“ senzaci f * * DJ * IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Dopisi se šalju uredništvu. Cjena je listu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu | K 1l; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve. ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. . Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika“. - Rukopisi se .ne vraća. ju. Nefrankovana pisma ne primaju se. | Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po pogodbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog reika 20 para. x God. XVIL ora o I U Dubrovniku 17. decembra 1908. Broj Sl. Poslovni broj Pr. 10/8 Đ i 1 U IME NJEGOVA VEHIČANSTVA CARA Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k državnoga odvjetništva, odlučio je da sadržaj dili uvodnog članka ,Dva rata“ tiskana na L i IL stupcu ole stranice političkog časopisa ,Dubrovnik«“ broj 50 koji je izašao na 10 decembra o. g. pod odgovornim uredništvom Antuna Zipfela sačinjava zločinstvo sme- tanja javnog mira po 8 65 a) k. z.; Potvrđuje se izvršena zapljijena, zabranjuje se dalnje širenje lista u pogledu zaplijenjenog članka određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao pe jeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga i objelođanjenje presude u nastajnom broju istog časopisa i uprav na prvoj stranici, a to sve po & 498 k. p. i $ 20 zakona 17. de- cembra 1862. JE : ud hađtiosa i Zaplijenjenim člankom nastoji se razdraživati na mr- žnju i prezir protiv Austro-Ugarske uprave, što sa- činjava objektivno zločinstvo smetanja javnog mira predviđena u 8 65 a) k. z., pak se s toga izreklo kao u presudi. . C. K. Okružni Sud, Odio IV. . Dubrovnik, dne 12 decembra 1908. Bojanić. Dunrovnik i aneksija Bosne i Hercegovine, 218) jednom dopisu , Matin“-a donosi se zacijonalna vijest o bosanskot: pitanju, te se kaže, da je aneksija Bosne i Hercegovine djelo prijestolonasljednika nadvojvode Franja Ferdinanda, koji je naputio i pospiješio ba- runa Aehrenthala da provede aneksiju i to iz , ovih razloga: Godine 1906. imali su se izvr- šiti u Bosni velike vojne vježbe. Na ove vje- Žžbe imao je doći Nj. Vel. Franjo Josip i prije- stolonasljednik nadvojvoda 'Franjo Ferdinand. Namjeravalo se pozvati kao gosta i ernogor- skog Knjaza Nikolu, čak je bila naumljena i jedna pozdravna deputacija carigradskog Sultana, koja bi imala doći na poklon Nj. Veličanstvu. 0 Iz Bosne stigoše pouzdane (7!) informacije, da bosansko pučanstvo namjerava atakirati tu vojničku demonstraciju, pa se usljed toga suspendiralo sve pripreme i definitivno odu- stalo od naumljene vojničke vježbe u Bosni. Ovo je vrlo ozlojedilo najvojvodu, koji je dao inicijativu za pomenute vojne vježbe. Neko- liko nedjelja iza toga posjetio je nadvojvoda knjaževića Danila _u Dubrovniku, gdje je pu- čanstvo demostrativno (1) manifestiralo u Drilog Danila, a posve hladno primilo pri Jestolonasljednika Franju Ferdinanda. Ovo Posljednje pogotovo je razgnjevilo nadvojvodu t od toga časa bila je sudbina aneksije odlučena.“ : Iako ne polažemo mnogo vjere u ovu Senzacijonalnu vijest, opet se moramo na njoj Zaustaviti, u koliko se odnosi na nas 1 Baš grad, Ne ćemo govoriti 0 pomenutim vježbama i o svemu onome što se je tom pri- likom spremalo naročito sa strane Štadlera i Njegovih ovaca, niti ćemo da se zaustavljamo a Pa one ,pouzdane informacije“ koje se na- va 'uju u dopisu ,Matin“-a, a imaju svoga la 2 ali nam je dužnost da se pozabavimo Žao .čani otvoreno iskazivali +. sa tobožnjom .demostracijom“ i .hladnoćom“ Dubrovčana i Dubrovnika, koja se tu ističe, a koja ima svoju svrhu, jer eto, kako se u dopisu kaže, od toga časa bila je sudbina Bosne i Hercegovine odlučena. Našem gradu, koji je kroz“hiljadu go- dina znao očuvati svoju zlatnu slobodu, a . čigovom se prošlošću njegovi današnji sinovi ponose, historija je vijerno potvrdila priro- đenu pitomost, uglađenost i gostoprimstvo. To su odlike, kojim nas je priroda obdarila, a bez kojih ne ćemo nikada ostati. Ne ćemo isticati sve primjere u tome smislu, koji su i onako popisani u historiji našega grada, već ćemo samo da spomenemo držanje Du- brovnika i Dubrovčana u onim prilikama, kad je naš grad bio sretan da ga pohodi koji član današnje prejasne vladajuće kuće. God. 1875. bio je naš grgd sretan da ga pohodi Nj. Vel. Fraujo Josip I. Kasnije u više navrataka pohodio ga je 1 zavolio pok. prijestolonasljednik carević Rudolf i nađvoj- votkinja Stefania. U svini tim prilikama Du- brovnik je jasno i očito pokazao kako osjeća prama prejasnim članovima vladalačke kuće. Svoju podaničku vijernost tada su Dubrov- svečanim pričeci- ina, gdje se je od malenog djeteta do poslje- dnjeg starea sve natjecalo, ko će zanosnije i oduševljenije da klikne: Živio! U tim prili- kama forma je potpuno odgovarala osjećajima. God. 1906. kad smo imali tu rijetku sreću, da nas pohodi nadvojvoda Franjo Ferdinand, kod Dubrovčana je vladao isti onaj stari i nepokolebivi osjećaj, ali forma se je, silom prilika, morala izmijeniti; bil je hladna. Zašto ? Dubrovnik i Dubrovčani isti su bili 1906. god, kao i prijašnjih godina. Srbi tada kao i prije, ali prijašnjih godina naši usrećitelji nijesu još bili osjetili potrebu da od nas na- prave .veleizdajnike“, .buntovnike“ i ,anti- dinastičare“. Prijašnjih godina nije naš grad pred dolazak Visokokog Gosta vrvio dekte- tivima i cijelim onim aparatom kao 1906. g. Tada se još dva puna mjeseca pred dolazak Nadvojvode nagomilalo u naš gradi silesija žandara te sva sila javne i tajne pulicije. Po selima, brdima, poljima i baštinama preme- čući svaki džbun, oblijetalo se u danu i noći. Seljake dubrovačke zaustavljalo se je pri ra- du radi sumnje, a na putu za svojim poslom u grad prebiralo ga se i ispitivalo koješta. . Rođeni Dubrovčani nijesu se mogli nigdje maknuti a da se ne legitimiraju i ne dadu računa kuda idu i odkuda dolaze. Ne govo- rimo da se nemaju poduzimati mjere sigur- nosti, ali ona pretjeranost prama nama, o kojima na e. k. Kotarskom Poglavarstvu zna- du za svakoga od nas da dadu, ako hoćete, potpuno tačnu biografiju, te cio ovaj pretje- rani aparat, toliko je bio neprirodan. da nije mogao drukčije djelovati, nego da nam ulije strah, pred kojim se nijesmo osjećali sigurni ni kliknuti: Živio! onome, prama kome smo ne samo osjećali dužnost ze i nutarnji na- gon. Bachova patenta, koja nas ovog poslje- dnjeg decenija na svakom koraku prali, mo- gla je, možda lako, da u dubrovačkom .živio“ shvati jedan dvolični, demostrativni ili pot- puno laživi usklik, pa je nas, sve Dubrovčane, tako sigurno stisla u grlu da smo se osje- ćali naj sigurniji kad ćutimo, jer nije bio hladan niti je ćutao samo jedan dio nas, nego svi, bez razlike stranaka i mišljenja. To nije bila naša volja, to su od nas učinili oni, koji hoće da od našega grada silom naprave an- tidinastičko i buntovničko gnijezdo. Manifestiranje u prilog knjaževića Da- nila od strane dubrovačkog građanstva nije bila nikakva demostracija, već je to bilo is- poljavanje psihološkog stanja u kome su se Dubrovčani osjećali slobodni, jer ih prama osobi knjaževića Danila nije vezivao onaj gr- dni i za njih neprirodni dektetivski aparat, | Znamo da je držanje dubrovačkog gra- đanstva u toj prilici natjeralo na sebe jednu vrst osvete, te se od toga doba neosnovano i nerazložito krivo gieda sa izvjesnih mjesta na naš grad, ali što smo krivi mi, da su nas stegli u grlu i začepili nam usta oni isti, koji nas za naše držanje objeđuju, Do ovoga je najviše dovelo ono. neograničeno povjerenje, < koje su oni u Beču poklanjali svojim lošim slugama, kad su se sa laživim denunceijama i sumnjičenjima okomili na nas Srbe. Ali kad s druge strane vidimo, da im je bila potreba, da im takovi u očima izgledamo onda ne pomaže, da im mnogo dokazujemo kako je sve o nama lažno i podmetnuto. Naš spas kao da vidimo jedino u ćutanju, i ako je po- sljednje naše ćutanje bio kobni čas, kada je naš maleni grad prouzrokovao današnju ve- liku uzbunu u čitavoj Evropi, te odlučio sud- binom Bosne i Hereegovine. 30-godišnjica Srpske Muzike u Dubrovniku. U nedjelju, 20. ov. mjeseca sl trideset godina otkako postoji “srp “ muzika u Dubrovniku. Uprava , Dubro- vačke Građanske Muzike“ (tako ime no: srpska muzika) i Srbi Dubrovčani prosla- viće taj dan dostojno kako i treba, a sa- ma slava ide na čast opet Srbima Du- brovčanima i koliko dojakošnjim toliko i sadašnjoj upravi. Srpska muzika u Dubrovniku je je- dina srpska građanska muzika u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji, pa i to je je- dna okolnost s koje 30-obljetnici muzike podavamo osobito značenje, Naredna ne- djelja je značajan dan u životu dubrova- čkog Srpstva i Srba Dubrovčana. Trideset godina naša se muzika održavala na pri- mjernoj visini i ispunjala je uspješno za- datak koji ima. Širila je i jačala smisao od RI i g Di mom oi -