a ša Br. 12. Dubrovnik 26. februara 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- gra K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća so 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. 4: Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTA CARA! Ć. k. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog ć. k. državnog odvjetništva odlučio je da sadržaj članaka: a) ,Država Veleiz- dajnika“ tiskana u 1. 2 i 3 stupcu Le stra- nice; b) ,Novi Mandat“ tiskana u 4 stupcu Le stranice i na 1 i 2 stupcu ILe straniee: 6) »Na Balkanu“ i baš vijesti /Rat“ ,Odlu- čnost Srbije“ tiskanih na 1. 2 i 8 stupcu IV.e stranice političkog časopisa ,Dubro- vnik“ broj 11, koji je izašao u Dubrovniku na 283 februara 0. g. pod odgovornim ure- dništvom Krista P. Dominkovića, sačinjavaju zločin smetanja javnog mira predvigjen u S 65 sl. a) k. z. Potvrgjuje se izvršena zaplijena; zabra njuje se dalnje širenje lista u pogledu za- plijenjenih članaka; odregjuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnih štamparskih slogova i objelodanje- nje presude u nastajnom broju istog časo- pisa i to uprav na prvoj stranici, a to sve u smislu $ 498. k. p.i$ 20 zak. 17 dec. 1869. , Razlozi Iz zaplijenjenih članaka proizlazi očita te- žnja da se razdraži na prezir i mržnju pro- tiv Austro-Ugarske uprave, učin ovaj koji se označuje zločinom po $ 65 a) k. z. pak se s toga presudilo kao gore. Ć, K. Okružni Sud, Odio IV. Dubrovnik, dne 25. fecruara 1909. Bojanić, Kritični položaj. | Pitanje mira i sređenosti, ne samo “na balkanskom - poluostrvu već u čitavoj Evropi, nalazi se da- nas u vrlo kritičnom položaju, pa kolikogod se taj mir isticao i ko- likogod se davale izjave i garancije sa svih interesovanih strana, da se jedino na tome radi, da se uzdrži evropski mir i da se nađe mirni put riješenju današnjeg mutnog stanja. Baš ovaj mir, koji u svojoj jakosti datira od proglašenja anek- slje Bosne i Hercegovine, naj više je i doprinio današnjem kritičnom položaju, i time dao jasnu svje- dodžbu, da naglasivanje mira, pa s kojegod strane dolazilo, nije bilo iskreno, već je to bila samo ma- ska, pod kojom se je krila diplo- matska lukavština za kombinacije eventualnih dogođaja, koji su sada baš na pragu. Dogođaji i nagli preokreti, koji obično u sadanjem vremenu kroz jednu noć iskrsnu na površinu, | potvrđuju ovu našu tvrdnju i do- vode nas gotovo pred svršenu či- njenicu prolijevanja ljudske krvi. Polazeći uvijek sa strane svačijeg slobodnog opstanka i pravičnosti, u kojoj su nam sadržane sve nade, ne može nas ni naj manje zagrijati ni spominjanje rata, a kamo li da do njega dođe, jer nijesmo nikako prijatelji prolijevanja ljudske krvi, a naročito ne onog sukoba, gdje bi se ista bratska krv našla u su- daru. Zazirući od rata, iznijećemo u kratko današnje stanje položaja, koje je doista kritično. Balkansko poluostrvo, to je po- znati stari politički vulkan, oko kojega se toliko obigravalo, da po kojoj nesreći ne provali. Nenadano proglašenje aneksije Bosne i Her- cegovine potpalio je taj vulkan u tolikoj mjeri, da se očekuje čas kada će početi iz njega da siplje oganj. Mnogi susjedi, blizi i daleki, nijesu nalazili računa da vatra od- mah plane, te su privremeno za- čepili krater balkanskog vulkana sa: mirom. Zategnuti odnosi čas između Austrije i Turske, čas iz- među Turske i Bugarske, te Srbije i Austro-Ugarske, prijetili su svaki čas strašnom erupcijom, ali se je to ispočetka priječilo time što se je naprijed bacala ideja konference signatarnih vlasti, a kad se je i u nju počelo gubiti povjerenje, onda se je prešlo na prijedloge, prego- ovore i sporazume, tako da je do- šlo vrijeme, da je i cio ovaj ma- terijal počeo gubiti snage; a do toga je moralo da dođe, jer se time nije išlo, da se iskreno i trajno očuva onaj, u prvi kraj udareni, mir, koliko da se malo orjentiše, i dobije vremena. Prijedlozi, pregovori i sporazumi privremeno: su stišali onu prvu napetost kod Turske i Bugarske, produljivši u nekoliko rok miru. Kako su Srbija i Crna Gora uporno ostale kod svojih zahtjeva, tako se s njima nije moglo nikako ni upuštati u kakve pregovore i spo- razume, i ako se je nekoliko puta iznosilo kroz javnost, da je sa iz- vjesnih strana izražena gotovost u stupanje pregovora za nagađanje, ali do toga nije dolazilo, jer ni Srbija ni Crna Gora nijesu imali vjere u povoljan resultat direktnih pregovora, koji bi im mogao i iz- daleka udovoljiti postavljenim zah- tjevima. Na taj su se način i Srbija i Crna Gora osjećale zapostavljene baš u kritičnim momentima, te bojeći se, da naposljetku ne dođu u položaj, gdje će da igraju ulogu prebirača mrvica iza ručka, dale su se naoružanje; pripravljajući se za svaku eventualnost. Oružanje ovih dvoju srpskih državica uzi- malo se je kod velikih sila, naro- čito sa strane Austro-Ugarske kao neko agresivno pripremanje i pro- vočiranje, te se je nekoliko puta opominjalo ove dvije države, da uzdrže mir, i da se ne puštaju u avanturističku akciju. I pokraj toga oružavanje nije prestalo, a zateg- nutost između Srbije i naše mo- narhije rasla je s dana na dan, dok nijesmo stigli u vrijeme veoma kritičnog položaja, u kojem se sa svih strana ističe neizbježivost rata. Držanje Rusije, — koja je do jučer jednako sa ostalim silama opominjala Srbiju, da miruje, — odjednom se je okrenulo. Potonje vijesti sa sigurnošću tvrde, da je zvanična Rusija izjavila, da će biti sasvim na strani Srbije ako dođe do oružanog sukoba između nje i Austro-Ugarske. Ovo- nenadano držanje one Rusije, koja je Srbiji do zadnjeg časa odricala svaku pomoć ako preduzme ikakvu ak- ciju, bacilo je današnji položaj u još kritičnije stanje. Vijest, da se na austro-ruskoj međi opaža kre- tanje vojske nije nimalo utješljive naravi. S druge strane, ne može se nikako promisliti da je ovo svoje držanje Rusija udesila na svoju ruku, a da u tome nije, barem potajno, saglasna sa Engleskom, Francuskom i Italijom ili barem sa nekojom od njih; jer vijest o od- luci sjevero-albanskih plemena, da će aktivno sudjelovati u ratu proti Austriji, može da, u sadašnjem po- ložaju, baci dosta svijetla, jer to je djelo Italije, a takovo djelova- nje ne može se označiti ni prija- teljskim ni savezničkim. Razvoj prilika doveo je našu monarhiju u vrlo kritičar položaj prama vanjskoj politici, a hajka na Slavene, bez smisla i razloga, drži ju u ne manje kritičnom unutar- šnjem položaju. Beč, ako hoće, može da i jedno i drugo sredi bez i jedne kapi krvi, ali treba da zna- tno promijeni svoje držanje i u svom vanjskom i unutarnjem dje- lovanju. To će bit i stalan i razložit izlaz. bajKaHCKA KOHQENEpALHjA CaBe3ne ipaBe ua HcTOKy. »Journal de Salonique“, y 6pojy cBojeMm og 18. oB. Mj. NOHOCH HA yBO- KHOM MjecTy oBaj umaHaK: HuTaouu ,ConyHcKkor Il[HesuuKa“ Beli CY HMAJIH TIpHJIHKE € Na uuTajy umaHak LCIEI IA IST IRI VS PRETEČA PERON O PO KRS. a dida - max Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). VI. Vojvoda Bogdan veseo radi sre- tna uspijeha, pohita u Gacko i sa- kupi glavare narodne, da se s njima sporazumije i uglavi kako se ima vladati. Kad stiže sa deputacijom na Cetinje, dočekaše ga svečano, ali i- pak naiđe i preko očekivanja, u se- natu na otpor nekijeh harambaša, kao Šaja Markišina, Milića Gruičića i dr.;ali on ne klone i ne popusti ni najmanje, no energično ostane pri svojoj dok mu sretno uspije, da pre- dobije upornike i postigne ono što je toliko želio. Po sretnom svršenom činu članovi senata se bratski izljube s vojvodom Bogdanom i njegovijem društvom a neki i pobratime s njima, tako se i sam vojvoda Bogdan u spo- men i slavu tog znamenitog dogodaja | pobratimi s Jovanom Mašanovijem ukotićem. 'Tačke tog ugovora bile su sljedeće : 1. Svaki je Srbin Hercegovac pred ernogorskijem sudom jednak Crno- gorcu, zato: a. Svakome Crnogorcu kad ubije Srbina Hercegovca ili ga plijeni, ili mu drugu kakvu štetu učini, sudiće se istom onom strogošću, kao da je to učinio rođenome Crnogorecu. d. Ne bude li se mogao taj zloči- nac uhvatiti, stavlja se izvan zakona i prosto ga je ubiti. 2. Crnogorska je granica svakome Hercegovcu otvorena, i dođe li u nju, ne će se nasilno natrag povratiti ni turskci vlasti predati. 3. Crnogorci i Hercegovci dužni su se u slučaju nužde uzajamno pot- pomagati. Zasluga vojvode Bogdana, da se je došlo da ovog sporazuma i ugo- vora, toliko je velika, da se važnost ovog znamenitog čina ne da lako u svom potpunom značenju procijeniti. Da ništa drugo nije uradio, da niči- jem više nije zadužio svoj narod, ovo čiglo mudro smišljeno i u zgodnom času izvedeno diplomatsko djelo, bilo bi dovoljno, da mu dično ime njegovo za sva vremena, dok je srpske riječi i imena, ostane zlatnijem slovima za- bilježeno u srpskoj historiji. Tijem su .vjekovne veze između dvije zemlje istog naroda još više sjedinile život i sudbinu braće Crnogoraca i Herce- govaca, koji su od tad pa sve do... predaje na Goričkom polju kod Tre- binja jedni za druge zalagali svoje glave gdje god je bilo ljute borbe i megdana za krst časni i slobodu zla- tnu. Tijem sporazumom dat je osnov onom znamenitom ali neuspjelom po- kušaju da se udruženijem silama stresu vjekovni tuđinski okovi i bra- ća sajedine se braćom svojom. Juna- :čkom krvlju braće Crnogoraca i Her- .cegovaca izvojevane su najznameni- tije pobjede srpskog oružja novijeg doba iza Kara-Gjorgjeva vojevanja. Dosta je, kad spomenemo slavnu po- bjedu na Grahoveu; na Vučijem Do- lu; na Ostrogu za devet krvavijeh dana i sve one junačke borbe, da se proširi Crna Gora i dopre do odavno željenog mora, do Bara i Ulcinja. Po svršetku ugovora vrati se Zi- monjić u Gacko kao pravi vojvoda, jer mu tu čast potvrdi i knez Danilo sa senatom crnogorskijem po pisme- noj naredbi vladike Petra ll. Sad on smišljaše opet, da se u čem drugo zauzme kod Omer-paše za svoj na- rod, a u prvom redu nastojaše, da skloni careva mušira da oduzme Tur- cima pravo da kupe porez po narodu, a da mjesto njih za isti posao ovlasti glavare narodne, koji će sakupljeni porez predavati vlastima. Na žalost sve muke njegove u tom poslu 0o- staše -bez koristi, jer ga domaći Turci potvoriše da ima zle namjere, i da je išao u Crnu Goru samo za to; da se digne na cara zajedno s Crnogorcima. Sad nastupiše za vojvodu Bogdana teški dani. Nagovoren od Turaka,