BER o Dubrovnik“ 19. februara 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. _—— Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. k. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog ć. k. državnoga odjevništva, odlučio je da sadržaj ka članka“ I Rumunji sn kompenzi koji počinje riječima »Aneksija Bosne ercegovine“ a svršava riječima »Crno i Rumunji“ tiskana na 1i2 stranici p & časopisa ,Dubrov- nik“ br. 9, koji ao u Dubrovniku na 18. fearuara 0. g. pod odgovornim uredni- . štvom Krista P. Dominkovića sačinjava zlo- činstva smetanja javnog mira po 8 65 a) k. z. Potvrđuje se izvršena zapljena, zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenje- nog članka, određuje se uništenje zaplije- njenih istisaka kao i onijeh koji bi se slu- čajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje osude u nastajnom broju istog časopisa i uprav na prvoj stranici istoga, a to sve u smislu $ 20 zakona 17. decembra 1862 i S 493 k. p. Razlozi Pošto iz zaplijenjenog ulomka proizlazi očita namjera razdraživati na mržnju i prežir protiv državne uprave, a čin ovaj koji se označuje zločinstvom po $ 65 a) k. z. redje bilo izdati gornju presudu. Dubrovnik, dne 17. februara 1909. Bojanić. Novopazarski Sandžak. lI. Da je Sandžakat važno zem- ljište, koliko na geografski, toliko na politički i gospodarstveni po- ložaj, o tome ne može biti pri- jepora. Uvalio se je kao klin iz- među dvije slobodne države, pa koliko može da drži geografski razdvojene Srbiju i Crnu Goru, toliko ih može spojiti u jedno po- litičko tijelo. Sandžakat su vrata, upravo most, za Njemačku i Austro- ugarsku put istoka, pa opet Au- strougarska morala je napustiti ovako važnu poziciju, samo da, — tako se je računalo, — bez prigovora anektira Bosnu i Herce- govinu. To je bio conditio sine qua non, koju je Tittoni naj više zagovarao a možda i Izvoljsky, jer nikako ne vjerujemo, da je Aeh- renthal svojom inicjativom došao do te ideje da se napusti Sand- žakat, i da su mu mjerodavni fak- tori u monarhiji to odobrili, u to- liko više, kad znamo, da su naši diplomati poklanjali Sandžakatu to- Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [(==5==f5)] liku važnost, e se je mislilo kao sigurno, da će se u naj bližem vremenu i Sandžakat zaposjesti. Već su bile i na nekim geograf- skim kartama, sa jasnim bojama, obilježene granice Sandžakata kao pravog posjeda Austrougarske na istoku. U Grand—Hotel-u “, Hun- garia“ u Pešti, na' zidnoj geogral- skoj karti, mogao je svaki putnik vidjeti, kako je Sandžakat inkor- poriran kruni Sv. Stjepana; 'da je to novi Magyar Orsag. Radi Sandžakata lako je da se: brzo povede ljuta borba. Srbija i: Crna Gora već reflektiraju na ot- kup od otomanske vlade, a među- tim se pronose po novinama gla- sine, kao da velevlasti imaju na- mjeru proglasiti neutralnost San- džakata i to baš obzirom na to, što je Novi Pazar ključ trgovačkih veza između istoka “i zapadne Evrope. Misli se i na to, da se to pitanje “ stavi na dnevni red konierencije signatarnih sila, ako se ta konfe- rencija izda i sazove. Proglašenjem te neutralnosti htjelo bi se obez- bijediti gradnju željezničke pruga Uvac-Mitrovica kao i. one od Du- nava do Bara ili do San Giovanni di Medua. Neki sumnjaju, da bi se Austrougarska izjavila pripravna | poduprijeti ovu osnovu, “ obzirom na sporazum, koji je'već u neko- liko uglavila sa. otomanskim car- stvom. Izgleda nam kao da na to, i ako ne direktno a ono indirektno, smijera ministar Aehrenthal, a on će već druge zainteresovati, da po- krenu to pitanje, da ne ozlovolje u ovom času diplomate u Cari- gradu, ne bi li tako, što je na jedan. način izgubio napuštanjem Sandžakata, naknadio na ovaj drugi način. i Svakako, «Sandžak. je: još. otvo- reno pitanje, a od velike je“ važ- Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). V Kad već Pijulija (po Nakićenovi- ću Pivodić) stiže u toj namjeri naj prije u Gacko, kao prvi srez, narod se nađe na čudu, jer od jednom bi- jaše među dvije vatre, i ne znađaše, na koju će se stranu privoljeti, da li paši Rizvanbegoviću, čijeg se zuluma i osvete teško bojaše, ili pak Omer- paši, muširu carevu, prestavniku vla- sti, kojoj se više puta obraćao za pomoć i zaštitu. Zbog toga se sastaše knezovi i starješine narodne na zbor i dogovor u Dulićima pod planinom Sominom u decembru god. 1849. Srećom se je tu našao i knez Bog- dan, da spriječi na vrijeme veliku nesreću, koja je prijetila narodu radi nesmotrenosti i maloumnosti glavara, koji o malo da ne pristaše _už Ali- pašu Rizvanbegovića. Knez Bogdan im zgodnim razlozima stavi pred oči. do šta bi ih dovela njihova: namisao i preklinjaše ih, da: se ni za živu glavu ne privole Ali paši, od kog se nikakvu dobru ne mogu nadati. On' im govoraše, da će se Ali-paša, ako mu pođe za rukom, da postane ne- zavisnijem gospodarem u Hercegovini i još više osiliti, i da će sve usluge rajine zaboraviti pa je kao i od prije gnjaviti i o svakom jadu njezinu ra- diti. Ako se pak ne budu držati O- mer-paše, da će im se on kao od- metnicima i protivnicima carske vlasti ljuto osvetiti, i'da će se sultanu ti- jem za uvijek omraziti, koji im u naprijed nikakvoj tužbi ne će vjero- vati pa i naj pravija bila. Glavarima. na te razloge kneza Bogdana ne 0- stajaše druge, no da i oni uza nj pri- stanu i privole se carevu muširu O- nosti: po budućnost Srbije i Crne Gore. Hoće: li diplomate u Beo- gradu i.na Cetinju znati“oprezno i taktično postupati, da se spasi što se ima spasiti, to je pitanje «bliskog vremena. Svakako, oni bi se imalivsjetiti, da u Sandžaku ima dosta Arnauta, a njih se ne smije smatrati kao quantite nčgligeable, već moraju prama njima udesiti svoj, dobro promozgani plan. Sr- bija je učinila krupnu pogriješku, - što topličke Arnaute nije znala za- držati u svojoj. zemlji kao one u jablaničkom srezu, koji su sada naj revnosniji srpski podanici, i koji joj sada na onoj: strani bolje čuvaju granice, nego kad bi bataljone vojske rasporedile na onamošnji kordun. Cijenimo, da kad“bi, radi sada kritičnog pitanja aneksije Bosne i Hercegovine, Austrougarska došla do nekog sporazuma, te ne čineći poteškoća srpskim državama našla neki modus vivedi, kako da dade oduška svojoj trgovini, to ona ne bi naišla na, bog zna kakvu utak-. micu, jer Srbija i onako nije pre- težno industrijalna zemlja. Sve bi to lako išlo i donekle se i smirilo, kad bi mirovala Nje- mačka, te ne bi preko svog medi- . uma —— Austrougarske — rovarila da skrši vrat svakome, ko stoji. na putu njezinom poznatom Drang : nach Osten. Vrijeme bi bilo, da: se u Beču uvjere, da je dosta više pionerstva za Njemačku, jer da je monarhija sastavljena iz slavenskih naroda, koji sačinjavaju njezinu dosta. pretežnu većinu, a da joj je spas jedino u iskrenim i dobrim odnošajima sa Rusijom i. balkan- skim narodima. Zato, ne mak“ na konac! d&'- a. “ABEH M. x s Ša Pepojyuuja 6e3 KpBH. Jom Ham je XuB y naMeTu 1oro y jyny npouyne ronuie, Kan je y 'eBpon ckoj Typckoj 6yxHyna peBonyuuja, Kojy je marno #3B€0 MNANOTYpCKH NOKPET, M koja je Typexoj nana ycTaB u nosena jy y pen ycTasHux upxaBa. Tako nomnake-' Ha Typcka 6una je usneHnalete 3a EB- pony, c jeuue cTpaHe iuTo je Tako jaku 4 HeHAjaHH rnpeokpeT u3BeneH 663 KPBH, a cupyre crpaHe, 1uTO ce je npornatie- | IbeM ycTaBa y Typckoj cacBumM pa36uno cBe oHe Kom6unauuje, Koje je Espona uMaJia roToBe y cBojum KaHujenapujama, a Koje cy 6une curypHo ce6uuHe a on- HOCHIE Cy ce Hajuue Ha MahenoHnjy u Crapy Cp6njy, pauynajyhiu na he an- COJIYTH34M HETIPoKHJIHO H NAaJb€e rocro- napuTu. A MHCJIHMO, Na ce H€ ynapa HHMAJIO HA CTpaHy, KAI KaXeMO, Ha je HOBOYBeJEHH yCTAB y TypCKkoj FNaBRH y3pok aHekcuje BocHe u XepueroBuHe, jep ce je y TOM MOMEHTY OKYIIATOPHA BJIANA HaliNa mpen NHNeMOM: HIH HO-'“' BOJbHTH XKEJBH HApOJA HJIK NOCITHJELIHTH NporjatictbeM aHekcujy e na ce 6apeM y HeKoTuKO ocurypa. OKyrnauujoma snaga usa6pana je oBo upyro u ako mnrmaH jom Huje 6uo mornyHo roToB, jep HHTH Npo- TOHCTBA y OKJII4PAHHM 36MJbAMA, HHTH uuTaBa KoM6uHOBAHA HFpa BEJIHKOCPIICKE npornarasne u seneusnaje uuje 6uma jou yenjena y Tomukoj mjepu, a na 6u ce HMAJIO NOBOJBHO ONpABLAHA pa3jora Npo- - rnacy anekcnje. TipornacoM aHekcuje, onu y Beuy, snajiu cy Bprto no6po, na he ce 3ara34TH y TeluKe -npunuke,-uw na fe Taj aKT Hami4 Ha Bpmo. TelIKe > 3arnipujeke <, KON ocTaJux Benecuna eBponckux — jep ce mporusu mMebyuaponuoM yTBpbeHoM NpaBy — anu cy um pauyHu 6unu TakBu, * la cy OHM, — NOKPAj HETAKTHUHOCTH rtrt Bunjenu, 6apeM y HEKONuKO, HeKM CNAC y aHekcuju, OK cy ce c upyre cTpane 3a ce6e TeiwuiKo no6ojajiu, na, ako BocHa u XEpueroBuHa. OCTAHY M4 NAJBE OKJTIH- paHe, yrjeuaj ycrapa y TypckOj :Ha. oBe 36MJb€ .H& Y34MA TOJIHKO CHAF€, Na ce caMe Og oKyriaTopke He oupekHy. Ha nu je yusiseHa rpuua rnorpjeuika uro ce je u3Bena aHekcuja, TO Haj 6orbe noka3yje uquTaB pa3Boj norobaja nocnuje ie. Iipouno je mano Buuwe ou no ro- nue og Kana je 6yKHyNma MNaNOTYpEKA govićem i s Huseinom kapetanom mer paši. U znak priznanja izabraše ga ujedno na istom zboru svojim voj- vodom kao najvrlijeg glavara i sta- rješinu. Zimonjić je tu čast pravom | “bio zaslužio, jer je na daleko mogao da prozre i uvidi što je na korist a što je pak na štetu narodnu, i jer se uvijek svijem silama zauzimao za podjarmljenu svoju braću. On je vrlo dobro znao, da nije još dvšlo doba, kad raja može, da zaboravi stare ra- ne i zajedno s Muhamedancima spo- zna u pravoj vrijednosti sveto načelo: brat je mio, koje vjere bio. I ako je Ali-paša Rizvanbegović težio kao god i oni za nezavisnošću njihove zaje- dničke otadžbine, on nije mogao u onijem vremenima sam bez veće or- ganizacije i bez probuđene svijesti narodne, da se pridruži Ali-paši, jer ni Miloš Obrenović ni Vladika Pe- tar II., koji su bili u prijateljskim odnošajima i's Ali-pašom Rizvanbe- Gradaščevićem nijesu htjeli ili mogli, da se pridruže oružanom silom nji- hovom pokretu. I tako propadoše švi napori Ali-pašini kao i sve pobjede Gradašćevićeve nad regularnom voj- skom sultanovom baš na samom tu- žnom i krvavom Kosovu-polju. Tek pod stare svoje dane vidio je naš junak vojvoda Bogdan koliko je zbli- žila i opametila zajednička nevolja razbraćenu braću Srbe Hristovei Mu- | hamedove vjere. = Sakupivši vojsku, Zimonjić krene s njom i stigne na Brnjac u početku januara 1850. i tu se ulogori da čeka Pijuliju, koji bijaše sakupio Turke iz | Kolašina, Prijepolja, Pjevalja, Foče i oko Drine. Bogdanu se pridruži i voj- voda Četko Radović s nekoliko stotina Nevesinjaca. Ova je vojska tu provela cijelu zimu i pazila da Kavazbaša“ Ali-pašin ne prede i prevede vojsku.