ROV

= IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

a

===

Dopisi se
Piativo | utuživo u Dubrovniku.

NIK

Cjena je lista: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu
K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve
ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du-
brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr=
godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para.
Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika*.
šalju uredništvu. -— Rukopisi se ne vraća
ju. Nelrankovana pisma ne primaju se.

ase, računska izvješća i slične objave plaća e |f
15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). AKG se a.
više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo-
slana, izjave i javne zahvale plaća se od petiinog
retka 20 para.

God. XVII. |

Pa

U Dubrovniku 31. decembra 1908.

Broj 53.

Situacija.
Aneksija Bosne i Hercegovine digla

je u jedan mah gotovo čltavu Evropu
na noge. Taj dogođaj sličio je šamaru
koga je dobio jedan uspavanik, koji je
u svome snu činio velike kombinacije.
Šamar je pukao nepromišljeno, ili možda
vrlo rđavo proračunano, drsko, u vrlo
nezgodno vrijeme, a što je naj gore, bez
razloga i nesmotreno. To je sve bilo ve-
liki uzrok da se Evropa probudi iz svojih
velikih kombinacija i da se, za sada, naj
jače pozabavi šamarom što ga je dobila

i da za nj pita račun. I na taj se način,
odmah u prvi kraj, stvorila situacija vrlo
mutna i teška, te je takova i do danas
ostala iako se gotovo svakim danom

— mijenjala. Tako je, spominjemo Se, , Pressa“,
list vrlo upućen i blizak vladinim krugo-

je kazivao, kako Sultan
) prava na okupirane
ir austrijski nad Je-
tri dana izvršena
je aneksija. Na ta s prvi plamen je
| zahvatio cio Balkan | 1 Bugarske. Usko-
mešala se Srbija i Crna Gora s poklikom:
Turska je odmah započela s eko-

| 1 ratom, koji i dan današnji u-
 spješno traje i sve se više širi. Iz Beča
su taj prvi momenat uzbuđenja porugljivo
gledali, a protestne note Srbije i Crne
Gore odbili su, nekako odviše s visoka.
Evropa neupućena u sve interese, koji su
se osjećali uvrijeđeni ovim faktom, nije
mogla odmah da kaže svoju riječ, već
je cijelu stvar samo shvatila sa pesimi-
stičkog gledišta, na koje ju

A

cegovine protivi Berlinskom Ugovoru,
koga su potpisali velesile. a

U toliko i Srbija i Crna Gora pa i

Turska poslaše po evropskim dvorovima

svoje ljude, da detaljnije upute Evropu 0
značaju posljednjeg dogođaja i njegove

> veze sa interesima balkanskih država, koje
E osjetile povrijeđene. Na taj se je
način situacija svaki čas mijenjala ali je
uvijek, do danas, ostala mutna, jer je !
Evropa počela da progovara, a njezina

dovelo prvo
resonovanje: da se aneksija Bosne i Her-

pj nije išla, a i danas ne ide, baš u
prilog prošlom faktu.
Pam ministra Aehrenthala bila je
e zlo proračunana, izbor vremena
nezgodan, način i odviše kuražan, — u
jednu riječ politika sasvim pogrešna. Ovo
nije subjektivno naše mnijenje, već je ovo
sud događaja, koji su se od prvog dana
aneksije pa do danas razvijali. Da je po-
litika Aehrenthal-ova bila tačna i valjana,
ne bi se moglo dogoditi, da Austrija po
malo popušta od svoga stanovišta, na
koji ju je naveo taj isti Aerenthal; ne bi
se došlo do toga, da moćna monarhija,
kojoj je Srbija izgledala kao igračka, i čiji
je protest onako porugljivo odbila, sada
se prva nudi za trgovinski ugovor i go-
tova je s njome da i pregovora; ne bi
sada pristajala na konferencu, za koju u
prvi kraj nije htjela ni da čuje; ne bi
stupala u pregovore s Turskom, kad je
prije kazivala da Sultan ima prava na
Bosnu i Hercegovinu koliko i naš vladar
na Jerusolim; ne bi ima toga
mnogo što se ne bi moglo dogoditi,
da nije bilo ministra Aehrenthaia. Ne zna-
mo je li ministra spoljnih posala na ovaj
korak navela naivnost ili veliko samopo-
uzdanje, ali svakako u nijednom slučaju
nije se pokazao da je zgodan za mjesto
s kojega upravlja.

Svakako i prijestona besjeda Sulta-
nova u otomanskom parlamentu, i govor
ruskog ministra Izvoljskoga, te ga je u
petak izrekao u ruskoj Dumi, ne mogu
ići ni malo u prilog Aehrenthalovoj poli-
tici, a da je tako, to naj bolje svjedoči i
ona uzvrpoljenost bečkih novina poslije
pomenutih govora, te ne možemo shva-
tit, kako se ministar Aehrenthal i pokraj
svega ovoga još uzdrži na svome mjestu.
Zar on, koji je našu monarhiju doveo u
ovakov, ne baš zavidan položaj, da i da-
lje ostane, pa da uzdrma temeljima drža-
ve, kad nije to bila kadra učiniti ni ,ve-
liko-srpska-propaganda,“ kako se je ono
bilo kazivalo i strašilo.

———

ibemauka H AycTpo-Jrapoka y TypeKoj.

Tipauku Narodni Listy uma nonuc #3
Llapurpana y Kome Ce H3Meljy OCTaZAOT BEJH:
Ko Bjepyje Za je Hbemauka Bjepan ca-
BE3HHK Aycrpo-Yrapcke, TOME CE H€ MOE pe-
hu apyro; Hero ga je HeH3/b€4uBa Gy nana.
Aycrpo-Y rapcka am cana BORH C TypCKOM

owmrTap €KoH
Gujenu, MOpa

AB

PE ja, ko S sn Bk

OMCKH P4T, Y Kojem aKO H€ NO-
gohu go npasor para mehy 0-

Gjema apxaBaMa, a TO ce TakOljep Moe npo-
pehu, za ce sa Aycrpujy uehe cpeTHo cBpiunTu.
Hoemauka He uuuu y Llapurpaay uuura
3a csora caBesnuka, Beh manpoT#uB HCKOpH-
tuhyje Gojkor, uacrojehu uBpcro OKynupaTu
nosuuuje, u3 Kojux je Aycrpo-Y rapcka HCTH-
cuyTa. Hbemauku u TanujanCKu napo6poau
oGjas/byjy jasuo cBojum MyiurepujaMa, za ay-
crpo-yrapcke poGe uehe Bo3uTu.

Aycrpo-Yrapcka CTOju npen  ZHZEMOM:
mau sparuTu Bocuy u XepueroBuuy Typcxoj
— pecruTyuuja CyBep€HHTETA ZaHAC Gu Guna
NpeMaao — M/M Ce 34pAaTHTH M Ca CpGujom
u ca Lipuom Fopom u ca TypcKOM, a nomae-
rue gu usryGuna 6u 3anaBujek uuTaBo Gaa-
KaHCKO TPIKHIITE.

A Kako ce npema cBeMy TOMy Apxu Hbe-
mauka : Hujemuu zanac sjexGajy TypcKy Boj-
cKy nporus Aycrpo-Yrapcke, Y Llapurpaay
CB€ BPBH OI IEMAYKHX  BOjHHX HHCTPyKTOPA
u mwkeiwepa. PbeMauKku reHepa/n (ou ep
Fomu u Punruu nperaezaBajy TypcKy BOjeKy,
a OBaj NOLIUbEJUbH opranu3yje c najsehom €-
ueprnjom TYpCKy KOIbuly. Hemauke baGpuke
opyxja u paruor marepujana y Kapacpye cKao-
fuge cy Ca TypCKOM BAALOM YFOBOp 3a Ha-
GaB;batbe opyoxja, a  ibeMauka .Deutsćhe_O-
rientbank“, y kojoj je w»emauxu uap naj jauu
aKiuonep, nocpenosana je npu ucnaaTu npBor
oGpoka rTypcKkor Ayra y H3HOCy O/L NeT m noć B
munujona kpyua. IIpu TaKOBOM CTaiby CTBapH ća
Buie je mero curypHo, za he y cayuajy para
WbeMauku  oduuupu cynjesoBaru  y Typckoj.
CaMy paTuy  OCHOBY H3PaJMAH Cy !IbCMAUKH
renepanu. Y Beuy npez CBHM THM  34TBA-
pajy ouu.« i

_

Govor
srpskog zastupnika Dr. Dušana Baljaka protiv
aneksije Bosne i Hercegovine u sjednici 16. dec.
1908. austr. zastupničke kuće.

Visoki dome!

Kakvim su čuvstvom Srbi u ovoj mo-
narhiji susreli aneksiju Bosne i Hercegovine,
bilo bi suvišno kazati; ne zato što su ta čuv-
stva valjda poznata na onaj način kako se
hoće sa neke strane, koja u tome traži samo
povoda za progonstvo Srba u ovoj državi,
nego zato što nije nužno tumačiti osjećaje
svojstvene čovječijoj prirodi, osjećaje koji po
sebi niču iz prirode savremenog obrazovanog
čovjeka evropskog. Ta, u čuvstvu zajednice, i
u duševnom životu svakog evropskog naroda, i
pokazuje se najuzvišenija crta njegovog mo- /
ralnog bića. '

Srpski narod živi danas razdijeljen u pet
različitih država. Dogedi li se nešto i kod
samog jednog dijela tog naroda, što duboko
zasijeca u njegov život, mislite li vi štovana
gospodo da bi išta na svijetu moglo ugušiti
čuvstvo saučešća kod sviju ostalih Srba ?

Doista ne. U ovoj visokoj kući ne bi mi niko
ni povjerovao, kad bi mi palo na um reći,
da se na primjer Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji M
manje interesuju za ono što biva u Kraljevini