IZLAZI UTORKOM i PETKOM dok Turci bijahu potpuno gotovi s o- ružjem. Sad je naš Zimonjić po go- “ tovu bio na čistu, da mu nema više stanka među Turcima u Gacku; ako < je r4d svojoj glavi, s toga naumi od- “mah, ako se sretno oprosti zatvora, > ra 3 "4 $ jEv “Br. 13. Dubrovnik 2. marta 1999. Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- ogag K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franuku 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine suražmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK God. XVIII POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čno objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- kodbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća sa od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživ& u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. je» \ij Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Slavenstvo ili jedna njegova grana napada podlom nadutosti, kada se njegove svetinje hoće da omalo- važe i okaljaju blatom naj nižih izmišljotina. Sigurno da svoje ta- kovo držanje udešavaju sa većom ili manjom srčanosti i prama po- litičkim prilikama, razumije se bez ikakvog straha sa strane državnog odvjetnika. Od aneksije Bosne i Hercego- vine, udariše sve švapske novine u deblje žice, te se je u neku ruku razmahao pravi novinarski rat ne samo proti. Srbiji i Crnoj. Qori, nego se u naj. nižoj formi napada na sve što je srpsko. A. odkada je u “Rusiji slavenski pokret uzeo ve- ćeg maha, te Slavenstvo nije baš tako prazno ime, kako su ga nje- mačke novine češće znale prikazati, one su počele da bezobzirno na- padaju i sve.što je slavensko. Ne čini se tu računa, da li njihovo pisanje odgovara istini, ili, nalazi li se na onoj visini, koju hoće za sebe da zadrže, to sve ništa ne mari, samo kad im se pruža prilika .da se siti. izliju.na štetu Srpstva i Slavenstva. Tada te novine, naj- radije pod firmom javnog mnijenja austro- ugarske monarhije, iznose “sve moguće izmišljotine, koje kreću i vrijeđaju i naj osjetljivije osjećaje Slavena u Austriji uopće a Srba naročito. Da su njemačke novine barem u nekoliko bile umjerenije u svom pisanju pri današnjim pri- likama, sigurno ne bi se bilo došlo do ovako kritičnog zapleta. Ali one nijesu htjele da pri ovim mutnim prilikama stišaju svoju strast, nego su naperile cio svoj protusrpski i protuslavenski bijes, a pošle su toliko daleko, da su vješto upo- trebili i vanjske prilike, samo da se. okome na Srpstvo i ostalo Sla- venstvo u monarhiji. Veleizdajni- čkoj hajci bile su uvjek tako pri hustrijske njemačke novine i vladino držanje. Mi svi Slaveni u monarhiji, o- davna smo prisiljeni, da trpimo na sve moguće načine naj gadni- jih izlijeva, što se kroz toliko de- cenija upućuje na našu adresu sa strane njemačkih novina te izlaze u Austriji a naročito onih u Beču. Izrugavanje i podcjenjivanje svega onoga što je slavensko baca se sa nadute visine njemačkog XKul- turtragera, te ne | propuštaju prilike a da u svakoj zgodi grde i napadaju sve ono što je slaven- sko i obaraju sve što nije njema- čko. U tome se naročito ističu i hoće da održe prvenstvo one no- : ? ; i vine šo su bliže vladi, a koje su preuzele monopol javnog mnijenja Austrije, jer govore u njezino ime kao da je to čisto njemačka ze- mlja ili bolje provincija njemačkog Reicha. Ali i pokraj toga nije se još dogodio slučaj u našoj državi, da bi naša vlada proti takovom držanju njemačkih novina u mo- narhiji vidjela i malo sjeme vele- izdaje, ili barem, da je kadgod našla zgodno, da nađe kakav ,učin“ smetanja javnog mira ili poticanja na prezir i mržnju protiv Austro-Ugarske monarhije. Ni bez- obzirno izazivanje Slavena ni ve- selje i zanos za carem Njemačke, ni isticanje poznate pjesme , Wacht am Rhein“, sve su to obične stvari naših gospodara, a usudi li se koja slavenska novina, da i malo kri- tikuje rad naše vlade, onda drža- vni odvjetnik oćoravi pred neka- kvim strašnim ,učinom“. Njemačke novine uzele su privilegij potpune slobode, te baš hotimice zabora- vljaju, da u Austriji živi većina Slavena, koji se barem onda osje- ćaju kao cjelina, kada se. čitavo Pop Bogdan Zimonjić < vojvoda gatački. (1813. — 1909). M VII. Malo zatim naumi Omer-paša, da pokupi oružje po narodu, pa da mu ne bi u tome smetao vojvoda Bog- dan, on ga na prijevaru domami i baci u zatvor, gdje je prečamio tri mjeseca dana, do kraja g. 1851. sve paša Lovćelija, da udari s vojskom na grahovskog vojvodu Jakova Da- kovića, koji se bijaše odmetnuo od sultana, te njemu ta prilika dode baš u zgodan čas, da postigne svoju na- mjeru, i da se nađe u isto doba u nevolji vojvodi Dakoviću. Na Kruški kod Kljenačke vrbe sastanu se oba vojvode i tu uglave, da Daković po- šalje Zimonjiću 50 konja sa ljudima, da mu prevedu porodicu na Grahovo. U toliko Derviš-paša udari iznenada na vojvodu Jakova i uhvati ga nakon ljute borbe živa sa preostalom dru- žinom u grahovskoj pećini, pa ga u- mori poslije groznom smrću. Vojvodu Bogdana privati Nikola Jankov Ko- privica sa Banjanima u početku 1852. god., ali kad Zimonjić obazna za po- gibiju rojvode Jakova, ne mogaše već ni da ode na Grahovo niti da se kući svojoj povrati, te je tako cijelu zimu da se izmakne odatle i preseli u koje pogranično mjesto, kako bi u nevolji mogao da lakše prebjegne u Crnu (Goru. Još dok je bio u mostarskoj apsani, obazna, da se sprema Derviš- ruci, da bi za njih naj'veća radost bila, kad bi Slavene u monarhiji vidjele jednog dana sve obješene. Koliko im je do toga na srcu le- žalo, nijesu se ustezali, a da u tu hajku ne uvuču i Srbiju i Crnu Goru, samo da im objede budu jače, nada sigurnija. Ali što je naj gore, austrijska vladina politika daje takovom dr- žanju njemačkih novina svoj im- primatur, bez obzira na. to, da su viša većina države Slaveni, i ne čineći računa kakovu se nepravdu time nanosi toj većini, i ako je stara i priznata, riječ ,justitia re- gnorum fundamentum“. Progon- stva Srba, koja su u ovo zadnje vrijeme uzeli tako velike dimensije, te objeđivanje braće Čeha i Slo- venaca radi veleizdaje, a napokon sutrašnji veliki proces u Zagrebu proti Srbima ,veleizdajnicima“, 0- čiti su dokaz tome. Ovakovim postupanjem hoće njemačko novinstvo da očuva njemački harakter Austrije, ali na- rodi. se ne ubijaju ni mačem, a “kamo li potezom pčra. > Pycuja u CpGuja Ilerporpa 21. deGp. Kamraiwa aycrpujcKux JI4CTOBA TIpO- THB CpG6uje CyBHIle 34HHMA PYCKY BJIA- ny u jaBHo muujewe. Jenna JIHUHOCT ox aykTopureTa uajasuna je Zonu4cHH- Ky gucra, ,Echo de Paris“ oBo: »Om jecenac, ot Kako je Cp6uja, ua HaBa;bHBawe BenuKkux Cuna, o6ycra- BHJA Opranu30Bawe GOcaHcKux ueTa Ha cBojoj TepurTopnju u Bojue npunpe- Me, iBe€HO npxawe je Gumo KOpeKkTHO, u3yaumajyhu nperjepaHocru y roBopu- Ma, INTO je CACBHM PA3YM./bHBO Y Ib€- HOM nojoxajy. AncoJyTHO HHK4KO Ce He MOX€ TIpHMHTH, Za Aycrpuja y Tome nalje u3roBopa 3a Bojiy uHrepBenuujy. To Gu ce ongla 6acua 0 ByKy H jameTy yBena y npakcy; MetjyTuM, 3a oHora muku mučio krijući se s porodicom od Turaka u Banjanima i planini Somini po pećinama i gudurama dok je tako promijenio ništa manje no sedamnaest ognjišta. Za sve to vri- jeme Turci su svuda tražili vojvodu Bogdana, pa kad na svrhu obaznaše gdje se nalazi, od straha, da ne di- gne bunu u narodu, pošalju mu pi- smo uz tvrdu vjeru, da se može slo- bodno povratiti svojoj kući u Gaeko. Prinuđen nevoljom, Zimonjić se skloni i dođe natrag u proljeće god. 1852. Ne potraja dugo, a Turci, kivni na vojvodu Bogdana, stanu ga opadati :kod paše kao bundžiju i odmetnika, te ga opet strpaju u zatvor. Ovaj se put narod ozbiljno poboja za njega, te pošto se uzalud zauzimaše više glavara pred vlašću u Mostaru, da ga kako oslobodi, na svrhu se Ga- čani dogovore s tadašnjijem arhiman- KO NO3HA ayCcTpujcKy IITAMIY, HECy- MibHBO je, la Blala NaHac He noky- I1aBa, Ka Ty uuTepBeHuujy npunpeMu y ouuma EBpone. Huje, gak/e, norpe- 6Ho, za ce orBapajy ouu aycrpo-yrap- CKOj IUTAMIIH. Y crBapu He nocroju HuKaKaB pa- 3110r, za ce Aycrpuju are MAHJIAT HIM cno6ona za uuTepBeuuuie y CpGuju. CpGuja ce ue uana34 y noznowxajy Kpura uju oMahenonuje. Aycrpuja ue 3a NpOcTHM CeGHUHHM LH.beM, KAJA XOhe na, uuu Cp6ujy noBene y nozoxaj cauuau_Herukoj 4 ocurypa ce6u nedu- HHT4BHY BJAJAaBHHYy HA BajKkaHy, Miu KAL Tpaxu za oz Cp6uje uanzaru 400 muaujona KpyHa, iuro ux je Beh NnoTponiuna ua Bojue npunpemMe. CaMo nojuruKka Gapyua EpeHrana je y o6a Ta cayuaja ueuyseHo arpecuBHa, jep ce Hu 3a jena TpeHyTaK He MOX€e JONy- crHTH na Cp6uju, yocraioM MHpHOj u noBjepsuBoj y EBporny, MOKe 036MJBHO npujeruru ca crpane Aycrpo-Y Japcke. Espona Tpe6a iro npuje za uH- TepBeHuuie, akO He he za Gyue yBy- queHa y omuru par. Pycuja ojucra He MOXe nonycruTH, za Cp6ujy noujapMu Aycrpuja. PyckO jasHo Muujee He 6u TO NLONYCTHJIO. Tipouue jeceuu, 8000 noGpoBoanja Guno ce je npujasuno caMo y Ilerpo- rpany, za nomoruy cpnekoj Bojcuu. “ Ako ce npoauje cpncka KPB, OHJA HE he Guru 8000 Hero croTuHy nyTra TO- JIKO NOGpOBOJbaLA, KOju he ce I1oky- nuru Ha repuropujy Pycuje. Ako Ay- crpuja uanane Cp6ujy, oma he oHua nokiu y neu3Gjexau cyko6 ca Pycujom, TaKO na he u casesiuuu yhu y Taj cyK0O6 ca PycujoM, u oTBopuhe ce CBJeTCKH PAT. OcuM Tora Aycrpuja He MOXK€ HH- IuTa yuuHuT4 npuje nornuca cBora cnopa3yMa ca TypckoM, jep oma Hu- KAKO HC 2KCJIH, A Y CBOM BOjHOM NO- XOJLIy KOju cnpeMa KPO3 MOPABCKY JLO- JuHy, u3a CpGa uauije ua Typke; au je u Kpaji»e BpujeMe na ce pau 6e3 okaujeBai»a, u morpe6uo je, ma ce eBponcka jaBHOCT NOKAKE BPJIO eHep- rHuHa, u a ynyra EpeHrana, na Ta- uuuje nocMaTpa CTBapuH, aKO HE KOJIH, na uujena Espona 6Gyne yByueHa y CTPaxOBHTO yGujawe“. dritom mostarskijem Joanikijem Pa- mučinom, te preko mitropolita Josifa na sve muke izmole u Turaka voj- vodu Bogdana, da ga puste na slo- bodu da se zapopi, jer da nemaju popa iza smrti strica vojvodina popa Luke i oca popa Aćima. Tako se te iste 1852. god. pod jesen vojvoda Bogdan za nevolju zapopi, samo da se oslobodi tamnice i povrati u svoj narod. Ovijem niti prestaše njegove pa- tnje niti je on u Turcima imao vjere više no od prije. On je od sad još i više od njih zazirao kao god i oni od njega. U toj nevolji on se sjeti one narodne: teško bratu bez brata, i sporazuma uglavljena na Cetinju s braćom Crnogorcima, te se pobra- timi s popom Lukom iz Markovine tadanjim glavnim četovođom, a u- hvati vjeru za zajedničku obranu