Br. 1.

Dubrovnik 19. januara 1909.

ša
God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vračaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvje-ća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slovu) Ako
se više puta uvišćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitneg
reika 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

_

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

C ječšje» 2]

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!

Ć. k. Okružni Sud u Dubrovniku na pri-
jedlog ć. k. državnoga odjevništva, odlučio
je da sadržaj čitavog uvodnog članka ,Si-
tuacija“ tiskana na 1 i 2 stupcu I. stranice
političkog časopisa ,Dubrovnik“ broj 58 koji
je izašao u Dubrovniku na 81. decembra o.
g. pod odgovornim uredništvom Antuna Zi-
pfela sačinjava zločinstva  smetanja javnog
mira po S 65 a) k. z.

Potvrđuje se izvršenazapljena, zabranjuje
se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenje-
nog članka, određuje se uništenje zaplije-
njenih istisaka kao i onijeh koji bi se slu-
čajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog
štamparskog sloga i objelodanjenje osude u
nastajnom broju istog časopisa i uprav .na
prvoj stranici, a to sve po S 493 k. p. i $
20 zakona 17. decembra 1862.

Razlozi
Zaplijenjenim člankom nastoji se razdraži-
vati na prezlr i na mržnju protiv Vladareve
osobe i protiv državne uprave što sačinjava
objektivno zločinstvo smetanja javnog mira
predviđeno u S 65 a) k. z, pak se s toga
izreklo kao u osudi.
Ć. k. Okružni Sud, Odio IV.
Dubrovnik, dne 31. dneembra 1908.
Bojanić.

Naš list izlaziće unaprijed dva
puta nedjeljno, da tako zadovolji
potrebu češćeg izlaženja, koja se
odavna osjećala. Cijena će mu o-
stati jednaka osim suviška pošta-
rine, e da ga na taj način lakše
mogu imati i oni koji nijesu u sta-
nju da skupo list plaćaju. Kako
opstanak lista ovisi jedino o odzivu
pretplatnika, tako se obraćamo svim

Srbima na Primorju, da pretplatom

potpomognu ovaj jedini nezavisni
Srpski : list na Primorju. Teško“ je
kad moramo da seipokraj ostalih
smetnja i čestih zaplijena, moramo
uz deticite uzdržati radi slabog oda-
ziva plaćanja pretplate. Nadamo se,
da će Srbi na Primorju, pa i dalje,
shvatiti sve poteškoće, koje naš
list mora da savlada, pa da će nas
sa pretplatom potpomoći te nam
omogućiti opstanak.

Radi nekih zapreka, nijesmo bili
u stanju, da izdamo list za ovo
nekoliko dana. od Nove Godine,
što ćemo nastojati da svakako na-
doknadimo.

Pretplatite se na ,Dubrovnik“.

Dubrovnik, 18. januara.

Balkanska kriza, od svog po-
četka, naime od proglašenja anek-
sije Bosne i Hercegovine, pa do
pred malo dana, izmjenjivala je
neprestano svoju situaciju, ali ni-
kada u tolikoj mjeri kao što se je
to dogodilo sa djelomično ugla-
vljenim sporazumom između  Au-
stro-Ugarske i Turske. Razvoj do-
gađaja kroz ova tri mjeseca mu-
tnih dana na Balkanu, svakome je
jasno donio pred oči kritično sta-
nje, u koje je našu monarhiju u-
vukla nagla i nepromišljena poli-
tika ministra izvanjskih  posala,

Aehrenthala. Austro-Ugarska, u kri-
tičnom zapletu, našla se je gotovo
osamljena, tako da su u Beču je-
dini izlaz nalazili u direktnim pre-
govorima sa Turskom. Ti su se
pregovori i prije, odmah na po-
četku, vodili ali se nije postiglo
ništa. Došao je i bojkot, uprav u
velikom stiju, i taj ni do danas,
pokraj svih protesta, nije svršio.
Bez obzira na bojkot, Austro-U-
garska stupila je ponovno u pre-
govore sa Turskom, predlažući joj
uz neke koncesije i novčanu oštetu.
Pregovori su iz početka tekli ne-

kako zategnuto, a iščekivala im se
svrha s velikom napetošću.

U srijedu na 13. o. mj. javio je

telegram da su se Austro-Ugarska

i Turska sporazumjele, te da se sa
strane_Turske pristalo na prijedloge
Austro-Ugarske, koja je uz ostalo
gotova da isplati novčanu  oštetu
od 54 milijona kruna. Prvi glas o
sporazumu, i ako se još ne zma-
du njegovi tačniji i detaljniji u-
slovi, učinio je na velesile povo-
ljari. utisak, + -tome--vi
djele ako i privremeno, neko
jamstvo za ravnotežu mira u kri-
tičnom momentu, u kome se je
cijela Evropa radi Balkana na-
lazila. Ali prvi utisak, pa ko-
je vrsti on bio, ne ostaje sta-
lan. Aneksijom Bosne i Herce-
govine nije se našla povrijeđena u
svom interesu samo Turska već i Sr-
bija i Crna Gora, a što je najviše, tim
je bio povrijeđen jedan međunarodni
akt, Berlinski Ugovor, a o tome valja
da se vodi naj više računa, te je
uprav nemoguće riješenje današnje
krize bez jedne konference, na ko-
joj bi se imala raspravljati snaga i
valjanost Berlinskog Ugovora. U
tome je cio čvor. S toga je i shva-
ljiv pivi momenat “optimizma E-
vrope i veselja Beča, a velike uz-
buđenosti u Beogradu i na Ceti-
nju. To je bio samo prvi utisak
na glas sporazuma između Austro-
Ugarske i Turske. Ali dolazi na
red i hladno razmišljanje, i prvi
utisak mijenja se i u formi i u je-
zgri. Prvi dan mogao je proći ve-
seo ili uzbuđen jer bez premišlja-
nja, dok se nije malo promislilo :
da li je ovim sporazumom odista
uklonjena kritična opasnost? Je li
dovoljan samo sporazum između
Austro-Ugarske i Turske, pa da se

jer. - SH sA

zagarantuje mir? Pa napokon: na

kojim je uslovima uglavljen pome-
nuti sporazum i kakovo se stano-
vište ima uzeti prama Srbiji i Cr-
noj Gori, kojima je Evropa done-
kle garantovala, da će u svojim
zahtjevima pravedno biti _udovo-

ljene? A osim svega ovoga izbija
još jedno pitanje: Kako se je mo-
glo trgovati s narodom Bosne i
Hercegovine a da se njega ni ne
pita? A Berlinski Ugovor? To su
sve pitanja koja su nastala hladnim
razmišljanjem poslije prvog utiska,
a koja svakakako imadu mjesta, te
ne mogu da u ovom naj novijem
preokretu nađu dovoljno garancije
za mirno riješenje balkanske krize.

Najnoviji glasovi javljaju, da su
bečke zvanične novine već mnogo
hladnije prama sporazumu između
Beča i Carigrada, i da su oni u

Beču voljni i pripravni stupiti di- -
rektno u pregovore sa Beogradom

i Cetinjem. Ne znamo da li će do
toga doći, ali i ako dođe, uvjereni
smo da direktni pregovori sa Tur-
skom, Srbijom i Crnom “Gorom,
pa došlo i do sporazuma, neće
zadovoljiti dugotrajno evropski kon-
cerat, jer su u balkanskoj krizi
upleteni malo širi osim
onih te se odnose r“<palkanske
države. Ako je Evropa iskrena za
«ni onda je jedino moguca kon-
ferenca velikih sila da udre pečat
dugotrajnom i stalnom miru, a di-
rektni sporazumi između pojedinih
mogu to samo prividno i privre-
meno učiniti, jer se u tome krije
više diplomatska vještina za bu-
dućnost, nego li iskrena čežnja da
se svakome udovolji i da se time
mir uzdrži.

Jedino iskrenost i pravednost
mogu da riješe današnje mutno
stanje: bez krvi i mača, a to je

naša želja, kojom stupamo u Novu
Godinu.

in+t ar i

Mesina.

Išrzo li se-čovjek danas s nesre-
ćom raškrsti, kako li se u čas od
strahe osvjesti i razabere. Tek je tri
nedjelje prošlo od užasne katastrofe
koja je Mesinu u razvalinu pretvorila
i Regio najednom nestade: tek tri
nedjelje kako se zemlja otvori da za
malo trenutaka više života i blaga
uništi neg najviši rat u koji mjesece
dana. Svijet bijaše za malo sati od
straha prozebao, ali svijet nema vre-
mena dalje ostati prozebao.

Danas se zatvaraju grobovi koji
se onog jutra za časak otvoriše, da-
nas se već radi i uređiva nad pustom
gradu, nad crnim ruševinam, i već
se govori o procvatu novog života.
Za Mesinu ne će ljudstvo nikad za-
boraviti, ali eto vidljiva dokaza kako
čovječanstvo sa najvišim utiskom u
brzo obračuna. Znanost tumači uzrok
događaja imenom Potres.

Tih imade tektoničkih i vulkan-
skih, ovaj je bio tektonički, zemlja na
kom se dogodio imala je tu i takovu
prošlost, historija dolazi i veže sada-
šnjost sa prošlosti. God. 1783. zatrese

i sruši se Mesina, četvrt stoljeća prije
Lisabon, pred malo godina San Fran-
cisco. Sad dolaze znanstvena razma-
tranja, sad potok milodara, čim čo-
vječanstvo olakša bol koju ćuti, uka-
Žujuć osjećaje uzajamnosti i bratske
spone cijelog ljudstva koje za neko-
liko dana žestoko u svakog biju.
Ali nad svemu ovome postoji ra-
zabranje. Ta današnji ljudi znadu da
je sve moguće izgubiti, imanje, blago
i mile svoje, samo ne: snagu, raza-
brati se, osvjestiti se. U današnje
doba tomu nema vremena a nema
ni uzroka. Potres, požar, potop, grom
i kuga više se ne pripisuju bogu kao
djelo gnjeva svoga. Zemlja se više
ne otvara da proguta bezbožnike, ne
pada na zemlju sumpor i oganj da
kazni Sodomu i Gomoru zbog gri-
jeha, ne. Ona se otvara jer u unutra-
šnjosti njezinoj sastavine tekom vre-
mena postaše prolomne, a lava pada
jer je Vulkani rigaju; sasvim priro-
dni dogođaji, niti se stoga ljudi više
klanjaju osveti kakva božanstva niti
vide u prirodnim katastrofama po-
sljedice svojih grijeha. Potres, to je
tako razumljivo a ništa čudnovatije
nego voziti se automobilom, govoriti

po telefonu, brzojavljati jo Markoni
ili ploviti po zraku.

Kad se ljudi osvjeste djeznani
vosti ovih pojava, te kad vide kako
su oni neugodni, opasni, čudni, i za-
gonetni, a s njima danomice bezob-
Zirno se služe i mirno rade, tad će
se i njihova duša osvjestiti ; jer i du-
ša imade svoju ograničenu snagu i-
sto kao i mišiće. Naj jači atleta more
samo nekoliko tonelata uzdignuti a
prosti čovjek samo nekoliko kilogra-
ma. Mi možemo s našim osjećajem
neku odmjerenu i samo stanovitu ve-
ličinu tuge i veselja, boli i radosti
podnijeti, a ta mišica koja bi imala
podnijeti težinu opće nevolje nije sa-
svim razvijena; duševnu snagu mo-
ramo tjelesno trenirati, moramo ne-
prestano vježbati, premda najbolje
trenirani ne mogu preko ljudske gra-
nice, preko ljudske mjere. Malo je lju-
di na čitavom svijetu, jako malo, koji
će biti kadri shvatiti nesreću koja za-
desi grad Mesinu. Ta nesreća prelazi
granice shvaćanja pojedinca, jača je
nego mi, preko naših sila. S dušom
je nemoguće ovu katastrofu obuhva-
tit, kamo li podnijeti! I to je možda
dobro, jer svijet ne bi želio više ži-
vjeti iza onog časa kad je oćutio no-
gu vječne sudbine ; al on je dalje ži-
vio i mora dalje živjeti. Pamet može
mjeriti i računati, nema joj granica,
te može bezgranično misliti što je Si-
ciliju snašlo. Razvaline u Mesini po-
krivaju više drama i tragedija nego li
je ljudski um u jednom stoljeću iz-
misliti mogao ; više jada, nevolje i
boli nego je Dante opisati znao ; pod
njima zakopano leži više junaštva,
požrtvovanja i plemenitosti srca, ne-
go li povjest čitave kakove epohe
pričati znade. I sve to bi za čas u
.malo trenutaka, zače se i svrši se, te
sad leži zakopano bez traga! Za krat-
ko se vrijeme u istinu svijet snebi, i
nasta tama u svjetlosti svjetskoj |
se začu: Mesina je izgubljena i nestade.