ROVNI

= IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

Cjena je lista: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu

K.1i: za Srbiju i Crnu Goru.na godinu K.12;. za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr-
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.

Preiplala i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika*.
Dopisi se šalju uredništvu.

— Rukopisi se ne vraća
ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.
Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se

15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se
više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

> God XVII

umna:

U Dubrovniku 24. decembra 1908.

Broj 52.

1 sl :
Dubrovnik 23. decembra.

Evropska politika i njeni provađaći,
diplomate, ne će nekako mirno i spokojno
sprovesti, ove godine, veliki dan mira i
ljubavi: Božić. Posljedni zapletaji i do-
gođaji na Balkanu dali su im pune ruke
posla, koji ih još za dugo neće na miru
ostaviti. Normalni tok političkog rada, na-
ročito pogledom na Balkan, izašao je iz
svoje kolotečine, te i pokraj sve trke i

- užurbanosti, koja je .a dnevnom redu,

opet je u zastoju. Raspoloženje na Bal-
kanu takovo je, da mjesto božićnjeg ko-
lača, namještavaju se topovi, nagomilava
ratna džebana i ogledaju se puške. Život
je jak, naporan i podražen, ali s druge
strane i pritajen; takav izgleda pred Božić

o akakav će biti po Božiću, to krije bliza

.budućnost, i ako se, barem u nekoliko,
može i to znati. Mješte mira i ljubavi,
kog bi morao ovaj veliki godišnji dan da
donese, na sve se strane goji u srcu; mr-

žnja, osveta, smrt.! Takav izgleda Božić.

ove godine. “| ir

 Zamršenost i zapletaj prilika na Bal-
kanu, te su stigli Božić, imadu dosta u-
tjecaja i na rad i razvoj nas Srba na Pri-
morju. Naša nutarnja mesređenost, kojoj
ili ne ćemo ili ne znamo doći kraju, ba-
cila nas je u jednu grdnu apatiju, koju
su još jače utvrdili dogođaji današnjih
Opštih prilika na Balkanu. Denuncije, su-
mnjičenja i podvala protiv nas, to su zai-
sta za nas stara pjesma, ali današnje pri-
like dale su svemu tome još. većeg maha,
te-se uprav nema nikakva obzira. Srbi ne
smiju da se sastanu od straha da ih brzo
ne pozovu na odgovornost radi nekakvog
buntovničkog sastanka, u kom se je Si-
gurno udešavao nekakav vrlo | pogibeljn!
komplot; ne smiju da se u društvu pro-
vesele, a da radi toga veselja ne odgo-
varaju pred vlastima radi tobožnjih uskli-
ka: ,Živio kralj Petar!“ i ,dolje Austrija!“;
ne smiju da zapjevaju srpsku pjesmu a

da melodija te pjesme ne ozvoni u ušima >

dektetiva kao nešto veleizdajničkog; ne
smiju ništa ni da reknu, jer se dan da-
našnji te riječi vrlo čudno tumače i do-
Vode do teške odgovornosti. Ne smiju...
a što smiju? s
Današnje prilike natjerali su svu silu
dektetivskog aparata gdje god Srbi žive,

ati ljudi vrše i preveć savjesno svoj po-

Sa0, Pri ovakovim, dakle, prilikama, mje

donekle ni čudo što je kod nas Srba na-

sa9 neki zastoj uslijed grdne apatije, koja
Više sliči strahu nego nemarnosti. Ali na
ovome ne smije ostati, jer će to brzo da
se pokaže sudbonosno za nas. Ako niko,
a ono smo mi Srbi preživjeli i preturili
grdno mnogo iskušenja, pa opet naša
odlučnost, požrtvovanost, ustrajni rad i
neklonulost, pokazali su ,da Srbin _još
živi, da je junak“. Pa zar današnje prili-
like, koje su na nas bez razloga digle
grdnu hajku, zar one da nas sasvim u-
spavaju, te mi prepuštamo nemilosno vre-
menu naš život, naš opstanak ? Zar laž,
denuncija i sumnjičenja moraju biti jači
od našeg javnog rada, koji se kreće u
granicama zakona ? Budimo ljudi, držeći
se čvrsto načela da pravda da istina mogu,
baš i dugo, trpiti, ali nikada poginuti.

HuTepnenalija Muxajna bjenanunosnta,
cpnckor napoji, nocnanuka 13 Boke Koropcke
ua Geukom pajxcpaTy.

Beu. 1..(14.) XIL. Y naHauioj  cjenuuuu
nocnaunuke Kyle nonuno je Muxajno Bjenanu
HOBUh, CpNCKH HAPONHH nocNaHHK y aycTpujeKOM
NapnaMeHTy, OBy uHTepnenauujy Ha _MHHHCTpa
npencjenanka:

Capajeseku gmucT ,Cpncka Pujeu“ OHOCM
Ha yBOIHOM MjeCTy y CBOM 256. 6pojy on 9.
oB. Mj. oBaj norabaj u3 llirpGaua ca ckpajie
rpanuue BocHe rnpema Cp6uju u Yrapckoj.
Voxacuu 3nouuu jenuor hec.u Kp. sajruauTa,

Matjapa, y Ilirpnuuma.

Jyrpoc je mouwno y Hauy penakuHjy BenuKO
usacnaHcTBo #3 Buuwerpana. Ha ueny usacnaH-
cTBa 6una cy TpH CPIICKA CBELITEHHKA. HaacnaH-
cTBO HaM je Hcnpuuano C TyroM M oropueiem
oBaj. »KacHu norabaj jenuor_ lecap..u.Kp.. najT-
HAHTA, NO HAPOLHOCTH Mabapa, y llIrpnuuma,

BnouuH ce 36uo y Henjemy.

3ZanoBjenuuK .iuTpadyHa“  y - lliTpnuuma,
hecap u KP. NAjTHAHT, NO HaponiocTu Mabap,
zarnenao ce y jeumHy njesojuuuy on 14 ronuHa,
koja je Cuna y yuHTOIbA TAM. KOMYHAJIHE uKOJEe
fTlerpa BojuoBuha. Y nenjemy y Hou npoBajiKo
Kp. NajTHAHT C NATPONOM y CTAH
Bojuosulia u Tpaxuo 3a Hohuy
uje ONMAX Hal4O npoBanup
je y cTaH cprickor csewuTenuKa KocrTe Tlonosuha,
ruje je naTpona c ronum  6ajyueTama  paa6una
nsoja BpaTa M Halima ce npen pa3upibeHHM rpy-
uma -CBELITEHMKOBE xeHe, Koja je ouajHo KJIH-
nana: .Y6ujre MEH€, AJIH MH neheTe y6uTH Myxa!“
Kan u TaMO HHCY namnu  njeBojke, ONKOJIHILE
yuHTEJBEB H napoxoB cTaH, 34TBOPHIUe uecTy, Te
ce nanome y norjepy 3a njesoj«om. i

Y To je KaHnapcku paxrmajcrTop y Llrpn-
puo y Buijerpan, na TaMo
Ha uro ce ua Buuerpana
a non sanoBjenHuuiTBom jea-

je Taj hecap. u
yuHTEJba TleTpa
njesojky. Kako je H

uuma 6pxe 60)b€ onjy
jaBu uyna u nmoKope,
KpeHyNa “eTa BojHHK
Hor KANeTaHa, y Uirpnue.
Ho .crurna je npekacKo.

Y crauy hec. u Kp. najruauTa uabena je
cupora njegojuuua csa pacnapana u uarpećena,
A npussa#u Buuerpancku mekap lip. Maposcku,
KoHcTaToBao je, na je cunoBana u nednopupana.

Bojumuu cy pasopyxanu ,wurpadyue* u hi.
4 Kp. najTHaHTa CTpnanu. y anc.

Kor. npencrojuux Becaposuhi y Buuerpany.
u. jena 6puranup Boge HCTpary u uumM je cBpue,,
jasuleMo O TOM. JIKACHOM  3NOHMHCTBY. NOTAH:€.

Jacan NoHocHMO CaMO FO H HCTHHCKH daKkaT
uaGjerasajyhiu  cBAaKOM  KOMEHTApHCAy, Beh M

36or Tora, na He 6yneMo sannnjeieHu.
*

O6supom Ha nperjepaHy CTporocT ueH3ype
y BocHu u XepueroBuHu noTnyHo je HCKIbY4EKA
MoryfitocT, na je opa u3jasa HeHCTHHHTA HNH_y
6uTHocTu nperjepaHa. Hema HHKAKBO CyMib€, KA
je oso crpawHo u raguo njeno Kaupo 036HIeHO
nopeMeTuTu jasuu mup y Bocuu u Xepuerosuuu.

u no6ynuTu y uuTasoj Espornu najgehe rHyuame

H OLBPATHOCT.

Panu Tora pa3snora NoCTaBIbaMO FOCI. MM-
HHCTpy npencjenuuKky Kao uwedy unjene s»naje,
OBO NHTaHe:

1. Iujenu nu snana mwijbewć" da je anco-
NJTHO HYXHO  HajlIHpE  Ny6NHKOBAHE  4HTABOF
cnyxGeHor nNnocTyrnKa NpoTuB 3nouuKaua y uHTE-.
pecy jasnor mupa y BOcHH u oXepuerosuiu?

2. Ako je Tako, WTA HaMjepaBa npenyseTa
snaga, na nobe no jasHor 3H4ia NnoTnyHa HCTuHa
O OBOM 3NOuHHY M ORHOCHOj KA3HH ?

Gdje su djela?

Ko iole pamti, znaće kako je naša Vlada

nazad nepune dvije godine kilometričnini te- |

legramima objavila svim stanovnicima njene
pepeljuge, da je za ekonomsko podizanje
Dalmacije odredila 100 milijuna kruna,
Kilometričnim telegramima javila je to
Vlada svima i svakome, pa se o tome i javno
i privatno raspravljalo. Neki su tvrdili, da je
to dobri zamišljeni manevar pred izbore; ne--
ki su to držali ža gotovo, a mi smo se ira-
zilazili i s jednima i drugima i slagali se sa
obadva mišljenja. Prvima smo dali pravo da
je to manevar pred izbore, a drugima smo
dali pravo, jer smo bili uvjereni, da će Vlada
zbilja štogod učiniti, ali samo toliko, da za-
maže oči i da vikačima. začepi usta. Znali
smo, a to su fakta potvrdila, da je Vlada
prama nama uvijek bila maćeha i da će u-
vijek to biti. Ona nam, kao ona maćeha pa-
storcima, dava dva kolača, ali da polovinu
od svakoga dademo njenom djetetu : ona nam
dava po koju mrvicu, ali joj moramo dati
naše slobodno mišljenje — moramo birati
koga ona hoće itd. Ko tako ne radi, ne do-
biva ništa pa makar erkao od gladi i makar
imao pravo na njenu: pomoć kao i ostali. Da
to dokažemo, mogli bismo navesti bezbroj
fakata, koji su manje više svakome poznati.
Sve ćemo ih pustiti, a osvrnućemo se samo
na jedan od najmarkantnijih. U cijelom svi-
jetu danas vlada uvjerenje, da je zadrugar-
stvo jedno od najboljih srestava i za eko-

gli