Br. 11. Dubrovnik 23. februara 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu :+ za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u alatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — —_—— DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ake se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (pje )i Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Država veleizdajnika. Prateći unutaršnje dogođaje, ko- ji se dan-danas razvijaju u austro- ugarskoj monarhiji, ne može se, nego doći do zaključka, da je rad naše vlade unicum svoje vrsti. Stvaranje veleizdajnika na svakom kraju države, tako je počelo uzi- mati maha, da ako ovako pođe naprijed, cijela država postaje je- dan veleizdajnik. Stvaranje i obje- đivanje s veleizdaje, to je stara praksa, koja je našla svoj početak među nama Srbima u obadvije pole monarhije, te se nije od nas za čitave decenije odvajala čas u jačem čas u slabijem jeku, a naj više je maha uzela kroz ovo za- dnje vrijeme, prije i poslije pro- glašenja aneksije Bosne i Herce- govine. Koliko je Srpstvo u Mo- narhiji radi te objede moralo da pretrpi, i koliko je danas izloženo iskušenjima, ne treba mnogo da ističemo, jer je to vrlo dobro po- znata stvar, a veliki veleizdajnički proces u Zagrebu u svim svojim dosadanjim detaljima i budućim posljedicama, mnogo u tom smislu govori. Grdna hajka radi veleiz- daje, koja se kroz dugo vrijeme uporno samo nas držala, počela je hvatati dimensije, prelazeći i na druge narodnosti. Sa Srba raširila se je na Hrvate, koji su gotovi da zajedno sa Srbima povedu zaje- dničku borbu za svoja ugnjetana prava. Ovo pak dana postadoše i Česi i Slovenci veleizdajnici. Pre- metačine, koje su se posljednih dana izvele po Češkoj kod čeških radikala i nekih čeških poslanika, imaju taj resultat, da se već izlazi na srijedu sa onom starom pje- smom: ,veleizdaja“, i ako te pre- metačine nijesu ništa donijele, što bi faktično nekoga moglo kompro- mitovati kao veleizdajnika. Dolaze vijesti, da su ispitani svi oni, kod kojih je izvršena premetačina, te da će ih svijeh optužiti radi veleizdaje. Nijesu se vlasti još dobro ni orjentirale radi te proklete veleiz- daje u Češkoj, a ,Slovenski Na- rod“ donosi krupnim slovima te- legram iz Beča u kome ovo stoji: »Iz naj pouzdanijega izvora vam javljam, da je ministar nutarnjih poslova dr. Haredti dao pokrajin- skoj krajnjskoj vladi tajni nalog, ne- ka se počne sa kućnim premeta- činama kod svih onih osoba i li- stova, koji su u sumnji, da su bili u kojoj mu drago svezi sa setem- barskim demonstracijama. “ Nesumnjivo je da će i ovdje doći do veleizdaje. Kada se još uzme u obzir, da čitava politička povjest slovenskog naroda nije drugo nego izraz pokornosti, lo- jainosti i poslušnosti, onda još jače upada u oči, ova čudna igra ve- leizdaje, koja se iz Beča nabacuje gotovo na sve narode, koji državu sačinjavaju. Eto sada i braću Slo- vence čekaju dani da i oni iskuse teror onih istih sumnjičenja, koja nas Srbe odavna biju, koja su u- drila i na Prag a sada se viju i nad njima. Na ovaj način naši u- srećitelji u Beču strpaše u jedno kolo veleizdajnika slavenski sjever i jug naše monarhije. Donekle mo- žemo da budemo Beču i zahvalni na ovoj hazardnoj igri, jer nas na ovaj način sjedinjuje sve Slavene u monarhiji, stvarajući od nas silom een ooo Finis Reipublicae od Marka Cara. U martu 1808., malo poslije na- silnog ukinuća dubrovačke Republike, maršal Marmon, Napoleonov nanije- snik u Dalmaciji, dobi naslov ,dubro- vačkog vojvode“ (due de Raguse), ali se Marmon — premda čovjek do zla boga tašt — tim naslovom nije mnogo ponosio, jer mu i suviše po- znato bješe, kako ga to odličje nije dopalo za njegovu ratničku vještinu, već za njegove usluge pri ukidanju dubrovačke slobode. U svojim Memo- arima navodi Marmon 1807. u god. kao godinu svoga povojvođenja; ali mu ta doskočica slabo pomaže, jer ga je neumitna istorija u čelo žigosala kao grobara dubrovačke slobode i kao izdajicu svoga gospodara i dobročinca Napoleona Bonaparte. Rekoh grobara, a ne ubicu du- brovačke slobode, jer je smrtni uda- rao toj slobodi zadao sam car Fran- cuza, u to doba pobjeditelj kod Ave- terlinca, a Marmon je bio prosti vr- šilac njegove gvozdene volje. Što je pak Napoleon tako postupio, zato ne treba, najzad, ni njega mnogo kriviti; tako je zar zahtijevala logika njegove politike, koja je u Dalmaciji i Du- brovniku nazirala zgodnu tačku za eventualno prodiranje franeuskog oru- žja k Istoku i za podržavanje, preko Bosne, već zapodjenutih veza sa Ka- rađorđevim ustankom u Šumadiji. K tome dolazi još i prilika, da je Du- brovnik svoje gnijezdo svio na do- maku Krfa, a od tog, po svome po- ložaju tako važnog ostrva, bijaše ve- liki vojskovođa naumio da stvori no- vu Maltu, tj. tvrdo uporište naspram pomorske sile svog glavnog proti- vnika Engleza. Što se dakle srpski pjesnik Medo Pucić žalina ,vrancusku himbenost“, a neki naši publiciste i političari pro- klinju .Napoleonovo nasilje“, to je, rekao bih, prosti sentimentalizam, koji hoće da vodi računa o neminovnoj logici i nuždama istorije. Na svaki veleizdajnike i objeđujući nas svi- jeh istim grijehom. Svakako nam naj čudnovatije izgleda, da se prama Slavenima u monarhiji podržava ovako po- stupanje u momentima, kada sama država stoji pred krupnim vanjskim dogođajima. Baš današnje prilike zahtjevaju što bolji, mirniji unu- taršnji razvoj u državi. Nema su- mnje da današnje kritično stanje na Balkanu mnogo zasijeca u ži- votno pitanje južnih Slavena, i da razvoj prilika mora na nas da u- tječe, jer je tu i osjećaj po srijedi. Slaveni u monarhiji znaju opet vrlo dobro i svoje državljanske dužnosti i granice zakona, a o to- me su dali u dosta prilika vidna dokaza, pa onda čemu od njih stvarati veleizdajnike, čemu name- ćati im mržnju? Koja je to potreba, u samoj državi stvarati nemir i dovoditi je u težak položaj baš u momentu, kad je od prijeke po- trebe da unutaršnji odnošaji budu što sređeniji? Je li to politika čisto Bečka ili je to kakav vanjski uticaj ? Svakako što bilo, unutaršnje pri- like u našoj monarhiji takove su, da ona, gotovo čitava, postaje dr- žavom veleizdajnika, a to baš ne znači dobro. Jer, ili su narodi u istinu takovi kako ih objeđuju, ili se je Beč dao na jednu vrlo ha- zardnu igru! Svakako, kakogod obrneš, nešto je truhlo u Danskoj, a ako oni u Beču i dalje produlje na ovome putu, lako mogu da iskuse posljedice kao osvetučnji- hovog nepravilnog rada i postu- panja. način, ako nam je do sentimentalizma i retrospektivnog vajkanja, a ono bi mnogo, mnogo umjesnije bilo, da se žalimo na sudbinu, koja je dopustila, da poslije kobnog dana 30. januara 1808., kad je ukinuta republika, du- brovačka sloboda doživi jedan još kobniji dan, naime 28. januar 1814., kad je uslijed Napoleonova“žporaza kod Lajpciga, avstrijski general Mi- lutinović skinuo francusku trobojnu zastavu sa Orlandova stupa u zapo- sjednutome Gradu. Francuska trobojka, ako i ne bje- še emblem dubrovačke slobode, oli- čavala je svakojako duh novog vre- mena i mogla opravdano da važi kao glasnik obnove i demokratizovanja starog i začmalog organizma male re- pubublike. Crno žuta zastava koju Milutinović razvi mjesto francuske trobojnice, značila je, na protiv, da je Dubrovnik. postao tout simplement jedan dalmatinski kotar. I tako se objašnjuje, kako oni po- nositi Gospari, čiji se pretci stotina- ma godinama redali na stolici dubro- Novi mandat? Poznato je, da se je pred malo dana pronijela kroz novine vijest, da će Austrija okupirati Srbiju. Ta je vijest odmah, istina, dementirana, ali su bečke novine na osnovu te vijesti donijele nekolika rezonovanja koja su dosta karakteristična. Kako su ta rezonovanja našli odjeka u kru- govima u Beogradu, donosimo ovdje što ,Samouprava“ odgovara bečkoj .N. F. Presse“. U članku pod gornjim natpisom, između ostalog, donosi ovo: .Nova Slobodna Presa“, nadove- zujući svoja rezonovanja na izvjestan telegram, koji je naručila sebi iz Pe- trograda, izbacuje, durch die Blumen, ideju o mogućnosti, da Jevropa po- vjeri Austro-Ugarskoj mandat, da vojnički posjedne Srbiju, u cilju odr- žanja mira, ali se jamačno osjećajući svu nedotupavnost te ideje, požurila dodati, da Austro-Ugarska, vjerova- tno, ne bi primila takav mandat, nego bi zadržala sebi slobodu akcije prema Srbiji! Na taj cinizam od strane austro- ugarske štampe, mi, prosto iz hri- šćanske bolećivosti, nećemo da navo- dimo one momente iz istorije okupa- cije Bosne i Hercegovine, koji bi ta- kvu ,lijepu želji“ .Nove Slobodne Prese“ predstavljali u savršeno ko- mičnom obliku. Nećemo ni za to, da nam se ne bi moglo prebaciti da, ma i u riječima, pojačavamo zaoštre- nost koja, iz vrlo ozbiljnih razloga, postoji između Austro-Ugarske i Sr- bije. Vrijeđanja, klevetanja, prijetnje i nemile reminiscencije, čine danas glavno oružje austro-ugarske štampe, u borbi protivu Srbije. Kako borba takim oružjem, do sada, ni malo niie popravila međunarodni položaj Au- stro- Ugarske, i kako mi, za svoju stvar, imamo mnogo bolje oružje u samom međunarodnom pravu, — mi se takim oružjem nećemo služiti. Ali za to, moramo ,N. Slobodnoj Presi“, i onima iza nje, uputiti ovu ozbiljnu i prostu napomenu : vačkih knezova, mogoše da bez ve- lika otpora pristanu, da im Korzički Lav, potezom pera, ukine hiljadugo- dišnju slobodu ; ali i kako ti isti Go- spari, gotovo listom ustadoše, te se okupiše oko staroga republikanskoga barjaka Sv. Vlaha, kad im general Milutinović, na čelu svojih ličkih gre- nadira, objavi, da su potpali pod vlast dvoglavoga orla. Pobuna vlastele, koja je odmah savladana, ne izmijeni gotovoga čina, kao što ga ne izmijeni! ni doenije protest četrdesetorice plemića, koji se dana 30. avgusta 1814. sastadoše u selu Mokošici i potpisaše ,svečanu protestaciju protiv samovoljne inkor- poracije Dubrovnika avstrijskoj dr- žavi“. Kako su evropske velike sile tada bile i odviše zaposlene oko spre- manja Bečkoga Kongresa i sklapanja Svete Alijancije, to i taj svečani pro- test dubrovačkoga patricijata ostade bez uspjeha, i knjiga dubrovačke i- storije morade da se zatvori nakon hiljadu godina slavnoga života. Ali sinovi dičnoga Grada, u kome