Br. 8. še ii Dubrovnik 12. februara 1909. i God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 186 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se ođ“petitnog retka 20 para. > Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. g =D) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Protestujmo. Danomice smo sve to bliže o- nom nečuvenom političkom škan- dalu koga silnici okrstiše , veleizdaj- ničkim procesom,“ a pokazujemo skoro svi prividno mirno lice. Ne mari što tim licem trgaju gr- čevi boli i ogorčenja, vanjski svi- jet, a osobito oni silnici, malo haju za unutarnje uzbuđenje; tirani se tješe starim: oderint dum timeant. Doduše, uvjerenje u neokaljanu nevinost žrtava podle političke ne- spretnosti jedne, više nego li ne- dostojne, vlade, daje nam neko uvjerenje u konačnu pobjedu prav- de, ali — svugdje i uvijek je pravda bila slijepa; a kada je kto- me joši pijana? a ,viši ciljevi“ ? — Okanimo se jednom te proklete pasivne resistencije, koja nas je dovle dovela, zbacimo mučeničku larvu, pod kojom se gdje i gdje nisko ravnodušje krije, te nastojmo da svim mogućim zakonitim sre- stvima spasimo ono, što se još spasiti može. Ne broji Srpstvo u najnovijoj eri njegove patnje samo one 53 nevine žrtve, ne, svugdje i na sva- kom koraku leže krvavi tragovi nesmiljenog oportunizma, koji srp- skim svetinjama hoće da pere svoje. pogreške unutarnje i vanjske po- litike. Obijeđuju nas evo svijeh, da smo veleizdajnici, našu patničku mirnoću krste tajnim rovarenjem, kao da smo kakova rulja bunto- vnika. Ne, Srbin nije nikada bio pertidna izdajica, toga on još nije naučio. Ubiše u nama sve što svo- jim dahom diše, pa sada vide u klonulom miru skrovite zavjere. Igraju se s nama, kao okrutni me- nažer okovanim lavom, a okovi, što nam ih nametnuše to su per- fidne podvale, ne bi li možda od nas smijesili ono, čime nas hoće da stvore. Svaki Srbin može slo- bodno da stavi ruku na potlačene njegove grudi, pa da se pred Bo- gom i poštenim svijetom zakune, da nikada nije ni pomišljao na izdajstvo, a da ga obijeđuju ni kriva ni dužna. Mi ne smijemo dopustiti i mirno snositi, da se takovo blato, baca na naše pošteno lice — prenimo se, i dokažimo jakim glasom mirne savjesti, da nijesmo i ne ćemo da budemo nikakvi veleizdajnici, da tražimo samo ono, na što svaki narod ima pravo. Protestujmo proti perfidnim insinuacijama, proti vri- jeđanju srpskih svetinja, proti ličnoj nesigurnosti svakoga onoga koji ima odvažnosti da se Srbinom, svojim imenom, zove! Ne prepu- štajmo samo novinama, da se sla- bim svojim glasom bore za naše svetinje, nego nastojmo svi i svuda, da jednodušnim gromkim glasom protestujemo proti ovakovoj niskoj politici, koja sve to niže pada. Niječu nam se naj elementarnija prava građanina, niječe i pogrđuje se srpsko ime i srpske svetinje, kao da smo našim ponašanjem to zaslužili. Ugledajmo se u naše tla- čitelje, koji radi naj manje sitnice bune cio svijet meeting-ima i pro- testnim skupštinama, pa i onemo- gućuju rad parlamenta, a niko ih ne krsti za to veleizdajnicima. A mi? Mi prepuštamo sve mirno vremenu, a to ne smije biti. Oko Tylje umoBune. Beorpar1, 7/2. Y jyuepami0j ,CaMoynpaBu“ u- 3auwao je noj ropivHM HATIIHCOM OBAj .YJIAHAK : IIOBONLOM IIHTAIBA O TOME, KOME JA npunanuy Bocua u XepueroBuHa, — u3Mehy Beua u Ilewre u36uma cy pa- 3HJAKEHA, KOja Cy HaroBjeluraBaJa nyry 4 ynopuy 6op6y. Harnena mety THM, Ia Cy Ce MjepOlABHH KPYTOBH y Beuy u Ilemru unak norojuMJiuH, kaja je Bapou BypujaH, cBakojakO Ca npu- CTAHKOM BHIIHX GEUKHX KPYTOBA, AO HCKJbYUHBY INOBJIACTHLY — NeLITAHCKOJ KOMEpuujanuoj BaHmuu Ha oTrkyn 60- CAHCKOT H XCPLETOBAYKOT 3EMJBHIITA OL ara 4 cnaxuja. Ca mMatjapcke crpane, uyo ce caj Apyr4 rJac NoBOloM ucrora rnuTawa CaMO Ca u3BjecuoM BapujauToM. Jep LOK Cy OHH GeukH JIHCTOBM, yCTajyhu NpOTHBY BCJIHKHX KOHLECHjA NATUX KOMEpuiuOHAJIHOj BaHuu, NpuHKpuBajiH npaBu y3pok cpuG6u Beua, Koju rmo- npujeko rjena ua 1uuo6y KOpucru oz 3eMa/ba KOje ce uMajy aHeKTOBATH Ca MaljapumMa, NOTJIE OpraH HesaBsucne crpake_ y Yrapckoj »Makapopcar“, ucTHuyhu naBHo npecraja, ucropujeka npaBa Yrapcke ua BocHy u Xepuero- BHHY, OTBOpeHO m3jaBibyje, na je mu- Tae o Bocuu u XepueroBu4HH x&HBO- THO ruTawe 3a Yrapcky, H ja oma HHKAJL He he NpPHCTATH JA TE 3EMJBE npunanuy Aycrpuju! IlIro je uajsben- We, TO TAKO OCYLHO, aHTH-aycrpujcko rjejuiuiTe ,Maapopcara“ noctoBHo noHocu Geuku ,DpenenGuaT“, 6e3 u jenue pujeuu_KOMEHTApA, CBAaKOjAaKO 34TO INTO My, 360r zaJber pas3Boja TOra murawa, Huje car 3rojiHo ro- BOPHTH. Bpujenuo je na oBuje craHeMO H NorJenaMo y 3mauaj osora Matjapop- CaroBa TBpljeia. Yrapcka, KOja je y apxaBnoj 3a- jenauuu c AycrpujoM, cmarpa za je AKHBOTHO IIHTAIbE 34 IbY, NA HE JO- nycru za Boca u XepueroBuHa rnpH- nanuy Aycrpuju, Beh ux peknamyje 3a ce6e mo HEKOM HCTOpHjCKOM NPABY KOje Bek mo Tome uro je ucropujeko HHje HHKAKBO NpaABO. Can Ce CBaKOM MHC/IEHOM uOBjeKY H HEXOTHLE HaMEhE NHTAHE: NA KAJ je 3a YrapCcky KHBOTHO IIHTaib€ JA boca u Xepuerosuna He npunajiHy Aycrpuju, ruje oma HeMa Hujejora Maijapa crapocjenuoua, Ma za je ona, Yrapcka, y IpaBHoj 3ajeguuuu c A- YCTpHjOM, KAKO JIH TEK MOpA GHTH XKH- BOTHO rnuTate 34 Cp6Hjy 4 LIpuy Topy na ce He zgonycru npuđijenuiewe Bocue u Xepuerosune Aycrpnju ?! UynHoBaTo za Hari mMatjapcku KoJera HuHje pa3MHLILbAO JAJb€, IlA CATJIACHO C HAHeJIuMa cBoje CTpaHKe, aKO CY MY OHAa 34HCTA MHCTHHCKA Bjepa, H3BEJE 3aK/byuaK, za Boca u XepueroBuHa He Tpe6a na npuraiuy Hu Aycrpuju Hu Yrapckoj, za je 3a Cp6ujy u LIp- Hy NOpy HECpaBIb€HO BHII€C KHBOTHO IIHTatbe zra OBe Buje CpricKe IIOKPA- juue ue upunagay Hu AycTpuju Hu Yrapckoj, 4 La HHKAKAB KHBOTHH HH- Tepec Yrapcke He 6Gpauu za Bocua u XepueroBsuHa He 1oGujy ayToHomMHjy u nocraHy cBoje. Cp6uja u LIpua Topa cy crucHyTe ca cBujy crpaHa, HeMajy H3/1a34 HH HA KOjy crpaHy ; y bocuu u XepueroBuHH je CpnckH HApOl, H iberoBa je cmo- 6ona u IyHa CAMOJIIpaBa KHBOTHO nurawe Cp6uje u LIpue Tope Kao ca- MOCTaJIHHX pxaBa. To je jacuo 3a cBe jeBporicko jaBHO MHIIJbeie. To npusnajy He caMo Pycu, EHrye3u, bpauuy3su u Tamujauu, TO npuanaje H IBeMAUKH HCTOPHK H HayuHHK XaAHC llen6puk, KOjH CAMO, HAJIMEHO NpY- CKH, HAJI434, La HEMA NOTpeEGe HH JA nocroje Cp6uja u LIpua T'opa kao ca- MOCTAJIH€ JIpKABE. H TO 1uTO npu3najy cBu, 3ap cuuje OLPHNATH YTAPCKA HEZABHCHA CTPAHKA, 3ap TO CMHjy OLPHUATH HP NOLITEHH cno6ogoyMuu AycTpujaHuu ? He, Hu oHu TO He _cMHjy ounpehu. H Kaj Ce TO H€ MOXC OJIPHIATH, OH- la Heka 4 OHH M3a)y HA UHCTO C IIH- Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). III. Po predanju narodnom porodica, Zimonjića potječe starinom od kuće Kneževića, koja je od davnijeh vre- mena imala starješinstvo u Gacku. Dolaskom Turaka, u općoj nesreći, najgore bijaše onijem prvacima na- rodnijem, koji ne htjedoše da prime vjeru Muhamedovu. Njima ne osta- jaše druge, no da bježe glavom bez obzira, tek da spasu gć život ispred sile i obijesti novijeh gospodara. Tako je i knez Trifko Knežević bio prisiljen da izmiče sa svog ognjišta, i da se u nevolji prenosi s jednog mjesta na drugo, ne budući nigdje miran od Turaka. Od njega sa razvi današnje znatno pleme Kneževića u Šarancima, iz kojeg je i čuveni junak Joksim Knežević, kog onako divno opjeva u svom ,Junačkom Spomeniku“ Veliki vojvoda Mirko Petrović, otac Gospo- dara Crne Gore i Brda, knjaza Ni- kole. Jedan unuk Tripkov zaželi se svoje starine, i pod imenom Tripković, da ne pane u oko Turcima, dogje u Gacko u selo Lukovee, ali nemajući na što da se naseli, jer mu Turci davno bijahu razgrabili djedovinu, skloni se u selu Garevi kod vojvode Petra Mijanovića, na čijim dobrima i ostane poslije po bjegstvu vojvodinu. Turci ga priznaše za kneza našavši se u tijesnu radi pobune naroda. Tad obećaše Gačanima i samoupravu uz ostale stare povlastice. Interesantno je, što priča pok. Jovo Nakićenović, u svojoj knjižici , Porijeklo Zimonjića porodice“ po čem su Trifkovići pro- zvati Zimonjićima. Spominjući, kako je knez Trifko po starom običaju po- čeo da zigje kulu za junačku obranu, nastavlja ovako: ,Jednog dana tri majstora miuičahu se da stave jedan kamen na zid, pa ga nijesu mogli podići. To je gledao Risto, najmlagji sin Trifkov, te smijući se skoči i sam podigne onaj kamen i metne na Zid. Majstori začugjeni onolikoj snazi, u šali rekoše: bogme, Risto, u tebi je snage kao u ,zimonje“, a ovako se zvao jedan veliki i snažni vć u Trifka. Po tome je ovaj sin Trifkov prozvan Zimonja, i tako se njegovo potomstvo prozove Zimonjići, po kojem se i naš hrabri vojvoda pop Bogdan nazivlje Zimonjić.“ Da i ne govorimo o drugijem čla- novima ove na glasu porodice, koja je narodu svom dala znatan broj vrlih glavara i dobrih junaka; spomenućemo samo Jovana Zimonjića, koji je bio kalugjer, ali ostavši kao jedini muški član familije, da mu se loza ne istraži, i da mu sestre ne razgrabe očevinu, samovoljno se oženi, radi čega ga hercegovački vladika optuži veziru Travničkom, pomoću kog nagovoreni gatački Turci porobe mu cijelo imanje, a kad ode u Carigrad na tužbu, za- pale mu i kuću i svu je razruše. Stigavši u Carigrad, posluži ga dobra sreća, ter ga primi preda se sam sultan, koji mu potvrdi oborkne- štvo i obeća ujedno, da će preko trav- niškog vezira narediti Turcima, da mu kuću iz nova ograde i svu štetu potpuno namire. Pošto se Jovan Zi- monjić vrati u Gacko i uzalud za duže vremena očekivaše, da vezir travnički izvrši obećanje sultanovo, on uvidi na čemu je, te tajno pozva narod na zbor i sastavi tužbu za sve zulume i nepravde, na koju udariše glavari svoje pečate, te on ode ponovo u Cari- grad pred sultana. Car ga primi vrlo milostivo, sa- sluša njegove žalbe, obdari ga, i š njim posla u bosanski vilajet jednog komesara, da sve razvidi i raspita, pa da krivce bez ikakve milosti naj- strože kazni. Ovaj carski komesar bio je i pošten čovjek i vjeran carski služ- benik, te je povjerenu mu dužnost najsavjesnije izvršio. Po Bosni i Herce- govini osudio je na smrt 87 begova zlikovaca, u Gacku pak osudio je na vješala 24 od glavnijeh zulumćara, i naredio Turcima, da povrate Jovanu svo razgrabljeno imanje. Narod je ovog carskog komesara prozvao , Paša- Davilo“ o kom se i dan danas još mnogo priča po svoj Bosni i Herce- govini. (nastaviće' a6).