ROVNI = IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA Cjena je lista: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K.1i: za Srbiju i Crnu Goru.na godinu K.12;. za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr- godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Preiplala i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika*. Dopisi se šalju uredništvu. — Rukopisi se ne vraća ju. -— Nefrankovana pisma ne primaju se. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Za oglase, računska izvješća i slične objave plaća se 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. > God XVII umna: U Dubrovniku 24. decembra 1908. Broj 52. 1 sl : Dubrovnik 23. decembra. Evropska politika i njeni provađaći, diplomate, ne će nekako mirno i spokojno sprovesti, ove godine, veliki dan mira i ljubavi: Božić. Posljedni zapletaji i do- gođaji na Balkanu dali su im pune ruke posla, koji ih još za dugo neće na miru ostaviti. Normalni tok političkog rada, na- ročito pogledom na Balkan, izašao je iz svoje kolotečine, te i pokraj sve trke i - užurbanosti, koja je .a dnevnom redu, opet je u zastoju. Raspoloženje na Bal- kanu takovo je, da mjesto božićnjeg ko- lača, namještavaju se topovi, nagomilava ratna džebana i ogledaju se puške. Život je jak, naporan i podražen, ali s druge strane i pritajen; takav izgleda pred Božić o akakav će biti po Božiću, to krije bliza .budućnost, i ako se, barem u nekoliko, može i to znati. Mješte mira i ljubavi, kog bi morao ovaj veliki godišnji dan da donese, na sve se strane goji u srcu; mr- žnja, osveta, smrt.! Takav izgleda Božić. ove godine. “| ir Zamršenost i zapletaj prilika na Bal- kanu, te su stigli Božić, imadu dosta u- tjecaja i na rad i razvoj nas Srba na Pri- morju. Naša nutarnja mesređenost, kojoj ili ne ćemo ili ne znamo doći kraju, ba- cila nas je u jednu grdnu apatiju, koju su još jače utvrdili dogođaji današnjih Opštih prilika na Balkanu. Denuncije, su- mnjičenja i podvala protiv nas, to su zai- sta za nas stara pjesma, ali današnje pri- like dale su svemu tome još. većeg maha, te-se uprav nema nikakva obzira. Srbi ne smiju da se sastanu od straha da ih brzo ne pozovu na odgovornost radi nekakvog buntovničkog sastanka, u kom se je Si- gurno udešavao nekakav vrlo | pogibeljn! komplot; ne smiju da se u društvu pro- vesele, a da radi toga veselja ne odgo- varaju pred vlastima radi tobožnjih uskli- ka: ,Živio kralj Petar!“ i ,dolje Austrija!“; ne smiju da zapjevaju srpsku pjesmu a da melodija te pjesme ne ozvoni u ušima > dektetiva kao nešto veleizdajničkog; ne smiju ništa ni da reknu, jer se dan da- našnji te riječi vrlo čudno tumače i do- Vode do teške odgovornosti. Ne smiju... a što smiju? s Današnje prilike natjerali su svu silu dektetivskog aparata gdje god Srbi žive, ati ljudi vrše i preveć savjesno svoj po- Sa0, Pri ovakovim, dakle, prilikama, mje donekle ni čudo što je kod nas Srba na- sa9 neki zastoj uslijed grdne apatije, koja Više sliči strahu nego nemarnosti. Ali na ovome ne smije ostati, jer će to brzo da se pokaže sudbonosno za nas. Ako niko, a ono smo mi Srbi preživjeli i preturili grdno mnogo iskušenja, pa opet naša odlučnost, požrtvovanost, ustrajni rad i neklonulost, pokazali su ,da Srbin _još živi, da je junak“. Pa zar današnje prili- like, koje su na nas bez razloga digle grdnu hajku, zar one da nas sasvim u- spavaju, te mi prepuštamo nemilosno vre- menu naš život, naš opstanak ? Zar laž, denuncija i sumnjičenja moraju biti jači od našeg javnog rada, koji se kreće u granicama zakona ? Budimo ljudi, držeći se čvrsto načela da pravda da istina mogu, baš i dugo, trpiti, ali nikada poginuti. HuTepnenalija Muxajna bjenanunosnta, cpnckor napoji, nocnanuka 13 Boke Koropcke ua Geukom pajxcpaTy. Beu. 1..(14.) XIL. Y naHauioj cjenuuuu nocnaunuke Kyle nonuno je Muxajno Bjenanu HOBUh, CpNCKH HAPONHH nocNaHHK y aycTpujeKOM NapnaMeHTy, OBy uHTepnenauujy Ha _MHHHCTpa npencjenanka: Capajeseku gmucT ,Cpncka Pujeu“ OHOCM Ha yBOIHOM MjeCTy y CBOM 256. 6pojy on 9. oB. Mj. oBaj norabaj u3 llirpGaua ca ckpajie rpanuue BocHe rnpema Cp6uju u Yrapckoj. Voxacuu 3nouuu jenuor hec.u Kp. sajruauTa, Matjapa, y Ilirpnuuma. Jyrpoc je mouwno y Hauy penakuHjy BenuKO usacnaHcTBo #3 Buuwerpana. Ha ueny usacnaH- cTBa 6una cy TpH CPIICKA CBELITEHHKA. HaacnaH- cTBO HaM je Hcnpuuano C TyroM M oropueiem oBaj. »KacHu norabaj jenuor_ lecap..u.Kp.. najT- HAHTA, NO HAPOLHOCTH Mabapa, y llIrpnuuma, BnouuH ce 36uo y Henjemy. 3ZanoBjenuuK .iuTpadyHa“ y - lliTpnuuma, hecap u KP. NAjTHAHT, NO HaponiocTu Mabap, zarnenao ce y jeumHy njesojuuuy on 14 ronuHa, koja je Cuna y yuHTOIbA TAM. KOMYHAJIHE uKOJEe fTlerpa BojuoBuha. Y nenjemy y Hou npoBajiKo Kp. NajTHAHT C NATPONOM y CTAH Bojuosulia u Tpaxuo 3a Hohuy uje ONMAX Hal4O npoBanup je y cTaH cprickor csewuTenuKa KocrTe Tlonosuha, ruje je naTpona c ronum 6ajyueTama paa6una nsoja BpaTa M Halima ce npen pa3upibeHHM rpy- uma -CBELITEHMKOBE xeHe, Koja je ouajHo KJIH- nana: .Y6ujre MEH€, AJIH MH neheTe y6uTH Myxa!“ Kan u TaMO HHCY namnu njeBojke, ONKOJIHILE yuHTEJBEB H napoxoB cTaH, 34TBOPHIUe uecTy, Te ce nanome y norjepy 3a njesoj«om. i Y To je KaHnapcku paxrmajcrTop y Llrpn- puo y Buijerpan, na TaMo Ha uro ce ua Buuerpana a non sanoBjenHuuiTBom jea- je Taj hecap. u yuHTEJba TleTpa njesojky. Kako je H uuma 6pxe 60)b€ onjy jaBu uyna u nmoKope, KpeHyNa “eTa BojHHK Hor KANeTaHa, y Uirpnue. Ho .crurna je npekacKo. Y crauy hec. u Kp. najruauTa uabena je cupora njegojuuua csa pacnapana u uarpećena, A npussa#u Buuerpancku mekap lip. Maposcku, KoHcTaToBao je, na je cunoBana u nednopupana. Bojumuu cy pasopyxanu ,wurpadyue* u hi. 4 Kp. najTHaHTa CTpnanu. y anc. Kor. npencrojuux Becaposuhi y Buuerpany. u. jena 6puranup Boge HCTpary u uumM je cBpue,, jasuleMo O TOM. JIKACHOM 3NOHMHCTBY. NOTAH:€. Jacan NoHocHMO CaMO FO H HCTHHCKH daKkaT uaGjerasajyhiu cBAaKOM KOMEHTApHCAy, Beh M 36or Tora, na He 6yneMo sannnjeieHu. * O6supom Ha nperjepaHy CTporocT ueH3ype y BocHu u XepueroBuHu noTnyHo je HCKIbY4EKA MoryfitocT, na je opa u3jasa HeHCTHHHTA HNH_y 6uTHocTu nperjepaHa. Hema HHKAKBO CyMib€, KA je oso crpawHo u raguo njeno Kaupo 036HIeHO nopeMeTuTu jasuu mup y Bocuu u Xepuerosuuu. u no6ynuTu y uuTasoj Espornu najgehe rHyuame H OLBPATHOCT. Panu Tora pa3snora NoCTaBIbaMO FOCI. MM- HHCTpy npencjenuuKky Kao uwedy unjene s»naje, OBO NHTaHe: 1. Iujenu nu snana mwijbewć" da je anco- NJTHO HYXHO HajlIHpE Ny6NHKOBAHE 4HTABOF cnyxGeHor nNnocTyrnKa NpoTuB 3nouuKaua y uHTE-. pecy jasnor mupa y BOcHH u oXepuerosuiu? 2. Ako je Tako, WTA HaMjepaBa npenyseTa snaga, na nobe no jasHor 3H4ia NnoTnyHa HCTuHa O OBOM 3NOuHHY M ORHOCHOj KA3HH ? Gdje su djela? Ko iole pamti, znaće kako je naša Vlada nazad nepune dvije godine kilometričnini te- | legramima objavila svim stanovnicima njene pepeljuge, da je za ekonomsko podizanje Dalmacije odredila 100 milijuna kruna, Kilometričnim telegramima javila je to Vlada svima i svakome, pa se o tome i javno i privatno raspravljalo. Neki su tvrdili, da je to dobri zamišljeni manevar pred izbore; ne-- ki su to držali ža gotovo, a mi smo se ira- zilazili i s jednima i drugima i slagali se sa obadva mišljenja. Prvima smo dali pravo da je to manevar pred izbore, a drugima smo dali pravo, jer smo bili uvjereni, da će Vlada zbilja štogod učiniti, ali samo toliko, da za- maže oči i da vikačima. začepi usta. Znali smo, a to su fakta potvrdila, da je Vlada prama nama uvijek bila maćeha i da će u- vijek to biti. Ona nam, kao ona maćeha pa- storcima, dava dva kolača, ali da polovinu od svakoga dademo njenom djetetu : ona nam dava po koju mrvicu, ali joj moramo dati naše slobodno mišljenje — moramo birati koga ona hoće itd. Ko tako ne radi, ne do- biva ništa pa makar erkao od gladi i makar imao pravo na njenu: pomoć kao i ostali. Da to dokažemo, mogli bismo navesti bezbroj fakata, koji su manje više svakome poznati. Sve ćemo ih pustiti, a osvrnućemo se samo na jedan od najmarkantnijih. U cijelom svi- jetu danas vlada uvjerenje, da je zadrugar- stvo jedno od najboljih srestava i za eko- gli