ROV = IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA a === Dopisi se Piativo | utuživo u Dubrovniku. NIK Cjena je lista: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu K 11; za Srbiju i Crnu Goru na godinu K 12; za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu: za Du- brovnik na godinu K 10; na po godine i na četvr= godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,Dubrornika*. šalju uredništvu. -— Rukopisi se ne vraća ju. Nelrankovana pisma ne primaju se. ase, računska izvješća i slične objave plaća e |f 15 para po petitnom retku (sitnijeh slova). AKG se a. više puta uvršćuju, onda po odbi. — Za pripo- slana, izjave i javne zahvale plaća se od petiinog retka 20 para. God. XVII. | Pa U Dubrovniku 31. decembra 1908. Broj 53. Situacija. Aneksija Bosne i Hercegovine digla je u jedan mah gotovo čltavu Evropu na noge. Taj dogođaj sličio je šamaru koga je dobio jedan uspavanik, koji je u svome snu činio velike kombinacije. Šamar je pukao nepromišljeno, ili možda vrlo rđavo proračunano, drsko, u vrlo nezgodno vrijeme, a što je naj gore, bez razloga i nesmotreno. To je sve bilo ve- liki uzrok da se Evropa probudi iz svojih velikih kombinacija i da se, za sada, naj jače pozabavi šamarom što ga je dobila i da za nj pita račun. I na taj se način, odmah u prvi kraj, stvorila situacija vrlo mutna i teška, te je takova i do danas ostala iako se gotovo svakim danom — mijenjala. Tako je, spominjemo Se, , Pressa“, list vrlo upućen i blizak vladinim krugo- je kazivao, kako Sultan ) prava na okupirane ir austrijski nad Je- tri dana izvršena je aneksija. Na ta s prvi plamen je | zahvatio cio Balkan | 1 Bugarske. Usko- mešala se Srbija i Crna Gora s poklikom: Turska je odmah započela s eko- | 1 ratom, koji i dan današnji u- spješno traje i sve se više širi. Iz Beča su taj prvi momenat uzbuđenja porugljivo gledali, a protestne note Srbije i Crne Gore odbili su, nekako odviše s visoka. Evropa neupućena u sve interese, koji su se osjećali uvrijeđeni ovim faktom, nije mogla odmah da kaže svoju riječ, već je cijelu stvar samo shvatila sa pesimi- stičkog gledišta, na koje ju A cegovine protivi Berlinskom Ugovoru, koga su potpisali velesile. a U toliko i Srbija i Crna Gora pa i Turska poslaše po evropskim dvorovima svoje ljude, da detaljnije upute Evropu 0 značaju posljednjeg dogođaja i njegove > veze sa interesima balkanskih država, koje E osjetile povrijeđene. Na taj se je način situacija svaki čas mijenjala ali je uvijek, do danas, ostala mutna, jer je ! Evropa počela da progovara, a njezina dovelo prvo resonovanje: da se aneksija Bosne i Her- pj nije išla, a i danas ne ide, baš u prilog prošlom faktu. Pam ministra Aehrenthala bila je e zlo proračunana, izbor vremena nezgodan, način i odviše kuražan, — u jednu riječ politika sasvim pogrešna. Ovo nije subjektivno naše mnijenje, već je ovo sud događaja, koji su se od prvog dana aneksije pa do danas razvijali. Da je po- litika Aehrenthal-ova bila tačna i valjana, ne bi se moglo dogoditi, da Austrija po malo popušta od svoga stanovišta, na koji ju je naveo taj isti Aerenthal; ne bi se došlo do toga, da moćna monarhija, kojoj je Srbija izgledala kao igračka, i čiji je protest onako porugljivo odbila, sada se prva nudi za trgovinski ugovor i go- tova je s njome da i pregovora; ne bi sada pristajala na konferencu, za koju u prvi kraj nije htjela ni da čuje; ne bi stupala u pregovore s Turskom, kad je prije kazivala da Sultan ima prava na Bosnu i Hercegovinu koliko i naš vladar na Jerusolim; ne bi ima toga mnogo što se ne bi moglo dogoditi, da nije bilo ministra Aehrenthaia. Ne zna- mo je li ministra spoljnih posala na ovaj korak navela naivnost ili veliko samopo- uzdanje, ali svakako u nijednom slučaju nije se pokazao da je zgodan za mjesto s kojega upravlja. Svakako i prijestona besjeda Sulta- nova u otomanskom parlamentu, i govor ruskog ministra Izvoljskoga, te ga je u petak izrekao u ruskoj Dumi, ne mogu ići ni malo u prilog Aehrenthalovoj poli- tici, a da je tako, to naj bolje svjedoči i ona uzvrpoljenost bečkih novina poslije pomenutih govora, te ne možemo shva- tit, kako se ministar Aehrenthal i pokraj svega ovoga još uzdrži na svome mjestu. Zar on, koji je našu monarhiju doveo u ovakov, ne baš zavidan položaj, da i da- lje ostane, pa da uzdrma temeljima drža- ve, kad nije to bila kadra učiniti ni ,ve- liko-srpska-propaganda,“ kako se je ono bilo kazivalo i strašilo. ——— ibemauka H AycTpo-Jrapoka y TypeKoj. Tipauku Narodni Listy uma nonuc #3 Llapurpana y Kome Ce H3Meljy OCTaZAOT BEJH: Ko Bjepyje Za je Hbemauka Bjepan ca- BE3HHK Aycrpo-Yrapcke, TOME CE H€ MOE pe- hu apyro; Hero ga je HeH3/b€4uBa Gy nana. Aycrpo-Y rapcka am cana BORH C TypCKOM owmrTap €KoH Gujenu, MOpa AB PE ja, ko S sn Bk OMCKH P4T, Y Kojem aKO H€ NO- gohu go npasor para mehy 0- Gjema apxaBaMa, a TO ce TakOljep Moe npo- pehu, za ce sa Aycrpujy uehe cpeTHo cBpiunTu. Hoemauka He uuuu y Llapurpaay uuura 3a csora caBesnuka, Beh manpoT#uB HCKOpH- tuhyje Gojkor, uacrojehu uBpcro OKynupaTu nosuuuje, u3 Kojux je Aycrpo-Y rapcka HCTH- cuyTa. Hbemauku u TanujanCKu napo6poau oGjas/byjy jasuo cBojum MyiurepujaMa, za ay- crpo-yrapcke poGe uehe Bo3uTu. Aycrpo-Yrapcka CTOju npen ZHZEMOM: mau sparuTu Bocuy u XepueroBuuy Typcxoj — pecruTyuuja CyBep€HHTETA ZaHAC Gu Guna NpeMaao — M/M Ce 34pAaTHTH M Ca CpGujom u ca Lipuom Fopom u ca TypcKOM, a nomae- rue gu usryGuna 6u 3anaBujek uuTaBo Gaa- KaHCKO TPIKHIITE. A Kako ce npema cBeMy TOMy Apxu Hbe- mauka : Hujemuu zanac sjexGajy TypcKy Boj- cKy nporus Aycrpo-Yrapcke, Y Llapurpaay CB€ BPBH OI IEMAYKHX BOjHHX HHCTPyKTOPA u mwkeiwepa. PbeMauKku reHepa/n (ou ep Fomu u Punruu nperaezaBajy TypcKy BOjeKy, a OBaj NOLIUbEJUbH opranu3yje c najsehom €- ueprnjom TYpCKy KOIbuly. Hemauke baGpuke opyxja u paruor marepujana y Kapacpye cKao- fuge cy Ca TypCKOM BAALOM YFOBOp 3a Ha- GaB;batbe opyoxja, a ibeMauka .Deutsćhe_O- rientbank“, y kojoj je w»emauxu uap naj jauu aKiuonep, nocpenosana je npu ucnaaTu npBor oGpoka rTypcKkor Ayra y H3HOCy O/L NeT m noć B munujona kpyua. IIpu TaKOBOM CTaiby CTBapH ća Buie je mero curypHo, za he y cayuajy para WbeMauku oduuupu cynjesoBaru y Typckoj. CaMy paTuy OCHOBY H3PaJMAH Cy !IbCMAUKH renepanu. Y Beuy npez CBHM THM 34TBA- pajy ouu.« i _ Govor srpskog zastupnika Dr. Dušana Baljaka protiv aneksije Bosne i Hercegovine u sjednici 16. dec. 1908. austr. zastupničke kuće. Visoki dome! Kakvim su čuvstvom Srbi u ovoj mo- narhiji susreli aneksiju Bosne i Hercegovine, bilo bi suvišno kazati; ne zato što su ta čuv- stva valjda poznata na onaj način kako se hoće sa neke strane, koja u tome traži samo povoda za progonstvo Srba u ovoj državi, nego zato što nije nužno tumačiti osjećaje svojstvene čovječijoj prirodi, osjećaje koji po sebi niču iz prirode savremenog obrazovanog čovjeka evropskog. Ta, u čuvstvu zajednice, i u duševnom životu svakog evropskog naroda, i pokazuje se najuzvišenija crta njegovog mo- / ralnog bića. ' Srpski narod živi danas razdijeljen u pet različitih država. Dogedi li se nešto i kod samog jednog dijela tog naroda, što duboko zasijeca u njegov život, mislite li vi štovana gospodo da bi išta na svijetu moglo ugušiti čuvstvo saučešća kod sviju ostalih Srba ? Doista ne. U ovoj visokoj kući ne bi mi niko ni povjerovao, kad bi mi palo na um reći, da se na primjer Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji M manje interesuju za ono što biva u Kraljevini