Br. 9. pm nr mer vor e i Paar Dubrovnik 16. februara 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, ave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. > _-— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. KC-E=-)] Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Novopazarski Sandžak. I. Za očuvanje neutralnosti, kojoj je Austro-Ugarska ostala vijerna god. 1877., za vrijeme rusko-srp- sko-turskog rata, obećana je mo- narhiji okupacija Bosne i Herce- govine, kako su to iste godine Andrassy i Ignjatiev u Beču ugo- vorili, te je na taj način ostao po- kopan tajni ugovor u Reichstadtu od g. 1876. po kome — kako je nedavno donio ,Salzburger Volks- blatt“, — bilo je utvrđeno, osim . ostalih tačaka, da bi Srbija imala zaposjesti: neke djelove na Drini; Crna Gora Hercegovinu, a Austro- Ugarska sjevero-zapadni dio Bo- sne, od prilike do rijeke Bosne i Neretve. Sporazum u Beču Andrassy- lgnjatiev i definitivni ugovor An- drassy-Novikov u Pešti 18. marta 1877., nije nego u formalnosti iz- mijenio ugovor, kog je car ruski Aleksandar II. god. 1876. predlo- žio Franju Josipu I. po svom na- ročitom izaslaniku, grofu Sumara- kovu, odnosno, mješte defitivne okupacije dvije trećine Bosne, u- ivrđena je cjelokupna okupacija: Bosne i Hercegovine, a možda, u isto vrijeme, i vojnička okupacija naj važnijih strategijskih tačaka u Sandžakatu Novog Pazara. Razu- mije se, da je Austro-Ugarska sta- vila uvjete, da se na Balkanu ne smije formirati jedna velika sla- venska država. Svakome je po- znato, da je Berlinskim Ugovorom bila utvrđena privremena okupa- cija Bosne i Hercegovine kao i zaposjednuće nekih tačaka u no- vopazarskom Sandžakatu. Rusija je iz načela ,do ut des“, razumije se, pristala na okupaciju uz uvjet, da dobije Besarabiju, slobodne ruke u Bugarskoj i eventualno zaposje- dnuće nekih krajeva sjevero-istočne Armenije. Ondašnji austrijski mi- nistar vanjskih posala, Andrassy, učinio je dobar posao. Bez da ratuje, za cijenu neutralnosti, izma- mio je dvije lijepe srpske provin- cije, a zaposjednućem važnijih ta- čaka u Sandžakatu, zabio je klin u slavensko meso, što se je, kako kažu, sam izrazio. U to doba, za zapadnu Evropu, panslavizam je bio neko strašilo, pa nije se čuditi da Engleska, Francuska i Italija nijesu se proti- vile da Austro-Ugarska okupira pomenute provincije, baš su one to i željele u namjeri, da Austro- Ugarska uzme važnu ulogu, kojom bi imala zapriječiti, da se ruski ko- los ne učvrsti na Balkanu, & da se tako uzdrži ravnoteža. Ali je vrijeme pokazalo, da Rusija nije imala osvajalačkih pretensija, nego da joj je bilo do toga, da bratske narode oslobodi od turskog go- spodstva. To isto vrijeme poka- zalo je, da je Njemačka ona, koja gura Austro-Ugarsku na Balkan, da za nju vadi kestenje, da za nju utre_ put gospodarstvenom impe- rijalizmu. Engleska i Italija razumjele su poslije svoju pogriješku, jer su u- vidjele, da zaposjednuće važnijih tačaka u Sandžaku sa strane Au- stro-Ugarske, nije ništa drugo ne- go izdavanje rute za marširanje do Soluna i Egejskog mora, a u tom su se brzo uvjerile, netom su doznale za političku propagandu Austro-Ugarske među Arnautima, za investiciju kapitala njemačkih i austro-ugarskih u željeznicama na Baikanu, i za potiskivanje svakog engleskog utjecaja u Carigradu, te nastojanje, da se paralizira politi- čka akcija Italije u Albaniji sa strane Austro-Ugarske. -Novopa- zarski Sandžakat bio bi most, pre- ko kojeg su se imali provući svi faktori, koji bi, naročito Njema- čkoj, osigurali ekonomsko-politički dominij na balkanskom poluostrvu. To je uvidio Tittoni, kralj Eduard i Izvoljsky, a zajednička akcija i potajna žestoka borba vodila se je doista iza diplomatskih kulisa. Važnost i cijena Sandžakata po- skočila je, kad je Austro-Ugarska podnijela Visokoj Porti projekat željezničkog puta Uvac-Mitrovica, pitajuć, da joj dopusti gradnju te pruge preko otomanskog teritori- juma. Poznato je, kako je taj pro- jekat alarmirao diplomate u Pe- trogradu, Parizu, Londonu, Rimu, Beogradu, Sofiji i Cetinju, te je odmah iskrsnuo kontra-projekat dunavsko-jadranski. 2-o H Pymyibk Tpame Komnegaunje. Kao nNpulor zaHallibeM MYTHOM CTaiby ua BajikaHy, nouua je Gpomypa PyMyibCKOF renepama Crouua, koja je Yy MeHyHaponHuHM NOJIHTHUKHM KPYTO- BuMa u3a3Baja ceu3auujy, jep ce y Oj Tpaxe Komne3sanuje Pymyickoj ou Aycrpo-Yrapcke. Hametjy ocraor y TOj ce Gpomypu kae 0Bo: ,bBep- JIHHCKHM YTOBOpOM OL 13. jyaa 1878. Aycrpo-Yrapcka je zoGuga OJ BOETuKHX CHA MAHLAT za OKkynupa BocHy u XepueroBuHy u TO CaMO 34 KparkO BpujeMe. Ona je no6uzma MaHlarT, za Y THM 30MJbAMA YBEJE pe CaMO 3a TO, 1UTO je CKPIITEHHX PyKA rJEJAJA cBe BpujeMe, OK cy ce Pycu, Pymy- ibH, Cp6u_u lipuoropuu Gopumu 3a ocnoGoljebe Byrapa ucnog Typckor japma. Muoro 6u npaBenaunje u name- Tuuje Guno, za je Beh rana Bepun- CKHM yroBOpoM nara CpGuju u Lipuoj Topu Bocua, XepueroBuHa, jenau uo Nanmmauuje u Canmyak cBe zo ap6ana- IIKHX NJaHHHA. I pauuua usmety Cp- Guje u lilpue Tope Trpe6a za Gyze Jlum u Hepersa. TakBuM jemuumM pu- jemieiteM Be7ecuje Gu yuuHue šaucra jemuo npasenuo njeno. Ha Taj uauuu CTBOpuna 6u ce curypua rapanuuja 34 JIATAHO H MHPHO HANpelLOBAHEe HA- pona Ha GaJIKAHCKOM ITOJIVOCTPBY. »To je Guo Be1uKu 34/10r_Mupa Ha BankaHy. ]la je TO yuuibeHO, Ha- rpanuja 6u ce xpa6pocr u jyHaiurBo Cp6ujanana u LIpuoropaua, koju cy ce npBsu u cama Hua BajKkaHy OCIroGGJiHJIu ucnox Typckor porncrBa. Hana3šak Cp- Guje ua Mope y uurepecy je Espone, jep cy caza 3a EBpony Cprcka Tpu- lira 3arsopena. AJIH TAKBO pujelieie GajKkaHcKor narTawa uuje ce cBuijajo FBO3/€EHOM KaHleTApy BucmMapky, KOju Huje zao, za ce na BaikaHy CTBOpH jaa Gapujepa Cp6a u IIpuoropaua nporuB Aycrpuje. Fbemuuma 4 AycTpu- jasnuMa Tpe6a Llapurpan u Cojyn. 360r Tora ce kue3 Bu3Mapk H NOTPy- IMHO 1Ka HanpaBu OBakAaB damosiu Bep- auHcku YroBop, koju je yapok Behiuuu KoHJuKaTa y EBponu, u na Gani THM YrOBOpoM zokaxe Haj Behy HerakTH- UHOCT OCTAJIHX GAJIKAHCKHX IIOJIHTHYApA. Y yxy Te uzreje Bucmapk je u ca- BjeroBao TopuaKkoBa, na Oi PyMyIbCKE TpaKu Ona Tpu_okpyxja bBecapaGuje KOjy pycka Bojcka Huje Guja ocBoju- ja, u ako je Armekcanjap Il. ngaBao HEKal y 3aMjedy 3a Ta okpyxja uo 3eM/buluTa cBe zo Bapue! Ha Taj Ha- uuu BucMapk je u3a3Ba0o TpBeie 43- Mey Pymywa u Byrapa, a Tume je XTHO, La HaC PymMyie IpuBexe 3a Ebemue u Aycrpujauue. H mu, 34 cBe BpujeM€ TOTF TPHJECETFOJIHILIIET NPH- jare/;bCcTBa, HHjeCMO HMAJH OJ TOFA HHKAKOB€ KOPHCTH. »Anekcuja BocHe u XepueroBuHe u3a3Baa je TakaB CyKOG, KOju he 1o- Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). IV. Vojvoda Bogdan Zimonjić rodio se je u Garevi, jednom selu u Gacku, na Savin dan, 1813 od oca popa A- ćima Zimonjića i matere Gjurgje, ro- gjene Hadžić iz Lisine u Pivi. Kao pile od sokola, kao junak od junaka, još iz rane svoje mladosti nije trpio ničiju silu i obijest, te je s toga Turke siledžije iz dna duše mrzio, i tu svoju mržnju javno i ot- voreno, bez i malo straha i zazora, u svakoj prigodi, nadasve pak na narodnijem zborovima, javno pokazi- vao. Još gore i od samijeh Turaka, mrzio je narodne izrođe, krvopije i ulizice. Najbolje se je pak pokazao narodu, jednom prilikom kad ono Turci iza smrti njegova oca, popa Aćima, zlonamjerno bijahu podijelili vlast oborkneza na seoske knezove, koji su pod zaštitom vlasti, a od sebe samoživi i pokvareni i pravi izrodi, gore dojadili bili narodu i od samijeh Turaka. Izmegju svijeh najgori bijahu Nikola Govedarica, knez miholjački i knez dobreljski Pejo Todorović. Mladi Zimonjić ne mogući više da snosi nepravde, okupi iz svakog sela gatačkog po nekoliko odabranijeh do- maćina na zbor kod crkve u Samo- boru, i pozove kneževe Peja i Nikolu, da odgovaraju narodu za mita i globe, za poreze, što su pronevjeravali i na novo razrezivali, i što su nepravo i po hatoru sudili. Mjesto da se pokore, priznaju svoju krivicu i zaištu oprost u naroda ; ove izjelice narodne još i kidisaše na Bogdana i oporo mu od- govoriše, da oni nijesu dužni da daju računa ikome drugo, do caru u Stam- bolu. Na te riječi, Bogdan mlad i snažan, planu kao živa vatra, zgrabi jednom rukom Peja a drugom Nikolu, te ih oba silom odagna sa zbora. Narod to jedva dočeka, d4 pravo Bog- danu, i na istom mjestu izabere njega za obor-kneza i svog starješinu, i ako mu tad nije bilo više od dvadeset go- dina. I od prije su namjeravali Gačani da povrate vrhovno starješinstvo u Gacku na kuću Zimonjića, ali su ih lukavi Pejo i Nikola uvijek umjeli da obmanu i zastraše. Turcima ne bijaše ovaj izbor nimalo po ćudi, ai novom oborknezu Bogdanu ne bijaše lak posao nadasve s Nikšićima i ka- vazima Ali-paše Rizvanbegovića, tog polu nezavisnog gospodara Hercego- vine. Pored svijeh tijeh muka i za- preka, Bogdan je ipak smjelo i viteški svršavao svoje poslove ne hajući ni za Čengića ni za Ali-pašu Rizvan- begovića i ostale poturiee zalumćare narodne. Kad vidješe Turci, da im sila ne pomaže, ne ostade im druge, no da i oni sami priznadu Bogdana za narodnog starješinu. Tu su u prvom redu bili Čengići, koji su mnogo za- Zirali od Bogdana i njegovijeh Gačana. Kao u početku svog starješinstva u Gacku, tako i poslije, uvijek i u svakoj prigodi, radio je naš Zimonjić za svoj narod, ne pazeći na svoju glavu i imanje, ali ipak sila doma- —= ćijeh poturica je bila tolika, da joj on nije mogao odoljeti; neprestani zulumi već su bili dodijali nesretnom napaćenom narodu, koji se više puta tužio otomanskoj vladi u Carigrad na teška nasilja, ali sve bijaše uzalud, Tek god. 1849 pronese se glas, da će doći za valiju u Bosni Omer-paša, da sa redovnom vojskom uvede red u zemlju i da pokori odmetnike age i begove. Taj glas pored ostalih zulum- ćara, nemilo dirnu nadasve Ali-pašu Rizvanbegovića koji već bijaše počeo da snuje, kako će da postane samo- stalnijem gospodarom u Hercegovini. Bojeći se raje da ne pristane protiv njega uz Omer-pašu, od jednom počne da po ušta narodu ne bi li ga kako za sebe predobio. U tu svrhu protu- rivaše u narod svakojake lažne gla- sove o vojsci Omer-pašinoj, a za veću sigurnost posla i svog kavazbašu Ibrahima Pijuliju da milom ili silom privali narod da pristane uza nj protiv careva mušira Omer-paše. (Nastaviće se).