IZLAZI UTORKOM i PETKOM

dok Turci bijahu potpuno gotovi s o-
 ružjem. Sad je naš Zimonjić po go-
“ tovu bio na čistu, da mu nema više
stanka među Turcima u Gacku; ako
< je r4d svojoj glavi, s toga naumi od-
“mah, ako se sretno oprosti zatvora,

> ra
3

"4
$

jEv

“Br. 13.

Dubrovnik 2. marta 1999.

Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
ogag K 12; za Srbiju i Crnu Goru

15; za sve ostale zemlje franuku
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine suražmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

God. XVIII

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čno objave plaća se 12 para po

petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
kodbi. — Za priposlana, izjave i

javne zahvale plaća sa od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživ& u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

je» \ij

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Slavenstvo ili jedna njegova grana
napada podlom nadutosti, kada se
njegove svetinje hoće da omalo-
važe i okaljaju blatom naj nižih
izmišljotina. Sigurno da svoje ta-
kovo držanje udešavaju sa većom
ili manjom srčanosti i prama po-
litičkim prilikama, razumije se bez
ikakvog straha sa strane državnog
odvjetnika.

Od aneksije Bosne i Hercego-
vine, udariše sve švapske novine
u deblje žice, te se je u neku ruku
razmahao pravi novinarski rat ne
samo proti. Srbiji i Crnoj. Qori,
nego se u naj. nižoj formi napada
na sve što je srpsko. A. odkada je
u “Rusiji slavenski pokret uzeo ve-
ćeg maha, te Slavenstvo nije baš
tako prazno ime, kako su ga nje-
mačke novine češće znale prikazati,
one su počele da bezobzirno na-
padaju i sve.što je slavensko. Ne
čini se tu računa, da li njihovo
pisanje odgovara istini, ili, nalazi
li se na onoj visini, koju hoće za
sebe da zadrže, to sve ništa ne
mari, samo kad im se pruža prilika
.da se siti. izliju.na štetu Srpstva i
Slavenstva. Tada te novine, naj-
radije pod firmom javnog mnijenja
austro- ugarske monarhije, iznose
“sve moguće izmišljotine, koje kreću
i vrijeđaju i naj osjetljivije osjećaje
Slavena u Austriji uopće a Srba
naročito. Da su njemačke novine
barem u nekoliko bile umjerenije
u svom pisanju pri današnjim pri-
likama, sigurno ne bi se bilo došlo
do ovako kritičnog zapleta. Ali one
nijesu htjele da pri ovim mutnim
prilikama stišaju svoju strast, nego
su naperile cio svoj protusrpski i
protuslavenski bijes, a pošle su
toliko daleko, da su vješto upo-
trebili i vanjske prilike, samo da
se. okome na Srpstvo i ostalo Sla-
venstvo u monarhiji. Veleizdajni-
čkoj hajci bile su uvjek tako pri

hustrijske njemačke novine

i vladino držanje.

Mi svi Slaveni u monarhiji, o-
davna smo prisiljeni, da trpimo
na sve moguće načine naj gadni-
jih izlijeva, što se kroz toliko de-
cenija upućuje na našu adresu sa
strane njemačkih novina te izlaze
u Austriji a naročito onih u Beču.
Izrugavanje i podcjenjivanje svega
onoga što je slavensko baca se
sa nadute visine njemačkog XKul-
turtragera, te ne | propuštaju
prilike a da u svakoj zgodi grde
i napadaju sve ono što je slaven-
sko i obaraju sve što nije njema-
čko. U tome se naročito ističu i
hoće da održe prvenstvo one no-

: ? ; i
vine šo su bliže vladi, a koje su
preuzele monopol javnog mnijenja
Austrije, jer govore u njezino ime
kao da je to čisto njemačka ze-
mlja ili bolje provincija njemačkog
Reicha. Ali i pokraj toga nije se
još dogodio slučaj u našoj državi,
da bi naša vlada proti takovom
držanju njemačkih novina u mo-
narhiji vidjela i malo sjeme vele-
izdaje, ili barem, da je kadgod
našla zgodno, da nađe kakav
,učin“ smetanja javnog mira ili
poticanja na prezir i mržnju protiv
Austro-Ugarske monarhije. Ni bez-
obzirno izazivanje Slavena ni ve-
selje i zanos za carem Njemačke,
ni isticanje poznate pjesme , Wacht
am Rhein“, sve su to obične stvari
naših gospodara, a usudi li se koja
slavenska novina, da i malo kri-
tikuje rad naše vlade, onda drža-
vni odvjetnik oćoravi pred neka-
kvim strašnim ,učinom“. Njemačke
novine uzele su privilegij potpune
slobode, te baš hotimice zabora-
vljaju, da u Austriji živi većina
Slavena, koji se barem onda osje-
ćaju kao cjelina, kada se. čitavo

Pop Bogdan Zimonjić
< vojvoda gatački.
(1813. — 1909).
M VII.

Malo zatim naumi Omer-paša, da
pokupi oružje po narodu, pa da mu
ne bi u tome smetao vojvoda Bog-
dan, on ga na prijevaru domami i
baci u zatvor, gdje je prečamio tri
mjeseca dana, do kraja g. 1851. sve

paša Lovćelija, da udari s vojskom
na grahovskog vojvodu Jakova Da-
kovića, koji se bijaše odmetnuo od
sultana, te njemu ta prilika dode baš
u zgodan čas, da postigne svoju na-
mjeru, i da se nađe u isto doba u
nevolji vojvodi Dakoviću. Na Kruški
kod Kljenačke vrbe sastanu se oba
vojvode i tu uglave, da Daković po-
šalje Zimonjiću 50 konja sa ljudima,
da mu prevedu porodicu na Grahovo.
U toliko Derviš-paša udari iznenada
na vojvodu Jakova i uhvati ga nakon
ljute borbe živa sa preostalom dru-
žinom u grahovskoj pećini, pa ga u-
mori poslije groznom smrću. Vojvodu
Bogdana privati Nikola Jankov Ko-
privica sa Banjanima u početku 1852.
god., ali kad Zimonjić obazna za po-
gibiju rojvode Jakova, ne mogaše već
ni da ode na Grahovo niti da se kući
svojoj povrati, te je tako cijelu zimu

da se izmakne odatle i preseli u koje
pogranično mjesto, kako bi u nevolji
mogao da lakše prebjegne u Crnu
(Goru. Još dok je bio u mostarskoj
apsani, obazna, da se sprema Derviš-

ruci, da bi za njih naj'veća radost
bila, kad bi Slavene u monarhiji
vidjele jednog dana sve obješene.
Koliko im je do toga na srcu le-
žalo, nijesu se ustezali, a da u tu
hajku ne uvuču i Srbiju i Crnu
Goru, samo da im objede budu
jače, nada sigurnija.

Ali što je naj gore, austrijska
vladina politika daje takovom  dr-

žanju njemačkih novina svoj im-

primatur, bez obzira na. to, da su
viša većina države Slaveni, i ne
čineći računa kakovu se nepravdu
time nanosi toj većini, i ako je
stara i priznata, riječ ,justitia re-
gnorum fundamentum“. Progon-
stva Srba, koja su u ovo zadnje
vrijeme uzeli tako velike dimensije,
te objeđivanje braće Čeha i Slo-
venaca radi veleizdaje, a napokon
sutrašnji veliki proces u Zagrebu
proti Srbima ,veleizdajnicima“, 0-
čiti su dokaz tome.

Ovakovim  postupanjem hoće
njemačko novinstvo da očuva
njemački harakter Austrije, ali na-
rodi. se ne ubijaju ni mačem, a

“kamo li potezom pčra. >

Pycuja u CpGuja
Ilerporpa 21. deGp.

Kamraiwa aycrpujcKux JI4CTOBA TIpO-
THB CpG6uje CyBHIle 34HHMA PYCKY BJIA-
ny u jaBHo muujewe. Jenna JIHUHOCT
ox aykTopureTa uajasuna je Zonu4cHH-
Ky gucra, ,Echo de Paris“ oBo:

»Om jecenac, ot Kako je Cp6uja, ua
HaBa;bHBawe BenuKkux Cuna, o6ycra-
BHJA Opranu30Bawe GOcaHcKux ueTa
Ha cBojoj TepurTopnju u Bojue npunpe-
Me, iBe€HO npxawe je Gumo KOpeKkTHO,
u3yaumajyhu nperjepaHocru y roBopu-
Ma, INTO je CACBHM PA3YM./bHBO Y Ib€-
HOM nojoxajy. AncoJyTHO HHK4KO Ce
He MOX€ TIpHMHTH, Za Aycrpuja y Tome
nalje u3roBopa 3a Bojiy uHrepBenuujy.
To Gu ce ongla 6acua 0 ByKy H jameTy
yBena y npakcy; MetjyTuM, 3a oHora

muku mučio krijući se s porodicom
od Turaka u Banjanima i planini
Somini po pećinama i gudurama dok
je tako promijenio ništa manje no
sedamnaest ognjišta. Za sve to vri-
jeme Turci su svuda tražili vojvodu
Bogdana, pa kad na svrhu obaznaše
gdje se nalazi, od straha, da ne di-
gne bunu u narodu, pošalju mu pi-
smo uz tvrdu vjeru, da se može slo-
bodno povratiti svojoj kući u Gaeko.
Prinuđen nevoljom, Zimonjić se skloni
i dođe natrag u proljeće god. 1852.
Ne potraja dugo, a Turci, kivni na
vojvodu Bogdana, stanu ga opadati

:kod paše kao bundžiju i odmetnika,

te ga opet strpaju u zatvor. Ovaj se
put narod ozbiljno poboja za njega,
te pošto se uzalud zauzimaše više
glavara pred vlašću u Mostaru, da
ga kako oslobodi, na svrhu se Ga-
čani dogovore s tadašnjijem arhiman-

KO NO3HA ayCcTpujcKy IITAMIY, HECy-
MibHBO je, la Blala NaHac He noky-
I1aBa, Ka Ty uuTepBeHuujy npunpeMu
y ouuma EBpone. Huje, gak/e, norpe-
6Ho, za ce orBapajy ouu aycrpo-yrap-
CKOj IUTAMIIH.

Y crBapu He nocroju HuKaKaB pa-
3110r, za ce Aycrpuju are MAHJIAT HIM
cno6ona za uuTepBeuuuie y CpGuju.
CpGuja ce ue uana34 y noznowxajy Kpura
uju oMahenonuje. Aycrpuja ue 3a
NpOcTHM CeGHUHHM LH.beM, KAJA XOhe
na, uuu Cp6ujy noBene y nozoxaj
cauuau_Herukoj 4 ocurypa ce6u nedu-
HHT4BHY BJAJAaBHHYy HA BajKkaHy, Miu
KAL Tpaxu za oz Cp6uje uanzaru
400 muaujona KpyHa, iuro ux je Beh
NnoTponiuna ua Bojue npunpemMe. CaMo
nojuruKka Gapyua EpeHrana je y o6a
Ta cayuaja ueuyseHo arpecuBHa, jep ce
Hu 3a jena TpeHyTaK He MOX€e JONy-
crHTH na Cp6uju, yocraioM MHpHOj u
noBjepsuBoj y EBporny, MOKe 036MJBHO
npujeruru ca crpane Aycrpo-Y Japcke.

Espona Tpe6a iro npuje za uH-
TepBeHuuie, akO He he za Gyue yBy-
queHa y omuru par. Pycuja ojucra He
MOXe nonycruTH, za Cp6ujy noujapMu
Aycrpuja. PyckO jasHo Muujee He 6u
TO NLONYCTHJIO.

Tipouue jeceuu, 8000 noGpoBoanja
Guno ce je npujasuno caMo y Ilerpo-
rpany, za nomoruy cpnekoj Bojcuu.

“ Ako ce npoauje cpncka KPB, OHJA HE

he Guru 8000 Hero croTuHy nyTra TO-
JIKO NOGpOBOJbaLA, KOju he ce I1oky-
nuru Ha repuropujy Pycuje. Ako Ay-
crpuja uanane Cp6ujy, oma he oHua
nokiu y neu3Gjexau cyko6 ca Pycujom,
TaKO na he u casesiuuu yhu y Taj
cyK0O6 ca PycujoM, u oTBopuhe ce
CBJeTCKH PAT.

OcuM Tora Aycrpuja He MOXK€ HH-
IuTa yuuHuT4  npuje nornuca cBora
cnopa3yMa ca TypckoM, jep oma Hu-
KAKO HC 2KCJIH, A Y CBOM BOjHOM NO-
XOJLIy KOju cnpeMa KPO3 MOPABCKY JLO-
JuHy, u3a CpGa uauije ua Typke; au
je u Kpaji»e BpujeMe na ce pau 6e3
okaujeBai»a, u morpe6uo je, ma ce
eBponcka jaBHOCT NOKAKE BPJIO eHep-
rHuHa, u a ynyra EpeHrana, na Ta-
uuuje nocMaTpa CTBapuH, aKO HE KOJIH,
na uujena Espona 6Gyne yByueHa y
CTPaxOBHTO yGujawe“.

dritom mostarskijem Joanikijem Pa-
mučinom, te preko mitropolita Josifa
na sve muke izmole u Turaka voj-
vodu Bogdana, da ga puste na slo-
bodu da se zapopi, jer da nemaju
popa iza smrti strica vojvodina popa
Luke i oca popa Aćima. Tako se te
iste 1852. god. pod jesen vojvoda
Bogdan za nevolju zapopi, samo da
se oslobodi tamnice i povrati u svoj
narod.

Ovijem niti prestaše njegove pa-
tnje niti je on u Turcima imao vjere
više no od prije. On je od sad još i
više od njih zazirao kao god i oni
od njega. U toj nevolji on se sjeti
one narodne: teško bratu bez brata,
i sporazuma uglavljena na Cetinju
s braćom Crnogorcima, te se pobra-
timi s popom Lukom iz Markovine
tadanjim glavnim četovođom, a u-
hvati vjeru za zajedničku obranu