Br. 8.

še ii

Dubrovnik 12. februara 1909.

i God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-

vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru

15; za sve ostale zemlje franaka
186 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se ođ“petitnog
retka 20 para.

>

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

g =D)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Protestujmo.

Danomice smo sve to bliže o-
nom nečuvenom političkom škan-
dalu koga silnici okrstiše , veleizdaj-
ničkim procesom,“ a pokazujemo
skoro svi prividno mirno lice.
Ne mari što tim licem trgaju gr-
čevi boli i ogorčenja, vanjski svi-
jet, a osobito oni silnici, malo haju
za unutarnje uzbuđenje; tirani se
tješe starim: oderint dum timeant.
Doduše, uvjerenje u neokaljanu
nevinost žrtava podle političke ne-
spretnosti jedne, više nego li ne-
dostojne, vlade, daje nam neko
uvjerenje u konačnu pobjedu prav-
de, ali — svugdje i uvijek je
pravda bila slijepa; a kada je kto-
me joši pijana? a ,viši ciljevi“ ? —

Okanimo se jednom te proklete
pasivne resistencije, koja nas je
dovle dovela, zbacimo mučeničku
larvu, pod kojom se gdje i gdje
nisko ravnodušje krije, te nastojmo
da svim mogućim zakonitim sre-
stvima spasimo ono, što se još
spasiti može.

Ne broji Srpstvo u najnovijoj
eri njegove patnje samo one 53
nevine žrtve, ne, svugdje i na sva-
kom koraku leže krvavi tragovi
nesmiljenog oportunizma, koji srp-

skim svetinjama hoće da pere svoje.

pogreške unutarnje i vanjske po-
litike. Obijeđuju nas evo svijeh,
da smo veleizdajnici, našu patničku
mirnoću krste tajnim rovarenjem,
kao da smo kakova rulja bunto-
vnika. Ne, Srbin nije nikada bio
pertidna izdajica, toga on još nije
naučio. Ubiše u nama sve što svo-
jim dahom diše, pa sada vide u
klonulom miru skrovite zavjere.

Igraju se s nama, kao okrutni me-
nažer okovanim lavom, a okovi,
što nam ih nametnuše to su per-
fidne podvale, ne bi li možda od
nas smijesili ono, čime nas hoće
da stvore. Svaki Srbin može slo-
bodno da stavi ruku na potlačene
njegove grudi, pa da se pred Bo-
gom i poštenim svijetom zakune,
da nikada nije ni pomišljao na
izdajstvo, a da ga obijeđuju ni
kriva ni dužna.

Mi ne smijemo dopustiti i mirno
snositi, da se takovo blato, baca
na naše pošteno lice — prenimo
se, i dokažimo jakim glasom mirne
savjesti, da nijesmo i ne ćemo da
budemo nikakvi veleizdajnici, da
tražimo samo ono, na što svaki
narod ima pravo. Protestujmo proti
perfidnim insinuacijama, proti vri-
jeđanju srpskih svetinja, proti ličnoj
nesigurnosti svakoga onoga koji
ima odvažnosti da se Srbinom,
svojim imenom, zove! Ne prepu-
štajmo samo novinama, da se sla-
bim svojim glasom bore za naše
svetinje, nego nastojmo svi i svuda,
da jednodušnim gromkim glasom
protestujemo proti ovakovoj niskoj
politici, koja sve to niže pada.
Niječu nam se naj elementarnija
prava građanina, niječe i pogrđuje
se srpsko ime i srpske svetinje,
kao da smo našim ponašanjem to
zaslužili. Ugledajmo se u naše tla-
čitelje, koji radi naj manje sitnice
bune cio svijet meeting-ima i pro-
testnim skupštinama, pa i onemo-
gućuju rad parlamenta, a niko ih
ne krsti za to veleizdajnicima.
A mi? Mi prepuštamo sve mirno
vremenu, a to ne smije biti.

Oko Tylje umoBune.

Beorpar1, 7/2.
Y jyuepami0j ,CaMoynpaBu“ u-
3auwao je noj ropivHM HATIIHCOM OBAj

.YJIAHAK :

IIOBONLOM IIHTAIBA O TOME, KOME JA
npunanuy Bocua u XepueroBuHa, —
u3Mehy Beua u Ilewre u36uma cy pa-
3HJAKEHA, KOja Cy HaroBjeluraBaJa
nyry 4 ynopuy 6op6y. Harnena mety
THM, Ia Cy Ce MjepOlABHH KPYTOBH y
Beuy u Ilemru unak norojuMJiuH, kaja
je Bapou BypujaH, cBakojakO Ca npu-
CTAHKOM BHIIHX GEUKHX KPYTOBA, AO
HCKJbYUHBY  INOBJIACTHLY — NeLITAHCKOJ
KOMEpuujanuoj BaHmuu Ha oTrkyn 60-
CAHCKOT H XCPLETOBAYKOT 3EMJBHIITA
OL ara 4 cnaxuja.

Ca mMatjapcke crpane, uyo ce caj
Apyr4 rJac NoBOloM ucrora rnuTawa
CaMO Ca u3BjecuoM BapujauToM. Jep
LOK Cy OHH GeukH JIHCTOBM, yCTajyhu
NpOTHBY BCJIHKHX  KOHLECHjA  NATUX
KOMEpuiuOHAJIHOj BaHuu, NpuHKpuBajiH
npaBu y3pok cpuG6u Beua, Koju rmo-
npujeko rjena ua 1uuo6y KOpucru oz
3eMa/ba KOje ce uMajy aHeKTOBATH Ca
MaljapumMa, NOTJIE OpraH HesaBsucne
crpake_ y Yrapckoj »Makapopcar“,
ucTHuyhu naBHo npecraja, ucropujeka
npaBa Yrapcke ua BocHy u Xepuero-
BHHY, OTBOpeHO m3jaBibyje, na je mu-
Tae o Bocuu u XepueroBu4HH x&HBO-

THO ruTawe 3a Yrapcky, H ja oma

HHKAJL He he NpPHCTATH JA TE 3EMJBE
npunanuy Aycrpuju! IlIro je uajsben-
We, TO TAKO OCYLHO, aHTH-aycrpujcko
rjejuiuiTe ,Maapopcara“  noctoBHo
noHocu Geuku ,DpenenGuaT“, 6e3 u
jenue pujeuu_KOMEHTApA,  CBAaKOjAaKO
34TO INTO My, 360r zaJber  pas3Boja
TOra murawa, Huje car 3rojiHo ro-
BOPHTH.

Bpujenuo je na oBuje craHeMO H
NorJenaMo y 3mauaj osora Matjapop-
CaroBa TBpljeia.

Yrapcka, KOja je y apxaBnoj 3a-
jenauuu c AycrpujoM, cmarpa za je
AKHBOTHO IIHTAIbE 34 IbY, NA HE JO-
nycru za Boca u XepueroBuHa rnpH-

nanuy Aycrpuju, Beh ux peknamyje 3a
ce6e mo HEKOM HCTOpHjCKOM  NPABY
KOje Bek mo Tome uro je ucropujeko
HHje HHKAKBO NpaABO.

Can Ce CBaKOM MHC/IEHOM uOBjeKY
H HEXOTHLE HaMEhE NHTAHE: NA KAJ
je 3a YrapCcky KHBOTHO IIHTaib€ JA
boca u Xepuerosuna He npunajiHy
Aycrpuju, ruje oma HeMa Hujejora
Maijapa crapocjenuoua, Ma za je ona,
Yrapcka, y IpaBHoj 3ajeguuuu c A-
YCTpHjOM, KAKO JIH TEK MOpA GHTH XKH-
BOTHO rnuTate 34 Cp6Hjy 4 LIpuy Topy
na ce He zgonycru  npuđijenuiewe
Bocue u  Xepuerosune Aycrpnju ?!
UynHoBaTo za Hari mMatjapcku KoJera
HuHje pa3MHLILbAO JAJb€, IlA CATJIACHO
C HAHeJIuMa cBoje CTpaHKe, aKO CY MY
OHAa 34HCTA MHCTHHCKA Bjepa, H3BEJE
3aK/byuaK, za Boca u XepueroBuHa
He Tpe6a na npuraiuy Hu Aycrpuju
Hu Yrapckoj, za je 3a Cp6ujy u LIp-
Hy NOpy HECpaBIb€HO  BHII€C KHBOTHO
IIHTatbe zra OBe Buje CpricKe IIOKPA-
juue ue upunagay Hu AycTpuju Hu
Yrapckoj, 4 La HHKAKAB KHBOTHH HH-
Tepec Yrapcke He 6Gpauu za Bocua u
XepueroBsuHa He 1oGujy ayToHomMHjy
u nocraHy cBoje.

Cp6uja u LIpua Topa cy crucHyTe
ca cBujy crpaHa, HeMajy H3/1a34 HH HA
KOjy crpaHy ; y bocuu u XepueroBuHH
je CpnckH HApOl, H iberoBa je cmo-
6ona u IyHa CAMOJIIpaBa KHBOTHO
nurawe Cp6uje u LIpue Tope Kao ca-
MOCTaJIHHX pxaBa. To je jacuo 3a
cBe jeBporicko jaBHO MHIIJbeie. To
npusnajy He caMo Pycu, EHrye3u,
bpauuy3su u Tamujauu, TO npuanaje
H IBeMAUKH HCTOPHK H HayuHHK XaAHC
llen6puk, KOjH CAMO, HAJIMEHO NpY-
CKH, HAJI434, La HEMA NOTpeEGe HH JA
nocroje Cp6uja u LIpua T'opa kao ca-
MOCTAJIH€ JIpKABE.

H TO 1uTO npu3najy cBu, 3ap cuuje
OLPHNATH YTAPCKA HEZABHCHA CTPAHKA,
3ap TO CMHjy OLPHUATH HP NOLITEHH
cno6ogoyMuu AycTpujaHuu ?

He, Hu oHu TO He _cMHjy ounpehu.
H Kaj Ce TO H€ MOXC OJIPHIATH, OH-
la Heka 4 OHH M3a)y HA UHCTO C IIH-

Pop Bogdan Zimonjić
vojvoda gatački.
(1813. — 1909).
III.

Po predanju narodnom porodica,
Zimonjića potječe starinom od kuće
Kneževića, koja je od davnijeh vre-
mena imala starješinstvo u Gacku.

Dolaskom Turaka, u općoj nesreći,
najgore bijaše onijem prvacima na-
rodnijem, koji ne htjedoše da prime
vjeru Muhamedovu. Njima ne osta-
jaše druge, no da bježe glavom bez
obzira, tek da spasu gć život ispred
sile i obijesti novijeh gospodara. Tako
je i knez Trifko Knežević bio prisiljen
da izmiče sa svog ognjišta, i da se
u nevolji prenosi s jednog mjesta na
drugo, ne budući nigdje miran od
Turaka. Od njega sa razvi današnje
znatno pleme Kneževića u Šarancima,
iz kojeg je i čuveni junak Joksim
Knežević, kog onako divno opjeva u
svom ,Junačkom Spomeniku“ Veliki
vojvoda Mirko Petrović, otac Gospo-
dara Crne Gore i Brda, knjaza Ni-

kole. Jedan unuk Tripkov zaželi se
svoje starine, i pod imenom Tripković,
da ne pane u oko Turcima, dogje u
Gacko u selo Lukovee, ali nemajući
na što da se naseli, jer mu Turci
davno bijahu  razgrabili djedovinu,
skloni se u selu Garevi kod vojvode
Petra Mijanovića, na čijim dobrima
i ostane poslije po bjegstvu vojvodinu.
Turci ga priznaše za kneza našavši
se u tijesnu radi pobune naroda. Tad
obećaše Gačanima i samoupravu uz
ostale stare povlastice. Interesantno
je, što priča pok. Jovo Nakićenović,
u svojoj knjižici , Porijeklo Zimonjića
porodice“ po čem su Trifkovići pro-
zvati Zimonjićima. Spominjući, kako
je knez Trifko po starom običaju po-
čeo da zigje kulu za junačku obranu,
nastavlja ovako: ,Jednog dana tri
majstora miuičahu se da stave jedan
kamen na zid, pa ga nijesu mogli
podići. To je gledao Risto, najmlagji
sin Trifkov, te smijući se skoči i sam
podigne onaj kamen i metne na Zid.
Majstori začugjeni onolikoj snazi, u
šali rekoše: bogme, Risto, u tebi je

snage kao u ,zimonje“, a ovako se
zvao jedan veliki i snažni vć u Trifka.
Po tome je ovaj sin Trifkov prozvan
Zimonja, i tako se njegovo potomstvo
prozove Zimonjići, po kojem se i naš
hrabri vojvoda pop Bogdan nazivlje
Zimonjić.“

Da i ne govorimo o drugijem čla-
novima ove na glasu porodice, koja
je narodu svom dala znatan broj vrlih
glavara i dobrih junaka; spomenućemo
samo Jovana Zimonjića, koji je bio
kalugjer, ali ostavši kao jedini muški
član familije, da mu se loza ne istraži,
i da mu sestre ne razgrabe očevinu,
samovoljno se oženi, radi čega ga
hercegovački vladika optuži veziru
Travničkom, pomoću kog nagovoreni
gatački Turci porobe mu cijelo imanje,
a kad ode u Carigrad na tužbu, za-
pale mu i kuću i svu je razruše.

Stigavši u Carigrad, posluži ga
dobra sreća, ter ga primi preda se

sam sultan, koji mu potvrdi oborkne-

štvo i obeća ujedno, da će preko trav-
niškog vezira narediti Turcima, da
mu kuću iz nova ograde i svu štetu

potpuno namire. Pošto se Jovan Zi-
monjić vrati u Gacko i uzalud za duže
vremena očekivaše, da vezir travnički
izvrši obećanje sultanovo, on uvidi na
čemu je, te tajno pozva narod na
zbor i sastavi tužbu za sve zulume
i nepravde, na koju udariše glavari
svoje pečate, te on ode ponovo u Cari-
grad pred sultana.

Car ga primi vrlo milostivo, sa-
sluša njegove žalbe, obdari ga, i š
njim posla u bosanski vilajet jednog
komesara, da sve razvidi i raspita,
pa da krivce bez ikakve milosti naj-
strože kazni. Ovaj carski komesar bio
je i pošten čovjek i vjeran carski služ-
benik, te je povjerenu mu dužnost
najsavjesnije izvršio. Po Bosni i Herce-
govini osudio je na smrt 87 begova
zlikovaca, u Gacku pak osudio je na
vješala 24 od glavnijeh zulumćara, i
naredio Turcima, da povrate Jovanu
svo razgrabljeno imanje. Narod je
ovog carskog komesara prozvao , Paša-
Davilo“ o kom se i dan danas još
mnogo priča po svoj Bosni i Herce-
govini. (nastaviće' a6).