ll BROVNIK : IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11: za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale _ zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika“. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća- ju. — Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične Objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. > God. XVI. pai U Dubrovniku 10. decembra 1908. Broj 50. Isa para. Ilujemu onaj NpBu alapM H IOKJIHU Ha bamKaHY, Ia HM H€KA HeMHPHOCT NO uujenoj Espomu, mro je crsopuo NPBH H HeHalaHH Tac o anekcuju Bocie u XeueroBHH€, MHOTHM NOGPOLJILHHLJMA je MSrJEeNAJO KAO IJIAXH IIJAMEH yrlAJBEHE. came, Koju.he 6p30 za ce YTpHe. TakOBO CY MHLIUbEH€ CTBOPHJIH OHH GIEMEHTH KO- ju cy on ce6e MupHu, NoGponyniuu u CTPALUBHBH, 4 Y H> Cy JON BHINe Bjepo- BAJI4H OHH, KOJM H€ MOTY HHKAKO /la CXBA- TE, JA Ce HM MAJEHH HAPOJIH MOTY 1P- 3HYTH HA KAKAB OTIOP, PALM TOFA LITO ce ocjehajy moBpnjetjenu. | Ko je m Malo nparno pa3Boj mpu- nuka ua BajkaHy GapeM Kpo3 oBe 1Buje rodne, xo zana anekcnje, Taj ce je MO- rao. yBjepuTu, kako je GaKaHcKO fiHTaibe jesuuau Ha BArH eBporicKOr MHpa. To nu- Tate, HH CNOpa3yM CAMHX CHIA, He OH. Morao cam pujenuuru 6e3 IpeTXO/IHOT pujemiey Tora GaJkaHcKOr IIHTAHA HH KAKO HE JIEXH TMTAHE ONCTAHKA je/HE usa upyre Gamkancke ApxaBune, Beh mu- TAHE ONICTAHKA napojta. CBaka noBpjela, usasBaHa 6uno jeguum pujeneieM MH nanenatjeteM, uuje Moryha, a na ne npolje Ges jauux mocsemuna, Koje y najmaiy PyKYy MOpajy uW3a3BaTu Cy/IGOHOCH€ H€- mupe. C upyre crpane, OTnopna cuara Cp6uje, Kojy je moka3ana' y TproBHHCKOM paTy ca AycTpnjom, H MJANOTYpe€KA pe- Bojynuja, koja je NOKA3AJA LA H , IHBIbH“ Typuu nehe Buie za Tpne cmjeno pon- . cTBO ma Guo y KakBOj OpMH, IOCTATHO = je za ysjepu, za y pjemaamy cynGune Bamxaua naj jauy pujeu mopajy umaru GaukaHcKu Hapoju. Hrpa 3aBatje uameby GAJIKAHCKHX IpKaBa, KOja je NO HeKaa yenjeBana y TOJHKOj MjepH, na cy He- npujarebu GaKaHCKHX HAapO/la HIPAJIH OJ . oBecema, jep cy ce Kao CHTypHO HAJAM, na je usMeby ibHX KPB IOTEKJA, M3FY- Guma je cHary u BpuHjeHocT OHora Mo- MEHTA, KAL Cy Ce GalKaHCKe IpXKABE 0- cjerune noBpujetjene y zeBu3H : BanKaH GanKaHcKuM napoduma! TlosuaBaouy npusuka Huje HH MAlO MOTA0 H3FJeLATH HECXBATJBHB MJIH CAMO TpeHyTaH NpBH jaku paru IOoKJHu KOjH je ma rmac anekcnje O/IjekHyo uuje.14M BankanoM. EBo je Ba nyHua mMjecena oJ snauajuor noc/benieer 1orotjaja. HaneTocT H HaroH 34 IpoJMjeBai»e KpBH u3mje- iYjy CaMO cBOjy dopMy am He cBojy CHary, HErO jy, NpaMa CBeMyY OHOMY LITO C€ IIPpHIIPaB.6Aa — 3aBHjajy HeKHM u“Y- JHHM H NOJIMJKJIHM IIIALITEM, IO KOJHM .Ce Kpuje Gjusa KpBaBa 6yayhuocT. V TOj NOAMYKIOCTH Beh Ce BpluH jenaH par. .Ka1 ce noMucJu, za je raaBHa nojviora EK3HCTEHLIH IPKABA H HAPOJIA EKOHOMCKA CTpaHa, OH/IA CE MOE JIKO H CXBATHTH CBa TeKuHa jezuor jakor u pa3rpanaror eKOHOMCKOT para. Auekcujom bocne u Xep- leroBHHe Aycrpo-Yrapcka numaomaunja Beh je H343Ba/lA eKOHOMCKH PAT, Y KOM je npoTuB Aycrpo-Yrapcke noGyuuja roToBo uurTaB baJkaH. Lllrera, Kojy Aycrpo-Yrapcka OBAKOBHM parom. ocjeka Bemuka je, a mocbe/una he za Oy2y jOni Texe, Hero wo ce ca- na ocjehajy. BojkOT nmporuB Aycrpujeke poGe y CpG6uju, Llpuoj Vopu a napouuTo y Typekoj, uuje caMO TpeHYTHA CTBAP, jep eTo u nokpaj cBux nporecra, ue caMo Mj 20) U RR E SITJS “ WTO Hehie Hu 34 IVIAKY Ja NONYCTH, B crnopasyMa GankaHćkux “ npaBas<jep Vo ose nido dan dosa CBE MH BHLIE IPEY3HM/BE“ MUKA. Ilok oBaj eKOHOMCKH PAT H HeXOTE loBojiu u cunaja Gaakancke upikaBe y je- Hy BPCT CaBe3a, /OTJIe HX C ApPyPe CTPA- He, MAO NO MAJO NOBJAYH Hy Apyry BpcT para, rije he za ce KPB = TIpO/beBa. TipaMa cBuM OHHM BjeCTHMA, KOje HaM KAY, HA KOjH Ce TPOZHHWABH HA4HH HA cBe crpaHe cripeMa u mpuripaBiba, par je neu3GjexuB. He KelHMO para, am cy npuauke ua BankaHy TaKO MYTHe, na HaC jemuHo Myry yBjepHTu, KAKO CMO Ha Nipa- Fry BEJIHKHX M KPBHHX norokaja, kat he MHOTO KPBH A NOTEHe, M MHOTO MaTEpa na 3akyKa, jep crpauina je 6op6a, ako je jemua crpana ynopHo omiyuHa Ha Gop- Gy KHBOTA HJH CMPTH, GHTH JIH HE GuTH. [Ipe uaMa Cy JaKle IBA para. Je- nau je GKOHOMCKH, KOju ce BeH Keko BpujeMe ycnjeluHo NpoBojiH, Apyru je CTPAIIHH, KPBABH, KOjH HAM CE TIPHMHHE. O wemMy roBopuru Hemoryhe je. Ty ce MOpalI Za 3AMmleTeNi y BPTAOT MHCIH. .. ———>omeamame +. smi K pitanju talijanskog univerziteta. Odavna još talijanski daci u Austriji traže svoju universu. Borba je njihova velika, junačka — i opravdana je. Svak ima pravo da najveću naobrazbu steče u svom materi- rinjem jeziku, nikome se ne smije kratiti da najviše nauke uči u svome jeziku, jer osim prava tu je i korist, budući da je naobrazba omladine najbolja, najlakša i najpotpunija kad je na materinjem jeziku. Isto kako što naša braća Hrvati imaju pravo da se bore za potpunu valjanost hrvatske universe u Zagrebu, pri čemu im i mi Srbi moramo po- magati, jer je i za nas u monarhiji to jedini zavod, gdje možemo da učimo na materinjem jeziku, imaju i Talijanci. Samo žalibože mo- ramo ovom prilikom priznati, da se borba za hrvatski univerzitet ne. može ni iz daleka - išporediti sa talijanskom borbom. Naši se za- dovoljavaju sa par neslanih resolucija na go- ginu, koje a ma ništa ne znače, a na koje se mogućnici smiju, ako slučajno čuju za njih, ili je ta borba obično gnjavljenje po kafanama. Talijanski daci naprotiv drukčije rade. Njihova je borba ozbiljna, sistematska, sveta im je i puna je žrtava. Nije talijanska omladina samo jedan put prolila i svoju krv za taj svoj ideal, a mnogi su žrtvovali teške žrtve i egzistenciju svoju. I tu skoro krv talijanske omladine po- prskala je tlo bečke universe. U bečkim de- mostracijama suvišno bi bilo danas pisati, jer se o njima po novinstvu mnogo pisalo i svakome je poznato. Bečki dogadaji su odje- kli posvuda, gdje ima Talijana, a osobito u Italiji, gdje je došlo do burnih demostracija. Uprav je da se diviš, kaka je to sve složno, ozbiljno 1 patriotski odjeklo. Talijanei u mo- narhiji u borbi za svoja prava imaju jako zaleđe, koje se ozbiljno uzimlje u obzir. Čak bečka .Pressa“ pisala je, da se Talijanima mora dati universa u Trstu! A mi i Hrvati? Mi smo sami i naša pravića. Da je za našu universu onako odjeklo u jednoj stranoj dr- žavi, pa bila to makar i Francuska, mi bi- smo svi zbog toga i od bečke .Presse“ bili proglašeni veleizdajnicima, a kamo li bi se naše zahtjevanje odobravalo i ispunjenje 0- bećavalo. Uzalud taka je sudbina! Nego demostracije u pitanju talijanskog univerziteta djelovali su i na južnoslavenske dake. Pravo treba kazati, naši bečki daci priredili su impozantnu demostraciju i preko zastupnika predali ministru predsjedniku me- morandum, u kom traže potpuno priznanje valjanosti zagrebačke universe za cizlajtaniju i traže slovenačku universu u Ljubljani, Samo u tome treba ustrajati. Pravo je da bečki južnoslavenski daci javno simpatizuju talijanskoj borbi i mislimo da bismo morali mi s njima, a oni s nama skupa se boriti, jer su nam Njemci i jednim i drugim neprijatelji. Dok milo pozdravljamo simpatije južno- slavenskih bečkih daka talijanskoj omladini, ne možemo a da ne osudimo izjavu zagre- bačkih đaka. Oni su naime u jednoj skup- štini izdali resoluciju protiv talijanske uni- verse! Nama je to u najmanju ruku neshva- tljivo i sumnjamo dali dotična omladina zna kuda vode take rezolucije. Mi možemo samo talijanskoj omladini željeti uspjeh u viteškoj borbi i od njih se isto nadati i za nas. Samo što mi zaostajemo mnogo za njima i što bismo se morali ugle- dati u njih. ——