaku paru IOoKJHu KOjH

je ma rmac anekcnje O/IjekHyo uuje.14M

BankanoM. EBo je Ba nyHua mMjecena oJ

 snauajuor noc/benieer 1orotjaja. HaneTocT

H HaroH 34 IpoJMjeBai»e KpBH u3mje-

iYjy CaMO cBOjy dopMy am He cBojy
CHary, HErO jy, NpaMa CBeMyY OHOMY LITO
C€  IIPpHIIPaB.6Aa — 3aBHjajy HeKHM u“Y-
JHHM H NOJIMJKJIHM IIIALITEM, IO KOJHM
.Ce Kpuje Gjusa KpBaBa 6yayhuocT. V
TOj NOAMYKIOCTH Beh Ce BpluH jenaH par.

.Ka1 ce noMucJu, za je raaBHa nojviora

 EK3HCTEHLIH IPKABA H HAPOJIA EKOHOMCKA
CTpaHa, OH/IA CE MOE JIKO H CXBATHTH
CBa TeKuHa jezuor jakor u pa3rpanaror
eKOHOMCKOT para. Auekcujom bocne u Xep-
leroBHHe  Aycrpo-Yrapcka numaomaunja
Beh je H343Ba/lA eKOHOMCKH PAT, Y KOM je
npoTuB Aycrpo-Yrapcke noGyuuja roToBo
uurTaB baJkaH.

Lllrera, Kojy Aycrpo-Yrapcka OBAKOBHM
parom. ocjeka Bemuka je, a mocbe/una
he za Oy2y jOni Texe, Hero wo ce ca-
na ocjehajy. BojkOT nmporuB Aycrpujeke
poGe y CpG6uju, Llpuoj Vopu a napouuTo
y Typekoj, uuje caMO TpeHYTHA CTBAP,
jep eTo u nokpaj cBux nporecra, ue caMo

Mj 20) U RR E SITJS “ WTO Hehie Hu 34 IVIAKY Ja NONYCTH, B
crnopasyMa  GankaHćkux “ npaBas<jep Vo ose nido dan dosa

CBE MH BHLIE IPEY3HM/BE“ MUKA.

Ilok oBaj eKOHOMCKH PAT H HeXOTE
loBojiu u cunaja Gaakancke upikaBe y je-
Hy BPCT CaBe3a, /OTJIe HX C ApPyPe CTPA-
He, MAO NO MAJO NOBJAYH Hy Apyry
BpcT para, rije he za ce KPB = TIpO/beBa.
TipaMa cBuM OHHM BjeCTHMA, KOje HaM
KAY, HA KOjH Ce TPOZHHWABH HA4HH HA
cBe crpaHe cripeMa u mpuripaBiba, par je
neu3GjexuB. He KelHMO para, am cy
npuauke ua BankaHy TaKO MYTHe, na HaC
jemuHo Myry yBjepHTu, KAKO CMO Ha Nipa-
Fry BEJIHKHX M KPBHHX norokaja, kat he
MHOTO KPBH A NOTEHe, M MHOTO MaTEpa
na 3akyKa, jep crpauina je 6op6a, ako
je jemua crpana ynopHo omiyuHa Ha Gop-
Gy KHBOTA HJH CMPTH, GHTH JIH HE GuTH.

[Ipe uaMa Cy JaKle IBA para. Je-
nau je GKOHOMCKH, KOju ce BeH Keko
BpujeMe  ycnjeluHo  NpoBojiH, Apyru je
CTPAIIHH, KPBABH, KOjH HAM CE TIPHMHHE.
O wemMy roBopuru Hemoryhe je. Ty ce
MOpalI Za 3AMmleTeNi y BPTAOT MHCIH. ..

———>omeamame +. smi

K pitanju talijanskog univerziteta.

Odavna još talijanski daci u Austriji
traže svoju universu. Borba je njihova velika,
junačka — i opravdana je. Svak ima pravo
da najveću naobrazbu steče u svom materi-
rinjem jeziku, nikome se ne smije kratiti da
najviše nauke uči u svome jeziku, jer osim
prava tu je i korist, budući da je naobrazba
omladine najbolja, najlakša i najpotpunija
kad je na materinjem jeziku. Isto kako što

naša braća Hrvati imaju pravo da se bore
za potpunu valjanost hrvatske universe u

Zagrebu, pri čemu im i mi Srbi moramo po-

magati, jer je i za nas u monarhiji to jedini

zavod, gdje možemo da učimo na materinjem

jeziku, imaju i Talijanci. Samo žalibože mo-

ramo ovom prilikom priznati, da se borba za

hrvatski univerzitet ne. može ni iz daleka -
išporediti sa talijanskom borbom. Naši se za-

dovoljavaju sa par neslanih resolucija na go-

ginu, koje a ma ništa ne znače, a na koje

se mogućnici smiju, ako slučajno čuju za

njih, ili je ta borba obično gnjavljenje po

kafanama. Talijanski daci naprotiv drukčije

rade. Njihova je borba ozbiljna, sistematska,

sveta im je i puna je žrtava. Nije talijanska

omladina samo jedan put prolila i svoju krv

za taj svoj ideal, a mnogi su žrtvovali teške

žrtve i egzistenciju svoju.

I tu skoro krv talijanske omladine po-
prskala je tlo bečke universe. U bečkim de-
mostracijama suvišno bi bilo danas pisati,
jer se o njima po novinstvu mnogo pisalo i
svakome je poznato. Bečki dogadaji su odje-
kli posvuda, gdje ima Talijana, a osobito u
Italiji, gdje je došlo do burnih demostracija.
Uprav je da se diviš, kaka je to sve složno,
ozbiljno 1 patriotski odjeklo. Talijanei u mo-
narhiji u borbi za svoja prava imaju jako
zaleđe, koje se ozbiljno uzimlje u obzir. Čak
bečka .Pressa“ pisala je, da se Talijanima
mora dati universa u Trstu! A mi i Hrvati?
Mi smo sami i naša pravića. Da je za našu
universu onako odjeklo u jednoj stranoj dr-
žavi, pa bila to makar i Francuska, mi bi-
smo svi zbog toga i od bečke .Presse“ bili
proglašeni veleizdajnicima, a kamo li bi se
naše zahtjevanje odobravalo i ispunjenje 0-
bećavalo. Uzalud taka je sudbina!

Nego demostracije u pitanju talijanskog

univerziteta djelovali su i na južnoslavenske

dake. Pravo treba kazati, naši bečki daci
priredili su impozantnu demostraciju i preko
zastupnika predali ministru predsjedniku me-
morandum, u kom traže potpuno priznanje
valjanosti zagrebačke universe za cizlajtaniju
i traže slovenačku universu u Ljubljani,
Samo u tome treba ustrajati.

Pravo je da bečki južnoslavenski daci
javno simpatizuju talijanskoj borbi i mislimo
da bismo morali mi s njima, a oni s nama
skupa se boriti, jer su nam Njemci i jednim
i drugim neprijatelji.

Dok milo pozdravljamo simpatije južno-
slavenskih bečkih daka talijanskoj omladini,
ne možemo a da ne osudimo izjavu zagre-
bačkih đaka. Oni su naime u jednoj skup-
štini izdali resoluciju protiv talijanske uni-
verse! Nama je to u najmanju ruku neshva-
tljivo i sumnjamo dali dotična omladina zna
kuda vode take rezolucije.

Mi možemo samo talijanskoj omladini
željeti uspjeh u viteškoj borbi i od njih se

isto nadati i za nas. Samo što mi zaostajemo

mnogo za njima i što bismo se morali ugle-
dati u njih.

——