Br. 2.

Dubrovnik 22. januara 1909.

God. XVlli.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para
petitnom retku (sitnijeh slova). ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

g=---B)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

»Veleizdajnici“.

U Zagrebu će se do malo dana
voditi jedan veliki proces. Pred sud
će stupiti pedeset i tri Srbina, koji
su optuženi radi veleizdaje, a biće
ispitano blizu tri stotine svjedoka.
Državno zagrebačko odvjetništvo
tuži 53 ugledna Srbina ,da stojeći
bilo posredno ili neposredno, u
svezi sa političkim društvom Slo-
venski Jug“ u Beogradu, kojemu
je svrha da, — pod vidom ,oslo-
bođenja, te. državnog političkog,
socijalnog, narodnog i kulturnog
ujedinjena Jugoslavena, — propa-
gira, uzgoji i provede u kraljevi-
nama Hrvatskoj, Slavoniji i Dal-
maciji, te u Bosni i Hercegovini
misao veliko-srpske države, a onda,
da se podignućem sveopće revo-
lucije u ovim zemljama iz uz vojnu
snagu kraljevine Srbije i Crne Gore,
ove kraljevine i zemlje otrgnu od
Austro-Ugarske monarhije i prisa-
jedine kraljevini Srbiji, i tako stvori
jedna srpska država pod žezlom

kralja Srbije Petra]. Karađorđevića“. |

Hajka-na Srbe radi ,veleizdaje“
datira još mnogo prije nego je po-
čelo bezobzirno hapšenje po: Hr-
vatskoj. To je formula i način koji
se je obično upotrebljavao u zgo-
dnim — naročito političkim — pri-
likama, a dimensije su odgovarale
prama eventualnim potrebama, te
. sama hajka jenjala je ili je naglo
nestala, kad se od nje nije osje-
ćala potreba. Za to su se stvarali
»Veleizdajnici“, a to nije nikada
teško, samo kad je od potrebe.
» Veleizdajnike“ se je tražilo i stva-
ralo najviše, gotovo jedino, od nas
Srba, jer je to bilo od potrebe
agresivnoj politici naših državnika,
a objeda za ,veleizdaju“ posljedica
je te politike, jer je ona — a da
ni sami ne znadu zašto — uobra-
zila da smo mi Srbi pogibeljan e-
lemenat, a s druge strane takovo

=a ca Borno

eksperimentisanje s nama išlo je
vrlo zgodno u prilog širim plano-
vima Beča. Jedini grijeh nas Srba
taj je, što nas priroda drži na o-
nim tačkama, kamo je uperen cilj
te agresivne politike.

Sva hapšenja, što su se izvela
po Hrvatskoj radi tobožnje veleiz-
daje, —a ima im se suditi do malo
dana, — kao iona te su bila već,
radi istog razloga, izvršena po Bo-
sni i Hercegovini, ne smiju se sve-
sti na kakvu nacijonalnu mržnju,
koliko na proračunanu potrebu za
razvoj prilika koji se je odigrao i
koji se još mora da odigra. Na-
cijonalne mržnje vidjeti je jedino
u tome, što su se cijeloj ovoj iz-
računanoj igri našli pri ruci neki
najamnici bratske krvi i jezika, ali
oni nijesu svemu ovome uzrok,
već su se jedino toliko našli za-
slijepljeni, da su iz narodnosne fa-
natizovane mržnje pošli na ruku
zajedničkome nam neprijatelju, pa

Ko se ne spominje banjalučkih
» veleizdajnika“?! Radi jednog bom-
bastičnog članka uobrazilo se je ka-
ko klimaju državni temelji. Uapše-
nja su s toga udrila na vas mah,
te se je sa ,veleizdajnicima“. trgalo
po različitim tamnicama. U zgodan
čas iskrsnuo je zloglasni Nastić, a
premetačine, sumnjičenja i utamni-
čenja, bili su glavni posao službe-
nog aparata. To je sve bilo pred
aneksiju. Ona je kašnje izvršena i
nije se više osjećala tako jaka po-
treba da ,veleizdajnici“ i dalje kaju
svoj grijeh.

U Hrvatskoj narodna se svijest
probudila. Bratoubilačka borba, vje-
što podržavana od drugih, nestala
je. Narod je uočio svoju pogibelj,
te Srbin Hrvatu a Hrvat Srbinu

pružio bratsku ruku za dobro za-:

jedničke domovine. Koalicija srp-
sko-hrvatska, u koju je narod po-
ložio svu nadu, ostala je jedina

obrana za narodne interese, dok
s druge strane Mađari u njoj vide
nekakav strašni fantom, koji mnogo
smeta provađanju nevjerojatno te-
škog apsolutističkog režima, kojeg
mađarski silnici silom hoće da pro-
vađaju među našom braćom u Hr-
vatskoj. Koalicija je za njih grdni
kamen smutnje, te im je postalo
devizom, da ju skrše. Način i for-
mu našlo se je brzo. Ko bi se još
odalečio od stare prakse: ,veleiz-
daja“ i ,veleizdajnici“! I za to je
opet bio zgodan jedan Nastić. Srbe
u Hrvatskoj dovelo se vrlo lako u

vezu sa zvaničnom Srbijom, pod-

imečući im tajne veze sa Beogra-

dom, koje, ništa manje, idu za tim

da se podigne opća revolucija za
ocijepljenje pet pokrajina Austrije,
koje bi se imale pripojiti Srbiji.
Očiti dokazi da je to u stvari po-
stojalo jesu: ćirilsko pismo na ru-
blju, slike sv. Save i kralja Petra,
pjevanje srpskih pjesama, omoti ci-
garetnog papira sa slikom kralja
Srbije i sijaset sličnih jasnih do-
kaza. :
Mađarska prevlast, koja silom
hoće da se nametne Hrvatskoj,
misli na ovaj način da skrši koa-
liciju i ubije duh u narodu, s toga
je i stvorila ove ,veleizdajnike“,
jer su joj oni od potrebe, da lakše
izvede svoje nasilničko djelo.
Mnogo je vremena prošlo od
kada prvi ,veleizdajnici“ čame i
trunu .po vlažnim tamnicama, a da
ih nijesu ni preslušali. Tajna i za-
gonetna hapšenja strpala su ih u
ledene tamnice, a da ni oni, ni na-
rod, ni zemlja ne znadu zašto, Svi
progoni što su se kroz ova četiri:
mjeseca izveli po Hrvatskoj nijesu
nimalo ubili duh u narodu, ako
ga još nijesu i ojačali. Ali vrijeme
prolazi i svaki dan nosi sve više
odgovornosti na dušu onim, te ovaj
režim u zemlji provađaju. I ako
nijesu postigli ništa, ali opet uvi-

đaju da moraju da s ovim načinom
svrše, jer bi se drukčije moglo gr-
dno osvetiti. Ne oslobodiše nevine
Srbe ,veleizdajnike“ već ih vode
na proces, e da se na koji način
prikriju. Svrha procesa možda će
pokazati veliku moć Mađara ali
svakako i još veću njihovu blać;“——
mažu. ho

Mislimo, da će se ti silnici na
svrhu uvjeriti, da se ovim siste-
mom nimalo ne učvršćuju državni
temelji, za koje su ove nesretne
» veleizdajnike“ obijedili, da s njima
ljujaju. Istina, bajonetima se može
sve, ali se na njima nikako ne
može sjedati.

Ilocauje noroGe.

JenaH eHrJecKH FJAC.
JlounoH, 13. janyapa.

llebu Teneepab nume: ,/lla je
CIIOJbHA_NOJIHTHKA Gapona Epenrana
Owa craiuuja u NOCIbeJHHjA, HO IITO
C€ NOKA3JAJIA NOCIbEJUbHX IECT Mjecena,
OHna 6u HuajuoBuje Bujecru_ u3 bBeua
ONpaBnaJe BPJIO OIITHMHCTHUKO CXBA-
Tae jesponcke curyauuje. Ho uak H
TaKBa, KaKBA j€ Ta IONHTHKA, MOME
Ce € pa3/I0oroM TBpluTu, za je y oj
HaCTynuJa OjviyuHa npomMjema Ha 60-
Jb€ Y KOJIHKO Ce THue onuoca u3sMeby
Aycrpuje u Typcke. Y nBjeMa 3Ha-
uajiHM TauKaMa NONyCTHJIO CE OJL CTpA-
He banana CTBApHO M.AaKO HE y pH-
jeuuma. IIpBo, Bule ce He he TBpJIHTH
la ce Ha CIOHTaHH HanuOoHaJIHH 60j-
KOT, KOME je y3p0k y 1y6oKkoj Hapo-
JHOj yBpHjeJIH, MOXKE FJIEJLATH KAO HA
HENpuHjaTe/6CKH AKT, 34 KOju Ce cmuje
GanaTu OOBOpHOCT Ha BJa1Ly. JIpyro,
Aycrpuja je roToBa ga npu3Ha npun-
uun olirere 34 aHekcujy jenue rmpa-
BHO jou yBujek Typcke Tepuropuje,
MA la, PALIH UyBAHA CBOT HALMOHAJI-.
Hor zocrojaucTBa, ocraje npu ycano-_
BuMa. To MH CXBAaTAMO KAO npaBo
3HAH€IB€ OHHX  34BHjeHHX  OFpaHMua-
Baiba_KOja NOJIY3BAHHUHH KOMYHHKE
nozaje npemiory o omreTu HoBuanoj.
O1 caMor je noueTka GMJIO OYEBHJIHO
na je Aycrpuja Gap mopalHo o6aBe-
3Ha Oua za nouynu Typekoj jenuy

Spomenice dubrovačke republike,
Milan Rešetar.

Spomenicama možemo zvati kovane
komade, koji su slični ili jednaki obi-
čnijem novcima, ali opet nijesu novci,
jer nijesu namijenjeni trgovini (kao što
su obični novci) već su kovani za to,
da se dadu komu za spomen ili na dar;
spomenice su dakle samo svojim spo-
ljašnjim oblikom novci, a inače su mno-
go bliže medaljama nego li pravijem
novcima iste vrste, od kojih se razli-
kuju — i ako su kovane istijem ili sa-
svim sličnim kalupima — bilo veliči-
nom (težinom) ili materijom od koje
su pravljene. Za ove spomenice vrlo
rijetko možemo kazati, kojom su pri-
godom i za koga su kovane, jer o nji-
ma u arhivu dubrov. republike nema
o ogotovo nikad govora, a po njima se
samijem ne može ništa obaznati, budući
da nemaju natpisa koji bi se na tu
prigodu odnosio. Za neke, kako ćemo
vidjeti, možemo doista kazati, da ih je

dubrov. kovnica kovala po naredbi se-
nata, ali jesu li sve_na taj način po-
stale, ne može se znati; svakako lako
je moguće, da je po koji ovaki komad
skovao za sebe ili za kojeg prijatelja
kojigod od upravitelja kovnice, štaviše
i koji radnik što je u njoj imao posla;
pri tome osobito mislim na spomenice
koje nemaju materijalne vrijednosti.
Naj jednostavnije su spomenice koje
su kovane istim ili sasvim sličnim ka-
lupima kao obični novci, ali su od o-
bičnijeh novaca mnogo teže i veće,
tako da nema sumnje da nijesu pravi
novci. U svojoj zbirci imam tri mince
(tako su se zvali najsitniji dubrov. ba-
kreni novci) koje svakako spadaju me-
gju ovake spomenice. Dvije su od vr-
ste što se je kovala samijem početkom
XVI. vijeka a treća od vrste što se je
kovala tijekom prve polovice istoga vi-
jeka; sve tri imaju dakle sprijeda glavu
mladića okrenuta lijevo s natpisom
MONETA—RAGVSII, a straga gradska
vrata s natpisom CIVITAS—RAGVSII,

Prva nije veća nego li su barem neke
mince od iste vrste (19 mm u promjeru),
ali je deblja i od žute mjedi (obično
su dubrov. mince od bakra), a teška je
4:62 e, dok su ostale teške 1—2 g;
druga ima u promjeru gotovo 23 mm
(debela je gotovo 4 mm) a teška je
12:06 g, a treća ima u promjeru 26 mm
i teška je 9:92 g. Znam još za jednu
mincu spomenicu u državnom muzeju
u Milanu; i ona je ove iste vrste ko-
joj pripada ona moja treća i teška je
9:85 g, ali na obje strane ima glavu
s natpisom ,MONETA..RAGVSII“, pa
zato mislim da nije prava spomenica
nego ogled novca (tal. prova di conio,
njem. Prageprobe) na kojoj je s obje
strane udarena za probu po jedna (ne-
što malo različita) prednja strana novca
što se je imao kovati. Ne znam. pak
ima li se amo brojiti još jedan komad
moje zbirke, što je inače sličan min-
cama koje .su se kovale u početku
XVII. vijeka te imaju na stražnjoj strani
kao trokut ispod vrata; on je doista i

HOBUaHy CyMy 34 aHekcujy Bocue u
ju

veći (23 mm mjesto 16-17 mm) i teži
(2:55 g mjesto 0:50—1:25 g) od minca
te vrste, ali se donekle i crtežom ra-
zlikuje, da bi moglo biti da je to o-
gled od komada po 10 minca, za koji
je senat 11. V. 1675. odlučio da se za
probu kuje (La Zecca, str. 269). Čudno '
je što je istijem kalupima, kojim je
kovan taj moj bakreni komad, bio ko-
van i srebrn komad što se čuva u grad-
skom muzeju u Osijeku (u Slavoniji)
težak 1:76 g (ali je probušen!); ako je
dakle moj bakreni komad ogled, onda
je ovaj srebrni svakako spomenica. |
Od ostalijeh vrsta dubrov. novaca
meni su još poznate samo dvije spo-
menice koje se odlikuju težinom od
običnijeh komada ; to su dvije (srebrne)
perpere: jedna je od g. 1683. u za-
grebačkom narodnom muzeju, i teška:
je 27:48 g, a druga je od g. 1707. u
Britanskom muzeju u Londonu i teška
je 26.43 g, dok inače perpere od god.
1683 imaju najviše 6:58 g a one od
g. 1707 najviše 6:10 g. (Svršiće se).