Br. 2. Dubrovnik 22. januara 1909. God. XVlli. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. g=---B) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. »Veleizdajnici“. U Zagrebu će se do malo dana voditi jedan veliki proces. Pred sud će stupiti pedeset i tri Srbina, koji su optuženi radi veleizdaje, a biće ispitano blizu tri stotine svjedoka. Državno zagrebačko odvjetništvo tuži 53 ugledna Srbina ,da stojeći bilo posredno ili neposredno, u svezi sa političkim društvom Slo- venski Jug“ u Beogradu, kojemu je svrha da, — pod vidom ,oslo- bođenja, te. državnog političkog, socijalnog, narodnog i kulturnog ujedinjena Jugoslavena, — propa- gira, uzgoji i provede u kraljevi- nama Hrvatskoj, Slavoniji i Dal- maciji, te u Bosni i Hercegovini misao veliko-srpske države, a onda, da se podignućem sveopće revo- lucije u ovim zemljama iz uz vojnu snagu kraljevine Srbije i Crne Gore, ove kraljevine i zemlje otrgnu od Austro-Ugarske monarhije i prisa- jedine kraljevini Srbiji, i tako stvori jedna srpska država pod žezlom kralja Srbije Petra]. Karađorđevića“. | Hajka-na Srbe radi ,veleizdaje“ datira još mnogo prije nego je po- čelo bezobzirno hapšenje po: Hr- vatskoj. To je formula i način koji se je obično upotrebljavao u zgo- dnim — naročito političkim — pri- likama, a dimensije su odgovarale prama eventualnim potrebama, te . sama hajka jenjala je ili je naglo nestala, kad se od nje nije osje- ćala potreba. Za to su se stvarali »Veleizdajnici“, a to nije nikada teško, samo kad je od potrebe. » Veleizdajnike“ se je tražilo i stva- ralo najviše, gotovo jedino, od nas Srba, jer je to bilo od potrebe agresivnoj politici naših državnika, a objeda za ,veleizdaju“ posljedica je te politike, jer je ona — a da ni sami ne znadu zašto — uobra- zila da smo mi Srbi pogibeljan e- lemenat, a s druge strane takovo =a ca Borno eksperimentisanje s nama išlo je vrlo zgodno u prilog širim plano- vima Beča. Jedini grijeh nas Srba taj je, što nas priroda drži na o- nim tačkama, kamo je uperen cilj te agresivne politike. Sva hapšenja, što su se izvela po Hrvatskoj radi tobožnje veleiz- daje, —a ima im se suditi do malo dana, — kao iona te su bila već, radi istog razloga, izvršena po Bo- sni i Hercegovini, ne smiju se sve- sti na kakvu nacijonalnu mržnju, koliko na proračunanu potrebu za razvoj prilika koji se je odigrao i koji se još mora da odigra. Na- cijonalne mržnje vidjeti je jedino u tome, što su se cijeloj ovoj iz- računanoj igri našli pri ruci neki najamnici bratske krvi i jezika, ali oni nijesu svemu ovome uzrok, već su se jedino toliko našli za- slijepljeni, da su iz narodnosne fa- natizovane mržnje pošli na ruku zajedničkome nam neprijatelju, pa Ko se ne spominje banjalučkih » veleizdajnika“?! Radi jednog bom- bastičnog članka uobrazilo se je ka- ko klimaju državni temelji. Uapše- nja su s toga udrila na vas mah, te se je sa ,veleizdajnicima“. trgalo po različitim tamnicama. U zgodan čas iskrsnuo je zloglasni Nastić, a premetačine, sumnjičenja i utamni- čenja, bili su glavni posao službe- nog aparata. To je sve bilo pred aneksiju. Ona je kašnje izvršena i nije se više osjećala tako jaka po- treba da ,veleizdajnici“ i dalje kaju svoj grijeh. U Hrvatskoj narodna se svijest probudila. Bratoubilačka borba, vje- što podržavana od drugih, nestala je. Narod je uočio svoju pogibelj, te Srbin Hrvatu a Hrvat Srbinu pružio bratsku ruku za dobro za-: jedničke domovine. Koalicija srp- sko-hrvatska, u koju je narod po- ložio svu nadu, ostala je jedina obrana za narodne interese, dok s druge strane Mađari u njoj vide nekakav strašni fantom, koji mnogo smeta provađanju nevjerojatno te- škog apsolutističkog režima, kojeg mađarski silnici silom hoće da pro- vađaju među našom braćom u Hr- vatskoj. Koalicija je za njih grdni kamen smutnje, te im je postalo devizom, da ju skrše. Način i for- mu našlo se je brzo. Ko bi se još odalečio od stare prakse: ,veleiz- daja“ i ,veleizdajnici“! I za to je opet bio zgodan jedan Nastić. Srbe u Hrvatskoj dovelo se vrlo lako u vezu sa zvaničnom Srbijom, pod- imečući im tajne veze sa Beogra- dom, koje, ništa manje, idu za tim da se podigne opća revolucija za ocijepljenje pet pokrajina Austrije, koje bi se imale pripojiti Srbiji. Očiti dokazi da je to u stvari po- stojalo jesu: ćirilsko pismo na ru- blju, slike sv. Save i kralja Petra, pjevanje srpskih pjesama, omoti ci- garetnog papira sa slikom kralja Srbije i sijaset sličnih jasnih do- kaza. : Mađarska prevlast, koja silom hoće da se nametne Hrvatskoj, misli na ovaj način da skrši koa- liciju i ubije duh u narodu, s toga je i stvorila ove ,veleizdajnike“, jer su joj oni od potrebe, da lakše izvede svoje nasilničko djelo. Mnogo je vremena prošlo od kada prvi ,veleizdajnici“ čame i trunu .po vlažnim tamnicama, a da ih nijesu ni preslušali. Tajna i za- gonetna hapšenja strpala su ih u ledene tamnice, a da ni oni, ni na- rod, ni zemlja ne znadu zašto, Svi progoni što su se kroz ova četiri: mjeseca izveli po Hrvatskoj nijesu nimalo ubili duh u narodu, ako ga još nijesu i ojačali. Ali vrijeme prolazi i svaki dan nosi sve više odgovornosti na dušu onim, te ovaj režim u zemlji provađaju. I ako nijesu postigli ništa, ali opet uvi- đaju da moraju da s ovim načinom svrše, jer bi se drukčije moglo gr- dno osvetiti. Ne oslobodiše nevine Srbe ,veleizdajnike“ već ih vode na proces, e da se na koji način prikriju. Svrha procesa možda će pokazati veliku moć Mađara ali svakako i još veću njihovu blać;“—— mažu. ho Mislimo, da će se ti silnici na svrhu uvjeriti, da se ovim siste- mom nimalo ne učvršćuju državni temelji, za koje su ove nesretne » veleizdajnike“ obijedili, da s njima ljujaju. Istina, bajonetima se može sve, ali se na njima nikako ne može sjedati. Ilocauje noroGe. JenaH eHrJecKH FJAC. JlounoH, 13. janyapa. llebu Teneepab nume: ,/lla je CIIOJbHA_NOJIHTHKA Gapona Epenrana Owa craiuuja u NOCIbeJHHjA, HO IITO C€ NOKA3JAJIA NOCIbEJUbHX IECT Mjecena, OHna 6u HuajuoBuje Bujecru_ u3 bBeua ONpaBnaJe BPJIO OIITHMHCTHUKO CXBA- Tae jesponcke curyauuje. Ho uak H TaKBa, KaKBA j€ Ta IONHTHKA, MOME Ce € pa3/I0oroM TBpluTu, za je y oj HaCTynuJa OjviyuHa npomMjema Ha 60- Jb€ Y KOJIHKO Ce THue onuoca u3sMeby Aycrpuje u Typcke. Y nBjeMa 3Ha- uajiHM TauKaMa NONyCTHJIO CE OJL CTpA- He banana CTBApHO M.AaKO HE y pH- jeuuma. IIpBo, Bule ce He he TBpJIHTH la ce Ha CIOHTaHH HanuOoHaJIHH 60j- KOT, KOME je y3p0k y 1y6oKkoj Hapo- JHOj yBpHjeJIH, MOXKE FJIEJLATH KAO HA HENpuHjaTe/6CKH AKT, 34 KOju Ce cmuje GanaTu OOBOpHOCT Ha BJa1Ly. JIpyro, Aycrpuja je roToBa ga npu3Ha npun- uun olirere 34 aHekcujy jenue rmpa- BHO jou yBujek Typcke Tepuropuje, MA la, PALIH UyBAHA CBOT HALMOHAJI-. Hor zocrojaucTBa, ocraje npu ycano-_ BuMa. To MH CXBAaTAMO KAO npaBo 3HAH€IB€ OHHX 34BHjeHHX OFpaHMua- Baiba_KOja NOJIY3BAHHUHH KOMYHHKE nozaje npemiory o omreTu HoBuanoj. O1 caMor je noueTka GMJIO OYEBHJIHO na je Aycrpuja Gap mopalHo o6aBe- 3Ha Oua za nouynu Typekoj jenuy Spomenice dubrovačke republike, Milan Rešetar. Spomenicama možemo zvati kovane komade, koji su slični ili jednaki obi- čnijem novcima, ali opet nijesu novci, jer nijesu namijenjeni trgovini (kao što su obični novci) već su kovani za to, da se dadu komu za spomen ili na dar; spomenice su dakle samo svojim spo- ljašnjim oblikom novci, a inače su mno- go bliže medaljama nego li pravijem novcima iste vrste, od kojih se razli- kuju — i ako su kovane istijem ili sa- svim sličnim kalupima — bilo veliči- nom (težinom) ili materijom od koje su pravljene. Za ove spomenice vrlo rijetko možemo kazati, kojom su pri- godom i za koga su kovane, jer o nji- ma u arhivu dubrov. republike nema o ogotovo nikad govora, a po njima se samijem ne može ništa obaznati, budući da nemaju natpisa koji bi se na tu prigodu odnosio. Za neke, kako ćemo vidjeti, možemo doista kazati, da ih je dubrov. kovnica kovala po naredbi se- nata, ali jesu li sve_na taj način po- stale, ne može se znati; svakako lako je moguće, da je po koji ovaki komad skovao za sebe ili za kojeg prijatelja kojigod od upravitelja kovnice, štaviše i koji radnik što je u njoj imao posla; pri tome osobito mislim na spomenice koje nemaju materijalne vrijednosti. Naj jednostavnije su spomenice koje su kovane istim ili sasvim sličnim ka- lupima kao obični novci, ali su od o- bičnijeh novaca mnogo teže i veće, tako da nema sumnje da nijesu pravi novci. U svojoj zbirci imam tri mince (tako su se zvali najsitniji dubrov. ba- kreni novci) koje svakako spadaju me- gju ovake spomenice. Dvije su od vr- ste što se je kovala samijem početkom XVI. vijeka a treća od vrste što se je kovala tijekom prve polovice istoga vi- jeka; sve tri imaju dakle sprijeda glavu mladića okrenuta lijevo s natpisom MONETA—RAGVSII, a straga gradska vrata s natpisom CIVITAS—RAGVSII, Prva nije veća nego li su barem neke mince od iste vrste (19 mm u promjeru), ali je deblja i od žute mjedi (obično su dubrov. mince od bakra), a teška je 4:62 e, dok su ostale teške 1—2 g; druga ima u promjeru gotovo 23 mm (debela je gotovo 4 mm) a teška je 12:06 g, a treća ima u promjeru 26 mm i teška je 9:92 g. Znam još za jednu mincu spomenicu u državnom muzeju u Milanu; i ona je ove iste vrste ko- joj pripada ona moja treća i teška je 9:85 g, ali na obje strane ima glavu s natpisom ,MONETA..RAGVSII“, pa zato mislim da nije prava spomenica nego ogled novca (tal. prova di conio, njem. Prageprobe) na kojoj je s obje strane udarena za probu po jedna (ne- što malo različita) prednja strana novca što se je imao kovati. Ne znam. pak ima li se amo brojiti još jedan komad moje zbirke, što je inače sličan min- cama koje .su se kovale u početku XVII. vijeka te imaju na stražnjoj strani kao trokut ispod vrata; on je doista i HOBUaHy CyMy 34 aHekcujy Bocue u ju veći (23 mm mjesto 16-17 mm) i teži (2:55 g mjesto 0:50—1:25 g) od minca te vrste, ali se donekle i crtežom ra- zlikuje, da bi moglo biti da je to o- gled od komada po 10 minca, za koji je senat 11. V. 1675. odlučio da se za probu kuje (La Zecca, str. 269). Čudno ' je što je istijem kalupima, kojim je kovan taj moj bakreni komad, bio ko- van i srebrn komad što se čuva u grad- skom muzeju u Osijeku (u Slavoniji) težak 1:76 g (ali je probušen!); ako je dakle moj bakreni komad ogled, onda je ovaj srebrni svakako spomenica. | Od ostalijeh vrsta dubrov. novaca meni su još poznate samo dvije spo- menice koje se odlikuju težinom od običnijeh komada ; to su dvije (srebrne) perpere: jedna je od g. 1683. u za- grebačkom narodnom muzeju, i teška: je 27:48 g, a druga je od g. 1707. u Britanskom muzeju u Londonu i teška je 26.43 g, dok inače perpere od god. 1683 imaju najviše 6:58 g a one od g. 1707 najviše 6:10 g. (Svršiće se).